Arhiva biltena

Bulletin 213

Međugorje, 26. kolovoza 2005.

PRONICAVO SRCE PONIZNIH

            Jeste li se ikad našli u stanju kad vam se čini kako niste dobro i spretno, niste najbolje odgovorili na neka važna pitanja? Tih trenutaka često zna biti. Važni nas upiti zateku i u tim trenutcima dajemo odgovore s kojima ni sami nismo zadovoljni. Teško nalazimo prave riječi i mudre odgovore.

Jedna zgoda iz Staroga zavjeta školski nas poučava kako mudro odgovoriti na važna životna pitanja. U Prvoj knjizi o Kraljevima čitamo kako Bog noću dođe Salomonu  i upita ga: «Traži što da ti dadem?» Na to Salomon odgovori: «Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvome narodu, razlikovati dobro od zla.» (Usp 1 Kr 3, 4-10) Rekli bismo, Salomon se snašao, odgovorio je mudro.  Vapio je za najvažnijim. Tražio je pomoć u vladanju narodom kojeg mu Bog daje u ruke. Salomon je mudro položio ispit zrelosti iz materije poniznosti.

           Iskustvo života nas uči kako ljudi teško priznaju svoju nemoć, ograničenost, neznanje, strah pred izazovima. Mnogi se drže stručnjacima gotovo u svim područjima života, znalcima svega. Takvi smatraju da sve znaju o povijesti, medicini, glazbi, športu, vjeri, politici itd. Ako se nađemo s takvima u društvu ili razgovoru postaje nam mučno. Uz to, ako se takvi domognu kave vlasti ili titule, stvar postaje još kompleksnija. Stječe se  dojam da ljudi pomalo postaju sami sebi svrhom. Drugi više ne postoje i nisu važni osim kao sredstvo iskorištavanja i ostvarenja ambicija pojedinca.

           Salomonova žudnja za pronicavim srcem model je po kojem bi trebalo postupati. U životu nam se čini puno toga vrijednim i važnim, ali najvažnije od svega je prepoznati što je uistinu najvažnije. To Salomon zna. On kao kralj i vođa traži pomoć. Nije si umislio kako sve može, sve zna. U njegovu odgovoru zrcali se jedna od najdivnijih čovjekovih vrlina – poniznost.

           Naći ćemo se i mi, i već se svakodnevno nalazimo u izazovu važnih pitanja i odgovora. Kod svojih duhovnih izrastanja, hodočašća, ponajčešće mi Bogu postavljamo upite. No, ne treba zaboraviti kako Bog tada i nas propituje. Tražimo, stoga, mudro srce puno poniznosti i služenja poput Marijina. I nikada ne zaboravimo kako mi sami ne možemo ništa učiniti, a Bog s nama može baš sve -  i ono nemoguće.

  fra Mario Knezović        

V I J E S T I

BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA

Tijekom   srpnja u župi Međugorje podijeljeno je 120000 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 4022 svećenika iz domovine i inozemstva.

U srpnju  su u Međugorju boravile hodočasničke skupine iz: Italije, Francuske, Poljske, Belgije, Slovačke, Češke, Irske, SAD-a, Slovenije, Njemačke, Novog Zelanda, Mađarske, Rumunjske, Austrije, Meksika, Engleske, Koreje, Kanade, Grčke, Izraela, Libanona, Indije, Nizozemske,  Hrvatske, te Bosne i Hercegovine. 

POSJET BISKUPA IZ INDIJE

Mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil, katolički biskup siro-malobarskog obreda, biskup biskupije Bathery (Kerala, Indija), bio je na hodočašću u Međugorju prigodom 24. obljetnice ukazanja. Došao je sa skupinom od 25 hodočasnika iz Švicarske. U subotu, 25. lipnja, koncelebrirao je večernju sv. misu koju je predslavio fra Branko Radoš.

Po završetku studija u Rimu, mons. Geevarghese vratio se u Indiju gdje je bio imenovan za rektora malog i velikog biskupijskog sjemeništa. Biskupom je postao 1997. Prigodom posjeta Rimu ad limina  2003. Sveti Otac je izjavio da je siro-malankarska Crkva jedna od Crkava s najbržim rastom na svijetu. Biskupija Bathery postoji od 1979. i ima oko 25.000 katolika, 98 svećenika, oko 250 časnih sestara, 45 bogoslova i mnogo zvanja. Zapadnjački relativizam prodire u velike gradove, ali ne i na selo, jer su vjerski korijeni vrlo snažni.

