„Draga djeco! Pozivam vas danas i potičem na molitvu za mir. Napose vas danas pozivam, noseći vam u mojim rukama Novorođenog Isusa, da se ujedinite s Njim preko molitve i postanete znak ovom nemirnom svijetu. Potičite jedni druge, dječice, na molitvu i ljubav. Nek vaša vjera bude poticaj drugima da više vjeruju i ljube. Sve vas blagoslivljem i pozivam da budete bliže mom srcu i srcu malog Isusa. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.
BUDITE ZNAK NEMIRNOM SVIJETU
U prošloj poruci od mjeseca studenoga, pred samo vrijeme Došašća, Gospa nas je pozvala da pripremamo svoja srca za dolazak Kralja Mira koji jedini može i želi dati mir ljudskom srcu iz kojega dolaze i mržnja i ljubav, i praštanje i osveta, i mir i nemir.
U ljudskom srcu nastaju odluke za dobro i odluke za rat. Bez Isusa mir je nemoguć. Uzalud su svi ljudski napori, inicijative i politike da uspostave mir. Nemir i mržnja dolaze iz nemirnog srca kao što mir i ljubav dolaze iz srca u Bogu smirenog. Sve zavisi od toga gdje su korijeni moga bića i moje egzistencije, gdje sam postavio stablo svoga života. Bogu možemo jedino otvorenim srcem koje ne spava, srcem koje vjeruje, srcem koje nije okovano ohološću koja teško prigiba koljeno pred drugim čovjekom i Stvoriteljem.
Da nas i ovaj Božić ne bi mimoišao, da bismo susreli Božić, potrebno se sagnuti do razine djeteta. Isus će nam reći: «Ako ne postanete kao djeca…» (M 18,2-4) Djeca po zlu i čistoći srca a ne djetinjasti. Potrebno je zastati do jaslica i upiti taj prizor, taj tajanstveni događaj neobičnog rođenja koje se dogodilo na našoj zemlji. Od tog događaja više ništa nije isto, ova zemlja više nije prokleta i osuđena na propast. Potrebno je sjesti do nogu Isusovih, sići s brda vlastite oholosti i umišljenosti da sve znamo i možemo sami, kako bi nam dijete Isus progovorio i oplodio nas svojim mirom. Učimo se i ovog Božića od djece povjerenju, učimo se od djeteta Isusa koji je sišao do zemlje, do nemoći novorođenog djeteta, da bismo ga lakše razumjeli i prihvatili. I djeca lakše prihvate, razumiju i poslušaju govor svojih roditelja koji se znaju sagnuti do njihove razine i progovoriti im. Tako se i Bog sagnuo do naših nizina da bi nam bio razumljiv, tako je i Blažena Djevica Marija sišla k nama i progovorila nam našim razumljivim jezikom. Sve njezine poruke mogu se svesti na dvije riječi: molite i obraćajte se. Obratite se od mrtvih stvari, predmeta, k živome Bogu iz kojega nam dolazi svaka radost i mir.
I u ovoj poruci ona nam progovara i potiče nas na mir, ne bez razloga jer vidimo da smo okruženi i ispunjeni nemirima svih vrsta i boja. Ništa nam se u životu ne događa slučajno. Sve ima svoj uzrok kojeg mi možda ne poznajemo. I mir i nemir imaju svoje uzroke i razloge. Ne postoji slijepa sudbina u našem životu, kako se često zna reći.
Kao prvog dana, 24. lipnja 1981. godine kada se Gospa ukazala vidiocima s djetetom Isusom u naručju, tako i u ovoj poruci ona nam nosi i daruje Isusa koji ima odgovor na naša pitanja, rješenje za naše probleme. Marija nam i danas daruje Isusa koji je Put, Istina i Život. Daruje ga iznova, kao što ga je jednom zauvijek darovala ovom čovječanstvu rodivši ga tijelom i svojom vjerom u Betlehemu. Taj događaj nije pobožna priča nego stvarnost koja se odigrala na ovoj planeti. Bez Isusa smo izgubljena stvorenja koja lutaju ovom zemljom bez smisla i cilja, bez Njega nemamo puta nego stranputice. Ako Njega nemamo ostaju nam laž, smrt i očaj.
Još dok je hodao ovom zemljom Isus se pitao: «A Sin čovječji kad dođe, hoće li naći vjere na zemlji?» (Lk 18;8) Isus dolazi ne samo ovog Božića nego svakog dana želi te pohoditi. Želi pronaći otvorena vrata, ispruženu i toplu ruku, upaljeno svjetlo vjere. Isus te želi pohoditi i u tvome svagdanu obojenom monotonijom života i težinom posla, pohađa te u čovjeku simpatičnog i manje dragog lica, pohađa te Isus u svim susretima i razgovorima s ljudima, hoćeš li ga prepoznati? Isus se pita hoćeš li poslušati njegovu riječ: hoćeš li poput Petra baciti mreže, hoćeš li po njegovoj riječi praštati i blagoslivljati ljude, život, svoje putove i križeve života, ili ćeš proklinjati i očajavati. Isus se i danas pita hoće li naći vjere.
Gospa nas ne prestaje poticati i oduševljavati računajući na nas, koji želimo i prihvaćamo riječi njezinih poruka. Ona zna da nas ne mogu ugroziti naši neprijatelji i mrzitelji, nego će nas više ugroziti naše pomanjkanje vjere, ljubavi i prijateljstva prema Isusu. Odgovorni smo za svoj život ali i za živote ljudi koje nam je Bog stavio na put. Od sreće drugih ljudi ovisi i naša sreća. Pokušajmo danas - ne sutra - osluškivati jeku Božjeg glasa kao čežnju našega srca. Utišajmo buku i glasove kojima smo okupirani: crnim vijestima i katastrofama iz novina ili s radija ili televizije, kako bismo osjetili blizinu i toplo srce naše nebeske Majke i malog Isusa kojega nam Gospa rađa i daruje.
Međugorje, 26.12.2001.
Fra Ljubo Kurtović, OFM