Vodič kroz svetište Kraljice Mira


Međugorje

«Mi biskupi, nakon trogodišnjega komisijskog studija prihvatismo Medjugorje kao proštenište, kao svetište. To znači da nemamo ništa protiv ako netko časti Majku Božju na način i u skladu s crkvenom naukom i vjerom... Zato to prepuštamo daljnjem studiju. Crkvi se ne žuri.»

Uzoriti KARDINAL Dr. Franjo KUHARIĆ, nadbiskup zagrebački
(Glas Koncila, 15. kolovoza 1993.)
(Vidi: Zadarska Izjava, Komentar izjave, Kongregacija za nauk vjere - Vatikan;
Deset godina Zadarske izjave )


Župa Medjugorje

 

Župa Međugorje nalazi se u Hercegovini, 25 km jugozapadno od Mostara. Međugorje (ime je slavenskog podrijetla, a označava područje između dva gorja) sa selima Bijakovići, Vionica, Miletina i Šurmanci, čini rimokatoličku župu u kojoj danas (2005. g.) živi oko 5000 stanovnika. Za nju se pastoralno brinu svećenici Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina.
(Vidi: Pastoralno osoblje )

Cijelo područje nastanjeno je Hrvatima koji su kršćanstvo primili još prije 13 stoljeća. Selo se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1599. godine. Sadašnja je župa utemeljena 1892. godine i posvećena sv. Jakovu apostolu, zaštitniku hodočasnika.
(Vidi: Kratke povijesne činjenice )

Do 24. lipnja 1981. godine Međugorje je živjelo kao i ostala sela ovoga kraja: ljudi su obrađivali zemlju, sadili duhan i lozu, proizvodili vino i uzgajali povrće da bi priskrbili za skromni život svojih obitelji. Zbog socijalnih prilika, mnogi su odlazili u svijet: u prekooceanske i zapadnoeuropske zemlje, te gradove u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
(Vidi: Prostorne odrednice i pučanstvo )


Gospina ukazanja

1981. godine, kada su počela Gospina ukazanja, život župe se promijenio. Gospa je, naime, osim šestero vidjelaca, odabrala cijelu župu i hodočasnike za svoje svjedoke i suradnike. To je posebno očitovano u poruci koju im je uputila rekavši: «Ja sam ovu župu na poseban način odabrala i želim je voditi.» (1.3.1984.)
(Vidi: Gospine poruke)

24. lipnja 1981. oko 18 sati šestoro mladih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjeli su na brdu Crnica, nekoliko stotina metara iznad mjesta zvanog Podbrdo, mladu ženu s djetetom u naručju koja im je rukom davala znak da joj se približe. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili.
(Vidi: Podroban opis lika Kraljice Mira )

Sutradan u isto doba dana, 25.6.1981., četvoro od njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković i Ivan Dragićević, osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Onu koju su prepoznali kao Gospu. Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Skupina Međugorskih vidjelaca bila je oblikovana. S Gospom su molili i razgovarali. Zato se 25. lipnja slavi kao obljetnica ukazanja. Prema svjedočanstvu vidjelaca, od toga su dana imali svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno, gdje god se nalazili. Milka Pavlović i Ivan Ivanković Gospu više nikad nisu vidjeli.
(Vidi: Uvod u poruke; Gospina ukazanja danas )

Trećeg dana ukazanja, 26. lipnja 1981, Gospa je prvi puta pozvala na mir riječima: «Mir, mir, mir - i samo mir! Mir mora zavladati između Boga i čovjeka, a i između ljudi!» Privučen ukazanjima i Gospinim pozivom, narod - najprije iz župe a potom i iz drugih mjesta, te iz svijeta - počeo se okupljati i moliti.

Odmah nakon početka ukazanja počeli su i progoni vidjelaca, njihovih roditelja i rodbine, župljana i svećenika, pa i hodočasnika. Vidioci su bili privođeni na policijska saslušanja i psihijatrijske preglede, ali je uvijek bilo utvrđeno da su zdravi. Isto su potvrdila i ispitivanja provedena kasnijih godina.

  (Vidi: Znanstvena istraživanja ;
Ukazanja, viđenja, objave ;
Uloga vidjelaca ;
Privatna objava i Međugorje )

Tadašnji međugorski župnik fra Jozo Zovko mjesec i pol nakon prvog ukazanja bio je uhapšen i nevin osuđen po komunističkom sudu na tri i pol godine zatvora.

