„Draga djeco! U ovoj milosnoj godini pozivam vas na obraćenje. Stavite Boga, draga djeco, u centar vašeg življenja i plodovi će biti ljubav prema bližnjemu i radost svjedočenja, a svetost vašeg života postat će istinito svjedočenje vjere. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

 

 

(S crkvenim odobrenjem)

„Draga djeco!  Molite, molite, molite da bi mir zavladao u svakom srcu i prevladao nad svakim zlom i nemirom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

 

(S crkvenim odobrenjem)

„Draga djeco! U ovom milosnom vremenu iščekivanja želim vas pozvati na molitvu da Došašće bude molitva obitelji. Na poseban način, dječice, koju nježno grlim, potičem vas na molitvu za mir u svijetu, da bi mir prevladao nad nemirom i mržnjom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

 

 

(S crkvenim odobrenjem)

 

„Draga djeco! U ovom vremenu  kada slavite dan svih svetih, tražite njihov zagovor i molitve, da biste u jedinstvu s njima pronašli mir. Neka vam sveci budu zagovaratelji i primjer da ih nasljedujete i sveto živite. Ja sam s vama i zagovaram pred Bogom za svakoga od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

 

(S crkvenim odobrenjem)

„Draga djeco! Svevišnji mi dozvoli da budem s vama i da vam budem radost i put u nadi jer čovječanstvo se odlučilo na smrt. Zato me posla da vas poučavam da bez Boga nemate budućnosti. Budite, dječice, instrumenti ljubavi za sve one koji nisu upoznali Boga ljubavi. Svjedočite radosno vašu vjeru i ne gubite nadu u promjenu ljudskoga srca. Ja sam s vama i blagoslivljam vas mojim majčinskim blagoslovom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

„Draga djeco! S vama sam, da vas vodim na putu obraćenja jer, dječice, vašim životima možete približiti mnoge duše mom Sinu. Vi budite radosni svjedoci Božje riječi i ljubavi i s nadom u srcu koja pobjeđuje svako zlo. Oprostite onima koji vam nanose zlo i idite putem svetosti. Ja vas vodim mom Sinu da vam on bude put, istina i život. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

„Draga djeco! Radujem se s vama i zahvaljujem vam na svakoj žrtvi i molitvi koju ste prikazali na moje nakane. Dječice, ne zaboravite da ste važni u mom planu spasenja čovječanstva. Vratite se Bogu i molitvi da bi Duh Sveti djelovao u vama i preko vas. Dječice, ja sam s vama i u ovim danima kad se sotona bori za rat i mržnju. Podjela je jaka i zlo djeluje u čovjeku kao nikada do sada. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

„Draga djeco! Gledam vas i Bogu zahvaljujem za svakog od vas, jer On mi dozvoli da sam još s vama, da vas potičem na svetost. Dječice, mir je narušen i sotona želi nemir. Zato nek vaša molitva bude još jača da utihne svaki nečisti duh podjele i rata. Budite graditelji mira i nositelji radosti Uskrsloga u vama i oko vas da bi dobro pobijedilo u svakom čovjeku. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

„Draga djeco! Danas vas pozivam da se vratite osobnoj molitvi. Dječice, ne zaboravite da je sotona jak i da želi sebi privući što više duša. Zato vi budite budni u molitvi i odlučni u dobru. Ja sam s vama i sve vas blagoslivljam svojim majčinskim blagoslovom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

„Draga djeco! Danas vam nosim svog Sina Isusa da vam da svoj mir. Dječice, bez mira nemate budućnosti ni blagoslova, zato vratite se molitvi jer plod molitve su radost i vjera, bez koje ne možete živjeti. Današnji blagoslov koji vam dajemo, nosite u svoje obitelji i obogatite sve one s kojima se susrećete, da osjete milost koju vi primate. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

KORIZMENO ODRICANJE U SVJETLU MILOSTI

         Korizma kao milosno vrijeme

         Konstitucija o svetoj liturgiji II. Vatikanskog sabora o liturgijskoj crkvenoj godini kaže: „U godišnjem ciklusu Crkva razvija svekoliko Kristovo otajstvo, od utjelovljenja i rođenja sve do uzašašća“ (SC, 102,2). A ako znademo da u središtu liturgijske godine stoji spomen Pashalnog otajstva smrti i uskrsnuća Isusova, lako je prepoznati važnost korizmenog vrijemena kao duhovne priprave na to slavlje. Zato i liturgija Časoslova korizmeno vrijeme naziva „vrijeme obnovno za obraćenje pogodno“ (himan Večernje), a himni glavnih časova, Jutarnje i Večernje završavaju zazivom: „A nas nek milost obnovi, da novu pjesmu pjevamo“

         Dakle, naša korizmena priprava bitno je obilježena milošću koja dolazi od Boga, a čovjek samo zahvalno u tom sudjeluje. Prema teološkoj definiciji, milost je slobodan i suveren način Božjeg djelovanja s čovjekom. A vrhunac tog djelovanja je u Kristovoj dragovoljnoj žrtvi vlastitoga života za nas, „za naše grijehe“ (1 Kor 15,3). Stoga svaki oblik našeg korizmenog odricanja ima smisla samo ako je učinjen s pogledom na Krista i njegovu žrtvu za nas. Na to nas nedvosmisleno podsjeća i glavna misna molitva Prve korizmene nedjelje koja glasi: „Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer.“

         I Gospina poruka nam govori o „milosnom vremenu“, pozivajući nas da „više molimo a manje pričamo“ te da „u molitvi tražimo volju Božju“. Iako Gospa svoju nazočnosti među nama često zove „vremenom milosti“, taj naziv je više puta snažno upotrijebila baš za korizmeno vrijeme i stavila Isusa u središte, kao primjerice: „Danas vas pozivam na molitvu srca. Kroz ovo vrijeme milosti želim da se svatko od vas sjedini s Isusom. A bez neprestane molitve ne možete osjetiti ljepotu i veličinu milosti koju vam Bog nudi“ (25. 2. 89.).

         „Sve je milost, sve je dar!“ To je poštapalica na usnama mnogih kršćana, a da uopće nisu svjesni što to znači. Ili barem nisu dovoljno svjesni. Ta krilatica ima stvarnu podlogu u Pavlovoj riječi: Što imaš da nisi primio? Ako si, dakle, primio, što se ponosiš kao da nisi primio? (1 Kor 4,7). Ali mi to ne doživljavamo kao Pavao. Ako je sve dar od Boga, onda bismo morali biti zahvalni i radosni zbog toga i, naravno uzvratiti svojim darom. A jedini naš dar može biti zahvalna molitva. No nažalost mi smo siromašni baš tom zahvalnom molitvom.

         Molitva – čovjekov odgovor na dar milosti

         Gospa je nebrojeno puta pozvala na molitvu, ali ni jednom na ovaj način: „više molite a manje pričajte.“ Ako priču ograničimo na naš negativan govor o drugima, na tračanje i ogovaranje, time nismo do kraja objasnili taj poziv. Nije riječ ni o tome da se smanji opseg priče na račun molitve. Puno je vjerojatnije da je u pitanju kakvoća same molitve. To je onda na tragu Isusova upozorenja koje je izrekao kao uvod u molitvu Očenaša: Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno (Mt 6,7sl). Tek nakon tog upozorenja, Isus nam povjerava molitvu Očenaša koja je svojim najvećim dijelom slavljenje Boga, a tek onda izraz čovjekovih zemaljskih potreba.

         Što bi to onda značilo za našu korizmu? Mnogi vjernici s ponosom ističu koliko krunica dnevno izmole ili kako svaki dan sudjeluju u svetoj misi. Samo po sebi, to još nije dovoljno. Još uvijek ostaje otvoreno pitanje, jesmo li time bliži Bogu i drugom čovjeku? Je li naša molitva radosno slavljenje Boga i zahvala za njegove darove? Je li nam molitva poticaj da popravimo svoje odnose s ljudima? Jesmo li svjesni da je i to što možemo moliti i u euharistiji slaviti Boga ponajprije milost? Da bi na to upozorio, Klaus Hemmerle uzima kontemplaciju kao najsavršeniji oblik molitve, pa kaže: „Kontemplacija ne započinje tako da mi Boga gledamo, već sviješću da on nas gleda. On gleda u našu nutrinu, u svaku boru naše nutrine. A naše je samo da gledamo to da nas on gleda. Vidjeti da sam od njega viđen, vidjeti da je jedino to važno – to je oslobađajući prodor do istine koja se ne boji izvanjskog.“

         Čovjek koji je na taj način prodro do istine nema ni potrebe ne samo da se boji izvanjskog, već ni da se hvali izvanjskim. U središtu Isusova velikog Govora na gori stoji njegova pouka kako će njegov učenik davati milostinju, moliti i postiti, da to ne bude licemjerno, već Bogu ugodno (6,2-18). A kao uvod u sve to Isus podsjeća na novu pravednost koja se mora bitno razlikovati od one književnika i farizeja (sup. 5,20). Govori im: Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide! Inače nećete imati plaće kod svoga Oca nebeskoga (6,1). Važnije od toga koliko molimo, postimo i dajemo milostinje, jest s kakvim osjećajem to činimo. To je nezaobilazan uvjet da nam korizma doista bude milosno vrijeme koje će nas povesti bliže Bogu.

 

         U molitvi tražiti volju Božju

         Gospin poziv da „u molitvi tražimo volju Božju“ logičan je nastavak njezina prethodnog poziva na molitvu. S druge strane, on potvrđuje ono što smo upravo rekli o molitvi, da je ona ponajprije slavljenje Boga. Zaziv Očenaša „budi volja tvoja“, sa svojim dodatkom: „kako na nebu, tako i na zemlji“, povezuje dva prethodna zaziva: „sveti se ime tvoje“ i „dođi kraljevstvo tvoje“ u jednu cjelinu i tako zaokružuje prvi dio Očenaša. No time je najkraće opisano i Isusovo poslanje u svijetu. On je ostvario svoje poslanje tako što je ljudima objavio ime Očevo (usp. Iv 17,6.26) i što im je navijestio njegovo kraljevstvo (usp. Mk 1,14sl), vršeći u svemu volju Očevu (usp. Iv 6,39sl).

         Predajući učenicima tekst Očenaša, Isus im je ostavio u baštinu sve to što je s njime započelo. Tako je Očenaš više od molitve. Kao sažetak Isusova poslanja, on predstavlja program kršćanskoga života. Naglašen je zadnji dio: „tako i na zemlji“. To što je na nebu već stvarnost i što je Isusovim dolaskom započelo na zemlji, treba se nastaviti u životu Isusovih učenika. Prepuštanje volji Božjoj nije prepuštanje nikakvoj slijepoj sudbini, već Ocu. Svaki zaziv Očenaša treba promatrati u svjetlu njegova početka, obraćanja Bogu koji je Otac. Ako se molitelj povjerava Bogu koji je Otac, podlažući se njegovoj volji, to je isto kao kad se dijete prepušta sigurnosti očinskog krila ili zagrljaja. Ono ne zna što će konkretno biti, ali zna da je tu sigurno.

         Isus je čitavim svojim životom očitovao Oca koji čovjeka ljubi, a on sam je bio spreman i svoj život žrtvovati za čovjekovo spasenje. Govoreći o sebi u trećem licu kao o Sinu Čovječjem, on kaže: Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih! (Mk 10,45). Polazeći od toga, sveti Pavao svoju mladu zajednicu u Solunu podsjeća u čemu je volja Božja: Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje (1 Sol 4,3). Bog nema s čovjekom nikakve druge namjere osim njegova spasenja, a za to je potrebno trajno raditi na posvećenju svoga života. Zato i Gospa u svojim brojnim porukama poziva na put svetosti i obećava svoj zagovor, kao i ovaj put kad kaže: „Ja sam s vama i s vama molim“.

 

         Volja Božja i volja ljudska

         Prepuštanje volji Božjoj mnogi ljudi doživljavaju kao suprotnost ljudskoj slobodi. Naprotiv, ako pođemo od spomenutih pretpostavki da je Bog Otac koji nas ljubi i želi naše spasenje, onda je prihvaćanje njegove volje vrhunski čin čovjekove slobodne odluke. Taj čin naravno od čovjeka zahtjeva poniznost, čemu se protivi oholost koja u konačnici uvijek u sebi krije napast biti kao Bog. Ponizan čovjek koji iz povjerenja u Boga prihvaća njegovu volju dopušta Bogu da bude Bog. Čovjek, makar sebe smatrao vjernikom, dok god u sebi ima neke zakutke u koje ne želi pustiti Božje svjetlo i prepustiti se njegovoj volji, ne dopušta Bogu da bude Bog, već ga pretvara u nekakvo lažno božanstvo, idola.

         Ljudi koji ne prihvaćaju Boga i njegovu volju spremni su svim sredstvima drugim ljudima nametnuti svoju volju. A to nije volja spremna na ljubav i služenje, već odlučnost druge sebi podložiti i njima vladati. Najsnažniji osjećaj vlastite moći u čovjeka koji nije zahvaćen evanđeljem jest upravo iskustvo vlasti nad drugim čovjekom. A još je daleko gore kad čovjek u svom primitivnom fanatizmu misli da u Božje ime može biti gospodar života i smrti drugih ljudi, čemu smo u posljednje vrijeme nažalost i prečesto svjedoci. Zato Gospin poziv da u molitvi tražimo volju Božju ustvari znači da molimo za spasenje svijeta koji u svojoj bezbožnosti tone sve dublje.

 

                            

Gospina poruka od 25. 11. 2013.
„Draga djeco! Danas vas sve pozivam na molitvu. Otvorite vrata srca, dječice, duboko molitvi, molitvi srcem, a onda će Svevišnji moći djelovati na vašu slobodu i počet će obraćenje. Vjera će postati čvrsta da ćete moći svim srcem reći: 'Bog moj, sve moje'. Shvatit ćete, dječice, da je ovdje na Zemlji sve prolazno. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Danas vas sve pozivam na molitvu.
    Zašto nas Gospa uvijek iznova poziva na molitvu? Zašto stalno na molitvu? Zar nema ništa drugo?
    Pretpostavljam da se i u vama postavljaja ovakvo pitanje. Ono je zaista opravdano pa ga i mi još jednom postavimo: Što je to u molitvi tako važno da nas Gospa na nju neprestano poziva?
    Ako molitvu otkrijemo kao vrijeme buđenja, shvatit ćemo i važnost poziva na molitvu. Molitva nam je potrebna, jer nam je svima potrebno buđenje.
Svi mi, naime, s vremenom utonemo u san, postanemo tromi, umorni, slijepi i gluhi. Vjera je u nama, ali nema snagu, slaba je. Povjerenje u Boga nije nestalo iz našeg srca, ali u nama je strah pred budućnošću jači od povjerenja. Ljubav je u nama, ali u njoj nema žara. Ne cvjetamo nego venemo, postali smo ravnodušni. Nemamo volje da molimo, da idemo na misu, na klanjanje, da uzmemo Bibliju i da je čitamo. Ili, dok molimo i dok smo na misi, osjećaj je tup, ne primjećujemo, ne čujemo, dosadno nam je stalno smo odsutni, negdje daleko u mislima...
To su neki od znakova koji nam govore da nam je potrebno buđenje. Molitva – to je buđenje. S druge strane, buđenje se treba događati za vrijeme molitve. Molitva, misa, klanjanje – to su trenutci koje trebaš iskoristiti za buđenje. U tim trenutcima u tebi se trebaju buditi tvoja vjera i povjerenje u Boga, tvoja nada i ljubav. To je vrijeme kada se trebaš vježbati biti nazočan, biti ovdje i biti sada. Stotinu puta trebaš postajati svjestan kada odlutaš i buditi se...
Zato, prije molitve i mise, ali i za to vrijeme, moli se Duhu Svetom. Moli se otprilike ovako: Duše Sveti, probudi me... probudi vjeru u meni... probudi u meni ljubav prema Isusu...

Otvorite vrata srca, dječice, duboko molitvi, molitvi srcem,
    Naša srca su nerijetko zatvorena prema molitvi, a pogotovo prema molitvi srcem. Što znači zatvorena? Tupa, bezosjećajna, bez volje i želje za Bogom, ravnodušna, mlaka, hladna... Tako se udaljimo od Boga, da više nemamo nikakve potrebe za njim. Ne osjećamo potrebu otići na svetu misu ni moliti... Moliti nam izgleda besmisleno...
    Kako otvoriti srce molitvi? Što otvara srce? Ljubav! Ljubav grije srce, topi led, budi u nama čežnju za Bogom.
    Zato, molimo za ljubav prema Bogu. Otprilike ovako: Duše Sveti, probudi u meni ljubav prema Bogu, da ga zavolim, da gladujem za njim, da žeđam za njim... Probudi u meni ljubav i potrebu za molitvom...

a onda će Svevišnji moći djelovati na vašu slobodu
    Kad se u nama probudi ljubav prema Bogu i molitvi, tada se sve mijenja.
    Dok u nama vlada tromost, odsutnost misli, hladnoća i ravnodušnost, mi nismo slobodni. U snu smo, u svojim mislima i predodžbama...
Dok u nama vladaju negativni osjećaji prema nekome, tada ti negativni osjećaji vladaju nad nama; oni upravljaju nama; vode nas kamo hoće; kažu nam: nemoj pozdraviti tu osobu, pričaj negativno o njoj... Tada smo zarobljeni. Nismo slobodni dok je u nama mržnja.
    Kad se u nama probudi ljubav i ljubav pobjedi negativne osjećaje, tada se u nama rađa sloboda. Mi smo slobodni jedino kad je u nama ljubav.
    Sv. Ivan kaže: Gdje je ljubav, tu je Bog. A gdje je Bog, tu je sloboda. Kad je u srcu ljubav, tada Bog počinje djelovati na čovjeka; počinje ga mijenjati, oblikovati prema svome naumu.
    Kada, dakle, počneš moliti srcem, tada ti počinješ ljubiti. Tada ti iz ljubavi moliš. Cijelo tvoje djelovanje tada dobiva novu kvalitetu. Sve je nekako drukčije. Ti postaješ slobodna osoba.
    Naravno, da ponekad upadneš u neki oblik ropstva, odsutnosti..., ali ti se stalno budiš, stalno prepoznaješ svoju odsutnost i ropstva. Tako postaješ slobodan.

i počet će obraćenje.
    Ti možeš moliti, a da se ne mijenjaš. Ako ne moliš srcem, ti ne vidiš sebe, ne vidiš svoje grijehe. Ti si kao onaj farizej koji moli u Hramu i koji vidi samo pogrješke drugih, ali ne i svoje vlastite. Isus kaže da farizej nije opravdan, jer ga molitva ne mijenja. On se kući vraća isti, kakav je došao od kuće.
    Smisao molitve je promjena, i to promjena tebe! Sv. Augustin kaže: Ti ne moliš da Boga informiraš nego da sebe transformiraš.
    Zato, uvijek preispituj sebe. Provjeravaj kakav si nakon molitve. Nemoj suditi druge nego prosuđuj sebe. Ako vidiš samo negativne osobine u drugima i ne vidiš pozitivne, provjeri svoju molitvu. Ako za sve probleme okrivljuješ druge i sebe uvijek pravdaš, mijenjaj način molitve, jer ne moliš srcem.
    Počni moliti srcem pa ćeš se početi obraćati!

Vjera će postati čvrsta da ćete moći svim srcem reći: 'Bog moj, sve moje'.
    Molitva srcem budi tvoju vjeru, jača je. Zapravo, moliti srcem znači moliti s vjerom, s velikim povjerenjem u Boga. Kad u srcu osjetiš duboko povjerenje u Boga; kad osjetiš da se potpuno predaješ Bogu, da se više ne brineš tjeskobno nego da s povjerenjem u Boga živiš iz dana u dan, da živiš samo danas, tada ćeš osjetiti u srcu smisao riječi «Bog moj-sve moje».
    Sada u srcu s dubokim povjerenjem u Boga otvorenih ruku ponavljaj riječi: Bog moj, sve moje... Bog moj, sve moje...

Shvatit ćete, dječice, da je ovdje na Zemlji sve prolazno.
    Misao, da je na ovoj Zemlji sve prolazno, može te rastužiti, baciti u očaj i strah. No, kada počneš moliti srcem, s dubokim povjerenjem da Bog sve vodi, da si u njegovim rukama, da pripadaš samo Njemu, tada ćeš osjetiti slobodu.
    Tada ćeš otkriti smisao ovozemaljskih stvari: da nisu vječne, da nisu tvoje vlasništvo, da su tebi darovane da ti pomažu dok živiš na ovoj Zemlji i da ih jednom moraš pustiti. Kad se naučiš živjeti sa stvarima, ali da im ne robuješ, tada ćeš osjetiti pravu sreću.


 

KOMENTAR GOSPINE PORUKE

Danas vas pozivam da se otvorite molitvi
    Mi smo često zatvoreni molitvi. To se vidi po tome što za sve imam vremena, samo za molitvu nemam. To se vidi po tome što mi je molitva dosadna i teška, a mnoge dosadne i besmislene stvari su mi zanimljive. S nekim osobama ostajem satima u razgovoru pričajući o besmislicama, o nevažnim temama ili o drugima, a za razgovor s Bogom nisam spreman.
Dakle, nije u molitvi problem nego u meni. Moje srce je zatvoreno, često prazno, hladno i tupo.
Sjetimo se dvojice učenika koji idu iz Jeruzalema u Emaus. Oni su zatvoreni za Isusa, a On je tu, pored njih. Oni ga ne vide, jer su slijepi, jer im je srce postalo tvrdo i tupo. Malo-pomalo se otvaraju, progledavaju slušajući Isusovu riječ i gledajući lomljenje kruha. To isto se treba u nama događati. Zato, čitajmo i slušajmo Bibliju, Božju riječ, gledajmo Isusa u lomljenju kruha i u klanjanju. Molimo ga da nam pomogne da nam se srce otvori.

Molitva čini čudesa u vama i preko vas.
    Molitva je otvaranje srca Bogu; otvaranje očiju. Mi smo često slijepi za stvarnost oko sebe. Nezadovoljni smo, jer vidimo samo ono što nam nedostaje, što nemamo. Ne vidimo ono što imamo. Kad mi se otvore oči, otkrivam bezbroj Božjih darova.
    Zahvaljivanje nam može pomoći da nam se oči otvore. Kad zahvaljujem, otkrivam. Otkrivam ono što mi je i prije bilo pred očima, a što nisam vidio. Zato zahvaljujmo pa ćemo vidjeti ljepotu cvijeta u kući, u dvorištu, u prirodi. Vidjet ćemo ljepotu boja u jesen, ljepotu dana. Počet ćemo se čuditi veličanstvenim djelima Božjim.

U jednostavnosti srca tražite od Svevišnjega da vam da snagu da budete Božja djeca.
    Mi smo djeca Božja, ljubljeni sinovi i kćeri Božje, ali toga nismo svjesni. Ne znamo da smo Božje djeca jer nam srca nisu jednostavna i slobodna. Navezani smo i zarobljeni stvarima pa se identificiramo s ulogama i sa stvarima. Zbog toga trpimo. Kad se netko identificira sa svojim uspjehom, sa svojim bogatstvom ili s moću pa onda doživi nesreću, bolest ili neuspjeh, tada će se i njegov identitet srušiti. A kad otkrije da je Božje dijete, da ga Bog bezuvjetno voli, tada će postati slobodan. Zato se oslobađajmo ropstava i svega što nam opterećuje srce kako bismo postali jednostavni i slobodni i kako bismo otkrili svoj pravi identitet: da sam dijete Božje.

a ne da s vama sotona trese kao vjetar s granama.
    Sotona se s nama poigrava kao vjetar s granama, jer smo mu to dopustili, jer svoje korijene nismo posadili u duboko tlo nego u plitko. Nismo se privezali uz stablo, uz Isusa, nego smo sjeli „visoko“, na grani, ne nestabilnom; tražimo slavu; letimo visoko. Zato nisko padamo; zato nas život tresne i dobijemo „po glavi“.

Odlučite se, dječice, iznova za Boga
    Otrijeznimo se! Progledajmo! Dođimo k sebi! Vratimo se Bogu! Vratimo se molitvi!
    Sutra ujutro odluči se za Boga! Započni dan s Bogom. Reci na početku dana: Isuse, danas ne želim živjeti sam nego s tobom... Ti si moj put, istina i život... Danas se odlučujem živjeti tvoje riječi... Odlučujem se danas živjeti u ljubavi, ljubiti članove svoje obitelji još više... Danas se odlučujem oprostiti...

I tražite samo Njegovu volju
    U sebi deset ili više puta ponavljaj Isusove riječi: Oče, budi volja tvoja... Ponavljaj srcem dvadeset puta ili više Marijine riječi: Evo me, Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi...

I onda ćete u Njemu naći radost i mir.
    To je iskustvo koje je imao psalmist: Samo je u Bogu mir dušo moja...
    To je iskustvo koje je imao sv. Augustin koji je mir tražio na pogrješnim stazama i na koncu shvatio: U Bogu je mir dušo moja...

