Bulletin 215
Međugorje, 26. listopada 2005.
“Dječice, vjerujte, molite i ljubite i Bog će vam biti blizu. Darovat će vam sve milosti koje od Njega tražite. Ja sam vama dar jer mi Bog dopušta iz dana u dan biti s vama i ljubiti svakoga od vas neizmjernom ljubavlju. Zato, dječice, u molitvi i poniznosti otvorite vaša srca i budite svjedoci moje prisutnosti. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
25. listopada 2005.
NAŠA UPORIŠTA
Davno 250 godina prije Krista, grčki znanstvenik Arhimed je rekao: «Pokažite mi čvrstu točku o koju mogu osloniti polugu i ja ću pokrenuti sav svemir.» U tim riječima krije se puno poruka. Oslonac je uvjet pokretanja. No, na što se sve danas čovjek oslanja: roditelje, prijatelje, znanje, novac, moć, osiguranje, ljepotu i sve više na sreću koja se ne tumači kao Božja providnost nego kao nešto što je «zapisano u zvijezdama». Bez čvrsta uporišta padamo. To je vidljivo u svakidašnjem životu. Zato tražimo čvrste i ozbiljne oslonce.
Sjetimo se starozavjetnog detalja gdje već umornome Mojsiju brat Aron pridržava ruke i podupire ga molitvom (usp. Izl 17,12). Bijaše mu osloncem. Kad tu biblijsku scenu preslikano u Međugorje lako ćemo zamijetiti gdje je uporište za naš put. Gospa nas trajno prati u našim podizanjima iz pada s pozivom oslanjanja na molitvu, post, pokoru, na Isusa. Taj oslonac pronašli su svi koji se htjedoše baciti Isusu u krilo i ostaviti zemaljske sigurnosti. Bog zna koliko smo krhki i slabi, zato nam se daruje za suputnika, za kamen zaglavni. Isus nas u slici gradnje kuće na pijesku upozorava kako trebamo čvrst temelj za gradnju. Ne možemo na krhkom tlu graditi snažne i grandiozne građevine. Tako je i s našim životom. Jer, kako nas Pismo naučava, ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se muče graditelji.
Svi smo u opasnosti da izaberemo krive i neprovjerene oslonce. Svuda se nudi lažna sigurnost, svatko želi steći naše povjerenje. U tom smislu divno nas poučava Pavao u poslanici Kološanima: «Pazite da vas tko ne zavede svojom filozofijom i lažnom poukom koje se oslanjaju samo na predaju ljudsku i pozivaju se na prirodne sile svijeta, a ne na Krista.» (Kol 2,8)
Ove riječi kao da su pisane danas. Ljudi žele stvarati svoj svijet zaboravljajući da je i njih i taj svijet stvorio Bog. Od stvorenja čovjek želi biti stvoritelj i oslanja se samo na sebe. Zato ne čudi nemoć svijeta u najbitnijim stvarima: mira, dostojanstva čovjeka, pravednosti… Stoga, ako pronađemo uporište u Kristu naši uspjesi neće izostati. Bog je upravo po Gospi u Međugorju još jedanput pokrenuo čovječanstvo. Poruka je jasna: Prihvatiti Isusa i tek tada možemo očekivati da se pokrene svemir iz stanja kaosa u blagostanje. A tako je i s našim osobnim životom. Stvari ne idu same od sebe. Učimo od Isusa koji se dokraja oslanjao na Oca i ustrajao do kraja. Stoga ti koji si umoran, opterećen, izigran, razočaran, grješan, osloni se na Onoga koji sve čini novo i pokreće iz početka.
Fra Mario Knezović
V I J E S T I
BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA
Tijekom rujna u župi Međugorje podijeljeno je 178 000 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 4 048 svećenika iz domovine i inozemstva.
U rujnu su u Međugorju boravile hodočasničke skupine iz: Italije, Slovenije, Koreje, Poljske, SAD-a, Irske, Brazila, Filipina, Slovačke, Južnoafričke Republike, Češke, Argentine, Velike Britanije, Francuske, Belgije, Njemačke, Kanade, Mađarske, Kine, Grčke, Austrije, Portugala, Meksika, Libanona, Nizozemske, Paname, Srbije i Crne Gore, Indonezije, Malte, Rumunjske, Litve, Malezije, Španjolske, Novog Zelanda, Škotske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
POSJET BISKUPA IZ KANADE
Od 9. do 17. listopada 2005. u Međugorju je na svome četvrtom privatnom hodočašću boravio mons. Pearce Lacey, umirovljeni pomoćni biskup Toronta, koji je došao sa skupinom hodočasnika iz Kanade. Mons. Lacey je sudjelovao na hodočasničkom programu i redovito ispovijedao te se susreo s fratrima na službi u Međugorju.
