“Draga djeco! S velikom radošću i danas vam nosim mog Sina Isusa u naručju koji vas blagoslivlja i poziva na mir. Molite dječice i budite hrabri svjedoci radosne vijesti u svakoj situaciji. Samo tako Bog će vas blagosloviti i dati vam sve što od Njega u vjeri tražite. Ja sam s vama sve dok mi Svevišnji dopusti. Zagovaram za svakoga od vas s velikom ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
NOSIM VAM MOG SINA ISUSA
Marija je radosna jer nam dolazi iz radosti, iz slave, iz domovine na nebesima do koje nama treba još ići. Zato se i ukazuje jer želi da i mi dođemo i budemo tamo gdje je ona. Njezina majčinska želja da dođemo tamo gdje je ona velika je kao i radost koju nosi u srcu. Kao prvog dana ukazanja 24. lipnja 1981. tako i danas u naručju nosi svog sina i našeg Spasitelja Isusa. U rukama i u srcu nosi Boga kojega nam daruje i kojemu nas vodi. Majka Marija želi da i mi danas možemo čuti i poslušati anđelove riječi kao i pastiri: «Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!» (Lk 2, 10 – 11). Rodio se Spasitelj svijeta za tebe i mene, za svakog čovjeka.
Rodio se Bog kako bi svakom koji ga primi dao moć postati dijete Božje (usp Iv 1, 12).
Isus je jedinstvena osoba ljudske povijesti, ljudskog roda. Samo zato što je on postojao, zato što je on živio nemamo pravo očajavati pa ne znam kakav križ, bolest i patnja nas zadesili u životu.
«Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni» (Iv 3, 16). Bog je dao svog sina Isusa da spasi tebe i mene. Bog je tako ljubio čovjeka da je poželio i sam postati čovjekom i uzeti na sebe njegov život, njegove boli i samu smrt kako bi je razorio.
Mi slavimo Božić, Isusov rođendan. Dan je to radosti i blagoslova za ovu zemlju, za cijelo čovječanstvo. Od njegova dolaska više ništa nije isto u ljudskoj povijesti.
«Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja» (Iz 9, 1). I mi možemo izići iz svojih tmina, bolesti i straha jer je Bog došao u našu tamu, u naše grijehe i bolesti da sve to u nama razori.
Isusovo rođenje nije bilo ni ugodno, ni idilično. Rodio se u štali među životinjama, «jer za njih nije bilo mjesta u svratištu» (Lk 2, 7). Štala je ono područje u nama u kojemu stanuju životinje. To područje bismo najradije skrili od sebe i od ljudi. Stidimo ga se jer ono nije čisto niti miriše ugodno. I danas se želi roditi u štali našeg srca u kojoj neće sve biti mirisno niti uredno. Ali Isus želi doći u naša srca, u našu nutrinu da sve obasja svojim blagoslovom, samim sobom.
Tog i takvog Boga Majka Marija nam i danas donosi i daruje. S Isusom se i mi možemo povezati, jer je on u nama. U nama je mogućnost da postanemo po vjeri u njega i sami svemoćni jer je on Svemoćni i Svevišnji. Tada ćemo moći biti hrabri svjedoci Božje prisutnosti i svemoći na ovoj zemlji, u našim situacijama i okolnostima u kojima živimo.
Majka je s nama a s njom smo sigurni. Pod njezinom smo zaštitom i zagovorom. Učinimo i mi sa svoje strane sve kako bismo bili iz dana u dan sve bliži Isusovu i Marijinu srcu. Dopustimo joj da nas uzme za ruku i vodi do mira kojega Bog daruje.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.12.2004.