datum: 06.08.2025.
Treći dan 36. Međunarodnog molitvenog festivala mladih koji se pod geslom ‘Hajdemo u dom Gospodnji!’ (Ps 122,1) održava u Međugorju počeo je jutarnjom molitvom na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova, koju je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Potom je katehezu mladima koji su pristigli iz 71 države svijeta, na temu Gospinih poruka i kako ih živjeti, odnosno kako ih primijeniti u svoj vjernički svakodnevni život, održao međugorski župni vikar fra Jure Barišić.
On je kazao kako je međugorska duhovnost jednostavna, a u svojoj jednostavnosti je i radosna duhovnost, ali i slavljenička duhovnost, a izrasla je iz Gospinih poruka koju je preko vidioca uputila nama, odnosno cijelom svijetu.
''Mi Gospu štujemo kao našu posrednicu, našu zagovornicu, ali jedna od najljepših Gospinih titula je da je ona majka, a majka kada govori svojoj djeci ne koristi neki uzvišeni govor, neki filozofski govor da je nitko ne razumije nego koristi jednostavan govor, ali govor koji je pun ljubavi. I zato su te poruke jednostavne, ali budući da su pune majčinske ljubavi one su i duboke'', kazao je fra Jure naglašavajući kako nam majka često ponavlja, ali ne da bi bila dosadna nego zato što se mi ne popravljamo.
Potom je svoje svjedočanstvo iznio i svećenik iz Španjolske Litus Ballbé Sala, studirao je novinarstvo, trenirao hokej na travi, a za vrijeme jednog svjetskog prvenstva 2005. godine Bogu je obećao doći u Međugorje. Do tada mu se vjerski život svodio na nedjeljnu misu, često i bez pričesti. Opisao je svoj život od olimpijca do svećenika te probleme koje je na tom putu susreo. I naravno, rješenja tih problema u čemu mu je pomoglo Međugorje, a Međugorje je pomoglo i bračnom paru iz Italije Marcu i Danieli Rossi. Njihov brak se raspao, posvjedočili su, kada su se okrenuli tibetanskim vještinama i new ageu, ali su ih Gospa i Gospodin ponovno ujedinili zahvaljujući hodočašću u Međugorje.
Nakon toga je uz puno pjesme i plesa uz molitvu Anđeo Gospodnji završen prijepodnevni dio programa, a i poslijepodnevni je počeo uz puno plesa i pjesme koje proizvodi veliki međunarodni zbor i orkestar pod ravnanjem maestra Damira Bunoze.
O svom putu poroka, ovisnosti o alkoholizmu od 12. godine svjedočio Aldis Čamans iz Latvije, kojemu psiholozi nisu mogli pomoći pa su ga poslali svećeniku, koji mu je preporučio ispovijed. Bio je i u Međugorju, molio na Brdu ukazanja, gdje je prvi put molitvu doživio kao razgovor s Bogom. Oženio se, imaju desetero djece, organiziraju molitvene susrete za mlade, primaju mlade u svoj dom, aktivni su u humanitarnom radu, sudjeluje na seminarima posta i molitve u Međugorje, a Gospine poruke za njega su sada, kako je kazao način života i putokaz kako se ponašati, a svjedočila je i njegova supruga Edite, a predstavili su i svoju djecu od kojih su neki s njima u Međugorju ovih dana.
Fra Ivica Vrbić iz Zavidovića misionar je u Boliviji devet i pol godina, a na Mladifestu je govorio o svom djetinjstvu, životu i misionarskom iskustvu. Kazao je kako je misionarstvo poziv unutar poziva.
''I upravo sam zahvalan mnogim primjerima svetaca poput Majke Terezije, poput naših hrvatskih misionara Ante Gabrića, ali isto tako jednoga mučenika koji je završio svoj život tragičnom smrću u Ruandi Fra Vjeke Ćurića za kojega vjerujem da će jednoga dana od Crkve biti proglašen blaženim i svetim. I upravo njihov primjer me je gonio da ja budem poput njih da donesem Isusa ovome svijetu'', kazao je fra Ivica, a svetu misu predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, koji je na blagdan Preobraženja Gospodinova govorio o simbolici gore u biblijskom rječniku.