Međugorje je prvi put posjetio 1987. i izjavio da:»... vjeruje da se Gospa ovdje ukazuje.»
«DANI KRUHA»
«Dani kruha» je manifestacija koju učenici i djelatnici Osnovne škole Bijakovići u župi Međugorje već nekoliko godina organiziraju u prostorijama škole. Manifestacija se ove godine održala pred župnom crkvom. Smisao ovog događanja je zahvaliti za «kruh naš svagdašnji» i za život koji nam dolazi od Boga, te naučiti kako najbolje koristiti kruh i sve Božje darove. Sudjelovali su svi učenici Osnovne škole, djelatnici i vjeroučitelji. Za ovaj susret učenici su donijeli plodove zemlje te i kruh, pecivo i razne kolače koje su pripremili kod kuće. Svi prihodi od prodaje i sve donacije koristit će se za izgradnju školske gimnastičke dvorane koju ova osnovna škola još uvijek nema.
POSJET BISKUPA IZ KONGA
U rujnu 2005. na svom drugom privatnom hodočašću u Međugorju boravio je mons. Stanislas Lukumwena Lumbala, O.F.M., biskup biskupije Kole u Demokratskoj Republici Kongo. Za svećenika je zaređen 1979., a za biskupa 1998. Mons. Lukumwena je prvi Afrikanac franjevački provincijal u Kongu, i prvi Afrikanac zaređen za biskupa u Kongu. U Međugorje je došao sam provesti vrijeme u osobnoj molitvi i duhovnoj obnovi. Proveo je duge sate ispovijedajući hodočasnike na talijanskom i francuskom jeziku.
O svojim dojmovima je svjedočio na Radiopostaji «Mir» Međugorje, te kazao:
«U Međugorje sam došao potražiti unutarnji mir. Biskup u Africi je graditelj, onaj koji popravlja ceste, gradi mostove, škole. Biskup sve radi i ima trenutaka kada uistinu treba duhovni odmor. Zato sam došao ovamo, povući se na nekoliko dana, moliti zajedno s hodočasnicima. Ono što mi se ovdje čini vrlo dobrim je da mogu ispovijedati. Jučer sam četiri sata sjedio u ispovjedaonici. U svojoj biskupiji nemam često prigodu ispovijedati. Divno je vidjeti koliko ljudi ovdje dolaze na ispovijed.
U zadnje vrijeme Crkva posebno insistira na sakramentu Euharistije i pomirenja. Ovdje nalazimo upravo ta dva bitna sakramenta. U početku se mnogo govorilo o ukazanjima, sad se sve više govori o duhovnosti. Ovdje se razvija velika duhovnost. Poruka je bila dana, poruka mira i obraćenja, i te poruke sada treba koristiti, živjeti. Ljudi vole ono što je senzacionalno. Kad se govorilo o porukama i vidiocima, ljudi su trčali, a sad se sve manje govori o tome, a sve se više ide u dubinu. Čovjek treba čvrsti duhovni oslonac. Čovjekov unutarnji život treba se oslanjati na solidne evanđeoske vrijednosti. Zato kažem da produbljenje poruke, dakle molitva, euharistija, ispovijed, postaju temelj za produbljenje duhovnog života osobe.
O Međugorju govorim sasvim privatno. Ja sam biskup jedne druge biskupije i ne želim govoriti o stvarima koje me se izravno ne dotiču. Dolazim zbog osobne pobožnosti. Ne treba se stalno brinuti za priznanje. Priznanje će sigurno doći. Biskupi dolaze i dolaze moliti. Ima nešto što nas privlači, što nas se dojmilo. Malo po malo Međugorje će biti priznato. Neka svatko živi svoju pobožnost. U mojoj biskupiji Kole pripremamo pokretanje jedne radiopostaje, što će biti nova mogućnost boljeg upoznavanja Međugorja.»
OBRED PREMINUĆA SV. FRANJE
Posebnom liturgijom koja se održava 3. listopada, u predvečerje blagdana svetog Franje, franjevačka obitelj diljem svijeta obilježava prelazak u vječnost – «Tranizitus» - svoga utemeljitelja.
U župi svetog Jakova u Međugorju ovaj se obred održao neposredno nakon večernje svete mise. U njemu su sudjelovali međugorski franjevci, sestre franjevke na službi u župi, Franjevačka mladež i Franjevački treći red.
