Ljubite jedni druge

U poruci od 25.10.2001., Gospa kaže:

«Pozivam vas i danas da molite iz svega srca i ljubite jedni druge. Dječice, vi ste izabrani da svjedočite mir i radost.»

Stari zavjet

Već od vremena Starog zavjeta, zapovijed ljubavi prema Bogu nadopunjena je «drugom zapovijedi»: «Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.» (Levitski zakonik 19,18).

U najstarijim je tekstovima već vidljivo da bezosjećajnost ili neprijateljstvo prema bližnjemu vrijeđa Boga (Knjiga postanka 4), pa i sam Zakon govori o međuljudskim odnosima (Izlazak 20,12-17) i odnosima prema siromašnima (Izlazak 22,20-26; 23,4-12) koji osiguravaju mir u zajednici i u narodu. Proroci i Mudrosne knjige idu u istom smjeru: čovjek se ne može svidjeti Bogu ako ne poštuje druge ljude, posebice one koji su «manje zanimljivi» (Amos 1 i 2; Jeremija 9,2-5; Ezekijel 18,5-9; Malahija 3,5; Izreke 14,21; 1,8-19; Sirah 25,1; Mudrost 2,10).

Posebno zahtjevan je Izaija 1,15-19: «Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite. 'Hajde, dakle, da se pravdamo,' govori Jahve. 'Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske.'»

Ovu dužnost se tek rijetko naziva ljubavlju prema bližnjem. (Levitski zakonik 19,18; 19,34; Ponovljeni zakon 10,19).

Židovska predaja

Već prije dolaska Krista, židovstvo je produbilo značenje prirode bratske ljubavi: u ljubav prema bližnjemu uključen je već i neprijatelj, bio on Židov ili poganin. Ljubav postaje sve univerzalnija. Tako Hilel govori: «Ljubi mir, teži za mirom. Ljubi sva stvorenja i vodi ih prema Zakonu.»

Novi zavjet

Dvije ljubavi

S jednog na drugi kraj Novog zavjeta, ljubav prema bližnjemu je nedjeljiva od ljubavi prema Bogu: ove dvije zapovijedi su vrhunac i ključ Zakona (Marko 12,28-33). Bratska ljubav je upotpunjenje svih moralnih zahtjeva (Galaćanima 5,14; Rimljanima 13,8; Kološanima 3,14). Ona je u biti jedina zapovijed (Ivan 15,12; 2 Ivanova 5), jedino djelo žive vjere (Galaćanima 5,6.22; 1 Ivanova 4,20; 5,2). Po ljubavi ćemo biti suđeni: «Meni učiniste!» (Matej 25,31-46). Oporuka samog Isusa je ljubav: «Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.» (Ivan 13,34)

Izvor ljubavi

Molitva, mir, radost i ljubav usko su povezani. Moliti možemo samo sjedinjeni s Isusom koji je Ljubav. Mir ćemo naći samo ako molimo i ljubimo svim svojim snagama (drugim riječima: vršimo zapovijedi). Radost proizlazi iz ljubavi, ali ljubiti ne možemo svojim ljudskim snagama. «Ostanite u meni i ja ću ostati u vama. Kao što mladica ne može sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.» (Ivan 15,4) «Kao što je otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna!» (Ivan 15,9-11)

Kako 'ostati u Njemu'? Luka 10,38-42 govori: Marija «sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu» dok «Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem». Isus ne kori Martu zato što je posluživala, već zato što «bijaše sva zauzeta», zato što se «brinula i uznemirivala». Djelotvorna ljubav je spokojna i mirna. Nju je opjevao Sveti Pavao:

Hvalospjev ljubavi

«Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. (A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.» (1 Korinćanima 13,1-13)