 

Tumačenje poruke od 25. rujna 2013.
Gospa nas ponovno poziva na molitvu. Ona želi da nam molitva bude svakidašnja hrana za dušu kao što svakodnevno više puta – najmanje tri puta – hranimo tijelo.
Zanimljivo, nećemo zaboraviti jesti, a zaboravimo moliti. Zašto zaboravimo moliti? Jer nam molitva kao hrana za dušu nije toliko važna kao što nam je važna hrana za tijelo. Jer ne volimo Boga kao što volimo tjelesnu, materijalnu hranu. Jer se nismo zaljubili u Isusa. Jer molimo iz koristoljublja, samo kad nam nešto treba. Jer nismo otkrili molitvu kao nutarnju potrebu – potrebu biti s Bogom, s najvećim prijateljem...
Kad nas netko upita zašto ne molimo, uvijek navedemo bezbroj razloga. Htjeli bismo, ali nemamo vremena... dođu nam gosti... radimo... televizija... molili bismo navečer, ali već smo umorni...
Koliko god se pravdali da želimo moliti, istina je da smo previše slabi... da popustimo... da nam razni kradljivci ukradu vrijeme za molitvu: televizor nam ukrade vrijeme za molitvu... kompjutor, razne gluposti koje nam u danom trenutku budu zanimljivije i važnije od susreta s Bogom i duhovne hrane....
Možda se i sjetimo moliti pa molimo nekoliko dana, a onda posustanemo i odustanemo, jer nam bude teško moliti. A Gospa želi da svaki dan molimo.
Sjetimo se kako započinjemo dan: Čega se izjutra najprije sjetiš? Što najprije činiš? Sjetiš li se molitve? Započinješ li dan molitvom? Ili...?
    Kako protječe tvoj dan? Dođe li ti u pamet misao da se pomoliš, da izdvojiš pet minuta za Boga, za molitvu?
    Možda moliš navečer, kada završiš posao? Ili tada već dođe umor i pobjedi tu u tebi slabašnu misao da moliš?
    Iskreno pogledaj sebi u oči: od 24 sata koliko minuta posvetiš Bogu, molitvi?
    Možda si se molio, ali si odustao jer pomisliš da nema koristi moliti. Molio si za zdravlje, za uspjeh, za mir u obitelji, a molitve ti nisu uslišane pa prestaneš moliti.
    Nemoj više moliti iz koristi, da dobiješ nešto, nego moli iz ljubavi prema Bogu, iz ljubavi da budeš s Bogom, s Isusom, da duhovno rasteš, da budeš što sličniji Isusu, da se približiš njegovu načinu razmišljanja i gledanja. Od sada moli da tvoja vjera, nada i ljubav budu jači i žarči. Od večeras počni moliti srcem, s ljubavlju, s radošću, sa zahvalnošću.
Kako moliti s radošću? Evo ti jednog primjera: Zahvaljuj! Zahvaljuj Bogu za sve! Govori mu: Bože, hvala ti... za sve ti hvala... za život, za sve ljude, za članove moje obitelji, za tvoja stvorenja, za cvijeće, za ptice i drveće... Zahvaljuj srcem i nećeš čekati dugo, osjetit ćeš da se tvoja nutrina pokreće, da se radost u tebi budi...
    Gospa nam govori o plodovima takve molitve. Jedan od plodova molitve su čudesa; čudesa u nama i preko nas. O kakvim se čudesima radi?
    Pa najveće je čudo otkriti da je sve stvoreno čudo! Da je svaki cvijet čudo! Da je malo, tek rođeno dijete čudo? Da je svaki čovjek čudo! Da je cijeli svemir čudo?
    Osim toga, osjetit će i shvatiti kao Marija da Bogu ništa nije moguće... Iskusiš ćeš kako se tvoj život mijenja, kako se mijenjaju članovi tvoje obitelji...
    Jednostavno, moli! Započni moliti! Sada, u ovom trenutku započni! Reci: hvala... Isuse, hvala ti...
 

Komentar poruke od 25. Kolovoza 2013.

Isus govori učenicima: „Ja sam s vama, ne bojte se.“ Isusova prisutnost otklanja strah. Anđeo Gabrijel govori Mariji: „Marijo, ne boj se, Gospodin je s tobom.“ „Ja sam s tobom, ne boj se“, to su riječi koje majka upućuje malenom djetetu i u dijete se vraća mir. Kad je majka s njim, ono se osjeća sigurno, može rasti i biti sretno. Gospa nam govori da je s nama. Time nam želi reći da se ne bojimo, da budemo sigurni kako bismo mogli živjeti njezine poruke.

Ponovno nas Gospa poziva na obraćenje. To je njezin temeljni poziv, jer je obraćenje put do mira. Nema mira bez obraćenja. Kad se srce obraća, tj. mijenja, u nj ponovno ulazi mir. Gospa želi da se najprije svatko od nas obraća, a ne da mi obraćamo druge. Kad se ja obraćam, mijenjam, sve se oko mene mijenja, sve je drukčije, jer sam ja drukčiji.

Gospa ne želi samo da mi molimo, da imamo mir i ljubav u sebi nego da budemo mir i ljubav. I još nešto: da budemo žito koje umire i rađa stostruko. Time nas Gospa podsjeća na Isusove riječi: Pšenično zrno mora umrijeti kako bi donijelo rod.

Gospa nas budi iz sna i potiče da počnemo misliti unaprijed, da ne činimo pogrješke, a ne da se stalno kajemo za ono što je bilo, za pogrješke koje smo prije činili.

Gospa je neumorna. Iako mi griješimo i umorimo se, Gospa se ne umara. Želi da svatko od nas iznova počne i da svatko od nas ne živi samo za sebe nego da bude svjetlo drugima, znak drugima. Stoga nas potiče da se iznova odlučimo i da kažemo: Želim biti znak drugima. Ne zanima me što drugi nisu, ja želim!

Tumačenje poruke:

MOLITE ZA DOLAZAK DUHA SVETOGA

Isus je prije Uzašašća rekao svojim učenicima da ne napuštaju Jeruzalem, nego neka čekaju Očevo obećanje, jer će primiti snagu Duha Svetoga i bit će Njegovi svjedoci ne samo u Jeruzalemu, nego sve do kraja zemlje. I nakon toga Isus bi uzdignut k Ocu (usp. Dj 1, 4-9). Učenici i apostoli su se molitvom pripremali za taj dolazak. Oni nisu bili sami, s njima je bila i Marija Isusova majka. Od svih prisutnih jedino je ona imala puninu Duha Svetoga koji je sišao na nju kod Isusovog začeća i sigurno je ohrabrivala učenike da se ne boje i poticala ih na ustrajnu molitvu. Prije dolaska Duhova apostoli i učenici su bili plašljivi, puni straha. Kad je na njih sišao Duh Sveti oni se mijenjaju i od plašljivih učenika postaju neustrašivi Kristovi svjedoci. Svjedoče ono što su vidjeli i čuli dok su bili zajedno s Isusom. Oganj ljubavi i istine koji se u njima zapalio potiče ih da odmah započnu naviještanje Radosne vijesti.

U poruci od 25. svibnja 2009. godine, Gospa i nas poziva da molimo za dolazak Duha Svetoga na svako kršteno stvorenje. Mi smo krštenjem postali djeca Božja i ušli u zajedništvo s Isusom i njegovim djelom otkupljenja. Gospa nas poziva nas na molitvu, jer molitva je sredstvo pomoću kojeg se otvaraju naša srca da u njima djeluje Božji Duh. Svako otvaranje Duhu Svetomu dovodi do obnove duhovnog života i potiče nas na svjedočenje naše vjere. Mi kršćani smo pozvani da u ovom svijetu budemo nositelji Božje poruke, Božje riječi i da razglašavamo djela Božje ljubavi. U tome nam pomaže Marija, naša majka i zagovornica, koja je učiteljica molitve Duhu Svetom. Zajedno s Marijom molimo se da Duh Istine i Ljubavi djeluje u nama i oko nas, da nas poučava i jača kako bismo živjeli novi život po Božjoj volji.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.5.2009.

MOLITE ZA MIR I SVJEDOČITE GA

Gospa nas u poruci od 25. travnja 2009. godine poziva da molimo za mir i da istovremeno budemo svjedoci toga mira, prije svega u našim obiteljima a onda i u cijelome svijetu. Činjenica je kako je nemir u različitim oblicima prisutan u ovo naše vrijeme. Znajući to ne smijemo ostati ravnodušni, nego trebamo upotrijebiti svoje najbolje snage u izgradnji mira. Crkva koja od samog svog početka naviješta Radosnu vijest pozvana je naviještati i ostvarivati mir u svako vrijeme. Blagopokojni papa Ivan Pavao II u poruci za Svjetski dan molitve za mir piše: «Ne tvrdimo da u čitanju Evanđelja nalazimo već gotove formule za ostvarenje ovoga ili onog napretka u miru. Ali na svakoj stranici Evanđelja i povijesti Crkve nalazimo duh bratske ljubavi koji moćno odgaja za mir». Mi kršćani smo pozvani naviještati i svjedočiti mir vlastitim životom. Izgrađivanje mira nije pitanje izbora nego obveze. Mir se nikada ne stječe jednom zauvijek, nego ga stalno treba graditi, jer je upravo mir najdublja čežnja čovjekova srca. U svojoj knjizi Postite srcem pokojni fra Slavko Barbarić o miru piše slijedeće: «Koliko puta smo izgubili mir zato što smo oholi, sebični, zavidni, ljubomorni, gramzljivi, ovisni o vlasti i časti. Iskustvo potvrđuje da se postom i molitvom pobjeđuje zlo, oholost i sebičnost, da se srce otvara, a ljubav i poniznost, darežljivost i dobrota rastu, čime se ostvaruju pravi uvjeti za mir. I tko ima mir jer ljubi i prašta, taj i duševno i tjelesno ostaje zdrav i sposoban svoj život oblikovati na način dostojan čovjeka, najuzvišenijeg stvorenja Božjega. Postom i molitvom se umanjuju i svode na pravu mjeru ljudske potrebe, čime se opet stvaraju uvjeti za mir i pravilan odnos prema drugima i prema materijalnim stvarima. U Svemu što činimo, bilo dobro bilo zlo, tražimo mir. Kad čovjek ljubi, traži i doživljava mir, kad ostaje trijezan i bori se protiv ovisnosti, traži mir, kad se opija također na neki način traži mir; kad moli, traži mir, kad se bori za svoj život i život onih koje voli, ostvaruje mir».

Gospa Kraljica mira nas želi uvesti u pravi mir a to njezin Sin i naš Gospodin  Isus Krist koji je istinski i pravi kralj mira. Molitva je siguran put do Isusa i do neba. Ona traži od nas u zadnjoj poruci tri puta uzastopice da molimo jer je jedino molitva siguran i ispravan put. Odazovimo se svim srcem i svom dušom pozivu naše majke Marije, Kraljice Mira i ona će nas uvesti i pravi mir, u Božju ljubav, blizinu i radost.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.4.2009.

PROBUDITE VAŠE DUŠE MOLITVOM

Ako pogledamo oko sebe vidimo kako se priroda, iako sporo, budi i nagoviješta proljeće. Gospa nas u poruci koju nam je dala na blagdan Naviještenja Gospodinova, 25. ožujka 2009. godine, pozvala da probudimo naše duše molitvom kako bi bile spremne primiti svjetlo uskrslog Isusa. Kada nas Gospa poziva na molitvu nama prvo pada na pamet da bi trebalo moliti za obraćenje grešnika, za ovaj svijet, i tako dalje. Rijetki se sjete da se poziv na molitvu prije svega odnosi na nas same. Gospine riječi su uvijek natopljene ljubavlju pa tako i ovoj poruci ona kaže: probudite vaše duše molitvom. Ove riječi su poziv da zauzmemo drugačiji stav prema molitvi od dosadašnjega. Pozvani smo najprije moliti za svoje obraćenje a tek onda za obraćenje drugih ljudi. Mi se trebamo najprije promijeniti, a onda će se početi mijenjati naši bližnji pa i cijeli svijet. Tako probuđeni lako ćemo se otvoriti Bogu i primiti svjetlo uskrslog Krista.

Isusovo probodeno srce je najviši izraz Božje ljubavi prema čovjeku. U svim kulturama srce osim tjelesnog organa označava i ljubav. Zato nam Gospa kaže: Neka vas Isus približi svome srcu kako bi postali otvoreni prema vječnom životu. Isus je toliko ljubio ljude da se nije štedio sve dok se nije iscrpio i istrošio kako bi ljudima pokazao svoju ljubav. Međutim, kao i u ono doba tako i danas Isus nije prihvaćen. Njega vrijeđaju, ranjavaju, ubijaju jezikom, psovkom, klevetom, mržnjom. Zato nas Gospa večerašnjom porukom poziva sve, ne samo nas katolike, nego cijeli svijet da se približimo Isusovom srcu kako bi postali otvoreni prema vječnom životu. Hoće li se i ovaj poziv izgubiti u pustinji i pustoši ovoga svijeta? Hoćemo li još jedan put prečuti poziv Kraljice mira iz Međugorja?

Svi oni koji su iskusili Božju i Gospinu ljubav dužni su svjedočiti i upoznati Europu ali i cijeli svijet sa raspetom ljubavlju, koja je bila probodena, koja je umrla na križu, uskrsnula i danas je živa. Svaki novi dan je prilika da svjedočimo tu ljubav. Neka nam pomogne naša najveća zagovornica, posrednica i odvjetnica, Blažena Djevica Marija naša Gospa.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.3.2009.

ISPOVIJEDAJTE VAŠE GRIJEHE

Na Čistu srijedu ili Pepelnicu započinjemo Korizmu, intenzivno vrijeme liturgijske godine u kojem se pripremamo za Uskrs. U poruci  od 25. veljače Gospa nam posvješćuje da je Korizma vrijeme odricanja, molitve i pokore.

Papa Benedikt XVI  u svojoj poruci za Korizmu ove 2009. godine kaže: «Na početku ove Korizme, koja predstavlja intenzivniju duhovnu pripravu, liturgija nam ponovno predlaže tri pokorničke vježbe vrlo drage biblijskoj i kršćanskoj tradiciji - molitvu, milostinju i post - kako bi nas pripremila bolje proslaviti Uskrs i tako iskusiti Božju moć koja, kako ćemo slušati na vazmenom bdijenju, "goni zločine, pere krivice i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Goni mržnje, uspostavlja slogu i sagiba vlasti" (Vazmeni hvalospjev)»…Papa nadalje kaže: «Odricanjem materijalne hrane koja hrani tijelo olakšava se nutarnju raspoloživost za slušanje Krista i hranjenje riječju spasenja….Postom i molitvom omogućujemo Isusu da dođe i utaži onu dublju glad koju osjećamo u srcu: glad i žeđ za Bogom. Istodobno, post nam pomaže da postanemo svjesni situacije u kojoj žive mnoga naša braća…Post, ako dobro pogledamo, ima kao svoj krajnji cilj pomoći svakome od nas, kao što je pisao sluga Božji Ivan Pavao II., učiniti od samoga sebe potpuni dar Bogu».

U središtu večerašnje Gospine poruke je poziv na ispovijedanje grijeha jer na taj način milost otvara naša srca i mijenja nas. Isus je ustanovio sakrament ispovijedi za sve grešne članove Crkve, za sve one koji padnu u teški grijeh i izgube krsnu milost. Ispovijed nam otvara mogućnost obraćenja i ponovnog zadobivanja milosti pa tako crkveni oci ispovijed prikazuju kao «drugu dasku spasa nakon brodoloma milosti».

Iskrena ispovijed vodi uvijek potpunom obraćenju a obraćenje je promjena čitavog života, djelovanja i mišljenja. To je potpuni zaokret. Takav zaokret se dogodio, na primjer: kod sv. Pavla, sv. Augustina, sv. Franje i mnogih drugih svetaca. Obraćenje nas vodi odricanju grešnog načina života, poganskih običaja i usmjerava nas da se potpuno otvorimo Bogu, njegovu planu i djelovanju na što nas i Gospa poziva. Korizma osim negativnog vida odricanja, na primjer: od hrane, alkohola, pušenja, kocke, raznih ovisnosti ima i pozitivni vid, a on se sastoji u odluci da ćemo više moliti, praštati, ljubiti svoje bližnje, klanjati se Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, da ćemo pomagati drugima. Uključimo oba ova vida u svoj duhovni život kako bismo uistinu mogli u punini doživjeti radost Uskrsa.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.2.2009.

POZVANI NA PUT SVETOSTI

U susretu s Bogom svaki čovjek pronalazi pravi put i istovremeno postaje svjestan istine o sebi samome. Molitva je najlakši način da susretnemo Isusa koji je smisao našeg života. Osnovni uvjeti ispravne molitve su: iskrenost, poniznost i hrabrost koji nam pomažu da lakše dođemo do Gospodina. Gospa nas u poruci od 25. siječnja ove godine kao i toliko puta do sada poziva na molitvu. Ujedno nam daje i odgovor zašto nas poziva i kaže: «jer će molitva biti kao sjeme koje ćete staviti u moje srce koje ću ja  predati za vas mome sinu Isusu za spas vaših duša». Put spasenja je put molitve. U poruci od 28. ožujka 1985. Gospa kaže: «Draga djeco! Danas vas želim pozvati: molite, molite, molite! U molitvi ćete spoznati najvišu radost i izlaz iz svake nezgode koja je bezizlazna. Hvala vam što ste se pokrenuli u molitvi! Svaki pojedinac mi je omilio srcu i zahvaljujem svima koji su u svojim obiteljima potaknuli molitvu». Kad Gospa govori o molitvi tu se prije svega misli na zajedničku molitvu u obitelji. Najljepša je ona molitva kada zajedno molimo s Gospom i idemo putem koji vodi ka našem spasenju i spasenju svijeta. Put molitve je put koji nas vodi k Isusu. Zato je važno je moliti srcem, a to znači moliti cijelim bićem.
Mi rijetko razmišljamo o vječnom životu, a čovjek je stvoren za vječni život u zajedništvu Božje ljubavi. Postoje različite prepreke koje stoje na našem putu prema vječnosti. Prije svega to su ovozemaljske stvari koje su kao mrena na našim očima koja nam ne dopušta da se zaljubimo u vječni život koji je naša budućnost. Čitajući Knjigu postanka vidimo kako je Bog pozvao čovjeka da mu bude suradnik na zemlji. Čovjek je od Boga primio zapovijed da podloži sebi zemlju: «Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite…» (Post 1,28). Mi smo pozvani da se služimo stvarima a ne da robujemo stvarima kao što su: televizori, mobiteli, novine, alkohol, cigarete, droga i tako dalje. Naša domovina nije ovdje na zemlji. Mi smo ovdje samo prolaznici. Pozvani smo ne samo da kraljujemo i vladamo  zemljom, nego da se spremamo za vječnost.
Gospa daje i odgovor onima koji se pitaju zašto se ukazuje toliko dugo. Ona kaže: «Ja sam s vama ovoliko dugo jer ste na krivom putu». Biti na krivom putu znači biti daleko od Boga. Glavni pokazatelji da je netko na krivom putu su: nemir, grižnja savjesti i nezadovoljstvo. Na krivom putu su svi oni koji ne poštuju crkvene zapovjedi, čine teške i smrtne grijehe, stavljaju sebe uvijek na prvo mjesto, oni moraju biti uvijek u pravu. Gospa je s nama ovoliko dugo kako bi nam pomogla da nam se otvore oči za prave vrednote. Na kraju poruke ona ohrabruje one koju su se odazvali njenom pozivu. Gospa kaže: «Puno je onih koji živeći moje poruke shvaćaju da su na putu svetosti prema vječnosti». Ova poruka nas sve potiče da se popravimo i ponovno donesemo odluku da ćemo još više rasti u svetosti.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.01.2009.

PREDAJTE SVOJE ŽIVOTE U ISUSOVE RUKE

Na dan Božića slavimo blagdan Isusovog rođenja. Gospa nam je 25. prosinca dala poruku koja je ujedno opomena i poziv. Ona kaže: Draga djeco! Trčite, radite, skupljate, a bez blagoslova. Sve ove riječi su istinite. Još nas više diraju jer dolaze iz Gospinih usta. Ako pogledamo oko sebe možemo primijetiti kako smo svi tjeskobno zabrinuti za materijalna dobra. Puno radimo a blagoslova nema. Nema ga zato što nam Bog nije na prvom mjestu. Ovih nekoliko dana pred Božić moglo se primijetiti kako su veleprodaje, prodavaonice, frizerski saloni puniji nego ispovjedaonice. Velika se pažnja posvećuje vanjskom izgledu dok se za nutarnju čistoću duše ne borimo baš toliko. Kad bi bili toliko zabrinuti za naše spasenje i duhovni život kao za izvanjske stvari, ovdje na zemlji bi brzo procvjetao raj.

Gospa u poruci nadalje kaže: Vi ne molite! Većina katolika ujutro prije posla napravi samo znak križa bez neke dublje molitve. Navečer umorni od posla zaspemo već kod druge Zdravomarije i tako iz dana u dan. Tijelo se umara a duša još više. I onda se pitamo: zašto nema blagoslova? Zašto nas Bog ne čuje? Čuje on nas ali mi ne čujemo njega. Kad god dođe nismo kod kuće.

Gospa nas poziva da se zaustavimo ispred jaslica i meditiramo, razmišljamo o Isus kojega nam je donijela da nas on blagoslovi i pomogne da shvatimo kako bez njega nemamo budućnosti. Božić, porođenje Isusovo je blagdan vječne i bezgranične Božje ljubavi koja je ušla u našu povijest uzimajući bezazleni lik djeteta. Dok meditiramo, razmišljamo o Isusovu rođenju moramo imati na umnu kako to nije samo lijepa priča o malom djetetu, pastirima, anđelima i kraljevima koji su živjeli u davna vremena. To je blagdan koji govori o neprestanoj povezanosti između Boga i čovjeka. To nije događaj koji se dogodio nekada davno. To je stvarnost koja bi se trebao događati svaki dan u nama. Bog se utjelovljuje i svaki dan postaje Bog s nama. Susrećemo ga u svetoj misi, u sakramentima, u molitvi, u dobrim djelima. Isus se želi neprestano rađati u nama svojim ljubljenim sinovima i kćerima a isto tako u zajednici njegovih vjernika, u Crkvi koja je njegovo otajstveno tijelo.

Gospa nam daje rješenje za sve naše strahove, tjeskobe nemire a to  je njen sin Isu Krist. Ona kaže: Predajte  svoje živote u Isusove ruka da vas on vodi i štiti od svakoga zla. Samo u Isusovim rukama, u njegovom srcu ćemo imati pravu zaštitu od svake vrste zla. Budimo svjedoci Radosne vijesti i radujmo se onom iskonskom radošću na koju nas poziva sv. Pavao:«Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se!» (Fil 4,4). Ne budimo kao kopači zlata koji se muče cijeli život i traže zlato, iskopavaju ga, pronalaze a uvijek ostaju najsiromašniji iako drže zlato u rukama. Neka novorođeni Isus blagoslovi cijeli naš život i sva naša plemenita nastojanja.

 Fra Danko Perutina

Međugorje 26.12.2008.

MOLITE ZA OVAJ UZBURKANI SVIJET BEZ NADE

Kršćanska tradicija je od samih početaka Došašće nazivala milosnim vremenom jer je Božja ljubav tu posebno djelotvorna, jača nam vjeru i budi želju za svetošću. U zadnjoj poruci Gospa nas poziva da u ovom milosnom vremenu molimo da se mali Isus rodi u našem srcu. Vrijeme u kojem živimo je milosno još iz jednog razloga, jer nam je Gospa blizu na poseban način kroz nešto više od 27 godina. Cijelo ovo vrijeme ona nas odgaja u svojoj školi ljubavi. Gospa nas je i u zadnjoj poruci pozvala na molitvu i poziva nas često jer zna da ne molimo. Svi mi pravimo jednu veliku grešku a ta je da mislimo kako puno molimo i kako smo dobri. Onog momenta kad shvatimo i prihvatimo da to nije tako počet će naše obraćenje. Ivan Damaščanski kaže: «Moliti znači uzdizati srce Gospodinu». To znači uživati u Božjoj blizini, prisutnosti i ljubavi i miru. U zadnje vrijeme u svijetu su veliki nemiri, osjeća se financijska kriza koja je zahvatila sve velike države. Današnji čovjek je nemiran. Uvijek negdje žuri, ništa ne može stići i to ga dovodi do još većeg nemira. Mir traži na sasvim pogrešnim mjestima. Gospa nam pokazuje put ka miru. To je njezin Sin i naš Gospodin Isus Krist. On kaže u Ivanovom Evanđelju: «Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši» (Iv 14,27). Tko Ima Boga ima sve. Oni koji su susreli Boga postaju nositelji Kristova mira.

Gospa nas poziva da molimo bez prestanka za ovaj uzburkani svijet bez nade. Nada je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga. "Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade, jer je vjeran Onaj koji je obećao" (Heb 10,23). Duh Sveti je bogato izliven "na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga" (Tit 3,6-7) čitamo u Katekizmu (usp. KKC, 1817). Zahvaljujući nadi lakše se možemo nositi sa svakodnevnim poteškoćama. Otkupljenje nam je, naime, dano u smislu da nam je dana nada, pouzdana nada, zahvaljujući kojoj se možemo lakše nositi sa sadašnjošću. Sadašnji trenutak ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni poučava nas papa Benedikta XVI  u enciklici U nadi spašeni.

