“Draga djeco! I danas vas pozivam molite, molite, molite. Samo u molitvi bit ćete blizu meni i mome Sinu i vidjet ćete kako je kratak ovaj život. U vašem srcu rodit će se želja za nebom. Radost će zavladati u vašem srcu a molitva će poteći kao rijeka. U vašim riječima biti će samo zahvala Bogu što vas je stvorio i želja za svetošću postat će vam stvarnost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
SAMO U MOLITVI BIT ĆETE BLIZU MENI I MOME SINU
Djevica Marija nije odustala, njezina ljubav nije se promijenila kao ni riječi njezinih poruka koje nam neprestano govori i upućuje. Ono što je učinila za svog Sina, čini i za njegovu braću i sestre, za sve koji su postali njezina djeca. Njezin je plašt sada tako velik da pod njim mjesto nalaze svi koji se njoj utječu.
Marija želi da u molitvi spoznamo kratkoću ovog života i vječnost za koju smo stvoreni. Postoji samo jedan izvrstan put na kojem možemo otkriti vječnost u vremenu a to je molitva. Molitvom se direktno obraćamo Bogu. A znamo da se u Njemu ujedinjuju prošlost i budućnost u vječni SADA. Otvoriti se Bogu znači otvoriti se vječnosti.
Samo u molitvi“ – govori nam Marija. Ali u onoj iskrenoj, predanoj, od srca ne u onoj molitvi izgovorenoj površno, bezvoljno i u kojoj se ništa ne događa. Otvaramo li se Bogu uistinu kad molimo? Postoji način molitve koji nas potpuno ne oslobađa našeg zatvora, nego molimo Boga da nam taj zatvor samo učini malo udobnijim. Dokle god molitvu ograničavamo tako što molimo za nešto ne postoji mogućnost da se vinemo u vječnost. Da bismo postigli napredak u molitvi moramo moliti za važnije stvari. „Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, piti, u što ćemo se obući? To sve traže pogani. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno“ (Mt 6, 31 – 32).
Ako nas molitva ne mijenja onda mi moramo mijenjati svoju molitvu i svoj način molitve. Samo u molitvi dolazimo blizu Mariji i Isusu, i samo u molitvi spoznajemo ono što nigdje i nikada nećemo moći spoznati.
Većina ljudi je napeta i pod stresom. Ponekad nismo ni svjesni vlastite napetosti. Kao i ljudi koji nisu svjesni vlastite rastresenosti nego tek kad počnu moliti postaju svjesni svojih misli koje lutaju. Uzrok napetosti i tjeskoba su nedostatak otvorenosti i povjerenja u Boga. Kao što krv želi kroz naše žile protjecati slobodno i neometano, kao što zrak želi prozračiti naša pluća i donijeti kisik cijelom tijelu, tako Božji život, koji se nalaz u dubini naše duše, želi ispuniti cijelo naše biće i aktivirati naše snage. Napetost nam otežava prihvaćanje Božje ljubavi.
Molitva nije samo jednostavno vježbanje nego život. Tko se želi posvetiti molitvi mora čvrsto odlučiti da često tijekom dana uzdigne svoj duh, a ponajprije svoje srce, k Bogu. Ako to propustimo i dozvolimo svojim mislima i osjećajima da lutaju iskustvo će nam pokazati da je molitva nemoguća. Molitva se tiče našeg srca i života. Ona je plod ljubavi, a ljubav ne možemo ograničiti na neko određeno vrijeme.
Marija želi da spoznamo onu radost koju nam nitko i ništa ne može dati. Ona želi da postanemo sveti. Biti svet jednostavno znači postati ono za što smo stvoreni. Ne biti svet protivi se naravi. Biti svet znači biti jedinstven, zdrav i normalan čovjek stvoren na Božju sliku.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.8.2006.
