datum: 11.05.2005.
Albert i Marie Thérèse de Theux iz Bruxelles-a danas su u središtu inicijative koja se zove «Groupe Contact Medjugorje Benelux» koja okuplja brojne međugorske skupine u Belgiji, Nizozemskoj i Luxemburgu. Osim toga objavljuju u 25.000 primjeraka časopis «Nouvelles de Medjugorje» koji je plod predanog rada skupine prijatelja. Taj su rad preuzeli od Roberta i Dorothée Van Holm kao i Jacques i Ute Costermans koji su se, iz zdravstvenih razloga, povukli iz aktivnog širenja Gospinih poruka.
Svake godine, «Groupe Contact Medjugorje Benelux» organizira međugorske susrete u Banneux i Beauraing, belgijskim svetištima gdje se Gospa ukazala početkom 20. stoljeća. Mjesni biskup redovito sudjeluje na susretima u Beauraing-u. On kaže: «To ne znači da priznajem međugorska ukazanja jer to nije moja uloga, ali kad se vjernici moje biskupije okupljaju u takvom broju da bi se molili Mariji, ja želim biti nazočan.» S njima je razgovarala Lidija Paris.
L.P. Albert, kako ste upoznali Međugorje ?
Albert de Theux : Marie Thérèse i ja smo prvi puta čuli za Međugorje prije 20 godina iz jednog članka u novinama. Rekli smo: «Ako je to istina, to je važno znati.» Nismo znali je li to autentično ili ne. Uzeo sam dopust, kupili smo zemljopisnu kartu, sjeli smo u auto i došli smo ovamo, u Međugorje. Ispred crkve susreli smo jednog fratra. Na latinskom smo ga pitali može li nam itko dati kakve informacije, i govori li itko francuski. Odgovorio je: «Možda ja.» Bio je to fra Tomislav Vlašić. Odveo nas je do fra Slavka Barbarića koji nam je u podrumu župnog ureda dao osnovne podatke o onome što se događa ovdje u Međugorju.
L.P. Jeste li odmah povjerovali?
Albert de Theux : Osjetili smo da je to doista u skladu s kršćanskom vjerom i da bi to moglo biti nešto ozbiljno. Osim toga, žar koji smo primijetili ovdje u Međugorju bio je vrlo pozitivan znak i odmah smo počeli čitati sve ozbiljne tekstove koje smo mogli naći o Međugorju, da provjerimo možemo li se u to pouzdati. Kad smo se uvjerili, počeli smo svakog mjeseca objavljivati Gospine poruke.
L.P. Kako ste to radili?
Albert de Theux : U početku nije bilo lako jer nam ih nitko iz župe nije mogao redovito slati. Slao nam ih je jedan svećenik, Poljak, ali neredovito. Slijedeće godine, ili godinu dana kasnije, jedan mladi Francuz nam se obratio ovdje u Međugorju i predložio nam je pomoć. Sutradan smo se trebali naći na jutarnjoj misi, ali on nije došao jer nije čuo budilicu! Nekoliko mjeseci kasnije, u Belgiji, bio sam u uredu, i netko me je nazvao iz Archennes (jedno mjestance kod Wavre-a). Upravo se bio vratio s hodočašća s Jacques i Ute Costermans i počeo nam je redovito slati poruke. Dobivali smo ih i iz Francuske faksom. Zajedno s Costermansovima počeli smo objavljivati mali časopis, najprije u 35 primjeraka, zatim u 350. Danas tiskamo 25.000 primjeraka…
L.P. Kako ste osnovali « Groupe Contact Medjugorje Benelux » ?
Albert de Theux : Kad je fra Slavko bio došao u Belgiju rekao nam je neka se nađemo svi zajedno iz Beneluxa i neka surađujemo. Otac Ory (koji je nažalost u međuvremenu preminuo) okupio je sve skupine koje je poznavao. Najprije smo mislili na 4 skupine: jednu za Belgijance koji govore flamanski, jednu za Belgijance koji govore francuski, jednu za Nizozemce i jednu za Luxemburg. Na kraju smo osnovali jednu trojezičnu skupinu. To je «kontakt skupina», što znači da svaka skupina unutar nje ima svoj osobni život: molitvene skupine, skupine za hodočašće, skupine koje šire poruku, ali susrećemo se dvaput godišnje i svi zajedno organiziramo molitvene susrete i surađujemo na raznim razinama, posebno oko informacija. Eto, na tome smo sada.