U ovom kratkom komentaru poruke prisjetit ćemo se i osme obljetnice smrti pokojnog fra Slavka Barbarića. Fra Slavko je ima istinsku djetinju pobožnost prema Gospi. U svom svećeničkom poslu je bio neumoran. Uvijek je bio spreman pružiti pomoć kako duhovnu tako i materijalnu svima koji bi je tražili. Uključit ćemo ga u svoje molitve zahvaljujući Gospodinu što smo imali priliku poznavati ga i istovremeno učiti od njega.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.11.2008.

NAORUŽAJTE SE MOLITVOM I POSTOM

Gospa nas poziva da molimo na njezine nakane. Ako se u molitvi predamo Bogu sotonski plan neće biti ispunjen na zemlji. Ovom porukom Gospa traži od nas suradnju. Mi smo svjesni da Isus i Gospa mogu svladati Sotonu i bez nas, ali traže našu suradnju i našu odluku. Bog nas je stvorio slobodne i traži od nas da se opredijelimo. Bog nas je stvorio bez nas ali nas bez nas ne može spasiti ako mi to ne želimo.

Kad Gospa govori o sotonskom planu nad ovom zemljom tu se prije svega ne misli na prirodu nego na čovjeka i sve grijehe koje on čini kad popušta sotonskim kušnjama, a to su različite vrste teških grijeha: istospolni brakovi, abortusi, ubojstva, bludnost, pljačkanje siromašnih, psovke, droga, alkohol i tako dalje. Današnji čovjek neprestano stavlja sebe na mjesto Boga i ponavlja grešku sa prvih stranica Biblije (Post 3). U prvom planu nisu više kršćanske vrednote nego ljudske. Mnogima je novac postao bog. Posljedica toga je da se u dušama ljudi uništava sve što je dobro i lijepo.

Gospa nam daje i sredstva kako se oduprijeti sotonskom planu a to su: molitva i post. Svi mi mislimo da puno molimo i da  jako vjerujemo. Ako bi napravili anketu vidjeli bismo da mi ne molimo baš previše. Vidjeli bismo da više vremena provodimo razgovarajući na telefon, ispijajući kave, čitajući novine ili gledajući utakmice, nego u molitvi. Post i molitva su od samih kršćanskih početaka bili glavna sredstva u borbi protiv zla. Ako ne molimo i ne postimo onda ne možemo ni vjerovati. Jer se vjera, odnosno povjerenje uspostavlja u odnosu na nekoga a to je Bog. Molitva je susret s Bogom i iz toga susreta se rađa jaka i čvrsta vjera.

Gospa nas u poruci od 25. studenog 1987. poziva da molimo da nas sotona ne privuče svojom ohološću i lažnom jakošću. Ona kaže: Ja sam s vama i želim da mi vjerujete da vas ljubim. Ljubav i poniznost se mogu iščitati iz svake Gospine i poruke i to je glavni razlog da toliko ljudi iz cijelog svijeta posjećuje Međugorje jer osjećaju da su ljubljeni.

Večerašnju poruku Gospa završava riječima: vršite Božju volju. U 40 psalmu u 9 retku čitamo: «Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju». Čovjek  koji vrši Božju volju ispunjen je radošću i mirom. Vršiti Božju volju znači koračati velikim koracima prema svetosti. Poniznost je karakteristika onih koji vrše Božju volju. Oni su poslušni i krotki. Oni koji se ne odazivaju vršenju Božje volje zauzeti su ovozemaljskim stvarima i Bog im nije na prvom mjestu. To su oni koji su puni ambicija i ne biraju sredstva da dođu do cilja. To su oni koji sve mjere zemaljskom mjerom što ima za posljedicu da gube radost.

Odlučimo se svi skupa ponovno za Boga, odazovimo se pozivu Kraljice mira i postat ćemo istinski svjedoci Božje i Gospine ljubavi, onakvi učenici kakve Isus želi.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.10.2008.

ODLUČITE SE ZA MIR

Naš život je ispunjen svakodnevnim odlukama. Uvijek se moramo za nešto odlučivati. Jedni se odlučuju za ovo, drugi za ono. Dok smo god živi moramo donositi odluke. Gospa nas poziva u zadnjoj poruci da naš život bude odluka za mir. Odlučiti se za mir, znači odlučiti se za Krista: «Doista, on je mir naš» (Ef 2, 14) piše sv. Pavao u poslanici Efežanima. Isus donosi mir koji nije neki površinski ili lažni mir o kojem govore ljudi. To je mir koji se stječe kroz kušnje i borbe a zahvaća ljudska srca i preobražava ljude iznutra. Isus kaže: «Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što ga svijet daje» (Iv 14,27). Isus je došao na ovu zemlju da sruši zid neprijateljstva i nemira koji je vladao između čovjeka i Boga i da uspostavi Kraljevstvo ljubavi, radosti i mira. Mir koji nam daje Isus nije prije svega odsutnost nemira ili ratova nego je to sinovski i miran odnos prema Bogu.  Mir što ga donosi Isus je mir koji dira, mijenja ljudska srca i preobražava svijet.

Sve poruke koje primamo od Gospe kroz ovih dvadesetsedam godina prožete su poniznošću, ljubavlju i mirom. Treći dan ukazanja dok su vidioci silazili sa brda Gospa se ukazala Mariji Pavlović i rekla: "Mir, mir, mir - i samo mir!" "Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi! U Međugorju se Gospa predstavila kao Kraljica mira. Ona poziva svakog osobno da bude radosni nositelj mira jer živimo u milosnom vremenu u kojem nam Bog daje velike milosti. Upravo ovih dvadesetsedam godina je to milosno vrijeme jer nam je Gospa na poseban način blizu. To svjedoče milijuni hodočasnika koji su ovdje pronašli smisao života i duhovni mir.

Gospa nas poziva i na svjedočenje. Svatko bi od nas trebao postati svjedok. Vjera nam daje snagu da svjedočimo Isusa u ovom svijetu. Mi smo upravo preko svjedočenja Blažene Djevice Marije, apostola i mučenika prve Crkve primili u baštinu vjeru u Trojedinoga Boga.

Istinski svjedoci su nas pretekli u Kraljevstvu, posebno oni koje Crkva štuje kao svece. Oni sudjeluju i danas u živoj molitvenoj predaji Crkve primjerom svoga života, spisima koje su ostavili i svojom molitvom. Oni promatraju Boga, slave ga i ne prestaju se brinuti za one koje su ostavili na zemlji. Oni su istinski svjedoci koji su ušavši u radost svoga Gospodara postavljeni su nad mnogima. Njihovo je posredovanje najviša služba u Božjem naumu. Možemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet poučava nas Katekizam Crkve katoličke (usp. KKC 2683).

Stoga, svi oni koji žele slijediti Isusa i boriti se za istinu, moraju znati da će naići i na protivljenja. Postoji samo jedan put do pobjede a to je slijediti našega Gospodina Isusa Krista, jer jedino tako postajemo oruđe mira prema poznatoj izreci sv. Franje Asiškoga. Neka nam u tom nastaju pomogne majčinski blagoslov koji nam udjeljuje Blažena Djevica Marija Kraljica mira

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.9.2008.

 POZVANI NA OSOBNO OBRAĆENJE

 Na početku poruke od 25. kolovoza 2008. godine Gospa nas poziva na obraćenje i kaže: vi budite oni koji će se obraćati i vašim životom svjedočiti, ljubiti, praštati i unositi radost Uskrslog u ovaj svijet. Obraćenje je potrebno svakom čovjeku. To je proces koji traje cijeloga života. Pravo obraćenje se sastoji u susretu s Bogom. Samo onaj koji je susreo živoga Boga može svjedočiti drugima o tome susretu. Ljudski susreti puno puta ostaju na površini, dok se susret s Bogom događa u dubini ljudskog srca i duše i ostavlja traga na cijelom čovjeku. Svaki put kad čovjek ne ljubi potrebno mu je obraćenje. Svaki put kad čovjek nije vjeran Isusovim riječima potrebno mu je obraćenje.

Svako obraćenje se sastoji se od dva koraka. Prvi korak se sastoji u tome da jedanput u životu moramo kleknuti pred Isusa i reći mu iz dubine srca i duše: Isuse ja se odlučujem za tebe, želim ostaviti stari način života, želim ostaviti sve grijehe i tako očišćen poći zajedno s tobom. To je temeljna odluka za Boga. Drugi korak je, svaku večer ponovno se preispitati: jesam li vršio Božje zapovijedi do kraja, što još mogu popraviti u susretu s ljudima, kako mogu više voljeti Crkvu. Samo ako napravimo ova dva koraka možemo ispravno koračati u duhovnom životu. Gospa nas je toliko puta pozivala i poziva na obraćenje. Poziva nas da budemo svjedoci. Mi kao da nekako ostajemo gluhi i slijepi i mislimo da Gospa poziva samo one koji ne idu u Crkvu, one za koje mi mislimo da nisu dobri. Misli Gospa i na njih ali ona prvo misli na one koji se ponašaju kao farizeji, osuđuju druge, prave se dobri, teško praštaju. Njima je potrebno korjenito obraćenje.

Gospa nam daje i sredstava. Toliko puta nas je pozvala na molitvu a u zadnjoj poruci nas ponovno poziva nas na Klanjanje Isusu. Bog želi one koji će mu se klanjati u duhu i istini, a to znači djelima i životom a na samo riječima, jer Bogu ne trebaju naše riječi, njemu treba naše srce. Potpuno posvećeni mi možemo biti nada onim srcima koja nemaju Isusa. 

Ima bezbroj definicija što je čovjek, a jedna od njih je: «Čovjek je biće koje se nada»! Nada nama ljudima koji smo putnici na ovoj zemlji daje snagu da ne zastajemo već da hrabro kročimo prema budućnosti. Naša nada se nalazi jedino u Isusovom imenu. Nada je uvijek usmjerena na budućnost, ljubav je ona stvarnost koja se treba događati sada a vjera nam pomaže da to ostvarimo.

Mnogima se čini da se svijet uopće ne mijenja, pa se pitamo, kakva je korist od obraćenja? Drugima se svijet uistinu mijenja, i to nagore. Sposobniji smo za potpuno uništenje svijeta nego li su to bili ljudi puno godina prije nas.
Moramo se zapitati koja je uloga obraćenja u našim životima? Ima li ikakva dobra od našeg obraćenja? Drugima možemo reći: To ne znači susret kakav možemo doživjeti s drugim ljudima; na primjer, susrećući našu majku, braću ili sestre ili pak dobre prijatelje na ulici. Naravno da bismo svi željeli imati baš takve bliske, osobne i dubinske susrete s Bogom, ali, općenito, naši susreti s Bogom su drugačije prirode.Također se danas moramo zapitati vjerujemo li da je kraljevstvo Božje blizu? To je bio jedan od načina opisivanja susreta sa živim Bogom. Danas vrlo malo ljudi osjeća da je Bog prisutan. Sve više i više ljudi postaje ateistima ili pak agnosticima. Ovaj život im je sve što imaju.Ali mi kršćani, mi koji slijedimo učenje našega Gospodina, mi vjerujemo njegovim riječima. On nam kaže da postoji život i nakon smrti. On nam kaže da postoji živi Bog s kojim možemo razgovarati kroz molitvu. On nam kaže da je put do tog novoga života nakon smrti ljubav koju pokazujemo prema bližnjima u ovom životu.Naša duhovnost često dolazi do temeljnog pitanja: vjerujem li ja u Isusa Krista? Ako vjerujem, onda na ovaj svijet gledam drugačije i trudim se praviti odluke u skladu s mojim vjerovanjima. Isus nam kaže da Boga susrećemo svaki put kada služimo drugima. Obraćenje je, stoga, potrebno i važno svaki put kada ne budem vjeran Isusovim riječima i njegovom pozivu na suživot s njim. Obraćenje je potrebno kada izgubimo ljubav.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.8.2008.

PRAVI ODMOR JE U BOGU

Vrijeme je godišnjih odmora i ljudi se pitaju kako što bolje provesti odmor i dobro se odmoriti. Neki tako izabiru planine, drugi idu na more, neki će se odlučiti za čitanje dobre knjige ili će izabrati šetnju po prirodi.

Gospa nas poziva na jednu sasvim drugačiju vrstu odmora i poučava nas da se pravi odmor sastoji u obraćenju. A obraćenje zahvaća cijelu osobu: tijelo i dušu,   riječi i djela. Sv. Marko navodi kao prve Isusove riječi na početku svoga javnog djelovanja: «Obratite se i vjerujte evanđelju (Mk 1,15)». Obraćenje se ne sastoji samo u vanjskom ispunjavanju Božjih zapovijedi. Ono se sastoji u osobnom susretu sa Isusom Kristom. Nakon tog susreta čovjek postaje potpuno svjestan tko je i kakav je, postaje svjestan svojih grijeha i slabosti ali isto tako i svoje važnosti i vrijednosti. Nakon susreta s Isusom u čovjeku se budi želja da ne želi više živjeti starim načinom života, želi započeti novi život. Dopušta Isusu da uđe u njegove dane, u njegov život, u njegova ponašanja i razmišljanja.

Gospa nas u poruci nadalje poziva da molimo kako bi naše srce više žudilo za Bogom Stvoriteljem jer jedino on može dati pravi odmor našoj duši i našem tijelu.

Srce je središte čovjeka i nitko nema dva srca da bi jednim mrzio a drugim volio. Čovjek ima samo jedno srce i zato se treba odlučiti za praštanje, mir, ljubav i povjerenje. Oprostiti znači primiti drugoga u svoje srce i prihvatiti ga onakvim kakav jest. Toma Akvinski kaže da je ljudsko srce stvoreno na Božju sliku da ljubi.

Vrijeme odmora je sjajna prilika da na trenutak zastanemo i započnemo ponovno moliti. To je vrijeme za intenzivniji i dublji susret s Bogom. Odmor je i prilika da nađemo više vremena i za prijatelje koje smo možda zaboravili. Da ih nazovemo i podijelimo s njima dobre vijesti ili odluke koje smo donijeli u posljednje vrijeme. Vrijeme odmora je prilika za potpuni preokret života u odnosu prema Bogu, prema drugima i prema sebi. Iskoristimo ovaj odmor da nam ne prođe u uzaludnom trošenju vremena koje nam je dragocjeno.

Gospa nas zagovora pred Bogom i od njega moli oproštenje i milost za nas. Ona nas zagovara i prati na putu kojim idemo i zato se ne trebamo bojati. 

Završio bih riječima Psalma 62 koji kaže:

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište.
U nj se, narode, uzdaj u svako doba;
pred njim srca izlijevajte.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.7.2008.

BUDITE RADOSNI NOSITELJI MIRA I LJUBAVI

Gospa se ovdje u Međugorju predstavila kao Kraljica mira prije dvadeset sedam godina. Sve ove godine  ona nas kao prava majka puna ljubavi strpljivo poučava ali istovremeno i poziva na slavljenje i prakticiranje sakramenta, na obraćenje, post, pokoru, klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. U poruci za dvadesetsedmu obljetnicu ukazanja ona kaže kako nas s velikom radošću s kojom je ispunjeno njezino srce poziva da je slijedimo i slušamo njezine poruke. Dok razmišljamo zajedno o zadnjoj poruci a i ostalima koje smo do sada čuli, ne bi trebali nikada smetnuti s uma pravilo sv. Ljudevita Grigniona Montfortskog koje glasi: Po Mariji k Isusu! Marija uvijek okuplja oko svoga Sina. Poziva na potpuno predanje Isusu jer nas jedino on može učiniti cjelovitim osobama dostojnima neba. Gospa nam daje primjer kako biti vjeran Bogu, kako iz vjere i po vjeri živjeti. Ona je od početaka surađivala u djelu Duha Svetoga. Crkva, koja je također djelo Duha Svetoga zato moli u zajedništvu s onom kojoj je Bog učinio velika djela. Gospa pred nama stoji kao veliki dar, kao najljepša slika Crkve. Ona govori jednostavnim riječima koje privlače tolike ljude iz cijelog svijeta. Poruke su razumljive svima, od najmanjeg djeteta do najstarijeg čovjeka. Razumljive su jer su pune ljubavi a jezik ljubavi razumije svatko.

Gospa nas poziva da budemo nositelji mira i ljubavi u ovom nemirnom svijetu. Svjedoci smo kako i danas postoje velike opasnosti za cijeli ljudski rod kao što su: atomsko naoružanje, razne bolesti, globalno zatopljenje, oskudica. Ljudi su u velikom strahu. Gospa to zna i zato nas od početka ukazanja poziva da mi vjernici, kršćani budemo nositelji mira i ljubavi u ovom nemirnom svijetu. Treći dan ukazanja Gospa je dala prvu od svojih velikih poruka koja je glasila: "Mir, mir, mir - i samo mir!". Nakon toga je dvaput ponovila: "Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi!" Pravi mir može doći samo od Boga koji je po Gospi u Kristu postao "naš mir" (Ef 2,14). Taj mir "svijet ne može dati" (Iv 14,27), i zato je Krist zapovjedio svojim apostolima da ga oni prenesu svijetu (usp. Mt 10,11 sl.) kako bi svi ljudi postali "sinovi mira" (Lk 10,6). Mi smo ponekad skloni izvor nemira tražiti u drugim ljudima jer je to lakše. Međutim taj izvor prvo moramo pronaći u nama  i onda ga otkloniti. Izvor nemira je uvijek grijeh kojeg se treba odreći i tako stvoriti uvjete da u nama djeluje Bog.

Na kraju poruke Gospa nas blagoslivlja a blagoslivlja nas i njen sin Isus koji je Kralj mira. Poštovani štovatelji Kraljice mira, recimo u svome srcu da miru, odlučimo se za Boga i tako dopustimo Isusu da u nama postane Put, Istina i Život.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.6.2008.

POZIVAM VAS NA OBRAĆENJE

 U više poruka do sada Gospa nas podsjeća kako je ovo vrijeme u kome živimo milosno vrijeme. Milijuni ljudi iz cijeloga svijeta posljednjih 27 godina dolaze u Međugorje, to duhovno lječilište da im Bog ozdravi dušu i srce. Gospa nam pokazuje put ka ozdravljenju a to je obraćenje. U Bibliji imamo više primjera obraćenja kao što su: obraćenje rasipnog sina (usp. Lk 15,11-32) ili još upečatljivije obraćenje sv. Pavla (Dj 9,1-18) a postoje i mnoga druga. Svako obraćenje temelji se na događaju, odnosno na susretu i to ne na bilo kakvom susretu, već na susretu s Bogom. Savao je bio progonitelj kršćana u Jeruzalemu i cijeloj Judeji (usp. Dj 8-9). Jednom je pošao u Damask hvatati kršćane. Pred ulazom u grad dogodio se susret sa Isusom koji će Savao pamtiti cijeli život. Taj susret ga je potpuno promijenio i obratio. Savao koji je bio progonitelj kršćana postaje Isusov učenik koji mijenja ime i od Savla postaje Pavao. Nešto slično se dogodilo i s apostolima. Odlučujući trenutak za njih je bio prvi susret s Isusom nakon kojeg oni ostavljaju sve i polaze za Isusom. Slično se događalo i svecima a dogodit će se i nama ako kroz molitvu tražimo Božju volju u našem životu.

Gospa nas poziva iznova na obraćenje a to znači na popravljanje. Većina današnjih kršćana nije susrela živoga Gospodina a taj susret je preduvjet novog početka. Nakon toga susreta sve se mijenja, život postaje drugačiji i bolji. Treba znati da nakon susreta s Bogom ne nestaju križevi ali ih se lakše nosi. Oni koji imaju iskustvo susreta s živom Bogom postaju sol zemlje i svjetlost svijeta. Postaju sredstvo po kojem se širi Božja ljubav i radost u ovom svijetu. Svi smo pozvani neprestano se obraćati i mijenjati u svom hodu za Isusom. Obraćenje je proces koji traje cijeloga života i nitko ne može reći nikada da je potpuno obraćen jer uvijek imamo  nešto za popraviti i to prije svega na sebi a ne na drugima. Obraćenje je hod za Isusovom i to svakodnevni, redoviti hod bez preskakanja. Obraćenje je trajni zadatak cijele Crkve i nije ljudsko već Božje djelo.

Bog nam na našem putu pomaže i daje nam posebne milosti kaže Gospa. Ali te milosti treba izmoliti, treba pokazati dobru volju i ljubav prema Bogu koji je milosrdan  i dobar kako je zapisano u  knjizi Izlaska u 34 poglavlju: «Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama…» (Izl 34,6-7). Prvo što bi trebalo odbaciti kod započnemo moliti jest svaka dvoličnost. Pred Bogom se ne smijemo pretvarati, lagati ili praviti bolji. Moramo biti onakvi kavi jesmo. Mi možemo lagati prijateljima ili susjedima, pretvarati se, ali pred Bogom moramo skinuti maske jer nas on poznaje bolje nego mi sami sebe. Put molitve je kao i put obraćenja mukotrpan i dug, ali bez truda i napora nema ploda. Molitvom se ponovno u ljudskom srcu uspostavlja savez između Boga i čovjeka koji je bio prije raskinut.

Gospa nas ohrabruje i ne ostavlja nas same na putu. Ona stoji pred nama kao primjer molitve kojom surađuje u Očevom naumu utjelovljenja Sina Božjega. Zajedno s Blaženom Djevicom Marijom, našom Gospom možemo i mi reći: «Evo službenice Gospodnje,  neka mi bude po riječi tvojoj» (Lk 1,38). U svoje molitve uključimo sve potrebite a osobito one koji su stradali u potresu Kini.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.5.2008.

TRAŽITE BOŽJU VOLJU I ČINITE DOBRO

Gospa nas na početku poruke od 25. travnja 2008. godine poziva da rastemo u Božjoj ljubavi. Rasti u ljubavi znači otvoriti se Bogu poput cvijeta, da nas on obasja, zahvati i prožme. To se može dogoditi samo u ozračju molitve jer je molitva poput kanala, poput cijevi kroz koju Bog spušta svoju ljubav i svoju milost na ovu zemlju. Istinska molitva može doći jedino iz srca koje dopušta da ga posve obuzme i prožme silina Božje ljubavi. Takva Božja ljubav može obuzeti jedino onoga koji moli srcem tj. cijelim svojim bićem. Božja ljubav traži odgovor a to je vjera. Vjerom ispunjeno srce možemo usporediti sa svjetlom. Vjera poput svjetla odgoni tamu, tjeskobu i očaj, ulijeva sigurnost i daje snagu. Ona na neki način osvjetljuje put onih koji je posjeduju i vodi ih kao što je tamni oblak danju a svijetli noću vodio Izraelce kroz pustinju. Oni koji od vjere očekuju jasne i opipljive dokaze moraju se razočarati, jer vjera nadilazi dokaze i argumente. Vjera se ne može mjeriti samo znanjem, jer je ona prije svega život, odnosno životno usmjerenje koje se ne može uvijek izreći znanjem. Vjeru možemo usporediti sa zvijezdama koje u noći vode mornare. One ne osvjetljuju valove po kojima mornari plove ali sigurno im pokazuju smjer kretanja.

Gospa nas poziva na traženje Božje volje, a ona nam se otkriva u punini samo u osobnom susretu s Kristom. Jedino traženje i vršenje Božje volje će nas uvesti u Kraljevstvo nebesko. Isus kaže: «Neće ući u život koji mi govori Gospodine,Gospodine,  nego koji vrši volju Oca moga koji je na nebesima»! (Mt 7,21). Božja volja je važnija od naše volje. Tražiti i vršiti Božju volju ne znači izgubiti se ili se odreći svoje slobode već naprotiv, znači oslobađati se od ropstva i grijeha svaki dan. To znači oslobađati se od ropstva kojim nas zarobljavaju mali bogovi kao što su: moć, novac i zarada, tuđa mišljenja, itd. Svi ti idoli oduzimaju život, jedino ga Bog daruje. Svi drugi bogovi obećavaju mnogo, a ne daju ništa. Gospa je prihvatila volju Božju, pristala je služiti jedinom pravom Bogu i vršiti njegovu volju. Ona je samo jednom svojom riječju fiat - neka mi bude - uz Božju milost promijenila tijek povijesti.

Vršenjem Božje volje mi ulazimo u prijateljski odnos s Bogom. Kad su Isusu rekli da je došla njegova majka i njegova braća, te da ga traže, on je odgovorio: «Tko je majka moja i braća moja? I okružio pogledom po onima što su sjedili oko njega u krugu i rekao: Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.» (Mk 3,33-35).

Na kraju poruke Gospa nas poziva da svim ljudima činimo dobro i da budemo svjetlost i radost. Svjetlost i radost može biti samo onaj koji svaki dan svjedoči Božju ljubav kako je to radila na primjer majka Terezija. Biti svjedok znači potpuno se predati u Božje ruke, predati svega sebe, živjeti poruku Evanđelje prije nego je priopćimo drugima, živjeti u osobnom susretu s Bogom koji je postao čovjek, živjeti s Gospodinom umrlim i uskrslim.

Neka nam Marija, Majka Kristova i Majka Crkve, pomogne da posvuda nosimo poruku mira, radosti i praštanja, poruku koja će promijeniti svijet.

Fra Danko Perutina
Međugorje 26.4.2008.

