Bulletin 214
Međugorje, 26. rujna 2005.
“Draga djeco! Iako ste daleko od mog srca u ljubavi vas zovem: obratite se. Ne zaboravite: ja sam vaša majka i osjećam bol za svakog koji je daleko od mog srca, ali vas ne ostavljam same. Vjerujem da možete ostaviti put grijeha i odlučiti se za svetost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
25. rujna 2005.
NAŠE ČEŽNJE
Prihvatiti sebe kao Božje stvorenje - riječi su koje često čujemo i o njima razmišljamo. U mnogo prilika nezadovoljni smo samim sobom. Učini nam se da su drugi uvijek i u svemu pri stvaranju i odrastanju bolje prošli. Također i naši postupci nisu onakvi kakvima bismo željeli da budu. Često smo nezadovoljni i svojim izgledom, zanimanjem, okruženjem… Uz to, čini nam se da ni sam Bog nije pravedan jer daje da i zlima i dobrima sunce jednako sja i kiša pada. Nezadovoljstvo se gomila unatoč činjenici što znamo da smo kao djeca Božja stvoreni upravo na Božju sliku i da smo neponovljivi.
Mnogi duhovni pisci i naučitelji ističu da iz prihvaćanja samih sebe i svega što nam se događa započinje vrijeme promjene stanja u kojem živimo. Prihvatiti sebe ne znači ostati isti i ništa ne mijenjati. Prihvatiti sebe samo početak je promjene za kojom čeznemo. U suprotnom, stalno ćemo se vrtjeti u krug umorni i ostajati na istim polazištima. Tako se u nama gomila očaj, raste beznađe, umire nada.
Temeljno je pitanje: Za čime čezne naše srce - za zemaljskim ili nebeskim? Naša ljudska mjerila nisu Božja mjerila. To je i Isus izrijekom kazao Petru koji ga pokušava odvratiti s puta koji vodi preko križa i trpljenja do spasenja. Ukoliko cijeli život svoje misli i snage usmjerimo na zemaljska dobra i čežnju da se, uvjetno rečeno, »dopadnemo« svijetu a ne Bogu i sebi, uvijek ćemo biti u raskoraku s onim bitnim: kakvi smo u Božjim kao i u svojim očima. Stoga, ako naše nezadovoljstvo proistječe zbog zemaljskih stvari i mjerila ovoga svijeta, pozvani smo okretati se prema onima koje nadilaze ovaj propadljivi svijet. U Poslanici Korinćanima čitamo: »Čeznite za višim darima…« (usp. 1 Kor 12,31).
U našim čežnjama krije se i naša osobnost. Vrlo je važno poznavti svoje čežnje. Što mi zapravo želimo od svoga života? Što nam je najvažnije? Je li uopće važno biti lijep i bogat kad znamo da je ljepota relativna a bogatstvo propadljivo? Puno važnije od toga je s psalmistom klicati u svojim čežnjama: »Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni«.
Što nam je činiti? Ponajprije, poput Marije zahvaljivati i veličati Boga. Prihvatiti sve, ali baš sve što Bog hoće od nas - poput Marije, Isusa, Josipa i drugih uzora Crkve. Prihvaćanje ne znači priznanje nemoći i prestanak želje za promjenom, već otvaranje vrata za temeljni zaokret u životu. Kad Marija prihvati Božju volju, zaigra joj čedo u utrobi i Ona rađa Isusa. To se zbiva po onome Da koji kaže Bogu. S nama je isto: Čuti i prihvatiti. Potom se u nama događa začeće novog i svetijeg života u kojemu više nije važno zemaljsko nego nebesko, odakle iščekujemo blaženu nadu i ponovni dolazak Spasitelja.
fra Mario Knezović
V I J E S T I
BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA
Tijekom kolovoza u župi Međugorje podijeljeno je 225 500 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 4 747 svećenika iz domovine i inozemstva.