L.P. Vi dakle svake godine organizirate molitvene susrete u Banneux i Beauraing, u dva priznata belgijska marijanska svetišta u kojima se Gospa ukazala. Možete li nam nešto reći o tome? Kako se međugorski hodočasnici osjećaju u svojim belgijskim svetištima?
Albert de Theux : To u početku nije bilo samo po sebi razumljivo. Imali smo ta dva časopisa, «Koningin van de Vrede» na flamanskom i «Nouvelles de Medjugorje» na francuskom. Postojalo je i nešto na njemačkom. Tražilo smo načina da se sastanemo. Znali smo da na tim susretima (a to je jako važno) ima mnogo obraćenja. Ali kamo će ti ljudi nakon obraćenja? Sigurno će se htjeti vratiti na mjesta na kojima su ponovno pronašli vjeru. Rekli smo si: «To bi trebalo biti marijansko mjesto, tako da ljudi koji ne mogu redovito odlaziti u Međugorje mogu odlaziti u Banneux ili Beauraing, mjesta njihove vjere, da bi mogli ponovno naučiti kako živjeti kršćanski, i produbiti svoj vjeru.» Išli smo k rektoru Banneux-a i zamoliti za dozvolu da se tamo susretnemo. Mi osobno ondašnje događaje slijedimo od samog početka. Tamo smo bili među prvima, odmah nakon ukazanja. Rektor svetišta je prihvatio naše susrete u velikoj crkvi svetišta. To se u međuvremenu promijenilo, sada se naši susreti odvijaju u kod otaca sv. Ivana koji tamo imaju svoju kuću i koji vrlo cijene Međugorje. U Beauraing-u se naši susreti i dalje odvijaju u velikoj crkvi. Imamo podršku mjesnog biskupa, Mons. Leonarda, biskupa Namura, koji je vrlo jasno rekao: «Ako sam s vama, to ne znači da priznajem međugorska ukazanja jer to nije moja uloga, ali kad se vjernici moje biskupije okupljaju u takvom broju da bi se molili Mariji, ja želim biti nazočan.» Imamo i susrete u Temse, gdje se susreću uglavnom vjernici flamanskog jezika.
L.P. Vi ste dakle mnogojezični?
Albert de Theux : Belgija oduvijek ima međunarodno zvanje. Svi oni koji su završili srednje škole nauče oba jezika koji se govore u Belgiji. U Belgiji se sve više govori i engleski. To olakšava mnoge stvari. U međugorskim skupinama postoji velika volja da skupine raznih jezika i porijekla žive u skladu. Živimo u duhu dubokog mira.
L.P. Prema vašem iskustvu, možete li reći je li djelovanje međugorskih hodočasnika utjecalo na život Crkve u Belgiji?
Albert de Theux: Svećenici koji prate naše molitvene susrete kažu da su ispovijedi koje se održavaju za vrijeme tih susreta vrlo dojmljive. Dolaze moliti ljudi koji u crkvu nisu došli po 20, 30 ili 40 godina, dolaze zato što je to Međugorje. Budu dirnuti i obraćaju se. Ljudi se onda vraćaju u svoje župe i to mijenja stvari. Ima molitvenih skupina koje se stvaraju spontano, i njihovi molitveni susreti su vrlo živi i žarki. Velik broj molitvenih skupina nastao je zahvaljujući Gospinim porukama iz Međugorja, ali mi ih sve ne poznajemo, jer nam se svi ne javljaju. Doista, nešto se događa.
Marie Thérèse de Theux : Ljudi nalaze jednu drugu dimenziju duhovnosti, susreću živu vjeru. Okruženi su drugima, susreću Gospodina i Gospu. S radošću primjećujemo u kojoj ih mjeri privlači klanjanje!