Zahvaljujući Gospinim ukazanjima, Međugorje je od obične seoske župe postalo mjesto okupljanja mnoštva hodočasnika iz cijelog svijeta (u prvih 20 godina preko 20 milijuna) i time jedno od najvećih svjetskih molitvenih središta, usporedivih sa Lourdesom i Fatimom. Nebrojena svjedočanstva hodočasnika govore o tome kako su upravo na ovom mjestu pronašli vjeru i mir.
(Vidi: Antropološko-biblijske i religiozno-duhovne dimenzije hodočašćenja ;
Povijesnoteološki kontekst međugorskih ukazanja;
Statistike)

Po jednodušnom svjedočanstvu vidjelaca, Gospa im daje poruke, da ih oni prenesu župi i svijetu. To su MIR, VJERA, OBRAĆENJE, MOLITVA I POST. Najprije treba da sami župljani i hodočasnici postanu svjedoci njezina ukazanja i njezinih poruka, kako bi se onda zajedno s vidiocima njoj pridružili u ostvarivanju plana obraćenja svijeta i njegova pomirenja s Bogom.

Potkraj 1982. godine, Gospa se kroz unutarnji govor (Locutio cordis) obratila dvjema desetogodišnjim djevojčicama, Jeleni i Marijani Vasilj, te od 1983. do 1987. godine putem njihove molitvene skupine davala upute molitvenom pokretu koji se stvorio od samog početka ukazanja.

Gospine poruke u Međugorju predstavljaju svojevrsnu školu mira, molitve i ljubavi.
(Vidi: Duhovni pokret Kraljice Mira ; Molitvene skupine u molitvenom Marijanskom pokretu ; Međugorje i nova evangelizacija)


Župna crkva sv. Jakova

Nakon utemeljenja župe 1892., prva župna crkva, za ono vrijeme velika i lijepa, bila je dovršena 1897. godine. Zbog trusnog tla na kojem je bila sagrađena, njezini su zidovi ubrzo počeli pucati a cijelo zdanje tonuti, pa se odmah nakon I. Svjetskog rata počelo misliti na gradnju nove crkve, na kojoj su radovi trajali od 1934. do 19. siječnja 1969, kada je bila i blagoslovljena.

(Vidi: Virtualne šetnje)

Crkva sv. Jakova danas je žarište i središte sakramentalnog i molitvenog života ne samo župljana već i hodočasnika.
(Vidi: Međunarodni susreti ; Tjedni program ; Godišnji program)

Ograđeni park uređen na kružnom toku s istočne strane svetišta podsjeća na mjesto gdje se nalazila stara župna crkva.


Vanjski oltar

Zbog novih potreba nastalih s dolaskom hodočasnika, od 1981. nadalje crkva i okoliš neprestano se uređuju.

(Vidi: Virtualne šetnje)

Vanjski oltar sagrađen 1989. i molitveni prostor oko njega (sa oko 5000 sjedećih mjesta) prostor je okupljanja u ljetnom razdoblju i za velike blagdane, kada se u Međugorju nađe i više desetina tisuća hodočasnika.
(Vidi: Napomene i informacije hodočasnicima )


Brdo ukazanja

Mjesto prvih Gospinih ukazanja, nekoliko stotina metara iznad bijakovićkog zaseoka Podbrdo, danas se naziva Brdo Ukazanja.

(Vidi: Virtualna šetnja)

Od kuća do samog mjesta ukazanja vodi strma staza uz koju su 1989. godine postavljeni brončani reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice (rad prof. Carmela Puzzola).

Na putu prema mjestu ukazanja postavljen je veliki drveni križ kojim je označeno mjesto gdje je Gospa trećeg dana ukazanja preko Marije Pavlović po prvi put pozvala na mir.

Na samom mjestu ukazanja, u čast 20. obljetnice, postavljen je kip Kraljice Mira izrađen prema modelu onoga koji se nalazi pred župnom crkvom (rad Dina Felicia).

Susret sa Brdom ukazanja za hodočasnike je susret s Gospom kroz osobnu molitvu i molitvu krunice.

U lipnju 2002, brončani reljefi slavnih otajstava krunice (rad prof. Carmela Puzzola) postavljeni su na stazi koja s mjesta ukazanja silazi prema Plavom križu.

U podnožju Brda ukazanja nalazi se Plavi križ, postavljen 1985. godine. Na tom se mjestu od 4. srpnja 1982. redovito sastaje molitvena skupina Ivana vidioca.


Križevac

Križevac je brdo iznad Međugorja (520 m) na kojem su župljani još 15. ožujka 1934. godine podigli 8,56 m visok armiranobetonski križ na kojem stoji: «Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove».

(Vidi: Virtualne šetnje)

U samo križište ugrađene su moći Isusovog križa dobivene upravo za tu priliku iz Rima.

Od tada se na Križevcu slavi sv. Misa u prvu nedjelju nakon Male Gospe, u čast blagdana Uzvišenja Svetog Križa.