U kolovozu su u Međugorju boravile hodočasničke skupine iz: Njemačke, Italije, Austrije, Irske, Poljske, Njemačke, Slovenije, Slovačke, Belgije, Češke, SAD-a, Koreje, Španjolske, Engleske, Švicarske, Mađarske, Latvije, Južnoafričke Republike, Australije, Novog Zelanda, Rusije, Malte, Francuske, Srbije i Crne Gore, Libanona, Kanade, Argentine, Meksika, Portugala, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.
IZ POLJSKE U MEĐUGORJE PJEŠICE
Kada dođu u Međugorje, jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta u svijetu, brojni hodočasnici kažu da su stigli do cilja. Nasuprot njima, mnogima je Međugorje tek početno mjesto prema cilju – vječnom životu, otkrivanju Boga i njegovih planova.
Do cilja ili početka u Međugorju ovih je dana došao i jedan mladi Poljak, Krzysztof Guca, 31-godišnjak iz Toruna, nakon 57 dana hoda. Iako je prvi put u Međugorju, posvjedočio je: «Duboko vjerujem da se Gospa ovdje ukazuje. Smatram da je Međugorje produžetak Gospinih ukazanja iz Fatime. Hodočastio sam jer je to moj zavjet, a i prijatelji su me molili da molim za njih. Sav trud, žuljeve i žrtve prikazao sam na te nakane.»
Krzysztof Guca je na polasku tražio blagoslov od biskupa iz Toruna. Pismeni blagoslov biskupa Dijecezanske kurije torunske s pečatom i potpisima kancelara i generalnog vikara otvarali su mu vrata u brojnim župama država kroz koje je prolazio. O tomu svjedoči i svojevrstan dnevnik, bilježnica koju je nosio i u koju su svakoga dana domaćini upisivali, te pečatom i potpisom ovjeravali kako su mu dali prenoćište. «Prema karti, prešao sam 1 720 km, ali je teško reći koliko sam točno propješačio, katkad sam se trebao vratiti na glavni put, jer nisam mogao naći smještaj. U Hrvatskoj sam 4 puta spavao u privatnim kućama, jer nisam mogao stići do župnih kuća. Bog je dao da sam uvijek imao krov nad glavom. Putovanje mogu usporediti s prelaskom preko mosta nad provalijom. Treba ići korak po korak. Tako sam i ja svakoga novoga jutra išao dalje, iako sam u neka mjesta umoran dolazio. Život svakoga čovjeka može se uspoređivati s mojim hodočašćem. Svakoga dana treba napraviti novi korak kako se ne bi palo u provaliju.»
Krzysztof Guca najvažnije nakane svoga hodočašćenja čuva u srcu, otkrivajući kako su među njima i molitve za Crkvu, svećenike, obitelj i domovinu. Zanimljivo je da je taj mladić pješačio i do Fatime. Za 4 mjeseca prešao je 4 000 km, o čemu također svjedoče njegovi zapisi u dnevniku. Posljednji zapis u tom dnevniku unesen je kada je stigao u Međugorje: «Primio sam sinoć na prenoćište hodočasnika iz Poljske Krzysztof Guca, iz Torunske biskupije, dao mu večeru i jutros doručak. Humac. Ljubuški. Franjevački samostan svetoga Ante Padovanskoga. Fra Dobroslav Stojić».
Ubrzo po dolasku u Međugorje, gdje su ga lijepo primili Katarina i Ante Šoljić, išao je na Križevac. «Još doživljavam taj susret s Gospom, s Bogom. Tek za nekoliko dana moći ću reći nešto više o svemu» posvjedočio je. Možda će i njemu trebati koji dan ili mjesec vremena u kojemu će shvatiti je li nakon gotovo 1800 km pješačenja stigao do cilja ili polazišta.