SUSRET S BOGOM PREDUVJET ISTINSKOG OBRAĆENJA

Gospa nas u poruci od 25. ožujka 2008. godine poziva na osobno obraćenje. To je poziv svakom čovjeku ponaosob, jer nitko nije isključen iz ovog majčinskog poziva. Obratiti se znači, odreći se dosadašnjeg načina života i započeti novi život u Isusu Kristu. Obraćenje zahvaća cijelog čovjeka kao što je na primjer zahvatilo rasipnog sina iz Lukinog Evanđelja, sv. Pavla, sv. Franju i tolike druge znane i neznane svece. Obraćenje zahvaća naše srce i našu volju. Srce zato jer je ono središte čovjeka. Ako je obraćeno srce možemo reći da je obraćen cijeli čovjek. Osim obraćenja srca potrebno je i obraćenje volje jer je obraćenje vapaj. Volja  nam pomaže na putu kojim smo krenuli. Pomaže nam da ne klonemo već kod prvih križeva. Istinsko obraćenje traži odricanje ne samo od grijeha već i svih malih, sitnih bogova koji nam ne daju da se potpuno opredijelimo za Boga. Isus je do kraja jasan kad kaže: »Tko god hoće ići za mnom neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme svoj križ i neka me slijedi!» (Lk 9,23). U obraćenju dopuštamo Bogu da nas vodi kako bismo upoznali plan koji ima s nama. Obraćenja nema bez molitve, jer je molitva na neki način prvi i posljednji uvjet obraćenja, duhovnog napretka i svetosti. Na to nas upućuje i Gospa kad u poruci od 25. lipnja 1992. kaže - da nas iz dana u dan zove na obraćenje. Ako ne molite, ne možete reći da se obraćate - kaže Gospa. Molitva nam pomaže da se neprestano obraćamo, da uvijek mislimo na Boga i ostanemo mu vjerni. Molitva je razgovor  Boga i čovjeka. Bog poznaje naše srce bolje nego mi sami i njega ne zanimaju toliko naše riječi koliko stav našeg srca. U molitvi je važno i predanje. Treba se potpuno predati u Božje ruke kako bi Bog mogao od nas ponovno načiniti svoje ljubljene sinove i kćeri. Treba mu predati svoje želje, planove, ciljeve, slabosti. Treba mu se predati do kraja da nas on vodi gdje on želi a to je njegovo kraljevstvo. Gospa nas kao prava majka sve ovo vrijeme koje provodi s nama upućuje na svoga sina Isusa i nikada ne ističe sebe samu.

U večerašnjoj poruci uz molitvu, poziva nas i na klanjanje Isusu u presvetom Oltarskom sakramentu, jer mi se Klanjanjem povezujemo sa cijelom Crkvom. Sv. Alfonso Marija d'Liguori kaže kako je nakon sakramenata, među svim pobožnostima prva i Bogu najdraža, a nama najkorisnija, pobožnost klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Isusova blizina u nama budi živu vjeru, a vjera je nezasluženi Božji dar koji Bog daruje svakom čovjeku. Zato bi svatko trebao otvoriti svoje srce da prihvati taj dar. Vjerom se mi otvaramo Bogu i tek tada prepoznajemo tko je on. Vjeru bismo mogli usporediti sa svjetlom. Ona poput svjetla odgoni tamu, tjeskobu i očaj, ulijeva sigurnost i daje snagu. Vjera na neki način osvjetljuje put onih koji je posjeduju i vodi ih kao što je tamni oblak danju a svijetli noću vodio Izraelce kroz pustinju. Oni koji od vjere očekuju  jasne i opipljive dokaze moraju se razočarati. Kad je sveti Toma u svojoj dubokoj nevjeri rekao da neće vjerovati u uskrslog Krista prije nego stavi svoje prste u mjesto njegovih rana, odgovorio mu je Isus: «Blaženi  koji ne vidješe a povjerovaše» (Iv 20,29). Kad bi nam sve bilo jasno, vjerovati ne bi bila nikakva zasluga. Ne vjeruje se ono što se sa sigurnošću zna nego ono što ostaje barem donekle skriveno. Vjera je povjerenje ali i ljubav prema osobi kojoj vjerujemo. Mnogi ljudi iako svjesni da je ovaj svijet prolazan u svojoj slabosti odlučuju se za te prolazne vrednote, a Gospa nas opominje da je jedino Bog neprolazan. Kraljica Mira nas potiče s ljubavlju i iz njene svake poruke se mogu iščitati ljubav i poniznost na čemu joj zahvaljujemo i njenom posredništvu se preporučujemo.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.3.2008.

MOLITVOM I ODRICANJEM PREMA SVETOSTI

 Kroz ovih skoro 27 godina Gospinih ukazanja svjedoci smo kako se ona kao prava majka brine o nama, svojoj djeci. Svatko joj je važan i nikoga ne isključuje iz svoga plana. Želi nas sve dovesti svome sinu Isusu Kristu.

U večerašnjoj poruci Gospa nas upozorava na ozbiljnost korizmenog vremena u kojem se nalazimo. U ovoj Korizmi Bog nam daje još jednu priliku da se popravimo, da se počnemo mijenjati. Trebamo biti konkretni, jer molitva je susret živog i konkretnog čovjeka sa živim i konkretnim Bogom. Od nas se traži osobni popravak na svim područjima. Gospa nam daje i sredstva koja će nam pomoći u našoj borbi, a to su: molitva i odricanje.

Isus je naš prvi učitelj molitve. Kad ga učenici pitaju da ih nauči moliti on ih uči moliti Oče naš. To je molitva koja ne smije biti samo izgovaranje ili ponavljanje riječi, nego istinsko obraćanje Ocu da dođe njegovo kraljevstvo. U Ocu imamo sve. Važno je samo osluškivati što nam Bog govori u molitvi, a sve drugo će nam se nadodati. Trebamo biti ustrajni u molitvi, ali i otvoreni Duhu Božjem koji će nam dati snagu onda kad ne bude sve išlo kako smo mi zamislili.

Uz Isusa Gospa je naša prva učiteljica molitve. Neki se pitaju zašto Gospa često spominje molitvu i poziva nas da se molimo. To se pitaju uglavnom oni koji ne mole, koji od svega žele napraviti senzaciju pa i od molitve. To su oni koje još nije zahvatio duh Evanđelja. Oni se još uvijek hrane svjetskom duhovnošću. Gospa nas poziva na molitvu jer je i sama molila i poznaje važnost molitve bolje nego mi. Molila je u svim važnim trenucima svoga života: prije utjelovljenja svoga Sina Isusa Krista, kod navještenja Kristova začeća, na dan Pedesetnice kad je rođena Crkva, Tijela Kristovo. Ona, sva puna milosti na Božju ponudu s neba odgovara cijelim svojim bićem: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi» (Lk 1,38). Zato ona stoji pred nama kao primjer duboke vjere i molitve.

Drugo važno sredstvo rasta u duhovnom životu je odricanje. I to odricanje ne radi odricanja, nego odricanje radi toga da se u nama otvore prostori gdje može djelovati Bog. Svako odricanje je znak duhovnog rasta. Treba se odreći najprije onoga što nam je na prvom mjestu a nije Bog.To mogu biti ljudi, slava, moć, novac, ljudski obziri, mi sami ili nešto drugo. Na prvo mjesto treba staviti Boga. Tek tada sve ono čega smo se odrekli zadobiva svoj pravi smisao.

U ovom milosnom vremenu smo pozvani svaki dan rasti i to tako da svojim molitvama posredujemo za one koji još nisu upoznali Božju ljubav. Pozvani smo moliti za odbačene, osamljene, nesretne, abortirane, za duše u čistilištu, za sve one koji su potrebni molitve. Neka nam u našem plemenitom nastojanju pomogne i blagoslovi  nas Blažena Djevica Marija Kraljica mira.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.2.2008.

MOLITE I POSTITE

U zadnjoj poruci Gospa nas potiče da pripremimo svoje srce u korizmenom vremenu koje se približava i koje je vrijeme milosti. Poziva nas prije svega na post, molitvu, djela pokore koja su uvijek bili glavna obilježja korizme. U Starom zavjetu pokora se više svodila na izvanjske znakove, a nekako je tako i danas kad se vjernici u Korizmi odriču hrane, pića, slatkiša, cigareta a manje se odriču psovanja, ogovaranja ili drugih grijeha. Kršćanski post i molitva su temelji zajedništva, jer čitava Crkva je pozvana na post, pokoru i molitvu, osobito u vremenu Došašća i Korizme. Odricanje od materijalnih stvari samo je jedan od načina pokore za osobne grijehe. To je dokaz je da smo spremni odreći se nečega i podijeliti s onima koji žive u neimaštini i bijedi.

U našoj pripremi ne smijemo ostati na izvanjskim znakovima. U Starom zavjetu proroci su to jasno uvidjeli i opominjali su narod da je jedina istinska promjena ona koja se dogodi u srcu čovjeka. Promijenimo srce i promijenjen je cijeli čovjek. Samo takva promjena može nas dovesti do prijateljstva s Bogom i prijateljstva s ljudima. Samo tako naše srce će primiti plod koji će izrasti u dobro. Bog nas je stvorio slobodne i pozvani smo svaki dan donositi odluke. Možemo birati dobro ili zlo. Kraljica mira nas poziva da se odreknemo grijeha i odaberemo život vječni. To je jedini i pravi izbor. Svaki put kad se odlučimo za dobro mi stajemo na stranu Božjih sinova i kćeri i naš se život ispunja radošću. Mi živimo punim životom. Život u grijehu je preživljavanje i patnja a život u Bogu donosi radost i mir. Ovdje na zemlji već možemo kušati pravu radost ako živimo po Božjim zapovijedima a potpunu radost ćemo dostići u vječnosti, kada će Bog obrisati suzu sa svakog lica. Tada «smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe» (Otkr 21, 4).

Isus naš prvi uzor, primjer i učitelj duhovnog života se prije svoga javnog nastupa povukao u pustinju četrdeset dana, gdje je postio i molio i spremao se za svoj javni nastup. Mojsije je na Sinaju proveo isto toliko dana, kao i Ilija na Horebu. U tišini i samoći čovjek bolje čuje Boga jer nije opterećen nikakvim uznemiravanjem. Otići u pustinju, povući se, pa ako treba i na duže vrijeme, ne smije za nas biti opravdanje za bijeg od ljudi, obaveza ili posla, nego povlašteno vrijeme u kojem ćemo se obnoviti u Božjoj blizini kako bi mogli lakše živjeti među ljudima i svjedočiti im Radosnu vijest. Isus je gospodar našeg života i našeg srca. On može učiniti ono što mi ne možemo i zašto nemamo snage.

Marija «Majka Crkve» i majka naša zagovara nas pred svojim Sinom. Svoju zagovorničku i posredničku ulogu započela je već za vrijeme ovozemnog života - na svadbi u Kani Galilelskoj - i nastavlja je i dan danas proslavljena u nebu. Gospa nam svojim dolaskom ovdje u Međugorju želi pomoći da se jače sjedinimo s našim Spasiteljem i Otkupiteljem. Ako odgovorimo pozivu Kraljice mira i pripremimo se postom i molitvom za susret s Isusom, moći ćemo čista srca i radosne duše sudjelovati na uskrsnom slavlju.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.1.2008.

ISUS KRIST JE KRALJ NAŠIH SRDACA

 Na današnji dan, na Božić, Gospa nam u svojoj poruci kaže kako nam s velikom radošću donosi Kralja mira da nas on blagoslovi svojim blagoslovom. Božić je sigurno jedan od najljepših dana u godini, pa čak i za one koji ga možda doživljavaju na svoj drugačiji način. To je najljepši dan u povijesti čovječanstva jer je rođen Kralj mira.

Isusov, a i naš životni program sažet je u anđeoskoj pjesmi koja je  pjevana pri Isusovu rođenju: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim (Lk 2, 14).  Svaki put kad se obraćamo u molitvi Bogu, Bog dolazi k nama i ispunja naše srce mirom. Samo ako smo ispunjeni Božjim mirom možemo širiti mir oko sebe. Ljudsko srce postaje nemirno kad se zarazi grijehom ili kad se okrene od Boga. Grijeh kvari čovjeka koji je slika Božja i on onda širi nezadovoljstvo oko sebe. Jedini način da se čovjek obrati, promjeni i vrati izvorno sinovstvo je sakrament ispovijedi kojem su mnogi pristupili ovih dana i pomirili se s Bogom. Svaki put kad Isus dođe  k nama u naše srce, čini ga lijepim, jer je radi toga i došao na zemlju.    

Gospa nas poziva da dadnemo više vremena Stvoritelju za kojim žudi naše srce. Dati više vremena Stvoritelju znači više moliti. Ako samo malo pojačamo našu dnevnu molitvu raste naše prijateljstvo s Isusom, on ulazi u naš život, blagoslivlja naš dan i sve ono što radimo, rasvjetljuje naš um i grije nam srce.

Na ovoj zemlji mi smo samo prolaznici, hodočasnici. Oni koji su prije došli prije će i otići. Male ovozemaljske stvari mogu nas ponekad spriječiti da ne dođemo do većeg dobra. U Isusu su nam otvorena vrata vječnoga života. Sve ove godine ukazanja Gospa nas u svojoj školi ljubavi uči kako dostići vječni život i uči nas moliti.

Gospa nam otkriva i pravi smisao Božića koji možemo bolje shvatiti ako promatramo Onu koja je od početka bila prisutna u otajstvu Kristova spasenja posjedujući kreposti kao što su vjera, nada ljubav, poniznost, šutnja i radost. Poniznost je ključ koji nam pomaže pri otvaranju našeg srca Bogu, kako bi on mogao ući i preobraziti ga. Samo potpunim predanjem Bogu možemo proći put od srca ispunjena lažnim ponosom ili ohološću do srca ispunjena istinskom poniznošću i ljubavlju.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.12.2007.

ISUS - KRALJ NAŠIH ŽIVOTA

 Gospa nas u zadnjoj poruci poziva da se odlučimo za Krista Kralja svega stvorenoga kako bi on bio kralj naših života. Krist nije kralj kao drugi kraljevi koji su bili obučeni u grimiz i  plašt, nosili su krunu i željeli vladati drugim ljudima. Krist Kralj se svojim životom potpuno razlikuje od zemaljskih kraljeva. On ih daleko nadvisuje i nadilaziuspostavom kraljevstva mira, ljubavi i praštanja. Isusovo kraljevstvo nikad se nije očitovalo opasnim i nije bilo prijetnja nikome. Ono se neprestano širi, ono je stvarnost, ali ujedno i ideal, kojemu težimo. Isus je pravi i istinski kralj koji je došao na svijet služiti u svojoj poniznosti. Samo onaj, koji služi drugome može uistinu biti kralj, po uzoru na našega Gospodina Isusa Krista. Prava poniznost se sastoji u tome da sebe vidimo onakvima kakvi jesmo: da prepoznamo svoje darove i zahvalimo Bogu na njima, ali isto tako da  prepoznamo i svoje slabosti i prihvatimo sebe, znajući da nas Bog unatoč svemu voli. Ta spoznaja nam daje veliku radost ali u isto vrijeme nas poziva na veliku odgovornost u služenju i poniznosti.

Gospa nas nadalje poučava, ali u isto vrijeme i poziva na darivanje jer samo tako možemo shvatiti dar Isusovu žrtve na križu koju možemo s pravom nazvati pobjedom ljubavi. On koji je ljude učio da ljube svakog čovjeka, štoviše i svoje neprijatelje, ostao je do kraja dosljedan svojoj riječi: Veće ljubavi nema nitko od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15, 13).  Zbog te ljubavi Isus je trpio i svoga izdajnika u blizini i nije ga otkrio, Petru nije dopustio da ga brani mačem a kad ga je zatajio velikodušno mu je oprostio. Oni koji su se u Isusovo ime u svome vlastitom životu vodili tom ljubavlju najviše su pridonijeli ostvarenju Božjeg kraljevstva na zemlji.

Bog je tako ljubio svijet da nam je Sina svoga dao (usp. Iv 3,16). Gospa nas poziva da shvatimo dar Isusove žrtve na križu koji je najveći dar među svim darovima. U Isusu Bog nam je darovao svoje srce, svu dubinu svoje ljubavi. To je najljepši i najveći dar. Isus nas je do kraja ljubio darujući nam u potpunosti samoga sebe. Dolazeći na ovaj svijet postao je neprestani dar svima. Došao je da nas sve obdari svojom ljubavlju. Mi možemo ispravno primiti taj dar ako mu se potpuno predamo da nas on preobrazi i ispuni svojim milošću. Tako preobraženi, možemo slobodno reći obraćeni i mi možemo biti milost za druge. Možemo biti oči slijepima, uši gluhima, jezik nijemima, ruke i noge potrebnima.

Isus je Kralja svijeta  i najveći dar. On nam je poslao ovdje u Međugorje svoju i našu majku Mariju, našu Gospu koja je milosni dar ljubavi za sve nas. Glas Gospe Kraljice mira svih ovih 26 godina je poziv na mir u ljudskim srcima, poziv na mir u svijetu. Neka nam ona koju je Bog na poseban način odabrao i pridružio Kraljevstvu svoga Sina, pomogne da Isusa primimo kao Vladara naših života, kako bi smo mogli vjerno surađivati u širenju njegova Kraljevstva ljubavi, pravde i mira.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.11.2007.

BUDITE LJUBAV I SVJETLO

Gospa nam na početku poruke još jedan put ponavlja glavni cilj njena poslanja, a to je naše spasenje. Ona ni u jednoj poruci nikada nije sebe stavila u prednji plan. One riječi koje je rekla prije dvije tisuće godina na svadbi u Kani Galilejskoj: Učinite ono što vam moj sin Isus kaže (usp. Iv 2,5), vrijede i za nas danas. Učiniti ono što Isus želi, a to je vršiti volju Božju. U tome se nalazi spasenje.

Gospa kao prava majka želi da se sva njena djeca spase i zato nas uporno poziva ali i opominje, kao na primjer u poruci od 25. studenog 1998., kada kaže: Ja vas, dječice, sve pozivam na put spasenja i želim vam pokazati put prema raju. Postoji samo jedan put koji vodi u vječni život, koji vodi u raj, a to je Isus Krist. On kaže za sebe"Ja sam put, istina i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni". (Ivan 14,6).

Gospa kaže kako su mnogi otvorili svoja srca. Otvoriti svoje srce znači predati se cijelim bićem Bogu koji je ljubav, ali i porukama koje nas potiču na to predanje. Srce je ono najdragocjenije i najljepše što čovjek ima. Srce je simbol života i ljubavi, svega onoga dobroga što čovjek posjeduje. Gospa je već i prije u svojim porukama tražila da se iznova posvetimo njenom srcu i srcu njenog Sina Isusa. Tako u poruci od 25. listopada 2003. godine kaže: Nemojte odugovlačiti, dječice, nego recite svim srcem: Želim pomoći Isusu i Mariji da što više braće i sestara upoznaju put svetosti. Podsjeća nas kako ima i onih koji se su se izgubili na ovom putu predanja jer nisu nikada predali svoje srce Bogu. Isus je u evanđelju često upozoravao svoje slušatelje da imaju zatvoreno srce, srce od kamena. A tko ima takvo srce, ima izokrenutu ljestvicu vrijednosti u kojoj Bog nije na prvom mjestu nego neka osoba, bogatstvo, čast, ljudski obziri ili nešto drugo. Imati čisto srce, srce od mesa, pobožno srce znači okrenuti se potpuno Bogu koji nas čeka u tajnosti i tišini.

Gospa nas potiče da budemo ljubav i svjetlo. Biti ljubav znači biti svjedok čiste Kristove ljubavi koja se predala za nas. Ta ljubav je bezuvjetna, ona ništa ne traži, ona samo daje. Uvijek misli prije na druge nego na sebe. Mi takvu ljubav učimo od Isusa ako mu se predamo svim srcem, jer on nas poziva ljubiti ne samo svoje prijatelje nego i svoje neprijatelje. Ljudi su bili uvijek spremni ljubiti svoje bližnje i mrziti svoje neprijatelje (Mt 5,43) jer je to lakše. Isus ide dalje od toga. Njegov učenik, vjernik, kršćanin ne smije biti izbirljiv u svojoj ljubavi. On mora ljubiti sve ljude, uključujući i svoje neprijatelje i to u duhu svoga Gospodina. To znači biti ljubav. A što znači biti svjetlo? Biti svjetlo znači svijetliti drugima da se ne spotiču i ne lutaju u tami. Mi bismo trebali biti svjetlo koje je zapalio Krist da ljudi vide istinu, da ne lutaju u zabludama, da se ne spotiču, nego da vide lice njegova nebeskog Oca, i u tom svjetlu prepoznaju sve ljude kao svoju braću i sestre. Gospa nas kao prava majka na ovom putu prati i blagoslivlja.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.10.2007.

MOLITVA - PUT DO SAVRŠNE LJUBAVI

Gospa nas u poruci koju smo upravo čuli majčinskim riječima potiče na sve veću ljubav prema Raspetome. Ta ljubav mora strujati iz našeg srca, jer srce je središte čovjekova bića. Srce, možemo slobodno reći - to je čovjek. Gospa nas je mnogo puta poticala se probudimo, da počnemo ljubiti, jer samo je ljubav plodonosna. Samo djela koja činimo iz ljubavi, samo molitve koje molimo iz ljubavi, idu direktno Bogu u srce.

Bog je za nas učinio sve, poslao nam je nam je svoga Sina da svaki koji živi po njemu ima život vječni (usp. 1 Iv 5,11-13). Bog ništa tako silno ne želi nego da se čovjek spasi. Ako Bog to tako silno želi, što mi čekamo, zašto mu se opiremo, zašto mu se ne otvorimo potpuno?

U drugom dijelu poruke Gospa nas poziva na meditiranje Božje riječi tako da Božja riječi prodre u nutrinu naše duše i ražari sve više i više čežnju našeg srca za Bogom. Što se više uživimo u Božju riječ, čežnja postaje veća. To je čežnja koja zna da prava i istinska sreća može doći samo od Boga. To Gospa zna jer je i ona čuvala Božje riječi u svom srcu, meditirala o njima i živjela ih (usp. Lk 2, 19.51).

Blažena Djevica Marija je uzor Crkve i po tome što je ona Djevica koja moli (Virgo orans), ali je istovremeno i ona koja nas svojim primjerom potiče na ispravan molitveni stav prema Bogu. Često nas Gospa poziva na molitvu, a to je zato što smo mlaki ili ne znamo ispravno moliti. Neki se mole samo onda kad je teško ili kad ih pritisnu križevi, patnje ili nevolje. Ne treba moliti samo tada. Pozvani smo moliti i onda kad nam je dobro, kad nam u životu ide. Tada prije svega treba moliti molitvu zahvale da nas Bog još više blagoslovi i umnoži darove koje nam je dao. Molitva nije nešto sporedno, nego je molitva pitanje života i smrti. Kao što je utopljeniku potreban zrak tako je i svakom vjerniku potrebna molitva jer preko nje silazi na nas milost, a preko molitve mi uzdižemo srca Bogu. Dok razmišljamo o Mariji, Majci utjelovljene Riječi i Učiteljici duhovnoga života, zahvaljujemo joj što nas odgaja i poučava u svojoj školi ljubav.

Fra Danko Perutina

Međugorje 26.09.2007

NEKA VAŠ ŽIVOT BUDE ODSJAJ BOŽJE DOBROTE

Gospine majčinske riječi su evanđeoske riječi  izrečene jednostavnim majčinskim riječima. I u ovoj poruci čuje se odjek Isusove riječi s početka evanđelja: „Obratite se i vjerujte evanđelju.“ Obraćenje je trajan proces, to je svakodnevni hod za Isusom, za Njegovom riječi koja je zahtjevna, i u kojoj je sam Božji, Isusov život. Djevica Marija je ispraznila samu sebe, svoju volju podvrgla je Božjoj volji. Gospa nije očekivala neku poruku od Boga nego je bila ona koja se odrekla svoje volje i zato je tako jasno mogla razumjeti da je Bog poziva biti majkom Njegovu Sinu Isusu.  Njezin život postao je Božji život. Ona je puna Boga i sva okrenuta Bogu. Uporna je s nama jer zna da ne postoji neki drugi, lakši i brži put koji će nas dovesti do Boga i njegovih darova mira i radosti koje nam On želi dati. U porukama otkrivamo Njezinu odlučnost i majčinsku ljubav koja želi naše dobro, spasenje naših duša i život vječni u Bogu. Marija je postala odsjaj Božji, i zato i nas poziva da naš život bude odsjaj Božje dobrote a ne mržnje i nevjere.

„Molite, dječice, da vam molitva postane život.“ Neki kažu da ne vole moliti, jer ne mogu podnijeti poniranje u samoga sebe. Molitva nije gledanje samoga sebe. To je gledanje Boga. Moliti znači reflektor usmjeriti na Krista. Što ja trebam činiti, otkriva mi se postepeno. Ono se događa u meni. Upoznajući Krista upoznajem samoga sebe. Samo u Isusu Kristu otkriva se misterij čovjeka. Bez Isusa smo nepoznanica samima sebi. Tko je bolje poznavao Isusa od Djevice Marija koja ga je pod svojim srcem nosila, odgajala i kojemu je do kraja života vjerovala, sve do podno križa na Kalvariji. Ona je i danas Ona koja nas vodi Isusu preko Kalvarije do uskrsnuća.