Prema svjedočanstvu vidjelaca, u poruci od 30.08.1984. Gospa je rekla: «I križ je bio u Božjem planu kad ste ga sagradili.»

S početkom Gospinih ukazanja, na Križevcu se počeo moliti Križni put. Postaje su u početku bile označene drvenim križevima, a 1988. godine su bili postavljeni brončani reljefi (djelo prof. Carmela Puzzola). Na svakome od njih (osim u Getsemanskom vrtu) nalazi se Gospa.

Križevac za hodočasnike znači poziv da susretnu Isusa u njegovoj Muci i otkriju njegovu ljubav.

24.11.2001, na prvu obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića, na mjestu na kojem je dušu predao u Gospodinove ruke podignut je spomen: fra Slavkov reljef u bronci ugrađen u kamen. Između dvije postaje Križnog puta, ostat će kao znamen i spomen na čovjeka koji je govorio ono što je mislio i činio ono što je govorio, slijedeći Evanđelje i poruke Kraljice Mira.


Molitveni prostori oko župne crkve

Kapelica klanjanja

Kapelica klanjanja sagrađena je 1991. godine, da bi se hodočasnicima otvorio prostor za tiho klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu. Zbog nedostatka molitvenog prostora u Svetištu, u njoj se slave sv. mise za jezične skupine tokom prijepodneva, ali je otvorena za osobnu molitvu tokom poslijepodneva.

U kapelici klanjanja su 2000. godine postavljeni reljefi petorice svećenika rodom iz ove župe, mučenika za vjeru, koje su komunisti pogubili na samom kraju II. Svjetskog rata.

Kip Kraljice Mira

Kameni kip Kraljice Mira (djelo Dina Felicija iz Italije) koji je postao simbolom svetišta, postavljen je 1987. godine na trgu pred crkvom.

Ispovjedaonice

Zahvaljujući Gospinim ukazanjima, Međugorje je postalo mjesto pomirenja koje se posebno doživljava u sakramentu sv. ispovijedi. Stoga je uz crkvu 1990. godine izgrađeno, a 2001. obnovljeno, 25 ispovjedaonica u kojima vjernici svakodnevno imaju prigodu doživjeti susret s Božjim praštanjem.

(Vidi: Virtualna šetnja)

Kip sv. Leopolda Bogdana Mandića

Brončani kip sv. Leopolda Bodgana Mandića, zaštitnika ispovjednika, proglašenog svetim 16.10.1983. (djelo Carmela Puzzola iz Italije), postavljen je 1998. godine u blizini vanjskih ispovjedaonica.

Molitveni prostor oko križa uz crkvu sv. Jakova

Sa sjeverozapadne strane crkve uredeno je mjesto za tihu molitvu oko križa, gdje hodocasnici mogu zapaliti svoje zavjetne svijece.

Prostor za odmor hodočasnika

Natkriveni prostor za odmor hodočasnika uređen je 2000. godine. Iza njega nalazi se i sanitarni čvor.

Molitveni prostor oko kipa Uskrslog Spasitelja

Na jugozapadnoj strani crkve, na putu prema groblju, za Uskrs 1998. postavljen je brončani kip Uskrslog Spasitelja (djelo slovenskog kipara Andreja Ajdiča). Oko njega je za Uskrs 2002. g. uređen prostor za osobnu i skupnu molitvu Križnog puta za one koji ne mogu na Križevac.

(Vidi: Virtualna šetnja)

Dvorana za susrete i slika Kraljice Mira

Molitvena okupljanja hodočasnika u župi zahtijevala su izgradnju prostora za predavanja, molitvene susrete i održavanje međunarodnih seminara. Dvorana sa 800 sjedećih mjesta izgrađena je godine 1998.

U njoj se nalazi slika Kraljice Mira (ulje na platnu prof. Carmela Puzzola).

Groblje Kovačica

Na mjesnom groblju Kovačica pokopani su fra Slavko Barbarić i fra Križan Galić, ubijen od partizana kao župnik u današnjem župnom uredu.


Razne službe

Župni dvor

Župni dvor je sagrađen odmah nakon osnutka župe 1892., a obnovljen 1990. Prije završetka gradnje stare crkve, u vrijeme kad je crkva bila nepodobna za upotrebu kao i za vrijeme rata 1992., u njegovom se podrumu slavila sv. misa. Vrata Župnog dvora uvijek su otvorena ne samo župljanima, već i hodočasnicima iz cijelog svijeta.

U župnom uredu, u prostoriji u kojoj su ga komunisti mučki ubili, postavljen je i reljef fra Križana Galića.