POSJET TALIJANSKOG NADBISKUPA
Mons. Bruno Tommasi, nadbiskup u miru nadbiskupije Lucca (Italija), drugi put je privatno posjetio Međugorje. Mons. Tommasi obišao je svetište i međugorska mjesta molitve, te satima ispovijedao talijanske hodočasnike. Posjetio je i župni ured gdje se zadržao u dužem razgovoru sa župnikom i ostalim fratrima.
Mons Tommasi zaređen je za svećenika 1958., a za biskupa 1983. Bio je odgovoran za biskupije Pontremoli, Apuania, Massa Carrara-Pontremoli i Lucca. U mirovini je od siječnja 2005.
FRA IVAN SESAR, NOVI ŽUPNIK ŽUPE MEĐUGORJE
U sklopu redovitih promjena pastoralnog osoblja Hercegovačke franjevačke provincije i sukladno crkvenim propisima, novim župnikom župe Međugorje imenovan je dr. fra Ivan Sesar, koji je ovu župu već vodio od jeseni 2000. do jeseni 2001.
Župničku službu preuzeo je 25. kolovoza 2005. od dosadašnjeg župnika fra Branka Radoša kojem je povjerena pastoralna skrb za Hrvate u jednoj od hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Fra Mariju Knezoviću, bivšem ravnatelju Informativnog centra «Mir» Međugorje, povjerena je dužnost župnog vikara u Posušju.
Novi pastoralni djelatnici u Međugorju su i fra Karlo Lovrić i fra Stjepan Martinović.
ODRŽANA LIKOVNA KOLONIJA
U Međugorju se od 22. do 29. kolovoza održao Četvrti susret likovnih umjetnika – Likovna kolonija Međugorje 2005. Za razliku od proteklih godina, ovogodišnji susret je određen tematski. Umjetnici su stvarali na temu majke, majčinstva, Gospinih ukazanja… U radu kolonije sudjelovalo je oko 35 renomiranih i mladih umjetnika, što susretu daje i značaj likovne škole za mlade talente.
Na ovogodišnjem susretu, koji se odvijao u Majčinu selu, na Podbrdu, Križevcu i u kući molitve «Domus Pacis», sudjelovali su likovni umjetnici iz BiH i Hrvatske.
POSJET BISKUPA IZ BRAZILA
Mons. José Luís Azcona Hermoso, O.A.R., redovnik augustinac, rodom Španjolac iz Pamplone, biskup biskupije Marajó na misijskom području Brazila, privatno je hodočastio u Međugorje za blagdan Male Gospe. Svećeničko ređenje primio je u Rimu, gdje je postigao i doktorat iz moralne teologije. U dva navrata bio je provincijal reda Augustinaca, a od 1987. je biskup na području Amazone. Biskupija-prelatura Marajó velika je poput cijelog Portugala, ima oko 260.000 stanovnika, od toga oko 230.000 katolika, ali samo petnaestak svećenika.
Na pitanje kada i kako je čuo za Međugorje, mons Azcona je odgovorio: «Poznajem osobe sa sjevera Brazila, profesore i industrijalce, koji su bili ateisti i koji su se obratili u Međugorju prije petnaestak godina. Sada svaki dan idu na Misu i vrlo su aktivni u Crkvi. Velika je razlika između hodočasnika koji dolaze ovamo i onih koji idu na druga mjesta. Iskustvo Međugorja je iskustvo obraćenja. O drugim mjestima pričaju na drugi način. Ovdje se mijenja život ljudi. Vidim autentičnost međugorskih obraćenja. Razlog mojeg dolaska, moja nada i milost koju želim primiti ovdje, je moje osobno obraćenje, produbljenje mojeg osobnog obraćenja.»