Evanđelje nije prošlost. Bog nas nije ljubio samo jedan jedini put. On nas ljubi svaki dan, svaki trenutak kroz čitav naš život. I ovaj trenutak ispunjen je Božjom ljubavlju i prisutnošću. I zato nam majka Marija i Kraljica Mira dolazi da nas potakne, probudi i otvori nam oči duše kako bi otvorili srca i susreli izvor života, mira i radosti, Boga. Bog nas privodi istini ljubavlju, pa ako treba i patnjom. Sve čini za spas naših duša. Ne može ostati nepokretan i ravnodušan prema nama, ljudima koji smo kruna Njegova stvaranja.

Ovo je milosno, darovano vrijeme u kojem nam dolazi i ukazuje se Djevica Marija. Zato nam kaže: „U ovom milosnom vremenu obraćajte se da vam ne bude kasno.“ Slobodni smo razmišljati da osim milosnog vremena postoji i vrijeme u kojem Bog uskrati svoju milost i povuče svoju ispruženu ruku. Poslušajmo glas i riječi naše nebeske Majke Marije da nam bude na spas duša i radost života kako nam ne bi bilo kasno ući na gozbu života.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.8.2007.

NEKA VAM MOLITVA BUDE KAO ZRAK KOJI UDIŠETE

Gospa kao Majka nas poziva i potiče danas, na dan svetog Jakova apostola  zaštitnika župe Međugorje i hodočasnika da nasljedujemo živote svetih, živote onih koji su došli u nebo u domovinu koju više nećemo nikada napustiti. U svojoj poruci od 25. srpnja 2002., Gospa nam je također govorila: Draga djeco, danas se radujem s vašim zaštitnikom i pozivam vas da budete otvoreni Božjoj volji… Tražite preko vaših svetih zaštitnika da vam pomognu rasti u ljubavi prema Bogu.“ Sveci su oni koji nas zagovaraju i pred licem Božjim se zauzimaju za nas. Zato se njima utječemo i upućujemo svoje molitve kako bi ih Bogu prikazali. Sveti su nam primjer da se isplati ostati vjeran Bogu i da nas Bog nikada neće prevariti.

„Neka vam molitva bude kao zrak koji udišete“ – govori nam Majka Marija. Našem tjelesnom organizmu potreban je zrak. Znamo kako se osjećamo kad nam nedostaje zraka. Bez zraka naše tijelo ne može živjeti. Kao što imamo tjelesni organizam također imamo i duhovni organizam. Možemo zamisliti kako smo duhovno mrtvi bez molitve. Bez molitve čovjek svede svoj život samo na tijelo, materijalno, na mrtve stvari u kojima nema života. Molitva nije nešto što nam je propisano ili naređeno od Crkve, Boga ili od Gospe. Molitva nije ni samo pobožna vježba. Molitva je puno više od svega toga. Molitva je život. Bez molitve smo mrtvi i u nama nema života. Bez molitve Bog nema prostora u nama u koji bi mogao doći, te nas ozdraviti, spasiti i iscijeliti naša srca i duše.

Samo u molitvi Bog nam može otkriti svoju ljubav te ćemo moći doživjeti radost da smo ljubljena djeca Božja i Gospina. Iz iskustva nam je poznato da nije dovoljno znati da je hrana dobra, potrebno ju je jesti da bi mogli živjeti. Nije nam dovoljno znati da nas Bog i Gospa ljube već nam je potrebno to doživjeti, iskusiti u životu kao stvarnost stvarniju od ove koju tjelesnim očima gledamo.

„Vi ćete doživjeti radost da ste moji ljubljeni“ – kaže nam Gospa. Ali je potrebno ispuniti jedan uvjet a to je molitva srcem u kojoj se duša otvara i predaje Bogu po Gospi. Evanđelje nam govori kako se kod Isusova krštenja na rijeci Jordanu iz otvorenih nebesa zaorio glas Oca nebeskog: „Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao“ (Mk 1, 11). Ove riječi odnose se na Isusa. Ali po Isusu i u Isusu i na tebe i na mene. Svatko od nas je u Isusu i po Isusu ljubljeni sin Očev, ljubljena kćerka Očeva, izabranik, izabranica, miljenik, miljenica Očeva Srca. U Isusu i po Isusu smo i Gospina ljubljena djeca.

U životu nam je puno puta rečeno da je važno ljubiti Boga. I to je uistinu tako. Ali je daleko važnije da Bog nas ljubi. Naša ljubav prema Bogu je drugotna. Prednost ima Božja ljubav prema nama: „U ovome je ljubav: ne da smo mi  ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše (1 Iv 4, 10) – govori nam apostol Ivan u svojoj poslanici. I još nadodaje: „I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama, i povjerovali joj ( 1Iv 4, 16).

Neka nas Djevica Marija, puna milosti i Bezgrešna vodi i uvede u tajnu Očeva srca i ljubavi koju ima prema nama.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.7.2007.

OTVORITE SE OVOJ VELIKOJ MILOSTI

I danas odjekuje glas nebeske Majke. I danas ne odustaje od nas, pa i onda kada mi odustanemo od sebe i od nje. Čuju se majčinske riječi i poziv na obraćenje. Gospa zna da je obraćenje proces i put prema obećanoj zemlji u kojoj je mir, sloboda i radost koje Bog jedini daruje. Potrebno nam je izići kao Izraelci iz ropstva kako bi preko pustinje došli do slobode obećane zemlje u koju nas Bog preko Majke svoga Sina želi uvesti. Marija je prošla kroz pustinju ovozemaljskog života. S Njom smo sigurni da ćemo doći k Bogu.

Božja ljubav ne isključuje nikoga. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i zato ne može odustati od čovjeka. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1, 27).

Kraljica Mira nam govori: „Ne zaboravite da ste svi važni u ovom velikom planu koji Bog vodi kroz Međugorje.“ Govorila nam je Majka Marija: „Draga djeco, ovo je vrijeme milosti, ovo je sveto mjesto.“ Gospina ukazanja su Božje sagibanje danas prema čovjeku, prema tebi i meni. Gospina ukazanja su i Božje služenje čovjeku. Kako ne vidjeti i ne prepoznati Božju neizmjernu ljubav koja nam se očituje po Gospinoj prisutnosti u Međugorju.

Gospa, zato što je majka, ne odustaje i ne umara se unatoč svim našim protivljenjima. Ona zna da svi neće povjerovati ni prihvatiti njezine poruke i Božju ljubav koja nam se očituje danas po njezinoj prisutnosti. Unatoč tome govori, ukazuje se, poziva i ljubi nas svoju djecu. U opasnosti smo i mi da se na nama očituju Božje riječi koje je rekao po proroku Izaiji: „Idi, reci tom narodu – „Slušajte dobro, ali nećete razumjeti, gledajte dobro, ali nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, oslijepi mu oči, da očima ne vidi i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.“

Riječi Gospine poruke pune su nade i radosti. Ona zna da čovjek može prihvatiti i ispuniti ono što ga Bog poziva. Majka želi da iskusimo kako je Bog najdublji temelj mojega postojanja. U Gospinim riječima otkrivamo kako smo od Boga prihvaćeni upravo takvi kakvi jesmo. Svi znamo kako u životu ne idemo uvijek ravnim putem. Postoje mnoga skretanja, krive odluke koje su nas tokom života dovele do ove točke na kojoj smo sada. Ali ipak nas Bog ljubi i prihvaća takvi kakvi jesmo. Bog tebe i mene poznaje po imenu: „U dlanove sam te svoje urezao“ (Iz 49, 16). Bog nikada ne može gledati svoju ruku a da u njoj ne vidi tvoje i moje ime. Ta Božja ljubav i milost nam se očitovala i kroz svih proteklih dvadesetšest godina Gospinih ukazanja. Otvorimo se Božjoj milosti po Gospinoj prisutnosti ovdje u Međugorju.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.6.2007.

TRAŽITI BOŽJU VOLJU

Djevica Marija nas poziva da molimo s njom Duha Svetoga kako bi se obukli u snagu i silu odozgor, u snagu koja dolazi od Boga. Ona je bila postojana u molitvi s apostolima iščekujući Isusovo obećanje, Duha Svetoga. Ona je puna milosti i zaručnica Duha Svetoga. Ona najbolje zna tajanstvenu snagu Duha Svetoga i zbog toga zna kako nam je potrebna Njegova snaga i danas. Mi smo primili Duha Svetoga u sakramentu krštenja i krizme, i čuli smo da On postoji. Ipak se čini kao da su oko nas prisutni svi drugi duhovi, samo ne Duh Sveti. Zbog toga je Gospin majčinski poziv ozbiljan i te kako potreban svakom srcu, obitelji i ovome svijetu. Put do iskustva snage Duha Svetoga je jedino molitva.

Prvo što bi trebali učiniti jest obratiti se. A to znači u molitvi uvijek iznova stati pred Boga, priznati svoje grijehe, opraštati drugima, odreći se svega što nas sputava da ne prihvatimo Božju volju, odreći se svih idola, navezanosti i svojih krivih slika o Bogu. Obratiti se znači uzeti Boga za gospodara svoga života, dopustiti da bude onako kako on želi. Jedino Duh Sveti može prosvijetliti naša srca kako bi pronašli Božju volju i živjeli u Njegovoj volji. Onog trenutka kad se odrečemo svoje volje, svojih planova, svojih namjera i nakana, možemo početi moliti za Božji plan, Božje nakane za svoj život. Kad se odrečemo svojih planova, mi se zapravo odvezujemo i bivamo slobodni, sposobni da prihvatimo Božju volju. Zato Isus kaže: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!“ (Lk 9, 23).  Biti Isusov učenik ne znači primati od Isusa neke informacije, neku školu, nego učenik znači onaj koji može primati Isusovu milost, snagu, njegova čudesa i njegovo kraljevstvo. Učenik je onaj koji postaje kao učitelj. Zato je Isus mogao reći da će oni koji njemu vjeruju činiti ista djela koja on čini, pa i veća od tih (usp.14, 12).

U traženju Božje volje na putu svetosti potrebno je zahvaljivati Bogu za svaki trenutak života, dobar ili težak. Prihvaćati sve što se događa u našem životu znači ući u volju Božju i tada dobivati Njegove snage da pobjeđujemo zlo u koje smo ušli. Božju volju ćemo uvijek prepoznati tamo gdje se u molitvi približavamo Bogu, a s druge stane promatramo gdje nam to Bog otvara putove u život, rad i zvanje, a gdje nam ih zatvara. Ako se neprestano predajemo Božjoj volji tada će nam Bog zatvoriti one putove i vrata na koja ne želi da idemo, a otvarat će nam ona na koja želi da idemo. Vrlo rijetko koga Bog vodi tako da mu iznutra govori kamo treba poći. Ne u psihi, u mašti ili osjećajima, nego u dubini duše, tamo gdje prebiva Bog u nama Duh Sveti nas nadahnjuje, prosvjetljuje i vodi. Bog će nam preko znakova otkrivati svoju volju. Potrebno je te znakove prepoznavati duhovnim osjetilima koja postaju osjetljivija i razvijenija kod onih koji ozbiljno uzimaju i slijede majčinske riječi tokom svih ovih godina njezine blizine i ukazanja. Poslušajmo srcem riječi naše nebeske Majke kako bi pronašli novi život koji samo Bog daruje.

Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.5.2007.

OVO JE MILOSNO VRIJEME DOK SAM S VAMA

Djevica Marija, Kraljica Mira i danas preko svoje poruke poziva nas na obraćenje. To je najvažnija Gospina poruka koja odjekuje ovdje u ovome mjestu. To je odjek Isusovih riječi iz Evanđelja. Gospa nam ništa drugo i ne želi reći nego ono što nam je Isus govorio. Ne dolazi nas učiti neku novu nauku nego nas želi probuditi kako bismo Isusa i njegovu riječ uzeli ozbiljno i vršili je u svom životu.

Gospina prisutnost, ukazanja i poruke koje nam upućuje u ovo naše vrijeme jesu milost koju nam Bog daruje. Dogodi nam se u životu da znamo nešto cijeniti tek kada to izgubimo. Tako je i sa zdravljem. Znamo ga cijeniti kad ga izgubimo, kad obolimo. Gospa ne želi da ostanemo žalosni što nismo iskoristili ovo darovano milosno vrijeme.

Živimo u ovom vremenu koje nam je darovano i koje teče i nosi nas. Zato je vrijeme dragocjenost koje trebamo nečim ispuniti. Vrijeme može biti prazno i ispunjeno. Dan i vrijeme koje živiš možeš promašiti lutanjima, gubljenjem vremena u površnostima, zabavama nakon kojih ostaje praznina. Čime ispuniš svoje vrijeme takva će biti tvoja budućnost. Vrijeme je poput posude koja ti se nudi. Ako u tu posudu staviš neko dobro djelo, molitvu koja te oslobodila od straha ili depresije tada će tvoje vrijeme biti ispunjeno dobrotom i svjetlom i tada je tvoja budućnost sigurna.

Pogrešno je u životu okretati se natrag i vezati se na ono što je bilo loše ili negativno. Mnogi prožive život razmišljajući o prošlosti i opterećeni strahom od budućnosti, tako da ne žive nikada danas. Danas možeš odlučiti učiniti nešto dobro sebi i svojoj duši. Danas možeš početi odvažno moliti, vjerovati i prepustiti Bogu svoj dan i svoj život. Danas možeš početi posao koji si odgađao ili obvezu koja te čekala a bojao si se dovršiti je. Danas možeš pogledati u svoje srce i prepoznati u njemu najdublju čežnju za Bogom. Danas možeš obogatiti svoj dan i vrijeme koje živiš. Na ovoj zemlji živimo samo jednom, kao na pozornici. Ovaj dan ti je samo jednom darovan. On se više neće vratiti. Ono što propustiš učiniti ne možeš vratiti. Za vječnost se odlučujemo danas ne poslije smrti. Ako se danas odlučimo za Boga, za pravdu, istinu i dobrotu onda ćemo to u vječnosti uživati. Vrijeme je dar u kojem možemo rasti do punine koju nam je Bog namijenio.

Naša nebeska Majka Marija želi da susretnemo i upoznamo njezina Sina Isusa koji nam jedini daruje istinski mir i radost. Majka Marija je proživjela svoj život na ovoj zemlji i do kraja ostala vjerna Bogu. Ona je samo čovjek kao i mi ali je tako visoko dospjela i želi da i mi budemo tamo gdje je ona. Ona je imala srce za Boga i čovjeka. Ona ne miruje i ne može mirovati, nego nas zove i odaziva se na naš vapaj, zagovara nas pred Ocem nebeskim. Ona nam dolazi kao majka i prijateljica te nam povija rane i vodi svome Sinu.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.04. 2007.

POSTOM I ODRICANJEM BIT ĆETE JAČI U VJERI

 

“Draga djeco! Želim vam zahvaliti od srca na vašim korizmenim odricanjima. Želim vas potaknuti da otvorena srca i nadalje živite post. Postom i odricanjem, dječice, bit ćete jači u vjeri. U Bogu ćete naći pravi mir, preko svakodnevne molitve. Ja sam s vama i nisam umorna. Želim vas sve povesti sa mnom u raj, zato se svakodnevno odlučite za svetost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

 

Poruka, 25. ožujka 2007.

 

 

Marija, Kraljica Mira kao majka zahvaljuje nam na korizmenim odricanjima. Majka Marija nam zahvaljuje jer ljubi. Samo srce ispunjeno ljubavlju jest zahvalno srce. Mi bi trebali zahvaliti njoj što nas potiče, poziva, ljubi i zagovara za nas kod svoga Sina Isusa. Ona nas poziva sa željom da nastavimo odricanje i živimo post. Govori nam i poziva nas na post i odricanje za nas i zbog nas, za našu sreću i radost.

„Postom i odricanjem, dječice, bit ćete jači u vjeri.“ – govori nam nebeska Majka. Post i odricanje su nužni uvjeti kako bismo zadobili Božju milost. Naše odricanje je poput posude u koju Bog sipa svoju milost. Blažena Majka Terezija kaže: „Potrebno se isprazniti da bi nas Bog mogao ispuniti.“ Post i odricanje su naš dio posla u vjeri. Bog nas je stvorio bez nas ali nas bez nas neće spasiti – reče sveti Augustin. U korizmi bismo se trebali odricati i činiti pokoru kao da spas samo o nama ovisi i opet tako moliti kao da naš spas i sve drugo ovisi samo o Bogu. Moliti a ne odricati se isto je što i stati na pola puta. To je isto kao da veslate u jednoj lađi privezanoj za obalu. Nećemo se pomaknuti nikada dok ne odvežemo lađu. Mi ne možemo izbaciti grijeh iz svoga tijela i iz svijeta u kojem živimo. Ali mi možemo umrijeti i umirati grijehu i tada on nema više nikakve vlasti nad nama. Odricanje je umiranje grijehu.

            Kad nam Gospa govori o odricanju onda ne misli samo na tjelesnu pokoru i odricanje nego i na duhovnu pokoru i odricanje. Samo tjelesna pokora i post nisu dovoljni i mogu nas odvesti u oholost, farizejizam i formalizam. Može nas odvesti u dokazivanje svoje snage a ne u podlaganje svoje volje Božjoj volji. Zato nam u jednoj od svojih poruka Gospa kaže: „Draga djeco, post vam je postao običaj koji nitko ne želi prekinuti. Postite srcem.“ Post i ljubav su neodvojivi. Ne može se postiti bez ljubavi, niti se može ljubiti bez posta, shvaćenog u najširem smislu. Molitva je također naš odgovor na Božju ljubav. Zato je post neodvojiv od molitve. Post bez molitve je obična dijeta za mršavljenje. Post bez molitve je zapravo jedno kruženje oko samih sebe. Post okreće sve naše duhovne sile i snage srca, svu našu nutrinu prema Bogu.

Naša korizma ne bi trebala završiti s Uskrsom. Odlučiti se i živjeti post znači boriti se za slobodu. Neće imati puno smisla ako se odričemo samo u vrijeme korizme nekih poroka, a nakon korizme ih nastavimo. Tada naše odricanje može postati samozavaravanje. Čovjek se može naći u oholosti i samodopadnosti i reći sebi: „Ja sam jak, ja to mogu.“ Tada korizma postane samo jedna pauza u toj ovisnosti, a u čovjeku se ništa nije promijenilo. Post i odricanje nije dokazivanje svoje snage nego podvrgavanje svoje volje Božjoj volji. Najplodonosnije i najbolje odricanje jest odricanje od samoga sebe. I Isus će nam reći: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe“ (Mk 8, 34).

            Djevica Marija nam dolazi i govori ne zato da nam nešto ukrade i liši nas životnih radosti nego želi da budemo sretni, normalni i slobodni u Bogu. Zahvalimo Mariji od srca jer se nije umorila s nama. Nemojmo se ni mi umoriti svakodnevno odgovoriti na poziv nebeske Majke Marije.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.3.2007.

OTVORITE SRCE BOŽJEM MILOSRĐU

Bog ne prestaje tražiti i privlačiti čovjeka k sebi da živi i u njemu nađe puninu blaženstva. Svoju milosrdnu ljubav nam je očitovao kada je poslao svoga Sina Isusa Krista da nas otkupi i spasi svojom mukom, smrću i uskrsnućem. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3, 16).

„Otvorite vaše srce Božjem milosrđu u ovom korizmenom vremenu“ – govori nam Djevica Marija. Gdje ako ne u Božjem milosrđu, čovjek može pronaći spas i nadu? Možemo se upitati: zašto je teško vjerovati u Božje milosrđe? Vjerujući u Božje milosrđe vraćamo se na same korijene grijeha. Čovjeku je najteže priznati svoje grijehe. Kada se čovjek ne osjeća grešnikom, ne osjeća ni potrebu utjecati se Božjem milosrđu. A s druge strane svijet i svaki čovjek vapi za milosrđem, oproštenjem i ljubavlju.

U dubinama Božjeg srca je čežnja i želja izbaviti svoje stvorenje od ropstva grijeha. Unatoč tome što se gubi svijest grijeha on je stvarnost koja postoji i čije posljedice trpimo svakodnevno, kao pojedinci ili kao obitelji. Ono što čovjek negira i ono od čega bježi to ga najviše progoni. Tek kad čovjek ima hrabrosti susresti se s onim što ga boli, čega se stidi tek tada počinje proces ozdravljenja i oslobođenja. To je ujedno i najteži korak za čovjeka. Najteže je jednom ovisniku o bilo kojem poroku, drogi, kocki ili alkoholu priznati tu svoju ovisnost. Tek kad je priznaje on postaje pobjednik koji se bori za slobodu i postaje slobodan.

Majka Marija koja nas je pozivala na češću ispovijed i u ovoj svojoj poruci nas poziva da se utječemo Božjem milosrđu u sakramentu svete ispovijedi u kojoj nam Bog ne samo prašta grijehe nego nam daje snagu da se borimo i ustrajemo na putu mira, slobode i obraćenja.

„Vaša sloboda je vaša slabost“ – govori nam Djevica Marija. Upravo je ovo vrijeme korizme koje nas upozorava da još nismo došli na cilj. Korizma nam želi reći da smo još u pustinji. U pustinji nismo unaprijed osigurani. Uvijek smo u mogućnosti pasti, izgubiti slobodu i prodati je za malo sreće, užitka i radosti koje nam daje grijeh. Bog nam želi dati ne malo nego sve, samoga sebe. Sloboda koju nam Bog daruje je dar, teret i odgovornost. U toj slobodi u svakom trenutku smo odgovorni i ne možemo se osloboditi te odgovornosti.

Na ovom životnom putu nismo sami, ostavljeni i prepušteni sami sebi. Uzmimo s ozbiljnošću ono što nam Majka nebeska govori kako bi susreli Isusa i hodali na putu svetosti, mira i slobode.

 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.2.2007.

STAVITE SVETO PISMO NA VIDLJIVO MJESTO

Djevica Marija ljubi i ne prestaje pozati svoju djecu na život s Bogom. To čini i ovom svojom porukom koju počinje riječima: „Stavite Sveto pismo na vidljivo mjesto u vašoj obitelji i čitajte ga.“ Ove majčinske riječi i pozivi su nam poznati iz prethodnih njezinih poruka u kojima nas je pozivala na čitanje Svetoga pisma. Tako isto u siječnju prošle godine Marija govori: „Ne zaboravite, dječice, čitati Sveto pismo. Stavite ga na vidljivo mjesto i svjedočite svojim životom da vjerujete i živite Riječ Božju.“ U poruci od 25. lipnja 1991. Marija nam govori: „Dječice, molite i čitajte Sveto pismo da biste preko Svetog pisma otkrili poruku za vas preko mojih dolazaka.“ U poruci od 25. kolovoza 1993.: „Draga djeco, čitajte Sveto pismo, živite ga i molite da biste shvatili znakove ovoga vremena.“ U poruci od 25. kolovoza 1996: „Stavite, dječice, Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji i čitajte ga i živite.“ Godine 1999., 25. siječnja govori nam: „Stavite Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji, čitajte ga, razmišljajte i učite kako Bog ljubi svoj narod. Njegova se ljubav pokazuje i u današnje vrijeme, jer vam šalje mene, da vas pozovem na put spasenja.“ U mjesecu rujnu 1999. godine kaže nam: „Pozivam vas, da čitajući sv. Pismo obnovite molitvu u svojim obiteljima i doživljavate radost u susretu s Bogom, koji beskrajno ljubi svoja stvorenja.“

Toliko puta u svojim majčinskim porukama Djevica Marija nam je potvrdila i rekla: „Draga djeco, živite moje poruke i stavite u život svaku riječ koju vam dajem. Nek vam budu dragocjene jer dolaze iz neba. Draga djeco, živite radosno poruke evanđelja, koje ponavljam u vrijeme otkad sam s vama.“

Možda negdje u svojoj nutrini očekujemo da nam Djevica Marija još više objasni, protumači i učini jasnijim svoje poruke. Međutim, Gospine poruke nam ne daju gotove recepte za sreću. Ona je došla upraviti naš pogled prema Kristu koji je jedini naš Spasitelj i cilj života. Kako bismo mogli koračati na putu obraćenja i spasenja Ona nam pomaže svojom prisutnošću, pozivima i ljubavlju. Ona nam ne dolazi pričati pričice, igrati se s nama i zabavljati nas. Došla je pozvati nas istini, svjetlu i zahtjevnosti Božje riječi. Poziva nas da čitamo i živimo Sveto pismo kako bi otkrili životvornu snagu Božje riječi koja nam govori. Duh Sveti je nadahnuo Sveto pismo, i zato Sveto pismo odiše Duhom Svetim. To otkrivamo čitajući Sveto pismo koje potiče i pokreće našu volju na dobro, prosvjetljuje našu pamet i osjećaje našega srca. Sveti Grgur veliki se pitao: „Čime se može usporediti riječ Svetog pisma?“ I odgovorio je: „Ona sliči na kresivo, na kremen koji je hladan kad ga držimo u ruci, ali kad o nj udarimo željezom, iz sebe izbacuje iskre i zapali oganj. Riječi Pisma ostaju hladne ako ih se uzima doslovce, ali kada netko na njih pažljivo kuca zahvaćen Duhom Svetim, iz sebe puštaju mistični oganj.“

Samo ako smo oslonjeni na istinu Božje riječi otkrit ćemo prolaznost svoga života i sigurnost Isusove riječi: „Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći“ (Mt 24, 35). Poslušajmo Djevicu Mariju za naš život i naše dobro.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.01.2007.

