datum: 05.08.2025.
Drugog dana 36. Međunarodnog molitvenog festivala mladih u utorak, 5 kolovoza na svetkovinu Gospe Snježne – Posveta bazilike svete Marije Velike svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a u koncelebraciju su bila trojica biskupa i 614 svećenika. Krunicu je predmolio fra Mate Tadić.
Na početku svoje homilije fra Jozo Grbeš osvrnuo se na geslo Mladifesta: “Hajdemo u dom Gospodnji!” (Ps, 122,1) pa kazao kako u produžetku te rečenice stoji: ''Eto noge nam već stoje na vratima…”
''Kako često je to tako: noge i tijelo su tu, ali srce treba ući i nikako ući. I često se otima, zastaje, oklijeva da bi ušlo. Stoga smo mi ovdje na ovom Mladifestu, kako bi doista naš život ušao u hram Gospodnji, kako bismo doista mogli život razumjeti onako kako Krist kaže. Poziva nas on: Hajdemo. Dignimo se. Pođimo. Svjedočimo. Slušajmo riječ! Otvorimo oči duše. On čeka! Noge su već stigle. Tako često naše noge stignu nedjeljom do hrama, ali duša je negdje okolo. Kako često nam je potreban samo taj mali pomak, poticaj duha ili svjedočanstvo nečijeg života da otvori ta vrata da uđe duša'', kazao je fra Jozo, a osvrćući se na evanđeoski ulomak u kojem se kaže: ''Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva'', mladima je govorio o mnoštvu, kazao je kako mnoštvo zaguši čovjeka, a da trebamo biti, kao Isus, suprotni svijetu-
''Život je igra velikoga i maloga, veličanstvenoga i slaboga, nepoznatoga i milosnoga. Tako je i ovdje u Međugorju: ovdje je iz siromašnog, potlačenog, marginaliziranog hrvatskog naroda i mjesta potekla milost. Ove staze po kojima vi hodate po ovim brdima stvorile su ljudske bose noge. Bose i teške, napaćene često patnjama i traženjem. Isklesale su taj kamen te mučne noge, a prečesto i u mučna vremena.
O kako je to često u životu. Tamo gdje čovjek ne vidi nalaze se biseri. Tamo gdje čovjek ne očekuje pronalazi blago. Tamo gdje se čovjek ne nada možda negdje u tišini, daljini, samoći pronalazi svog Gospodina'', kazao je fra Jozo Grbeš, koji je govorio i o dvije stvarnosti Međugorja.
''Prva kaže: ''Draga djeco!''. ''Draga djeco'' je glavni način svih obraćanja u ovom mjestu koje se Međugorje zove. Mi smo djeca! Nemojmo zaboraviti biti dijete! Ako ne budemo kao djeca, nema neba! Nema u nebo bez toga. Kaže Krist: "Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete u Kraljevstvo Božje! (Mt 18,3) Draga djeco s tim počinje nebo.
I druga stvarnost, također u pozdravu: ''Mir… mir neka zavlada između Boga i ljudi!'' Mi kršćani ne trebamo samo željeti, sanjati, pričati o miru. Mi moramo biti mirotvorci. Moramo dizati svoj glas i danas za djecu Gaze i za djecu Ukrajine i protiv svih zlih ideologija, pokreta i čina. Kršćani pozvani ste dići glas, ne smijete šutjeti svijet je u kaosu, a mi ne smijemo biti. Ako mi budemo šutjeli, bez obzira koji je dio svijeta, koja rasa, nacija, religija… Ako kršćani šute, neće imati tko govoriti. Zato vas molim, ako razumijemo ovaj drugi dio Kristova poziva ne bojte se! Pretvorimo se ovih dana u uho!'', kazao je fra Jozo Grbeš pa pozvao da čujemo Gospu i hodimo s njom.
''Zato vas molim: Ne bojte se biti suprotni ovome svijetu. Biti drugačiji od njega. Biti jedinstveni, jer na vas on računa. Blaženo stanje duha počinje slušanjem riječi. Nemojmo otići isti. I na kraju vas molim nemojmo biti formalni kršćani, njih je danas previše. Previše'', riječi su kojima je svoju propovijed zaključio fra Jozo Grbeš.
Ovaj dan počeo je već u pet sati ujutro ili ranije, kada su se mnogi probudili da bi u šest na Brdu ukazanja sudjelovali u molitvi krunice. Nakon toga, fra Zvonimir Pavičić koji je predmolio krunicu, od devet je sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predvodio jutarnju molitvu, a potom je katehezu mladima održao fra Miro Šego, župnik župe Krista Kralja u Čitluk i vikar Hercegovačke franjevačke provincije. Generacijski je blizak vidiocima, s njima se družio pa je govorio o prvim danima ukazanja i tome kako mu je to promijenilo život, odnosno odredilo ga za duhovni poziv, iako je do tog lipnja 1981. godine imao druge planove za svoj život.
Govorio je fra Miro i o prvim danima ukazanja, druženju s vidiocima, molitvi i radu mještana u to vrijeme, komunističkom progonu, ukazanjima u crkvi, novom svakodnevnom načinu života, svakodnevnom odlasku na misu, plodovima Međugorja, molitvi…
Naglasio kako Gospa u svojim porukama poziva na molitvu, rekao je kako se prije 44 godine prolazeći selom mogla čuti samo molitva te pozvao mlade na molitvu, kao nekada kada bi nakon napornog rada u polju obitelji sjele za stol i zajedno svaku večer molile. Podsjetio je fra Miro na Gospine riječi: ''Molite, molite, molite…'' pa mlade ohrabrio da će ''kroz molitvu otkriti snagu, radost, milost, mir…''
Prije svete mise u poslijepodnevnom dijelu programa svjedočili su donatori i korisnici Marijinih obroka predvođeni osnivačem ove organizacije, koja je plod Međugorja, Magnusom MacFarlane-Barrowom.
Plod Međugorja je i zvanje španjolskog svećenika o. Gonzala Morena Poncea, koji je također svjedočio danas. On je u Međugorje došao razotkriti prijevaru, a ovdje je na Brdu ukazanja ostavio stari način života obilježen navijačkim huliganizmom i prihvatio Gospin poziv za svećeništvo.
U prijepodnevnom dijelu programa svjedočili su članovi humanitarne organizacije Marijine ruke, koju je osnovao Jakov Čolo, a čijih pedeset volontera redovito brine o 650 obitelji, a poslijepodnevni dio programa prije početka krunice zaključili su glazbenici Roland Patzleiner i Agostino Ricotta.
Agostino Ricotta ispričao je kako je svirao gitaru na jednom od prvih Festivala mladih s fra Slavkom Barbarićem 1992. godine, kada su kako je kazao svi sudionici stali unutar vanjskog oltara te da je bio jako sretan jer je svoje talente iskoristio za Gospu. S mladima je otpjevao svoje pjesme napisane za Mladifest prije više desetljeća, a koje se i danas izvode.
Roland Patzleiner kazao je kako je sudjelovao na gotovo svim Festivalima mladih te da je u Međugorju iskusio blagost i nježnost Božju upravo preko glazbe. Kazao je kako to što već 23 godine svira u međugorskoj crkvi na klanjanju smatra Gospinim planom te osjeća privilegiranim jer je bio odabran da to može činiti. Govorio je kako u Međugorju osjetio Isusovu ljubav i pronašao mir pa je na kraju sa zborom i otpjevoa pjesmu koju je napisao za mir – 'Evenu Shalom'.
Dan je nakon svete mise završio procesijom s Gospinim kipom i klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. (FOTO)