Uz sudjelovanje župljana i hodočasnika, zbora Franjevačke mladeži i Golubića mira, ovogodišnju liturgiju preminuća predvodio je župnik fra Ivan Sesar.
POSJET EPARHA IZ AUSTRALIJE I NOVOG ZELANDA
Mons. Issam John Darwish, BSO, DD., eparh Melkitske katoličke crkve Australije i Novog Zelanda, boravio je na privatnom hodočašću u Međugorju od 12. do 19. rujna 2005. U Međugorju je proslavio 33. obljetnicu svećeništva. Prije nego što je 1996. postao biskup za Melkite u Australiji i na Novom Zelandu, radio je s napuštenom djecom u Libanonu. O svojim dojmovima je kazao:
«Prošle nedjelje bio sam u Castelgandolfu sa svojom skupinom hodočasnika i molili smo Anđeo Gospodnji s Papom. Poslije Angelusa posjetio sam Svetog Oca, što je ranije bilo dogovoreno. Za taj susret imali smo unaprijed određen program. Na kraju razgovora Svetog Oca sam zamolio da blagoslovi skupinu koja sutradan ide u Međugorje. Ako ste ikad susreli Papu znate da ima divan osmijeh. Nasmiješio se s velikom dobrotom i rekao: 'Neka vas Bog čuva i blagoslovi.'
Među našim župljanima postoji velika pobožnost prema Mariji. Došli su k meni i zamolili me da ih ove godine pratim u Međugorje. Imam mnogo posla, no odmah sam rekao da prihvaćam. Kasnije sam pomislio da sam možda trebao reći ne, ali sad sam zadovoljan što sam došao. Svakog dana smo meditirali Marijin život, od početka pa sve do križa. Za mene su ovo marijanske duhovne vježbe. Želio sam vjernicima dati ono što naša bizantinska Crkva govori o Mariji. Sve su molitve bile usmjerene prema boljem upoznavanju Marijine uloge u našem životu. Za mene i za cijelu skupinu dolazak u Međugorje je blagoslov. Mariju gledamo kao osobu koja nas vodi prema Isusu. Ona igra važnu ulogu u našem životu. Vodi nas Isusu i produbljuje našu vjeru.
Broj hodočasnika koji dolazi u Međugorje je Božji znak. Molitveno ozračje koje šire ovdašnji svećenici je vrlo duboko. Vjerujem da je Međugorje mjesto iščekivanja i postavlja pitanje našoj vjeri: kako produbiti vjeru? Molitva pred križem, klanjanje, euharistija – sve to hodočasnicima daje duboku duhovnost. Ovo je molitveno mjesto.
Mislim da je uloga svećenika koji prati hodočasnike vrlo važna. Da bi bilo plodova, hodočasnike mora pratiti svećenik. Njegova uloga je pomoći im ići dalje od traženja znakova. Rekao sam svojim hodočasnicima da već imamo znakove: to je Presveti oltarski sakrament i drugi sakramenti. Treba živjeti sve sakramente: sakrament pokore, euharistije, treba otkriti njihovu duhovnu ulogu. Gospa govori svakome od nas. Nije potrebno vidjeti Gospu. Možemo je vidjeti unutarnjim očima, očima vjere.
Mislim da ovdašnji svećenici hodočasnicima daju vrlo dobro usmjerenje, ali bi svećenici koji prate hodočasnike trebali više pažnje obratiti naučavanju Crkve. Ovdašnji svećenici mogli bi svećenicima koji dolaze s hodočasnicima dati upute o tome kako se dublje živi unutarnje obraćenje. I neka Gospodin djeluje u dušama vjernika. Ima ljudi koji trebaju osjećaje, drugima to ne treba. To je kršćanski život. Međugorske poruke su poruke Evanđelja. Ne vidim ništa drugo. Euharistija, pokora, molitva, to je Evanđelje. Ukazanja? Ne znam. Nemam jasnu ideju, ali mislim da Bog može učiniti sve što hoće. Napisat ću brošuru o svojim dojmovima u Međugorju. Ohrabrit ću vjernike da dođu na ovo hodočašće, da prožive nekoliko dana molitve i unutarnjeg obraćenja. Ohrabrit ću ih. Ohrabrit ću i svećenike da dođu s njima.
Imam jednu želju: da se Međugorje otvori prema vani, prema pravoslavnima i muslimanima, da postane središte dijaloga s njima.»