''Gora je uzvišica i samim time čovjeka uzdiže bliže Bogu, bliže nebu. To je slika kojom se prikazuje da je netko u molitvi, povezan s Bogom. Možemo za primjer uzeti upravo Mojsija i Iliju – ta dva velika proroka Staroga zavjeta. Obojica su na brdu doživjeli objavu Božju, iskusili Božju blizinu i dobili poslanje od Gospodina. Isto tako Isus, kad ide moliti, to je često opisano upravo riječima: „Uspe se na goru… pođe na goru …“ Gora označava mjesto u kojem se čovjek u molitvi predaje Bogu, iskustvu Božje prisutnosti. Isus tako vodi sa sobom učenike i preobražava se pred njima. Lice mu i odjeća sjaje neopisivim sjajem, oblak ih zakriva i čuje se Očev glas. Učenici tako postaju svjedoci Isusove slave koju ima na nebesima kod Oca. To je za njih sigurno bilo neočekivano i neizrecivo iskustvo – vidjeti slavu Božju – te su i bili izvan sebe što vidimo u Petrovom pitanju o sjenicama. Nisu samo bili zapanjeni slavom, nego su bili i prestrašeni jer su vidjeli i čuli nešto što do tad nisu ni zamišljali'', kazao je fra Zvonimir pa podsjetio kako gora Tabor nije jedina gora na kojoj je Isus otkrio svoju slavu.
''Tu je i Maslinska gora i Kalvarija na kojoj je vidljiva slava u još zamršenijem obliku. Isus ponižen, razapet umire na križu. I gora Tabor i gora Kalvarija označavaju slavu Božju. Dva lica iste stvarnosti. Na jednoj slava i blještavilo, na drugoj svatko od njega lice odvraća. Imam li hrabrosti poći na obje gore s Gospodinom? Sigurno će me obje dočekati u životu. I slava i poniženje'', kazao je fra Zvonimir pa pojasnio kako gora u biblijskom smislu označava mjesto molitve, mjesto na kojem dolazimo u Božju prisutnost pa gora ne treba nužno biti gora, nego je svaka crkva gora – jer nas uzdiže iz naše svakodnevice i otvara nas za iskustvo Božje prisutnosti.
''Možemo reći da je i euharistija jedna gora, jedan događaj preobraženja. Snagom Duha Svetoga, kruh i vino bivaju preobraženi u tijelo i krv našega Gospodina Isusa Krista. Možda je upravo svaki oltar u crkvi uzdignut kako bi simbolizirao tu goru preobraženja. Čuli smo i mi Božji glas u čitanjima koja su nam navještena – jer svaki put kad se naviješta u liturgiji riječ Božja, sam Bog govori okupljenoj zajednici. I svaki put se spominjemo i Kristove smrti i slavimo uskrsnuće i iščekujemo njegov slavni dolazak. To svaki put govorimo kad nam svećenik doziva u pamet da je ovo što slavimo tajna/otajstvo naše vjere'', kazao je fra Zvonimir pa pozvao na redoviti dolazak na ''ovu goru, u crkvu, slaviti euharistiju kako bismo bili svjedoci toga preobraženja, kako bismo se osvjedočili o ljubav Božju prema nama grješnicima i vidjeli njegovu slavu''.
Kazao je kako trebamo živjeti sveto da se na svakoj euharistiji možemo pričestiti te da je Krist na Kalvariji pobijedio grijeh i onda očitovao onu slavu koju su učenici bili vidjeli na gori Tabor.
''Moguće je i potrebno je da i moj život svjedoči kako je Bog uništio grijeh i kako me je poveo putem preobraženja.
Koliko je samo ljudi ovdje u Međugorju osjetilo preobraženje i u crkvi za vrijeme euharistije, u sakramentu ispovijedi, na Brdu ukazanja ili na Križevcu. Došli su sa svojom mukom, sa svojim životnim problemima, pitanjima, a Gospodin je preobrazio njihov život. Gospa, naša Majka, zato neumorno poziva: obratite se, molite se, idite mome Sinu… Odazovimo se na njezin poziv. Ona poziva dok se svi ne obratimo. Kao majka koja čeka da i posljednje dijete dođe doma…
Potaknuti Božjom riječju i primjerom tolikih hodočasnika, ostavimo stoga svaki grijeh i sve ono što je kršćanstva nedostojno, a živimo kao djeca svjetlosti, kao djeca preobraženja'', zaključio je fra Zvonimir, a program se nastavio molitvom sa svijećama pre križem.
U koncelebraciji s međugorskim župnikom bili su apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorju nadbiskup Aldo Cavalli, sisački biskup Vlado Košić i nizozemski vojni biskup Evarard de Jong te još 616 svećenika. Krunicu je predmolio fra Mate Tadić. (FOTO)