ISUS JE VAŠ MIR

Djevica Marija u svojim porukama koje nam je upućivala za Božić govorila je i pozivala nas na mir: „Draga djeco, i danas vam nosim u naručju malog Isusa Kralja mira da vas blagoslovi svojim mirom. Pozivam vas da budete moji nositelji mira u ovom nemirnom svijetu. Nosim vam Isusa Kralja Mira da vam on udijeli svoji mir. Stavite malog Novorođenog Isusa na prvo mjesto u svom životu. Na poseban način, dječice, dajem vam blagoslov maloga Isusa. Neka vas On ispuni svojim mirom.“

Božić je najveće očitovanje Božje ljubavi. „Očitova se dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima“ (Tit 3, 4). Ovo je rosa koja je na Božić pala s neba, nježnost koja je kišila odozgo.

Evanđelist Luka izvješćuje kako se anđelu pridružilo mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi“ (Lk 2, 14).  Svojom pjesmom anđeli izražavaju smisao onoga što se je dogodilo, izjavljuju da rođenje Djeteta ostvaruje Božju slavu i donosi mir ljudima. Mir, prema biblijskom značenju označava cjelinu svih dobara, posebno oproštenje grijeha i dar Duha Božjega. Biblijski izraz za mir vrlo je bliska izrazu „milost“. Mir koji Bog daruje označuje mnogo više nego li odsutnost ili odstranjenje ratova i ljudskih sukoba. Označuje ponovno uspostavljen, miran i sinovski odnos prema Bogu, to jest, jednom riječi, spasenje. Opravdani vjerom – kaže Apostol u miru smo s Bogom. U ovom smislu mir se poistovjećuje sa samom Kristovom osobom. „On je, naime, naš jedini mir“ (Ef 2, 14).

Kao prvog dana ukazanja, kad je Djevica Marija prvi put došla i ukazala se na Podbrdu s Djetetom Isusom u naručju tako i danas dolazi donoseći i darujući nam Isusa. Gospine riječi i prisutnost nisu bučne niti su neobične i nesvakidašnje. Njezina prisutnost ovdje s nama i među nama skrivena je u običnost ljudske riječi i jednostavnosti. Bog nam dolazi u običnosti i jednostavnosti djeteta.  Isus ostaje s nama obučen i skriven u jednostavnosti euharistijskog kruha. Upravo iza te jednostavnosti krije se svemoć Božje ljubavi i blizine. Ta veličina i svemoć sposobna je stvarati novi život i preobražavati ljudska srca. Gospine riječi nisu ništa novo i nepoznato nego podsjećanje na mudrost i istinu Božje riječi.

Djevica Marija, puna je milosti i puna je Boga. Ona se potpuno ispraznila da bi u Njoj Bog mogao potpuno boraviti. Ona je sva okrenuta Bogu. Zato nam govori: „Poklonite se Mom Sinu u svojim srcima, izaberite Ga, nitko vam ne može dati mir kao On, imat ćete radost u Njemu.“ Neka se to dogodi i u našim životima ne samo za ovaj Božić, nego svaki dan.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.12.2006.

KAD MOLITE BLIZU STE BOGU

Blažena Djevica Marija u ovoj svojoj poruci kao i u mnogim prethodnim porukama ponavlja i poziva nas tri puta zaredom: „molite, molite, molite.“ To govori sa željom da nas upozori i da istakne važnost molitve za naš duhovni život. Ne radi se tu o nekoj pobožnoj vježbi ili o nekom zakonu koji je netko propisao. Nije to poziv na ispunjenje nekog zaboravljenog običaja. Molitva nije nekakav duhovni trening. Molitva je život. Kao što je našem organizmu potreban zrak, hrana i drugi uvjeti da može funkcionirati tako je i s molitvom za našu dušu. Znamo dobro kad zapustimo tijelo, kad smo nedisciplinirani u hrani onda se tijelo lako razboli. Isto tako ako molitvu zanemarimo onda svi duhovni virusi i bakterije lako napadnu našu dušu. Tada čovjek biva vrlo lako zarobljen različitim grijesima. Postane plijen zla, mržnje, zloće, zlih navika, psovke, grubih riječi, sebičnosti, lijenosti i drugih zala. 

Marija, jer je Majka, želi nam reći da osim molitve do Boga nema drugog puta ni sredstva. „Dječice, kad molite blizu ste Bogu“ – govori nam Marija. A u molitvi čujemo odjek vječnosti u našoj duši. Kao što nas uči Katekizam Katoličke Crkve: „Budući da je „klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju, čovjekova duša može imati svoje porijeklo samo u Bogu“ (KKC 33). 

Samo u molitvi na koju nas Gospa neumorno poziva možemo osjetiti i doživjeti onu duboku čežnju koja je skrivena u srcima našim. Samo u molitvi možemo iskusiti istinitost riječi svetog Pavla: „A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista“ (Fil 3, 20).

Vječnost ne počinje kad umremo. Mi smo uronjeni u vječnost. Ona je već započela. Za nju nam se valja odlučivati i boriti svaki dan. Biti poslušan Duhu Svetomu znači pronaći vječnost u vremenu. Iskustvo koje o stvarnosti imamo prije molitve jest prije svega iskustvo ograničenosti te stvarnosti. Doživljavamo kako sve prolazi i odlazi svojim putem. Ali nakon molitve vidimo kako sve postaje drugačije, novo i vječno. Tada postajemo ispunjeni vječnošću i otkrivamo dimenziju vječnosti u svemu. Kako piše sveti Ivan od Križa: „Sve se, Gospodine Bože, može promijeniti, samo neka mi smijemo imati svoje prebivalište u tebi. Kad molitvom nađemo svoje prebivalište u Bogu, tada ne živimo više u promjenama. Na rubu našeg života nastavljaju se zbivanja, ali mi nismo više u to umiješani. Mi se nalazimo na dubljem području, u Bogu, koji je sama postojanost.

Kad god smo se odlučili za Boga i stali na Božju stranu a protiv grijeha, zla, mraka i mržnje mi smo već u vječnosti. Ovdje nam se valja boriti i stvarati Kraljevstvo Božje. Ovdje nam je potrebno dopustiti i dopuštati Bogu da nas vodi, mijenja i uđe u naš život kako nas poziva Majka Marija.

Iskrena i ponizna srca molimo Mariju, Isusovu i našu Majku koja je postala velika jer je dopustila u potpunosti Bogu da čini svoja djela u njoj i po njoj. Neka nas poučava kako vjerovati i kako se do kraja darovati Bogu i bližnjima te tako u sebi istinski doživjeli vječnost za koju smo stvoreni.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.11.2006.

VODIM VAS PREMA VJEČNOM ŽIVOTU

Blažena Djevica Marija, budući da je majka, dobro poznaje ljudsku dušu i srce. Poznaje i naše duhovne bolesti u koje možemo upasti a to su: zaboravljivost, tvrdoća srca, nemarnost, sljepoća i nezahvalnost Bogu za sve što smo primili i primamo od Njega. Zato nam ova poruka odjekuje u ušima i srcu kao podsjećanje, opomena, upozorenje i majčinski prijekor. Došla je da nas probudi, potakne i povede Bogu za koga nam se danas treba odlučiti, ne tek poslije smrti.

Djevica Marija, koja nam dolazi iz slave Oca nebeskoga, bolje od nas poznaje sve opasnosti u koje naše duše mogu upasti. U prošlim vremenima po našim župama održavale su se pučke misije a kao geslo tih misija bio je: „Spasi dušu svoju“. Jedino je važno dušu spasiti. Duša je temelj i nositelj svega onog što čovjek jest i po čemu postoji. Spasiti dušu to znači biti povezan s Bogom, čistiti svoju savjest pred Bogom u iskrenoj ispovijedi, boriti se protiv svakog grijeha koji bi nas mogao udaljiti od Boga i jedne od drugih.

Dok smo ovdje na zemlji zdravi, dok nam sve više manje ide dobro nekako lako zaboravimo na dušu i na Boga. Previše smo u žurbi, trci i borbi da što više steknemo, imamo i da si osiguramo ovdje egzistenciju i život. Svi znamo da ćemo sve ovo jednog dana morati napustiti ali se opet tako grčevito borimo i držimo ove zemlje. To su samo znakovi koliko je naša vjera malena, odnosno koliko malo računamo na Boga. A posljedice svega toga su i te kako vidljive. Sve manje imamo vremena jedni za druge, sve je više nepovjerenja među ljudima, susjedima, u obiteljima. Sve je više napetosti, nervoze, straha i tjeskobe u srcu. Gospa kao majka nam želi otvoriti oči za drugu stvarnost, Božju stvarnost koju nosimo u sebi, ali koja je zatrpana i ugušena stvarima, i tjeskobnim brigama za ovaj život i svijet. U ovom zemaljskom životu nam je potrebno puno toga. Mislimo da je sve važno u životu imati. Sve je važno jer sve nečemu služi. Ali kad čovjek umire, kad se nađe pred Bogom onda je jedino važno da smo dušu spasili i da smo se borili ostati povezani s Bogom.  

Bog nam šalje Majku svoga Sina Isusa, i našu nebesku Majku ovdje među nas već 25 godina i četiri mjeseca. Marija nam je govorila: „Ja ću ostati s vama dok mi Svevišnji dopusti; Ja ću vas poticati dok mi Svevišnji dopusti biti s vama; Doći će vrijeme kad ja više neću biti s vama.“

Gospina prisutnost s nama na ovaj način, po ukazanjima je milost i dar. To je milost i dar Crkvi, tebi i meni ako je kao Majku prihvatimo i Njezine riječi pretočimo u život. Neka majčinski pozivi ne budu uzaludni u našim životima i obiteljima. Uzmimo je ozbiljno već danas da nam sutra ne bude kasno.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.10.2006.

POZIVAM VAS NA POTPUNO OBRAĆENJE

U mnogim svojim prethodnim porukama Djevica Marija nam je govorila: „Ja sam s vama“, „ja zagovaram za vas“, „ostajem s vama na vašem putu obraćenja“, „ja sam s vama i želim da mi vjerujete da vas ljubim“.

I danas je s nama kao i kroz svih 25 godina ukazanja. Gospina ukazanja nisu radi toga da bude prisutna vidljivo u tijelu među nama, već se Ona ukazuje zato da nas pozove na obraćenje, na put svetosti i novog života u Isusu. Jednom su vidioci Gospu upitali: „Gospe, zašto se ne ukažeš svima, zašto samo nama?“ Na to pitanje Gospa je odgovorila: „Blago onima koji ne vide a vjeruju.“ Nije potrebno vidjeti tjelesnim očima. Bitne stvari koje su nam potrebne za život ne vidimo ali ih možemo osjetiti duhovnim sposobnostima koje nam je Bog darovao. Tako je i s Gospinom prisutnosti ovdje među nama. Svi oni koji su povjerovali Djevici Mariji iskusili su i doživjeli veličinu Božje milosti po svojoj vjeri, otvorenim i raskajanim srcem.         

Nebeska Majka Marija zna da lako zaboravimo i da se lako naviknemo na dobro, na blagoslov i na milost. A kad se čovjek navikne zaboravi na Darovatelja, na Boga koji svemu daje život i blagoslov. Unatoč našoj zaboravljivosti Marija nas ne zaboravlja i danas pozvati. Poziv je to iz srca koje ljubi i koje osjeća bol za svakim tko je daleko od Njezinog srca.

I danas stavlja pred nas ideal, i danas je zahtjevna s nama jer želi naše dobro. Ne poziva nas na djelomično ili polovično nego na potpuno obraćenje. To je poziv da uđemo u zajedništvo s Bogom. Zahtjevna je majčinska ljubav. Ne traži od nas što je nemoguće već traži ono što je u skladu s našom naravi i ono za čim u dubinama vlastitog srca čeznemo. Kakva bi to bila majka koja ne bi željela ono najbolje svojoj djeci. Nije došla ovdje govoriti ono što godi našim ušima, niti ono što je tako lagano i što nam se na prvi pogled sviđa. Ona govori ono što je za naše dobro i za našu istinsku radost i mir. Nijedna majka ne čini dobro svojoj djeci ako im ispunja sve njihove sebične želje i zahtjeve. Prava majka je zahtjevna  u odgoju svoje djece.

Marija zna gdje je izvor mira kojeg traži naše srce. A vlastito srce ne možemo prevariti stvarima, pa ni onim najskupocjenijim. Srce zna tko mu je Stvoritelj i zato ništa što je manje od Stvoritelja ne može ga ispuniti. To će u svojim ispovijestima izreći sveti Augustin koji je nakon lutanja konačno pronašao Boga: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“

Na putu za Bogom, na putu obraćenja mnoštvo je onih koji su prije nas prošli, a to su sveti. Zato nam ih Marija stavlja kao primjer, uzor i poticaj. Sigurno je da nas ne mogu zamijeniti niti umjesto nas živjeti ali nas mogu zagovarati, savjetovati, poticati da ustrajemo i ne odustanemo od svega što je dobro, sveto i pozitivno.

Marija, jer je Majka ne odustaje. I danas nas potiče, zagovara, ljubi i trpi za nas i često zbog nas. Neka njezina ljubav, blizina i poticaji ne budu uzaludni za nas i naše živote.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.9.2006.

SAMO U MOLITVI BIT ĆETE BLIZU MENI I MOME SINU

 Djevica Marija nije odustala, njezina ljubav nije se promijenila kao ni riječi njezinih poruka koje nam neprestano govori i upućuje. Ono što je učinila za svog Sina, čini i za njegovu braću i sestre, za sve koji su postali njezina djeca. Njezin je plašt sada tako velik da pod njim mjesto nalaze svi koji se njoj utječu.

Marija želi da u molitvi spoznamo kratkoću ovog života i vječnost za koju smo stvoreni. Postoji samo jedan izvrstan put na kojem možemo otkriti vječnost u vremenu a to je molitva. Molitvom se direktno obraćamo Bogu. A znamo da se u Njemu ujedinjuju prošlost i budućnost u vječni SADA. Otvoriti se Bogu znači otvoriti se vječnosti.

Samo u molitvi“ – govori nam Marija. Ali u onoj iskrenoj, predanoj, od srca ne u onoj molitvi izgovorenoj površno, bezvoljno i u kojoj se ništa ne događa. Otvaramo li se Bogu uistinu kad molimo? Postoji način molitve koji nas potpuno ne oslobađa našeg zatvora, nego molimo Boga da nam taj zatvor samo učini malo udobnijim. Dokle god molitvu ograničavamo tako što molimo za nešto ne postoji mogućnost da se vinemo u vječnost. Da bismo postigli napredak u molitvi moramo moliti za važnije stvari. „Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, piti, u što ćemo se obući? To sve traže pogani. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno“ (Mt 6, 31 – 32).

Ako nas molitva ne mijenja onda mi moramo mijenjati svoju molitvu i svoj način molitve. Samo u molitvi dolazimo blizu Mariji i Isusu, i samo u molitvi spoznajemo ono što nigdje i nikada nećemo moći spoznati.

Većina ljudi je napeta i pod stresom. Ponekad nismo ni svjesni vlastite napetosti. Kao i ljudi koji nisu svjesni vlastite rastresenosti nego tek kad počnu moliti postaju svjesni svojih misli koje lutaju. Uzrok napetosti i tjeskoba su nedostatak otvorenosti i povjerenja u Boga. Kao što krv želi kroz naše žile protjecati slobodno i neometano, kao što zrak želi prozračiti naša pluća i donijeti kisik cijelom tijelu, tako Božji život, koji se nalaz u dubini naše duše, želi ispuniti cijelo naše biće i aktivirati naše snage. Napetost nam otežava prihvaćanje Božje ljubavi.

Molitva nije samo jednostavno vježbanje nego život. Tko se želi posvetiti molitvi mora čvrsto odlučiti da često tijekom dana uzdigne svoj duh, a ponajprije svoje srce, k Bogu. Ako to propustimo i dozvolimo svojim mislima i osjećajima da lutaju iskustvo će nam pokazati da je molitva nemoguća. Molitva se tiče našeg srca i života. Ona je plod ljubavi, a ljubav ne možemo ograničiti na neko određeno vrijeme. 

Marija želi da spoznamo onu radost koju nam nitko i ništa ne može dati. Ona želi da postanemo sveti. Biti svet jednostavno znači postati ono za što smo stvoreni. Ne biti svet protivi se naravi. Biti svet znači biti jedinstven, zdrav i normalan čovjek stvoren na Božju sliku.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.8.2006.

TRAŽITE VRIJEME ZA DUŠU

Gospa je Majka, a majka hoda s nama koji smo njezina djeca, misli na nas i brine se za nas. U ovom vremenu kad mnogi misle na odmor i odlaze na odmore Majka Marija poziva na istinski odmor koji je potreban čovjeku. Isus će svojim učenicima, nakon što su se vratili s misionarskog puta, reći: Pođite malo u osamu, odmorite se. Čovjeku je potreban odmor. Život se sastoji od rada i odmora. Ne umori čovjeka nijedan rad pa ni onaj najteži. Najviše čovjeka umori život bez reda, različite neumjerenosti i pretjerivanja. 

Marija zna da čovjek nema samo tijelo nego i dušu.  Varamo se ako mislimo da je samo tijelo umorno i da samo tijelo treba odmarati. Potreban nam je cjelovit odmor. To znači da nije dovoljno odmarati samo tijelo. Mnogi s odmora dođu umorni tako da se moraju odmarati od odmora. To se događa jer se čovjekov duh nije odmorio i napunio Božjom snagom. Potpuni odmor za dušu, tijelo i duh jest biti u tišini i miru. Prava i istinska tišina nije odsutnost izvanjske buke i zvukova. Prava tišina je mir od grijeha i krivica, sloboda od prljavih i nepristojnih riječi, to je napuštanje crnih misli i loših planova. Cjelovit odmor nastaje tada kada odlučimo biti plemeniti i svima opraštati. Kada se pokajemo za grijehe i odlučimo drugačije živjeti.

Isus nas poziva: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“  Odmor je molitva Duhu Svetom da pomogne duši, da On sam dođe i utješi naše srce, da nas obrati i mijenja. Odmor su oni trenuci kad se združujemo s Bogom koji planira i u svojoj ruci drži naš život. Odmor je zapravo susret s vlastitom dušom. Zato su nam potrebni trenuci u kojima ćemo zastati kako bi nas naša duša stigla i susrela. Odmor nije nerad. Odmor je rad srca i duše. Kod odmora dopuštamo duhu da nas ojača i ispuni. Zato odmarati se na odmorima od Boga i od molitve i Duha Božjega znači vraćati se s odmora još umorniji i opterećeniji.

Majka Marija poziva nas, djecu svoju, da tražimo vrijeme za dušu i prostore tišine kako bi Duh Sveti mogao u nama odmoriti sve što je umorno, iscijeliti ono što je ranjeno, ojačati što je slabo. Ako istinski ljubimo sebe poslušat ćemo riječi i poziv Majke Marije koja i danas ne prestaje govoriti i u ljubavi pozivati i trpjeti zbog nas i za nas. Neka nas Duh Sveti svojim svjetlom i snagom pohodi u našim životima kako bi doživjeli istinski odmor i mir koji daruje Bog.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.7.2006.

GOSPA NAM ZAHVALJUJE

Iza nas je dvadeset pet godina Gospinih ukazanja, blizine i ljubavi Djevice Marije. Dvadeset pet godina milosti i otvorenog neba na ovom mjestu. U našem srcu spontano se rađa usklik svete Elizabete: „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“

U prethodnim porukama Gospa kaže: „Bog mi je dopustio ostati tako dugo s vama.“ „Ja ću ostati s vama dok mi Svevišnji dopusti.“ „Došla sam vam pomoći jer vi ne možete sami.“ Majka želi pomoći svojoj djeci. Ona nas ne poziva samo na obraćenje. Ona nas poziva kako bi nas sama ona, Majka, privela Isusu, izvoru otkupljenja.

Ljubiti Djevicu Mariju, vjerovati Njoj znači ponovno se vratiti podno križa Njezina Sina. To znači doći na izvor milosti i otkupljenja. To znači iskusiti i doživjeti istinitost Isusovih riječi: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene. Kao što reče Pismo: „Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!“ (Iv 7, 37-38). Rijeke žive vode iz Isusova Srca potekle se i okupale mnoga raskajana srca u sakramentima svete ispovijedi i euharistije ovdje u Međugorju. Za sve milosti možemo biti zahvalni Gospodinu i Mariji koja nam dolazi.

Blažena Djevica Marija na dvadeset petu obljetnicu svojih ukazanja nam dolazi s velikom radošću u svom srcu. Dolazi nam iz slave i punine života kojemu nas želi povesti kao Majka. Majka zahvaljuje za sve molitve svima koji su povjerovali Njoj i prihvatili je kao svoju Majku i zagovornicu na putu života.

„Ne ćete se pokajati“ – govori nam Marija. Nikoga Ona nije prevarila niti je itko ostao razočaran tko joj je povjerovao i tko joj se u potrebi utekao s pouzdanjem. Ona nije došla nikoga prevariti niti nas lišiti životnih radosti. Samo s Bogom možemo istinski doživjeti puninu i radost života. Bog nikome nije ostao dužan. Nagradit će nas ne samo poslije smrti nego već danas, ovdje na zemlji.

Djevica Marija zahvaljuje svima koji su prihvatili njezine poruke. To znači svima koji su poslušali ono što nam govori. Na žalost se događa da čujemo riječ ali je ne stavimo u život. To je isto kao da imamo sjeme ali ga ne posijemo u zemlju nego nam ostane u džepu. Isto tako je s riječima koje nam Isus govori. Čujemo riječi ali ih ne pretočimo u život. Zato nam Marija u mnogim porukama govori: „Živite moje poruke; svjedočite ih svojim životom; stavite ih u praksu; pretočite ih u život.“ Ako se to ne dogodi onda smo slični onom čovjeku o kojem nam Isus govori u Evanđelju. „Tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.“ (Mt 7, 26 – 27). Tako je i s riječima poruka Djevice Marije koje nam upućuje ovdje. A njezine poruke su evanđelje izrečeno jednostavnim majčinskim riječima i srcem. Približimo se vjerom i ljubavlju Mariji da kuća našega života bude sagrađena na stijeni.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.6.2006.

MIR JE DAR KOJI VAM BOG DAJE

U mnogim porukama Blažena Djevica Marija nas je upozoravala na važnost svojih riječi koje nam upućuje kroz godine svojih ukazanja. Govorila nam je: „Draga djeco! Niste svjesni svake poruke koju vam dajem“ (15. 11 1984.). „Proživljavajte, prihvatite i slušajte moje poruke“ (21. 3. 1985). „U poniznosti živite prema svim porukama koje vam upućujem“ (20. 9. 1985.). „Obnovite poruke koje vam upućujem“ (26. 9. 1985.). „Ako ostvarujete poruke stvarate sjeme svetosti“ (10. 10. 1985.). „Moj poziv da oživotvorujete poruke koje vam dajem svakodnevan je, napose, dječice, jer vas želim povesti bliže Isusovu srcu“ (25. 10. 1988.). „Čitajte svaki dan poruke koje sam vam dala i pretvorite ih u život“ (25. 12. 1989.). „Živite moje poruke i stavite u život svaku riječ koju vam dajem“ (25. 6. 2002.).

Gospine poruke nisu ništa drugo nego evanđelje izrečeno jednostavnim riječima i majčinskim srcem. Te riječi su svakome razumljive. Sigurno je da Marija misli ozbiljno, ne želi se igrati s našim životima.

Svetost je ono što nam Majka Marija želi da dosegnemo i svakodnevno živimo. Majka želi najbolje svojoj djeci. U poruci od 25. 5. 1987. govori: „Želim da svaki od vas bude sretan ovdje na zemlji i da svaki od vas bude sa mnom na Nebu.“ Sigurno je da nije došla ukrasti nam nešto ili nas lišiti životnih radosti. Ona dobro zna da samo s Bogom možemo biti sretni već ovdje na zemlji. Ona je puna milosti jer je puna Boga kojega nam daruje i kojemu nas vodi.

Sveti Pavao nam govori: „Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista“ (Fil 3, 20). Nebeska Majka Marija u ovoj poruci želi usmjeriti naša srca govoreći nam da mislimo na raj. U raj i nebo se ulazi danas, ovdje na zemlji se odlučujemo na koju ćemo stranu. Ovdje se odlučujemo da li ćemo se pouzdati u Boga i sve svoje brige prepustiti Njemu ili ćemo se tjeskobno brinuti.

Iskustvo govori kako je mnogo toga što čovjeku krade mir. Mnogi su uzroci nemiru. Brige, žurba, neumjerenosti, neprihvaćanje samih sebe i životnih situacija samo su od nekih uzroka nemira. Marija poznaje dobro naše strahove, nemire i tjeskobne brige. Zbog toga nam se obraća ovom porukom kao majka.

 „Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi“ (Ps 37, 5). 