Upitan kakav je njegov stav prema Međugorju, prema Gospinim porukama, mons.Azcona je odgovorio: «Mislim da je prva poruka obraćenje. Od obraćenja dolazi sve: preobrazba društva, mir s Bogom, mir s bližnjim, s prirodom, s okolišem. Vječni život. Isus dolazi. Pripremimo se! Kao svećenik, biskup, nasljednik apostola, želim reći: dragi katolici, uzmite sa snagom i radošću Isusov križ, jer u njemu je spas i radost. To Gospa želi od svih nas. Koncil nam kaže da prava pobožnost prema Gospi vodi Isusu, Isusu raspetom, i tako prema ljubavi prema Ocu.»
POSJET BISKUPA IZ PAPUE NOVE GVINEJE
U Međugorju je od 12. do 15. rujna 2005. na svojem trećem privatnom hodočašću boravio mons. Hermann Raich, S.V.D., biskup Wabaga, Papua Nova Gvineja.
Došao u Međugorje u pratnji prelata Johannesa Gamperla i jedne časne sestre iz bolnice «Marienkrankenhaus Stift Vorau». Hodočašće je organizirala udruga iz Beča «Gebetsaktion Medjugorje-Wien». Mons. Raich je Austrijanac, za svećenika je zaređen 1962., a za biskupa 1982. Mons. Raich obišao je mjesta molitve i župni ured, gdje se zadržao u razgovoru s fratrima.
BLAGDAN UZVIŠENJA SV. KRIŽA
Na blagdan Uzvišenja svetog Križa 11. rujna, koji se u Međugorju slavi u prvu nedjelju nakon Male Gospe, u svetištu Kraljice Mira okupilo se oko 60 000 domaćih i inozemnih hodočasnika. Kao i svake godine, rijeke hodočasnika slijevale su se u Međugorje već tijekom noći. Mnogi od njih su prešli pješice stotine i stotine kilometara, neki i bosonogi. Svečanu sv. misu na Križevcu uz koncelebraciju 61 svećenika predvodio je fra Branimir Musa.
Za domaće i inozemne hodočasnike koji nisu mogli na Križevac, u župnoj crkvi je u podne slavljena sv. misa koju je predvodio fra Tomislav Pervan. Večernju sv. misu uz koncelebraciju 66 svećenika, predvodio je fra Ljubo Kurtović.
I ove je godine tjedan dana prije blagdana križ na Križevcu bio osvijetljen, podsjećajući na svoje značenje i pripremajući župljane i hodočasnike na blagdan kao vidljivi znak vječne svjetlosti koja blista s križa.
6. MEĐUNARODNI SEMINAR ZA BRAČNE PAROVE
Šesti međunarodni seminar za bračne parove održat će se u Međugorju od 26. do 29. listopada 2005. godine. Tema seminara je: «Dijalog u obitelji – kako odgajati djecu?»
Preporuča se sa sobom ponijeti slušalice i mali radio sa FM frekvencijom i Bibliju.
Seminar će se održati u dvorani iza crkve. Prilog za troškove seminara je 40 € za jedan bračni par. Prijave možete izvršiti putem e-maila: seminar.marija@medjugorje ili putem faxa: 00387 36 651 999. Broj sudionika ograničen je zbog prostora pa vas molimo da svoje prijave izvršite što prije, a najkasnije do konca rujna. Isto tako molimo sve bračne parove sudionike seminara da sami osiguraju smještaj u Međugorju.
ZIMSKI RASPORED MOLITVENOG PROGRAMA
Od ponedjeljka, 12. rujna, promijenio se termin molitveno-liturgijskog programa u župi Međugorje. Molitva krunice u župnoj crkvi započinje u 17, a sv. misa u 18 sati. Nakon sv. mise slijede blagoslovne molitve i treći dio krunice. Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu je četvrkom nakon večernje sv. mise, te srijedom i subotom od 21 do 22 sata, a čašćenje križa Gospodinova petkom nakon večernje sv. mise.
Molitva krunice na Brdu ukazanja je nedjeljom u 14 sati, a Put križa na Križevcu petkom u isto vrijeme. Prigoda za sv. ispovijed je svake večeri tijekom večernjeg molitvenog programa.