O svojim dojmovima mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil je kazao:

«Čuo sam za Međugorje prije 15, 20 godina, ali sam sumnjao. Nije me zanimalo doći ovamo, ali jedan prijatelj, svećenik iz Švicarske, pričao mi je o Međugorju i o svojem iskustvu. Nakon boravka u Međugorju, njegovo ponašanje kao svećenika nevjerojatno se promijenilo. Počeo je moliti, a u odnosima prema ljudima postao je vrlo čovječan. Sada je pravi svećenik! Zato sam počeo razmišljati: mora da ima nešto u Međugorju. Roman Gruether mi je rekao da je Međugorje drugačije od drugih hodočasničkih mjesta, da je sačuvan prirodni okoliš, da ovdje ljudi doista mole. Lani sam odlučio da ću doći i pogledati. Sada sam došao sa skupinom iz Švicarske koju vodi Sylvia Keller. Moje iskustvo je u skladu s mojim očekivanjima. Ova tri dana tomu su potvrda. Ovdje se osjeća obiteljski duh. Ljudi koji su ovdje u službi, čak i u najmanjim uslugama, to rade s ljubavlju i radošću. Ovo mjesto čovjeku daje iskustvo univerzalne obitelji. Svatko se ovdje osjeća kod kuće, kao u kući vlastite majke. Susreo sam vidioce; posjetio sam Mariju, Ivana i Vicku. Mislim da su pravi vidioci. Međugorje će biti priznato, nema sumnje! Danas ili sutra, možda nešto kasnije, posve sigurno će biti priznato!

Ove poruke su potrebne. Molitva, sv. misa, pokora, ispovijed, post, obraćenje. U svako vrijeme su to temelji duhovnog života. Bez Isusa nema duhovnog života. Samozatajnost, živjeti za Boga i za druge. U moderno vrijeme često smo u napasti natjecati se s Bogom. No, moramo shvatiti da su ljudska bića ograničena. Katastrofe nam pomažu shvatiti svoje granice: 11. rujna ili Tsunami… shvaćamo kako smo maleni.

Međugorje je istinski Božji poziv za naše vrijeme. Ljudi koji ovdje žive imaju sreću. Imate posebno zvanje. Morate sačuvati to univerzalno bratstvo. Ovo nije samo za vašu župu, za ovaj kraj, za ovu biskupiju… To je za cijeli svijet. Morate promicati taj univerzalni duh.»

BLAGDAN SV. JAKOVA

25. srpnja župa Međugorje proslavila je blagdan svog nebeskog zaštitnika sv. Jakova apostola st. Prije podne, prema običaju, euharistijsko slavlje započelo je i završilo pjevanjem litanija Svih svetih i procesijom s kipom sv. Jakova, kojeg su ove godine nosili Vasilji. Sv. misa slavila se u gaju pored crkve. Uz domaće i nekoliko stranih svećenika sv. misu je predslavio fra Tomislav Puljić,  a koncelebrirali su hercegovački provincijal fra Slavko Soldo i međugorski župnik fra Branko Radoš. Za blagdan svoga zaštitnika  i zaštitnika hodočasnika, župljani župe Međugorje pripravljali su se molitvenom trodnevnicom.

ŠESNAESTI MEĐUNARODNI MOLITVENI SUSRET MLADIH

            I ove je godine  od  1. do 6. kolovoza u Međugorju održan Međunarodni susret mladih na kojemu se okupilo oko 25 000 sudionika  iz svih krajeva svijeta. Susretu je nazočilo i oko 400 svećenika koji su došli sa  svojim mladim  župljanima. Tema susreta bila je: «DođosmO Pokloniti mu se» (Mt 2, 2).

Na večernjem molitvenom programu mladima se pridruživao i veliki broj vjernika, tako da je tijekom molitvenog susreta mladih na večernjem programu svakodnevno sudjelovalo oko 30 000 ljudi.

           Predavači i svjedoci mlade su pozvali  da  upoznaju Isusa Krista, brata svakoga čovjeka i Spasitelja ljudskog roda, mladima danas tako potrebnoga, te da Mu se u svome srcu i životu poklone. Susretu je nazočio i mladima govorio generalni ministar Reda male braće fra Jose Carballo.

           I ovaj je susret bio još jedno iznimno duhovno iskustvo za sve mlade sudionike pa ih pozivamo da i slijedeće godine dođu u Međugorje obnoviti svoju vjernost Bogu, Crkvi i  Papi.

           Susret je simultano prevođen na 15 jezika.

BLAGDAN VELIKE GOSPE

           Za blagdan Velike Gospe Međugorje je pohodilo više tisuća domaćih i inozemnih vjernika. Tijekom prijepodneva slavljene su sv. mise na desetak svjetskih jezika, dok je svečanu večernju sv. misu uz koncelebraciju 34 svećenika  predvodio fra Ljubo Kurtović. I ove je godine veliki broj bosonogih hrvatskih hodočasnika, nakon  desetaka kilometara pješačenja, već tijekom  noći pristizao u Međugorje.

SEMINARI U DOMUS PACIS

U kući molitve Domus pacis održana su tri seminara posta, molitve i šutnje za hodočasnike iz Rusije, te  Hrvatske i Bosne Hercegovine. Seminare je vodio fra Ljubo Kurtović.  Održan je i tečaj kontemplativne molitve koji je vodio fra Mladen Herceg.

Duhovnu obnovu za blagdan Duhova održale su molitvene skupine iz Zagreba. Na duhovnoj obnovi u istoj kući okupili su se mladi iz Splita s ocima salezijancima, mladi iz župe Međugorje,  te pripadnici  franjevačke mladeži iz Hercegovine. U kolovozu je u kući Domus pacis održana i tradicionalna slikarska kolonija.