To je put da dođemo do mira kojega nam daruje Isus. On nam govori: „Zašto se tjeskobno brinete, pogledajte ptice nebeske i ljiljane u polju. Zna Otac vaš što vam je potrebno“ (usp Mt 6). Sigurno je da trebamo činiti ono što je u našoj moći, a onda se pun pouzdanja prepustiti Bogu. Marija nam je toliko puta govorila a i cijela kršćanska tradicija govori o sredstvima do mira. To su molitva i post. Oni služe ne zato da ispadnem dobar pred ljudima. Cilj molitve i posta je pronaći prostor u sebi gdje čovjek može biti sam s Bogom. U nama je prostor tišine u kojem Bog vlada. To je Božje kraljevstvo u nama. U ovom prostoru prestaju tjeskobne brige. Kada dođem do mira, do Boga u vlastitom srcu tada se ne moram brinuti hoću li ispuniti zahtjeve ljudi. Ljudi sa svojim očekivanjima i sudovima nemaju pristup ovom prostoru u kojem Bog prebiva u nama. Bog je stvarno istinsko oslobođenje čovjeka od brige. Neka nas riječi Gospine poruke i danas povedu do iskustva mira, do susreta s Bogom.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.5.2006.

POZIVAM VAS DA IMATE VIŠE POVJERENJA

U ovoj poruci Kraljica Mira nas poziva na više povjerenja u Nju i Njezinog Sina i našeg Spasitelje Isusa Krista. Znamo kako je povjerenje važno u životu. Nezamisliv je život na ovoj zemlji bez povjerenja u druge ljude. Možemo zamisliti što bi se dogodilo da sumnjamo u sve i u svakoga. Nepovjerenje nas zatvara od drugih ljudi. U nepovjerenju se branimo od drugih. Bez vjere naš je život ugrožen. Suprotno od vjere i povjerenja nije nevjera i ateizam nego strah. U strahu se čovjek osjeća ugrožen, napadnut od svakoga. U strahu on osjeća da se mora braniti, napadati i vrijeđati druge kako bi sačuvao svoj život. Na taj način  ugrožava ne samo međuljudske odnose s drugima nego uništava i samoga sebe.

Strah čovjeka paralizira a vjera oslobađa i donosi sigurnost, mir i slobodu. Dijete ne može živjeti bez povjerenja u svoje roditelje. Dijete ima povjerenje u svoje roditelje i zato se može na njih osloniti i tako rasti i ostati na životu. Isus će nam upravo staviti pred oči sliku djeteta govoreći: „Ako se ne obratite i ne pokažete kao mala djeca, doista nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 18, 3). Isus će toliko puta reći: „Vjera te tvoja spasila“ (Mk 5, 34).; „samo vjeruj, ne boj se“ (Lk 8, 50); „sve je moguće onome koji vjeruje“ (Mk 9, 23).

Zato što nedostaje djetinje vjere u Boga u nama se rađaju napetosti, frustracije, tjeskobe, nervoze. Sve je manje trenutaka u našem životu u kojima osjećamo istinsku i intenzivnu prisutnost Božju. Osjećamo se rastrgani i umorni a Bog čeka. Isus nas preko svoje Majke poziva i danas, i kroz svih ovih 25 godina ukazanja Djevice Marije.

A Marija kao Majka nam pred oči stavlja u ovoj svojoj poruci Isusa, raspetog i uskrslog, Isusa pobjednika nad svim što razara ljudski život.

Isus Krist je živ, on nije pokojni Isus, nego živi. On bi nam i danas želio reći preko svoje Majke: „Vjerujte mojoj majci, ljubite je kao što sam je ja ljubio, učinite sve ono što vam ona kaže kako bi bili dio moje Uskrsle radosti i pobjede.“ Majka se ne može odvojiti od svoga djeteta. Tako se ni Marija ne može odvojiti od Isusa.          

„Vi ne vidite Boga, ali ako molite osjetit ćete Njegovu blizinu“ – govori nam Marija. Bog je Duh, a mi imamo duh i duhovne sposobnosti kojima ga možemo osjetiti, doživjeti i susresti. Imamo sposobnosti vjerovati, ljubiti, nadati se. Put do susreta s Bogom je molitva. Neki drugi put i sredstvo ne postoji. Ako vam netko kaže da postoji ne vjerujte mu. Bog nas po Mariji čeka. Čeka kada ćemo mu konačno povjerovati i početi živjeti.

Marija je zagovornica, posrednica i odvjetnica naša pred Bogom. Neumorna je s nama i ne dopušta nam da zaspimo. Ona ne broji svoja ukazanja, svoje poruke. Ona ne živi u matematici nego u ljubavi. Nije joj važan broj nego svatko od nas joj je važan. Istinska ljubav ne pozna brojeva nego je bezgranična.

Počnimo vjerovati i ljubiti kako bi upoznali i susreli Boga a time i sami sebe i jedni druge.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.4.2006.

VODIM VAS PUTEM SVETOSTI

Blažena Djevica Marija svoju majčinsku poruku ovog mjeseca počinje riječima: „Hrabro dječice!“ Majka želi ohrabriti, probuditi i potaknuti svoju djecu na putu svetosti. Kako reče u svojoj poruci: „Draga djeco, došla sam vam pomoći jer vi ne možete sami.“ Marija je puna milosti i želi ono najbolje svojoj djeci, a to je svetost.

Svi su u Crkvi pozvani na svetost. Naš blagopokojni papa Ivan Pavao II isticao je: „Bez oklijevanja kažem da je perspektiva u koju treba smjestiti čitav pastoralni hod svetost. Besmisleno bi bilo zadovoljiti se životnom prosječnošću živeći pod znakom minimalističke etike i površne religioznosti.“ Blažena Majka Tereza je govorila: „Svetost nije luksuz za nekolicinu nego zadaća svih.“  Ideal kršćanske svetosti nije neka vrsta izvanrednog života koji mogu živjeti samo neki „velikani“ svetosti. Željeti postati svet znači željeti postati sve sličniji osobi koju volimo. Čovjek se pretvara u ideal koji stoji pred njim. Mi imamo najljepšu, najsvetiju i najčistiju Majku, Djevicu Mariju.

Ona je Blažena jer je vjerovala. Njezina najveća slava je da nema ništa svoga vlastitoga, nije zadržala ništa od svoga „ja“ čime bi se mogla slaviti u nečemu radi same sebe. Ona nije stavljala nikakve zapreke Božjoj milosti niti je se opirala Božjoj ljubavi i volji. Bila je slobodna od svake ljage sebičnosti koja bi mogla potamniti Božje svjetlo u njezinom srcu. Marija je potpuno slobodna od svakoga grijeha bila čista kao staklo veoma čista prozora koji nema druge zadaće nego da propušta sunčano svjetlo.

Upravo tim Božjim svjetlom kroz svoja ukazanja i kroz svoju blizinu ovdje želi obasjati svako srce, potaknuti i povesti svako srce putem svetosti.

Da bi čovjek mogao poći u drugo mjesto potrebno je napustiti mjesto na kojem se nalazi. Zato nam govori odrecite se grijeha i svega što vas veže. Imati hrabrosti reći Ne grijehu i Da Bogu.

Isus je za nas bio kušan, trpio, mučen i ubijen. Za nas je izabrao put spasenja. Za nas je sve to učinio ali ne i umjesto nas. Neće i ne želi umjesto nas donijeti odluku o našoj vječnosti. Šalje nam svoju i našu Majku da se odlučimo za život a ne za smrt. 

Bog ima rješenje i u najtežim mukama i trpljenjima. S Bogom ništa nije tragično. To nam svjedoči Djevica Marija i ohrabruje nas da nikad ne napustimo molitvu kao sredstvo koje će nas očuvati na putu spasenja da se ne izgubimo.

Hvala ti Marijo za sigurnost koju ulijevaš našim nesigurnim srcima. Hvala ti jer nam donosiš Isusa i jer nas vodiš Isusu.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.3.2006.

RECITE DA BOGU

Marija, Majka Isusova i Majka Crkve i danas nas svojom porukom želi pripraviti za korizmu. Korizma je vrijeme crkvene godine koje zovemo jakim vremenom. Na početku evanđelja kao i na početku korizme čujemo Isusov poziv: „Obratite se i vjerujte evanđelju“. Na početku korizme, posebno prvi dan korizme čujemo riječi: „Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“ Bog nas je, kako nam Biblija to slikovito opisuje, stvorio iz praha zemaljskoga i u nas udahnuo svoj dah, duh, svoj život. Bog je sebe stavio u srce svakoga od nas. Ako prekinemo vezu, odnos s Bogom, a to možemo u svojoj slobodi, onda u sebi nemamo života. To znači bez Boga smo mrtvi, ne postojimo. U najboljem slučaju možemo vegetirati kao biljke. Ako s Bogom nismo povezani i ne tražimo ga svakodnevno ostajemo bez Njegova Duha u sebi.

Gospa je majka, a majka ne može ostati mirna gledajući svoju djecu koja bez Boga hodaju ovim svijetom. Njezine riječi su jednostavne i razumljive, ali su teške kad ih trebamo provesti u konkretni vlastiti život. Ona i danas govori: „Otvorite svoja srca“. Bog stanuje u srcu svakoga od nas. A mi možemo biti izvan sebe, kako to lijepo govori sveti Augustin: „Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe.“ Sveti Pavao veli: „Nije daleko ni od koga od nas. U njemu, doista, živimo, mičemo se i jesmo“. Ako bježimo od Boga ili mu uskratimo vjeru, onda to više nismo mi, kao što veli psalam: „Od tebe daleko, život više nije život. Ne vjerovati u tebe znači biti nitko.

Gospa, jer je Majka želi da živimo i da imamo Božji život u sebi. A put do toga je otvorenost srca, molitva, odricanje da bi onda mogli dobiti ono što nam Bog želi darovati. A kad Bog daje On daje u izobilju. Odricanje nije zato da mi nešto izgubimo nego da puno više dobijemo. To znači ne držati ruke stisnute nego otvorene kako bi Bog u njih mogao položiti svoje darove mira, ljubavi, povjerenja, svjetla i nade.

Gospa nam stavlja pred oči sliku prirode: proljeće, zemlju, sjeme. U prirodu je Bog stavio svoje zakone koji se podvrgavaju Božjoj volji. A znamo koje su teške posljedice kad čovjek nastoji promijeniti prirodne zakone. Još teže su posljedice za čovjeka kad nastoji promijeniti Božje zakonitosti koje je utisnuo u našu savjest i u naš duh.

Blažena Djevice Marijo, Majko Crkve i Majko naša moli za nas u ovom milosnom vremenu korizme i vodi nas putovima molitve i odricanja kako bi od Boga mogli primiti darove koje nam On u svojoj beskrajnoj ljubavi želi darovati. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.2.2006.

BUDITE NOSITELJI EVANĐELJA

Marija, Majka Božja i naša majka, svaku svoju poruku počinje riječima: „Draga djeco!“ Ona zna kome dolazi i kome se obraća. Dolazi i govori nama koji smo njezina ljubljena djeca. Mnogo puta nam je govorila: „Draga djeco, u ljubavi vam govorim; pozivam vas svojom majčinskom ljubavlju; ja sam vam blizu svojom ljubavlju.“ Govori nam s ljubavlju kao što je Isus govorio onom bogatom mladiću iz Evanđelja: „Nato Isus pogleda u nj, zavoli ga i rekne mu: "Samo ti jedno nedostaje: idi, prodaj sve što imaš, podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu! Onda dođi, slijedi me!" (Mk 10, 21). Isus nije imao uspjeha s ovim bogatim mladićem unatoč ljubavi s kojom mu se obratio. Isusov poziv nije došao do mladićeva srca.

Blažena Djevica Marija zna da svi neće prihvatiti njezinu majčinsku riječ. Unatoč tome ona vjeruje, nada se i ljubi svoju djecu.  Ona nas ljubi i onda kad smo kao djeca ravnodušni, slabi i grešni. Ostaje uporna i strpljiva i onda kad joj ne vjerujemo i površno je prihvaćamo. Njezina ljubav ostaje ista jer izvire iz Božjeg srca, jer je Ona sama sva u Božjem srcu.

 U ovoj poruci nas poziva da budemo nositelji Evanđelja u svojim obiteljima. Nositelj Evanđelja znači biti nositelj radosti jer Evanđelje je dobra, radosna vijest. Evanđelje je Isus Krist. Gospa kao majka pred nas neprestano stavlja taj ideal Evanđelja koji su ostvarili sveci u svome životu. Zato sveti Pavao može reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 20). Potrebna nam je molitva kako bi ostvarili ovaj ideal i poistovjećenje s Isusom Kristom.

Gospa nas je učila i govorila nam u svojoj poruci od 25. prosinca 1992. godine: „Draga djeco!... I nemojte zaboraviti da vaš život nije vaš, nego dar kojim trebate razveseljavati druge i voditi ih k vječnom životu.“ Svi znamo kako mi možemo drugima biti teret i križ, ali isto tako i drugi nama. 

Nitko od nas Majci Mariji nije težak ni dosadan jer nas ljubi. Kako govori jedna zgoda kada je osmogodišnja djevojčica nosila na leđima svoga mlađeg dvogodišnjeg brata. Pitali su djevojčicu prolaznici: „Kako možeš toliki teret nositi?“ A ona je odgovorila: „Ovo nije teret, ovo je moj braco.“ Samo ljubav može druge nositi u radosti a ne samo podnositi druge.

Majka Marija u ljubavi nosi svakoga od nas. Ona je bila prva koja je nosila Evanđelje, koja je nosila Boga u svom majčinskom krilu i u svom srcu. Bog joj je povjerio tu zadaću preko anđela Gabrijela. Nije se prestrašila te zadaće i mnogobrojnog potomstva koje joj je nebeski Otac povjerio.

U mnogim prethodnim porukama nas je pozivala čitati Sveto pismo, a to čini i danas. Marija je žena Evanđelje i zato nam govori da čitamo Sveto pismo koje je bogoduho, ispunjeno Bogom i Njegovim duhom. Ona ovdje kroz 25 godina svojih ukazanja i svoje prisutnosti nije došla otkrivati neke nove istine, niti je došla nadodati nešto novo evanđelju. Ona kao Majka dolazi i želi da ozbiljno uzmemo Božju riječ, kako evanđelje za nas ne bi bilo nešto apstraktno i daleko od života. A evanđelje nije nešto što se dogodilo u povijesti i završilo. Evanđelje se događa i obnavlja u životu svakog istinskog kršćanina. Sveti Jeronim je govorio: „Tko ne pozna Pisma ne pozna Krista.“ U Svetom Pismu krije se sam Isus Krist, njegova ljubav, milost i svemoć. Božja riječ nije ljudska riječ. Bog se krije u svojoj riječi. Kao što nam pisac poslanice Hebrejima govori: „Živa je, uistinu, riječ Božja i djelotvorna. Oštrija je od svakoga dvosjekla mača. Prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i namisli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati  račun“ (Heb 4, 12).

Vjerom u Svetom pismu dotičem samoga Boga. Čitati Sveto pismo znači slušati što mi to Gospodin govori, primati riječi Pisma kao dar. To je onaj Marijin stav koja je čuvši riječi upućene joj od Božjeg glasnika čuvala, pohranjivala i prebirala ih u svome srcu. Radi se o osluškivanju, slušanju i čuvanju riječi, što se odvija u poklonstvu, posluhu i divljenju. Tu nismo mi gospodari Božje riječi, već njezini sluge. Kad u vjeri i molitvi čitamo Sveto pismo onda u njemu nećemo tražiti nešto što ćemo ispričati drugima ili nešto što bi zadovoljilo našu znatiželju. Potrebno je u miru i tišini dozvoliti Bogu da nama progovori.

Marija nam obećava svoju blizinu, pomoć i zagovor. Nemojmo ostati ravnodušni na njezine pozive.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 01. 2006.

NOSIM VAM U NARUČJU MALOG ISUSA KRALJA MIRA

Blažena Djevica Marija u svom naručju i srcu nam i danas donosi i daruje Isusa Kralja Mira. Ona to čini kroz cijelu povijest od kad je Isus začet u njezinoj utrobi. Sveta Elizabeta je bila prva koja je imala povlasticu susresti Mariju punu milosti, koja nosi i daruje Isusa. Marija želi sve voditi Isusu i donositi Isusa. Ona Isusa ne zadržava za sebe jer zna da je i ona sama Njime obdarena. Marija zna da je Isus Božji dar ne samo njoj nego cijelom čovječanstvu. Smisao života je u darivanju ne samo stvari nego u darivanju života. Zato nas ona poučava: „Draga djeco, vaš život nije vaš nego Božji dar kojim trebate razveseljavati druge.“

Samo je čovjek sposoban prepoznati i primiti Boga. Samo je čovjek biće koje može prihvatiti mjeru Božje ljubavi i ljubiti na način dostojan Boga. Isus je sišao s nebesa radi našeg spasenja. Ono što ga je potaknulo da siđe s nebesa radi nas bila je ljubav, samo ljubav. Bog je ljubav, i sve što čini, čini iz ljubavi.

Djevica Marija se ukazuje i poziva nas svoju djecu kroz tolike godine samo zato jer nas ljubi. I naš odgovor na njezine pozive i poruke bi trebala biti samo ljubav. Uz Marijinu pomoć i mi možemo rasti u svetosti i biti oni koji će moći Isusa donositi drugima. Isus kojega primamo u svetoj pričesti isti je Isus kojega je primila Marija i kojega nam daruje.

Marija je potpuno povjerovala da će se ispuniti sve što joj je rečeno od Gospodina. Ona i danas vjeruje da Bog hoće i može učiniti u našim životima svoje djela mira i ljubavi. Ona je iskusila u svom životu svemoć Božje ljubavi koja upravlja i vodi povijest čovječanstva i svako srce koje mu se otvori. Marija najbolje poznaje Isusa jer je rastao u njezinoj prečistoj utrobi, pod njezinim srcem, i jer Ga je pratila svojom brižnom ljubavlju sve do Kalvarije. Zato smo sigurni da ćemo doći do Isusa ako budemo slušali i slijedili njezine majčinske riječi koje ne prisiljavaju nego privlače ljubavlju. Ona je ovdje došla k nama. Nismo mi Mariju dozvali nego je ona došla pozvati nas. Ona je sama pošla na put svojoj rodici Elizabeti kad je osjetila da je zahvaćena milošću, puna Isusa. I danas je puna Isusa koga nam donosi i daruje. Marija prima sve od Isusa Kralja Mira  i daruje nama sve što je Isusovo.

U mnogim svojim porukama Marija nas poziva na molitvu za mir. Svijet čezne za mirom ali je nesposoban ostvariti uvjete mira. Nezamisliva je ljudska sreća bez mira u srcu. Mir rađa dubokom sigurnošću. Mir je duboka čežnja ljudskog srca koju čovjek ne može ostvariti bez Boga. Očekivati mir od svijeta, od ljudskih sila i snaga znači prihvatiti put prijevare i razočaranja.

Marija nikada i nikoga nije prevarila ni razočarala. Nikada se nije čulo da je ikoga zapustila tko se k njoj u zaštitu utekao i njezinu pomoć zatražio. Molimo Mariju i otvorimo se njezinom srcu kako bi mogli duboko doživjeti i nositi mir svima oko nas. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.12.2005.

MOLIM PRED BOGOM DA VAM DARUJE DAR VJERE 

U proteklih dvadesetčetiri godine i pet mjeseci ukazanja u župi Međugorje ostala je ista i nepromijenjena Gospina ljubav, njezine majčinske poruke kojima nas želi poput konopaca ljubavi preko sebe privući bliže Isusovu srcu kako bi živjeli a ne životarili. I danas govori: molite, molite, molite. I danas poziva na ono što je današnjem čovjeku najteže a to je molitva. Ne postoji neki drugi, udobniji ni lakši put kojim bi došli do Boga osim puta molitve. I ne samo da nas Marija poziva na molitvu nego ona sam pred Bogom moli za nas, moli da nam Bog daruje dar vjere. U vjeri je Marija izrekla riječi predanja života Bogu: „Neka mi bude po tvojoj riječi i „Evo službenice Gospodnje“. U tim kratkim riječima je cijeli Marijin život. U tim riječima izrekla je i darovala svu sebe Bogu.

Vjera je milosni Božji dar koji možemo i trebamo od Boga izmoliti. A Bog nam daruje samo ono što molimo. Marija moli sa svima koji mole. Ona kao majka moli za sve nas, moli od Boga dragocjeni dar vjere. Zna dobro da bez vjere živimo u mraku i neznanju. Bez vjere je život nemoguć. Kad smo bez vjere i povjerenja zahvati nas strah i život nam je ugrožen i nesiguran. Strah ubija život daleko više nego rad. Razlog zbog kojeg briga ubija više ljudi nego rad krije se u činjenici da se ljudi mnogo više brinu nego što rade. Protiv straha uspješna je samo vjera. Vjera je oslanjanje na Boga kojeg ne vidimo, ali kojeg doživljavamo kao temeljan oslonac. Vjera je nevidljiv oslonac. Vjera je siguran teren na kojem možeš stajati, vjera je svjetlo koje upališ u svojoj mračnoj duši. Vjera je otvaranje vrata povjerenju, to je otvaranje prozora ljubavi, to je prihvaćanje smijeha, radosti, svjetla i zdravlja.

Vjera je kao skok padobranom iz aviona. Ako skačeš iz aviona, vidiš samo zemlju i sebe, kako ideš nezaustavljivo prema zemlji o koju ćeš se razbiti. To je skok u prazno, skok u propast, u smrt. Ali, iza tog stravičnog doživljaja slijedi nevjerojatan drugi doživljaj. Naime, povučeš li ručicu padobrana, odjednom je iznad tebe konopac koji te drži vezanog uz krpu svile. Izišao si iz sigurnost aviona, letio si prema propasti tvrde zemlje, a zaustavila te čvrstoća jednog komada platna – padobran. Taj komadić svilenog platna sačuvao te od smrti, on ti je dao snage da napustiš sigurnost aviona. To je vjera. Kad se komu počneš povjeravati, osjećaš kao da skačeš u prazno. Strahovi te zahvate i čini ti se da ti nose jedino propast. Ali dovoljno je upaliti u sebi sigurnost da će sve biti dobro i strah je prerezan.

Mi se ne pouzdajemo u platno, ni u konopac nego u Majku koja je prošla ovim istim putevima kojima mi prolazimo, živjela iste tjeskobe, strahove, strepnje i patnje koje i mi živimo. Zato nam je ona sigurnost i obećanje da nas neće i ne može prevariti.

U vjeri i povjerenju u Boga otkrivaju nam se prostranstva svjetla, istine, sigurnosti koje nam Bog pokazuje. U vjeri i povjerenju spoznajemo da nam je u životu sve darovano i da ništa nije naše: ni život, ni ljudi, ni ova zemlja. Stvoreni smo za vječnost. Marija želi da je već sada, danas počnemo živjeti. Ona želi da se odlučimo za vječnost već sada da sutra ne bi bilo kasno.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.11.2005.

JA SAM VAMA DAR

Djevica Marija došla nas je povesti Isusu, Spasitelju. Samo je u Njegovu imenu naše spasenje i naš život. Već 24 godine i 4 mjeseca nam pokazuje put, potiče nas i poziva. Bog je s nama. Isus nam je to obećao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ Bog je u svakom trenutku s nama. I u tome nije problem. Problem je što mi nismo uvijek s Njim. Bog ostaje uvijek vjeran. Nikada i nikoga nije prevario niti razočarao tko se u njega uzdao.

Djevica Marija nas uči kako je potrebno vjerovati, moliti i ljubiti da bi bili s Bogom. Kršćanstvo je put i neprestano traženje Boga. Samo onaj tko traži naći će, tko moli dobit će, tko kuca otvorit će mu se – obećava nam Isus.

Bog samo čeka da ga zamolimo, čeka na našu molitvu i na naše povjerenje. Potrebno je isto tako učiniti da naša molitva ne bude malena, sebična nego velika kao što je Bog velik. U molitvi je jedino najvažnije tražiti Boga. Kad Njega pronađemo i susretnemo onda ćemo imati sve. Kad Boga stavimo na prvo mjesto onda će sve drugo biti na svome mjestu.

Bog nam je blizu. „U njemu živimo, mičemo se i jesmo“ (Dj 17 28). Zato Boga možemo iskusiti, doživjeti. Bog je osoba i zbog toga ga jedino možemo spoznati svojom osobom, svojim srcem. Boga možemo spoznati jer nam je on otkrio i neprestano otkriva neizmjernost svoje ljubavi. Gospa nam kroz ovo vrijeme svojih ukazanja otkriva i govori o sadržaju njezina srca koje neizmjerno ljubi. Gospa nam poklanja svoje povjerenje, a to je dar, to je milost. U tom povjerenju nam izgovara i izriče samu sebe. Kad njoj kao Majci vjerujemo mi ju poznajemo. Tada dubina, ljepota i čistoća njezina srca nas sve više privlači k Njoj. 

Djevica Marija tako silno želi da budemo blizu s Bogom. Zato nam govori: „vjerujte, molite i ljubite.“ Samo ako s Bogom razgovaramo, ako pred Njim znamo kleknuti i moliti Ga on nam se otkriva, on nam daruje svoje bogatstvo.

Kako priča jedna žena klanjajući se u crkvi doživjela je u trenu kako je Bog zapravo jednostavan i kako ga se samo u jednostavnosti može spoznati. Osjetila je milinu, nježnost, i bila preneražena od jasnoće, ljepote i istine koja joj se u trenutku otkrila. Nju je to promijenilo i ona je od tada drukčija. Kaže da joj odsad problemi više ne predstavljaju nepremostivu zapreku u životu. Iskustvo je sigurnost da Bog postoji i da se druži s nama.

