“Draga djeco! Danas mi je Gospodin dopustio da vam ponovno kažem da živite u milosnom vremenu. Niste svjesni, dječice, da vam Bog daje veliku šansu da se obraćate i živite u miru i ljubavi. Vi ste toliko slijepi i navezani na zemaljske stvari, i mislite na zemaljski život. Bog me je poslao da vas vodim prema vječnom životu. Ja, dječice, nisam umorna iako vidim vaša srca teška i umorna za sve ono što je milost i dar. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
VODIM VAS PREMA VJEČNOM ŽIVOTU
Blažena Djevica Marija, budući da je majka, dobro poznaje ljudsku dušu i srce. Poznaje i naše duhovne bolesti u koje možemo upasti a to su: zaboravljivost, tvrdoća srca, nemarnost, sljepoća i nezahvalnost Bogu za sve što smo primili i primamo od Njega. Zato nam ova poruka odjekuje u ušima i srcu kao podsjećanje, opomena, upozorenje i majčinski prijekor. Došla je da nas probudi, potakne i povede Bogu za koga nam se danas treba odlučiti, ne tek poslije smrti.
Djevica Marija, koja nam dolazi iz slave Oca nebeskoga, bolje od nas poznaje sve opasnosti u koje naše duše mogu upasti. U prošlim vremenima po našim župama održavale su se pučke misije a kao geslo tih misija bio je: „Spasi dušu svoju“. Jedino je važno dušu spasiti. Duša je temelj i nositelj svega onog što čovjek jest i po čemu postoji. Spasiti dušu to znači biti povezan s Bogom, čistiti svoju savjest pred Bogom u iskrenoj ispovijedi, boriti se protiv svakog grijeha koji bi nas mogao udaljiti od Boga i jedne od drugih.
Dok smo ovdje na zemlji zdravi, dok nam sve više manje ide dobro nekako lako zaboravimo na dušu i na Boga. Previše smo u žurbi, trci i borbi da što više steknemo, imamo i da si osiguramo ovdje egzistenciju i život. Svi znamo da ćemo sve ovo jednog dana morati napustiti ali se opet tako grčevito borimo i držimo ove zemlje. To su samo znakovi koliko je naša vjera malena, odnosno koliko malo računamo na Boga. A posljedice svega toga su i te kako vidljive. Sve manje imamo vremena jedni za druge, sve je više nepovjerenja među ljudima, susjedima, u obiteljima. Sve je više napetosti, nervoze, straha i tjeskobe u srcu. Gospa kao majka nam želi otvoriti oči za drugu stvarnost, Božju stvarnost koju nosimo u sebi, ali koja je zatrpana i ugušena stvarima, i tjeskobnim brigama za ovaj život i svijet. U ovom zemaljskom životu nam je potrebno puno toga. Mislimo da je sve važno u životu imati. Sve je važno jer sve nečemu služi. Ali kad čovjek umire, kad se nađe pred Bogom onda je jedino važno da smo dušu spasili i da smo se borili ostati povezani s Bogom.
Bog nam šalje Majku svoga Sina Isusa, i našu nebesku Majku ovdje među nas već 25 godina i četiri mjeseca. Marija nam je govorila: „Ja ću ostati s vama dok mi Svevišnji dopusti; Ja ću vas poticati dok mi Svevišnji dopusti biti s vama; Doći će vrijeme kad ja više neću biti s vama.“
Gospina prisutnost s nama na ovaj način, po ukazanjima je milost i dar. To je milost i dar Crkvi, tebi i meni ako je kao Majku prihvatimo i Njezine riječi pretočimo u život. Neka majčinski pozivi ne budu uzaludni u našim životima i obiteljima. Uzmimo je ozbiljno već danas da nam sutra ne bude kasno.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.10.2006.
