Milost

U poruci od 25.02.2001., Gospa kaže:

… Ovo je vrijeme milosti.
Zato, molite, molite, molite dok ne shvatite Božju ljubav za svakoga od vas …

Značenje riječi

Grčka riječ charis koja znači milost nije kršćanskog porijekla: nalazi se naime već u Starom Zavjetu, ali tek u Novom Zavjetu dobiva svoj puni smisao. Ta riječ označava novost koja dolazi s Isusom Kristom: Stari je Zavjet vrijeme Zakona a Novi vrijeme milosti (Rimljanima 6,14s, Ivan 1,17).

Milost je Božji dar koji sadrži sve druge darove. Milost je sam Isus Krist (Rimljanima 8,32). Milost je dar koji zrači velikodušnost darovatelja i obavija velikodušnošću stvorenje koje ju prima.

Hebrejska riječ hen označava najprije dobrohotnost, zatim konkretni izraz te dobrohotnosti, dok grčka riječ charis označava najprije zračenje ljepote, zatim unutarnje zračenje dobrote, i konačno darove koji ih izražavaju.

Milost u Starom Zavjetu

Bog sam sebe naziva «Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću» (Izlazak 34,6). Milost Božja je milosrđe koje se nadvija nad bijednika (hen), velikodušna vjernost svojima (hesed), nepokolebljiva solidnost preuzetim obavezama (emet), nježnost srca i privrženost onima koje ljubi (rahamim), neiscrpna pravednost (sedeq) sposobna svim stvorenjima osigurati puninu njihovih prava i ispuniti sva njihova očekivanja. Ako je Bog mir i radost, to je rezultat njegove milosti: «Kako li je dragocjena, Bože, milost (hesed) tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš»… (Psalam 36,8ss), jer «Milost (hesed) je tvoja bolja od života» (Psalam 63,4). Život, najdragocjeniji od svih dobara, blijedi pred iskustvom Božje velikodušnosti, tog neiscrpnog izvora. Božja velikodušnost nije bez cilja, ona ne izlijeva naslijepo bogatstva s kojima ne zna što činiti. Izbor kojeg Bog čini ima za cilj Savez: milost koja odabire i koja se daje je znak poznavanja – ona prianja uz onoga koga odabire, od njega očekuje odgovor, priznanje i ljubav. To nam govori Knjiga Ponovljenog Zakona (Pnz 6,5.12ss; 10,12ss; 11,1). Božja milost traži partnere, razmjenu, zajedništvo.

Božja se milost objavila u Isusu Kristu

Dolazak Isusa Krista pokazuje dokle može ići Božja velikodušnost: sve do toga da nam daje svog Sina jedinca (Rimljanima 8,32). Izvor tomu jest ona mješavina nježnosti, vjernosti i milosrđa kojima se Jahve definira i koja u Novom Zavjetu dobiva specifično ime milost, charis. Skoro sva apostolska pisma počinju spominjanjem milosti Božje, skoro uvijek praćene njegovim mirom, i tako pokazuju da je ona za kršćane najviši od svih darova, dar koji sadrži svo Božje djelovanje i sve ono što možemo zaželiti braći.

U osobi Isusa Krista «milost i istina nasta» (Ivan 1,17), mi smo ga vidjeli (Ivan 1,14) i tako smo spoznali Boga u njegovom Jedinorođenom Sinu (Ivan 1,18). Gledajući Isusa Krista, vidjeli smo da se «doista pojavila milost Božja, spasiteljica svih ljudi» (Titu 2,11; 3,4).

Plodnost milosti

«Božja milost nije zaludna» (1 Korinćanima 15,10). Ona vjeru vodi u djela (1 Solunjanima 1,3; Galaćanima 5,6) i donosi ploda (Kološanima 1,10) u dobrim djelima «koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo» (Efežanima 2,10). Kod apostola, milost je neiscrpan izvor djelotvornosti (Djela apostolska 14,26; 15,40); ona od Pavla čini ono što on jest, u njemu čini sve što on čini (1 Korinćanima 15,10), tako da ono najosobnije u njemu, «ono što jest», je upravo djelo te milosti.

Budući da je milost Božja princip preobrazbe i djelovanja, ona zahtjeva stalnu suradnju. «Zato, budući da po milosti imamo ovu službu, ne malakšemo.» (2 Korinćanima 4,1), uvijek «u Božjoj milosti» (1,12), spremni nju poslušati (Rimljanima 15,15). Milost se nikada ne uskraćuje, uvijek je «dovoljna», pa bilo to i u najtežim trenucima, jer tada se iskazuje njezina moć (2 Korinćanima 12,9).

Tako je milost rođenje na novi život (Ivan 3,3ss), život Duha koji animira Božju djecu (Rimljanima 8,14-17). Prema svetom Pavlu, kršćanin je «pozvan na milost Kristovu» (Galaćanima 1,6), «stoji u milosti» (Rimljanima 5,2), živi pod njezinom vlašću (5,21; 6,14). To je život u punom smislu riječi, život onih koji «uskrišeni od mrtvih» žive novi život s uskrslim Kristom (Rimljanima 6,4.8.11.13).

To iskustvo života jest iskustvo Duha Svetoga (Rimljanima 6,14; 7,6); čovjek oslobođen od grijeha donosi plodove posvećenja (6,22; 7,4). Duh Sveti, koji je najizvrsniji Božji dar (Djela 8,20; 11,17) «susvjedok je s našim duhom» (Rimljanima 8,16) da nas milost doista čini djecom Božjom, koja Boga mogu zvati Ocem: Abba. To je opravdanje koje čini milost (Rimljanima 3,23s): pred Bogom možemo biti ono što on od nas očekuje, sinovi i kćeri pred Ocem (Rimljanima 8,14-17; 1 Ivanova 3,1s).

Nalazeći u Božjoj milosti izvor svih svojih djela, kršćanin pred svim ljudima nalazi pravilan stav, autentičan ponos koji ne traži svoju slavu u imanju, nego u tome da je sve primio po milosti: pravdu prije svega. Ponos i milost: Pavao rado povezuje ove dvije riječi (Rimljanima 4,2ss; 5,2s; 2 Korinćanima 12,9; Efežanima 1,6).

U milosti Božjoj, čovjek može biti ono što jest.