Ured informacija

Ured informacija ustrojen 1991. i obnovljen nakon rata 1995. stoji na usluzi oko organizacije hodočasničkog programa u svetištu: prikuplja najave hodočašća, uspostavlja kontakt s vodičima i organizira susrete s međugorskim franjevcima i vidiocima. S Uredom informacija usko je povezano i Društvo vodiča koje je ustrojeno radi boljeg služenja hodočasnicima.
(Vidi: Informativni centar "MIR" Medugorje )

Suvenirnica

Kao i na svim hodočasničkim mjestima, i u Međugorju vjernici imaju želju i potrebu kući ponijeti uspomenu na doživljeno iskustvo. U blizini Župnog ureda nalazi se Suvenirnica, gdje hodočasnici mogu naći krunice, križeve, medaljice, svete slike, knjige i druge nabožne predmete.

Ambulanta prve pomoći

Ambulanta prve pomoći, puštena u rad u proljeće 2003., nalazi se na zapadnoj strani svetišta uz parkiralište. Sanitetska služba Malteškog reda stoji na usluzi hodočasnicima i župljanima svakodnevno od 9h do 21h, od 1. svibnja do 1. studenog.
(Vidi: Kontakti)

Parkiralište

Na zapadnoj strani svetišta nalazi se parkiralište gdje hodočasnici mogu ostavljati svoja osobna vozila i autobuse.


Ustanove povezane sa Svetištem

Domus Pacis (Kuća mira)

«Domus Pacis» je kuća molitve kupljena 1990. godine u kojoj se održavaju molitveni seminari (posebno seminari posta i molitve), duhovne vježbe i duhovne obnove za domaće i strane hodočasnike.

Majčino selo

Majčino selo je Ustanova za odgoj i skrb napuštene i nezbrinute djece koja djeluje od 1993. god. Nastala je iz želje osnivača fra Slavka Barbarića da se djeci i mladeži u potrebi pruži planski i organizirani odgojno – obrazovni rad i skrb kroz koje bi se mogli temeljno razvijati u tjelesnom, umnom, ćudorednom, religioznom i kulturnom pogledu. Kroz katoličke sadržaje i ideje nastoje im se omogućiti uvjeti slobode, dostojanstva, prihvaćanja, a nadasve ljubavi i razumijevanja.

Briga o djeci povjerena je Školskim sestrama franjevkama hercegovačke provincije i suradnicima laicima. Ustanova je službeno započela s radom 8. rujna 1996. godine.

U sklopu sela nalazi se i dječji vrtić, stomatološka ordinacija i fizikalna terapija.
(Vidi: Majčino selo)

Vrt Sv. Franje

Vrt sv. Franje, višehektarska šuma-gaj na sjeverozapadnom djelu Majčina sela, jest posljednji projekt fra Slavka Barbarića, potaknut porukama u kojima nas Kraljica Mira poziva: «Idite u prirodu i gledajte kako se priroda budi i bit će vam pomoć da otvorite vaša srca prema ljubavi Boga Stvoritelja…» (25.4.93.)

Kamenjar, obrastao borovom šumom uz strpljivi rad oplemenjivanja i čišćenja postao je lijepi, prirodni prostor za sabranost i rekreaciju, molitvu i odgoj. U njemu su napravljena dva umjetna jezerca, postavljeno nekoliko dječjih rekreativnih i didaktičkih pomagala te uprizoreni likovi iz dječjih priča. Za pomoć u radu s djecom doneseno je i nekoliko vrsta domaćih i divljih životinja, plemenitih ptica i tri mala ponija koja služe za hipoterapiju (terapeutsko jahanje prilagođeno hendikepiranoj djeci).
(Vidi: Vrt Sv. Franje)

Zajednica Cenacolo

Zajednicu Cenacolo u Saluzzu (Italija) osnovala je sr. Elvira 1983. godine, da bi pomogla ovisnicima o drogi. Glavni cilj zajednice je otkriti i živjeti prave vrijednosti kršćanskog života. Prema njihovim riječima, njihova terapija je Isus Krist, a put ozdravljenja je molitva, rad i prijateljstvo.

Zbog posebnih milosti koje ovo mjesto daje mladima u potrazi za istinom, sestra Elvira je otvorila dvije kuće u Međugorju: kuća za momke pod imenom «Polje života» 1991. godine, a kuća za djevojke pod imenom «Polje radosti» 2000. godine.

Momci zajednice «Cenacolo» rado primaju hodočasnike i svjedoče o svojem obraćenju i oslobođenju od ovisnosti.

(Vidi: www.campo-della-vita.org )

U skladu s dekretom pape Urbana VIII. i uredbom II. vatikanskog koncila, pisac izjavljuje da ne želi preteći sud Crkve kome se potpuno podvrgava. Riječi "ukazanja, poruke" i slično imaju ovdje vrijednost ljudskog svjedočenja.

Priređeno u lipnju 2002.
(Vidi: Kontakti)