To je iskustvo mnogih i ovdje u Međugorju. S nama je Majka Marija, nju se može susresti, doživjeti. Od tih susreta s Njom život više nije isti, postaje drugačiji, nov, preobražen. Potrebna su nam životna iskustva kako bi bili mudri, razboriti i trijezni ljudi. Mladenačko oduševljenje koliko god bilo plemenito brzo nestane. Gospa nas želi voditi ne površnom optimizmu nego istinskoj mudrosti života do koje dolazimo i kroz trpljenje i boli koje u nama rađaju novi život. Neka nas Gospa kao Majka vodi neprestano putevima koji vode do Boga. Neka nas Majka Marija vodi novom životu s Bogom.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.10.2005.

U LJUBAVI VAS ZOVEM

Djevica Marija nas u ljubavi zove. U njezinim riječima čujemo odjek Isusovih riječi: „Obratite se i vjerujte evanđelju“ (Mk 1, 15). Marija nam želi reći: vjerujte Božjoj snazi koja vas može i želi mijenjati, spasavati, liječiti i oslobađati. Iako smo svojim životom udaljeni od Marijinog srca ona zove i ne odustaje od nas. Njezina smo djeca. Prava majka nikad ne ostavlja dijete. 

Dijete treba majku, ne može bez nje ni živjeti ni preživjeti. I kad ostane bez majke dobro zna kako je biti bez majke. Naša nebeska majka nije ni drvena, ni plastična, niti je mrtvi suvenir već majka koja osjeća bol za svakim djetetom koje je daleko, smrznuto i bolesno. Imamo majku koja ima srce koje ljubi i trpi. Ljubav i trpljenje idu uvijek zajedno. Istinska ljubav se ispituje u trenucima, kušnje i trpljenja. Lako je ljubiti drugoga kad nam je ugodno i udobno biti s njim. Lako je ljubiti drugoga kad nam je simpatičan i kad nam se sviđa. Ali je teško ljubiti drugoga kad sviđanje prestane. Kad drugi postane težak, dosadan i nepodnosiv. Teško je ljubiti kad nas drugi ne želi razumjeti niti nas prihvaća. Tada se ispituje i provjerava koliko je naša ljubav prava, istinska i božanska.

Svaka ljudska ljubav ima svoje granice. Odnosno ljubav je samo jedna. Bog je ljubav. Svaka ljubav bi trebala izvirati iz Božjeg srca da bi onda mogla preživjeti sve smrti i trpljenja.

Evanđelje nas izvješćuje o tome kako je Isus zavolio  onog mladića prije nego ga je pozvao da proda sve i da ga slijedi, ako želi biti savršen. I znamo kako mladić nije imao hrabrosti ostaviti sve ono zemaljsko bogatstvo koje je imao. Bog poziva i danas. On ne prisiljava nikoga. U igri su uvijek božanska i ljudska sloboda. Bog ostaje uvijek vjeran. Nikad nas neće prevariti.

Bog nas  poziva preko naše savjesti. Bog govori preko svoje riječi koju slušamo i čitamo. Govori nam preko raznih prilika i neprilika života. U ove naše dane govori nam na jednostavan i intenzivan način preko Isusove i naše majke Marije.

Djevica Marija nam vjeruje da možemo ostaviti put grijeha. Ona i tebi i meni vjeruje. Najteže je kad nakon ponovljenih padova u grijeh pomislimo kako se tu više ništa ne može promijeniti i nakon neprestanih ispovijedanja istog grijeha. Navežemo se na svoje padove i povjerujemo kako su oni snažniji od Isusove milosti. Ili još gore: čovjek se navikne na svoje ropstvo i lance te pomisli kako mu je udobno u njima nastojeći i sebe u to uvjeriti. Potrebno je uvijek podići oči srca prema Isusu koji može i želi i danas oslobađati. S naše strane važno je htjeti, odlučiti se, boriti, tražiti i moliti. Tada će se dogoditi naše uzdignuće i sloboda. Nikad ne reći „ne mogu“ nego reći „pokušat ću“ pa i nakon ponovljenih padova, i to još odlučnije i hrabrije.

Marija nam vjeruje. Povjerujmo i mi njoj i sebi. Zaželimo biti drugačiji, promijenjeni i novi ljudi koji iz dana u dan hodaju za Bogom na Božjem putu.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.9.2005.

ISKORISTITE SVAKI TRENUTAK

U svojim prethodnim porukama Gospa nam je govorila: „živite moje poruke; otvorite vaša srca mojim porukama; živite moje poruke u poniznosti i ljubavi; budite otvoreni mojim porukama; s velikom radošću vas pozivam živjeti moje poruke; molim da vas Duh Sveti pomogne i uveća vašu vjeru da još više prihvatite poruke koje vam dajem ovdje u ovom svetom mjestu; živite moje poruke i stavite u život svaku riječ koju vam dajem, nek vam budu dragocjene jer dolaze iz neba; sa mnom ste, dječice, sigurni, želim vas sve povesti na put svetosti.“ To je cilj Gospinih ukazanja, prisutnosti i svake riječi koje nam u ljubavi upućuje.

„Bog vam je darovao ovo vrijeme kao milosno vrijeme“ – govori nam Marija. Sve smo od Boga primili kao dar: i život i vrijeme i vječnost. Često osjećamo kao da nam vrijeme izmiče, kao da smo uzalud potrošili vrijeme. Često ljudi kažu: nemam vremena. I zbog toga su mnogi pod stresom, napeti, nervozni i prazni. Čovjek sigurno nađe vremena za ono što voli. Zavaravamo sami sebe kad kažemo da nemamo vremena. Ako nemamo vremena za Boga to je znak da nemamo vjere, srca ni ljubavi, ne samo prema Bogu nego prema samima sebe. Tko sebe istinski voli taj će naći vrijeme za Boga, za molitvu, za susret sa sobom i s Bogom. 

Pitamo se: zašto moramo proživjeti ovaj čudni život sa svim njegovim poteškoćama i mukama, grijesima i promašajima prije nego nam se otvore vrata vječnosti? Ako je Bog ljubav, ako je tako dobar, zašto nam nije darovao sve odjednom? Zašto mora proći toliko vremena prije nego stignemo na cilj? Bog nas je stvorio nesavršenima ne zato da bi nam otežao život, nego da nam omogući sudjelovanje u vlastitom trojstvenom životu. Bog želi da od njega ne samo primamo već da se naučimo i darivati. Ljubav je i davanje i primanje.

Bog živi izvan vremena, u vječnom sada, u blaženstvu sreće gdje mu ništa ne nedostaje. Iz tog blaženstva sreće dolazi nam Djevica Marija u ovo naše vrijeme da nam pomogne kako bi mogli doći tamo gdje je ona. Bog nas nije stvorio savršenima već nam je dao mogućnosti koje sami moramo realizirati. Dao nam je Bog slobodnu volju kojom ga možemo odbaciti ili izabrati.

Smisao vremena je u tome da možemo napredovati i rasti. Vrijeme u kojem živimo može za nas postati milosno vrijeme ako izaberemo i poslušamo Mariju koja nam govori. Ovo je naša šansa za rast. Kao i Marija i sveti Pavao opominje Efežane ali i nas: „Iskupljujte, iskorišćujte vrijeme jer dani su zli. Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!“ (Ef 5, 16 – 17).  Kološanima piše sveti Pavao: „Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme“ (Kol 4, 5).  Vrijeme ne bismo smjeli gubiti jer je skupocjeno i ograničeno. Upotrijebiti ga pametno i paziti na nj, znači otkupiti ga. Svaki put kad se odrečemo sebičnosti i odlučimo se za ljubav mi radimo na tome da svoje vrijeme pretvaramo u vječnost, u neprolazni život. Ljubav je jedino u sebi vječna i čuva nas od raspadljivosti. Samo vrijeme provedeno u molitvi je iskorišteno vrijeme. Samo vrijemo potrošeno za Boga i ljude u ljubavi je spašeno i otkupljeno vrijeme. Pomozimo Djevici Mariji da nas već sada povede prema vječnosti. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.8.2005.

ISKORISTITE OVO MILOSNO VRIJEME

Djevica Marija nam govori: „ispunite vaš dan kratkim i žarkim molitvama.“ Želi nam reći da ovijemo cijeli dan molitvama kako bi Bog imao gdje doći a zlo i zli ne bi imali pristupa našem životu. Previše je zla i zloće, previše je crnih i mračnih vijesti koje utjeruju strah i zabrinutost u naša srca. Previše je tragičnih vijesti, terorizama, ubojstava kojima smo okruženi i slušamo ih svaki dan. Puno je zlih riječi koje ranjavaju povjerenje i ljubav u nama i u našim bližnjima. Previše je površnosti u našim razgovorima iz kojih izlazimo prazni i opterećeni. Marija pokazuje put, daje sredstvo u ruke kako bi Bog imao gdje k nama doći.

Sve ono što gledamo, slušamo, čitamo oblikuje našu nutrinu, naše srce a onda i naš govor. Naše riječi i naši razgovori govore o sadržaju našega srca. Ako je srce tjeskobno, u mraku i ispunjeno negativnostima onda će takve biti i naše riječi. Takvo srce vidjeti će samo ono što je zlo i negativno i u drugima. „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.“ – govori nam Isus. Samo čisto srce ne može druge uprljati, raniti, opteretiti. Čisto srce će nastojati obrisati i oprati prljavštinu sa drugoga. Onaj tko je nervozan, nesretan on će onda i sve druge oko sebe nastojati učiniti takvima.

Sigurno ste imali iskustvo da neki ljudi na vas zrače nekim nemirom, nervozom i mrakom. Postoje ljudi koji zrače mirom, sigurnošću i povjerenjem. Takvi su povezani s Bogom jer on je izvor mira, sigurnosti, ljubavi i povjerenja. Marija želi da svi kao njezina djeca postanemo Božji, oni koji će širiti mir i ljubav. Samo srce koje moli postaje otvoreno. Tek otvorenom srcu Bog može darovati svoju milost, snagu i svemoć.

Nije dovoljno pročitati i čuti evanđelje i riječi Gospine poruke. Potrebno ih je ostvariti, pretvoriti u praksu. Puno je onih koji su čuli evanđelje, Gospinu poruku ali se prepoznaju samo oni koji su ostvarili ono što su čuli. Nebo zaslužuju samo oni koji su pokušali ostvariti bar nešto od onoga što su čuli. Ima ljudi koji neprekidno mole ali nikad ništa ne čine. Ima i takvih koji mole ali kritiziraju sve i svakoga. Oni sve mjere prema svojim teoretskim molitvama koje su besplodne bez ostvarenja u životu molitava. Molitve imaju smisla samo ako mijenjaju život, srce i ako ih čovjek pokuša primijeniti u praksi. Bog ne čini ništa bez nas, nego s nama. On čeka naša djela da bi surađivao s nama, da bi nam pomogao. Zato moliti a ne činiti znači sprječavati ostvarenje onoga što molimo.

Najgore je čekati dugo da bi ostvario svoje odluke. Potrebno je učiniti odmah a ne odgađati, ne ostavljati za poslije. Što čovjek više odgađa svoju molitvu, svoj posao, obvezu koja ga čeka u sebi stvara osjećaj praznine i bespomoćnosti. Onda počinje samosažaljenje i depresija. Potrebno je početi od jednog malog milimetra  i onda ćeš biti veći od svih koji kritiziraju. Vjera bez djela ništa ne vrijedi, takva vjera je mrtva.

I Gospine riječi poruke će biti mrtvo slovo na papiru ako ih ne pokušaš bar malo ostvariti u svom životu. Kad čovjek započne onda otkrije beskrajnost i svemoć Božju u svom životu. Neka nas Bog po našim odlukama i molitvama zaštiti od sotone i ovije svojom milošću. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.7.2005.

APOSTOLI MIRA I LJUBAVI

Gospa svaku svoju poruku završava riječima: „Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“ Svojom zahvalom kao da želi potaknuti, probuditi naša srca da je poslušamo i hodimo putem obraćenja i svetosti. Danas nam zahvaljuje na svakoj žrtvi koju smo prikazali na njezine nakane. U svojim prethodnim porukama na obljetnice svojih ukazanja govorila nam je: „Danas vam želim zahvaliti za sve žrtve i za sve molitve“ (25. 6. 1990). „Danas sam sretna, premda u mom srcu ima još malo tuge za svima onima koji su pošli ovim putem, pa su ga napustili“ (25. 6. 1992.). Iako zna da neće sva njezina djeca prihvatiti njezine majčinske riječi ona ne odustaje, vjeruje i nada se. Zato je govorila: „Puno je ljudi koji ne žele shvatiti moju poruku  i prihvatiti s ozbiljnošću ono što govorim, ali zato vas zovem i molim, da svojim životima i svakidašnjim životom svjedočite moju prisutnost“ (25. 6. 1991.). 

Gospine poruke nam otkrivaju i govore kakvo je Marijino srce. To je srce majke koja ljubi svoju djecu. To je srce koje je zahvalno za svaku žrtvu koju smo prikazali na njezine nakane. Potrebno nam je moliti i darivati iz dana u dan svoja srca Marijinom srcu kako bi i mi postali zahvalni.

Samo slijep čovjek ne vidi da nam je sve u životu darovano i da ništa nije naše: ni zemlja, ni ljudi, ni tijelo koje imamo ni život koji nam je Bog darovao. Sve je Božji dar. Samo ponizno, čisto i jednostavno srce otkriva veličinu Božje ljubavi i Božjeg dara. Samo srce poput srca svete Elizabete ispunjeno Duhom Svetim kliče: „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ (Lk 1, 43). Elizabetino srce je zahvalno jer u pohodu Marijinu prepoznaje dar i blagoslov.

Bog je sve za nas stvorio, i to ne iz bilo kojeg razloga, ili bilo kako, nego krasno, divno i iz ljubavi. Potrebno nam je iznova učiti abecedu govora i razgovora s Bogom. Potrebno nam je učiti reći Hvala. I to ne samo reći hvala kao površni izraz usta, jezika, pameti nego cijelog našeg bića i života.

Bog nam je darovao još više od života i svega stvorenog za nas, darovao nam je samoga sebe u osobi Isusa Krista. Isus Krist nam je darovao u punini života i ljubavi samoga sebe u Crkvi i preko Crkve, po sakramentima, posebno u euharistiji.

Bog nam u ove naše dane i vrijeme šalje majku svoga Sina Isusa i našu majku da postanemo i budemo njezini apostoli mira i ljubavi u svojim obiteljima i svijetu. Naše obitelji i svijet trebaju ljude koji će širiti mir i ljubav. Jer, previše je nemira, straha, mraka i zloće među nama. Gospa koja prebiva u nebeskoj slavi i iz nje nam dolazi i govori zna da su ljubav i mir jači, i da se isplati ljubiti i mir širiti. Zna Majka Marija da ne možemo svojim silama zato nas upućuje na molitvu Duhu Svetom po kojem je ona začela Isusa. Potiče nas na molitvu Duhu Svetom u čijoj su sili i snazi apostoli postali neustrašivi Isusovi svjedoci sve do prolijevanja krvi. Mi ne možemo ali može u nama Duh Sveti. Pozvani smo na svetost i posvećenje svoga života. Tako nas i sveti Pavao opominje: „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje“ (1 Sol 4, 3). Tek na tom putu posvećenja i svetosti možemo doživjeti radost i istinitost svetopisamskih riječi: „Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5, 16). Nismo sami ni ostavljeni. Majka Marija je s nama i daruje nam svoj majčinski blagoslov.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.6.2005.

SVJEDOČITE MOJE PORUKE

Djevica Marija nas poziva u poniznosti živjeti poruke koje nam daje ovdje kroz 24 godine. Ona je ponizna službenica Gospodnja i dobro zna da se Božji govor može razumjeti samo u poniznosti. Marija je našla milost u Boga, na nju, neznatnu službenicu Gospodnju Bog je svratio svoj pogled i zato je svi naraštaji zovu blaženom. Zbog toga mnogi dolaze na mjesta njezinih ukazanja želeći biti bliže njezinom majčinskom srcu. Svi smo njezina djeca. U Marijinim riječima: „Draga djeco!“ – mnogi vide i spoznaju majčinsku ljubav i brigu. S majkom Marijom smo sigurni da nećemo zalutati, nećemo biti prevareni i razočarani.

Jednostavni i ponizni ovdje u Međugorju potvrđuju istinitost Isusovih riječi koje je izrekao u Duhu Svetom: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Lk 10, 21).

Marija nas upućuje na Isusa i vodi Isusu ali nam Isus šalje svoju majku Mariju da ju slušamo i hodimo u poniznosti za njezinim riječima.

Ona nam dolazi iz slave Oca nebeskoga i govori jednostavno i razumljivo svakome. Marija se kao majka sagnula kako bi je mi djeca mogli razumjeti. Ona čini kao roditelj koji klekne do svog malenog djeteta kako bi ga dijete moglo vidjeti i razumjeti što mu želi reći.

Riječ poniznost dolazi od latinske riječi humilis tj. ono što je blizu humusu, tlu, zemlji. Zato je sasvim normalno, kako nas izvješćuje Biblija, da mi koji smo od zemlje načinjeni, budemo ponizni kako bi Boga, i Gospu mogli razumjeti. Djevica Marija ne dolazi da nas osudi i optuži. Jer onaj koji optužuje i osuđuje nije u stanju čuti drugoga, on čuje samo sebe. Majka Marija govoreći nama želi čuti i nas, naš vapaj i našu molitvu. Svaku našu molitvu srcem ona uzima ozbiljno.

U jednoj svojoj poruci Gospa kaže: „Draga djeco, klanjam se pred vašom slobodom.“ Ona koja je prečista, puna milosti klanja se pred čovjekom, pred njegovom slobodom. Kako je veliko dostojanstvo svakog čovjeka da njegovu slobodu i Bog poštuje. 

Gospina ukazanja u Međugorju su milost i dar neba. To nije ničiji posjed, ničije vlasništvo nego besplatni dar meni, tebi, Crkvi i svijetu. Posjed, tj. ono što je naše branimo da nam netko ne otme. S darom je drugačije. Dar nas obvezuje na vjernost Gospi i njezinoj ljubavi. Dar nas obvezuje na svjedočanstvo da se nebo otvorilo i da su rijeke milosti potekle kroz mnoga srca i probudila ih iz duhovnog mrtvila. Zato nas Gospa poziva: „Posebno svjedočite poruke sada kada se približavamo godišnjici mojih ukazanja.“ Često nam je Majka Marija govorila: „Draga djeco, ovo je vrijeme milosti.“ 

Svako ponizno, čisto i jednostavno srce može prepoznati glas majke. Ne dopustimo da nam ovo vrijeme milosti bude vrijeme naše propasti nego vrijeme obraćenja i novog života s Bogom.

I danas nam Djevica Marija kaže: „Ja sam s vama.“ Budimo i ostanimo i mi s njom.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.5.2005.

OBNOVITE MOLITVU U VAŠIM OBITELJIMA

U svojoj poruci Djevica Marija obraća se obiteljima. Majčinskim srcem poziva na obnovu molitve u našim obiteljima. Majka Marija dobro zna kako su na poseban način ugrožene obitelji. Obitelj je svetište svakog čovjeka u kojem raste, odgaja se i upija u svoje srce sve vrednote koje bi trebali roditelji posredovati svojoj djeci.

Danas se govori o mnogim krizama a na poseban način je obitelj u krizi. Obitelj je napadnuta sa svih strana zlom koje želi rastočiti i uništiti zajedništvo, slogu i mir obitelji. Na poseban način u krizi su obitelji jer je obiteljska molitva u mnogim obiteljima nestala. Gospa ne dijagnosticira bolest suvremene obitelji nego u ovoj poruci daje terapiju, kako izliječiti, obnoviti i oživjeti naše obitelji. Vraća nas izvoru života, daje nam u ruke sredstva: Molitvu i čitanje svetog Pisma, Božje riječi. Po ovim sredstvima Duh Sveti, umjesto duha svijeta, ući će u naše obitelji i sa sobom donijeti blagoslov, mir i zajedništvo života.

Gospa kao Majka ne izmišlja neka nova sredstva nego daje prokušanu, najjednostavniju i najzdraviju hranu svojoj djeci. Ta duhovna hrana i sredstva su prokušana u kršćanskoj tradiciji crkve. Na njoj su se hranile generacije i živjele svoju vjeru, nadahnjivale se i ostajale na Božjem putu, na putu koji vodi u život i to ne bilo kakav život.

Gospa kaže: Molitvom i čitanjem svetog Pisma neka uđe u vaše obitelji Duh Sveti. Moliti s Biblijom to znači da smo na najboljem putu, na najsigurnijem temelju i najboljem izvoru molitve. Tu se susrećem s Božjom riječju kojom mi želi nešto reći. Božja riječ u svetom Pismu nije neki tekst iz nekog romana ili neke druge knjige. Nije ga izgovorio ili napisao bilo tko. To je Božji govor koji se upravo po tom tekstu uvijek čuje i odjekuje kroz sva vremena. Gospodin mi i danas želi nešto reći po svojoj riječi. Njegova riječ nije mrtvo slovo nego živa riječ ukoliko joj dopustim da bude živa u meni. Potrebno se zapitati: „Gospodine, što mi želiš reći?“ Važno je zauzeti stav poniznog srca koje sluša i kaže: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“

Kad slušam što mi govori Gospodin moći ću govoriti, svjedočiti i živjeti svoju vjeru. Onda ćemo moći i druge voditi i poučavati u vjeri, posebno one koje nam je Gospodin stavio na put.

Posebno su ovom porukom pozvani roditelji postajati ne samo oni koji su rodili djecu nego nadasve oni koji ih neprestano rađaju za vjeru i u vjeri.

Molimo s Gospom i molimo Gospu posebno za roditelje da ne odustanu, da se ne umore svjedočiti i u vjeri rađati svoju djecu.

Kako reče sveti Franjo Saleški: „Kad vas vaša djeca više ne žele slušati govoriti o Bogu, onda vi govorite Bogu o svojoj djeci.“

Bog će vas čuti. On ozbiljno uzima svaku našu ozbiljnu molitvu. Onu molitvu u koju i mi sami vjerujemo može i Bog uzeti ozbiljno i ostvariti je. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.4.2005.

GOSPA NAS POZIVA NA LJUBAV

Gospa, naša majka, srca puna ljubavi, započinje svoju poruku pozivom: „Draga djeco, pozivam vas na ljubav.“ To je najpotrebnije i najvažnije što nam Majka ima poručiti danas. U ovom svijetu otuđenom, u svijetu u kojem se ljudi sve više zatvaraju u sebe. Nitko nema vremena za drugoga. Svakomu je dosta njegove muke. U ovom svijetu koji je obilježen individualnošću i egoizmom Marija nas poziva na ljubav. Ona dobro zna i svatko od nas doživljava kako je život bez ljubavi prazan, očajan i besmislen. Biti ljubljen i sposoban za ljubav, znači pronaći smisao i radost za život. Tko se osjeća ljubljen, život mu je ispunjen smislom. A tko ljubi, ostvaruje potpuno svoj život. Duboki doživljaj spoznaje da smo ljubljeni i da ljubimo povezan je sa svime što doživljavamo i kako nešto doživljavamo. Današnji čovjek često je umoran i to ne samo tjelesno, nego je umoran od života. Taj umor u dubokoj je svezi s nedostatkom ljubavi prema drugima i sigurnosti koja dolazi od ljubavi drugih prema nama. Čovjek je bolestan jer ne ljubi i jer ne doživljava ni da ga Bog ljubi. A onoga koji ljubi i zna da je ljubljen ne mogu ugroziti ni zdravlje ni bolest.  Ljude koji se osjećaju ljubljenima uspjeh ne čini oholima niti neuspjeh tjera u samosažaljenje i očaj. Ljubav je jedini dom u kojem čovjek može stanovati. Bez doma čovjek je posvuda stranac. Sretan je onaj čovjek koji je našao dom. Rođeni smo zato da budemo sigurni i da pružamo sigurnost. Rođeni smo zato da budemo ljubljeni i da ljubimo. Sjeti se da si ljubljen i nestat će životnog umora. Ljubav kojom si ljubljen darovana je bez uvjeta. Ona ne traži od tebe ništa drugo osim da joj dopustiš da te ljubi. Ova ljubav ne čeka tvoj popravak da te mogne ljubiti, nego te ljubi da se možeš popraviti i rasti do punine za kojom tvoje srce čezne. Ljudi najčešće čekaju da budeš onakav kakvog te oni žele da bi te mogli ljubiti. Kod naše nebeske Majke Marije nije tako. Ona koja je puna milosti, koja je sva u Božjoj ljubavi nam poručuje: „Draga djeco, kad bi znali koliko vas ljubim plakali bi od radosti.“

Čovjek drugome može dati samo ono što ima. Tako je i s ljubavlju. Samo onaj tko osjeća i zna da je od Boga ljubljen može tu ljubav darivati drugima. Često doživljavamo kako padnemo na ispitu kad trebamo pokazati i darovati svoju ljubav drugima. Još smo daleko od ljubavi jednih prema drugima, a to je znak da smo daleko i od Božje ljubavi. A što smo bliži Božjoj ljubavi, lakše ćemo živjeti i svjedočiti drugima. To je put molitve da ono najljepše doživimo i ono najteže ostvarujemo u životu.

Tko zna da je ljubljen želi postati sličan onome tko ga ljubi i odgovoriti na ljubav. Blažena Majka Terezija je govorila: „Znam koliko me Bog ljubi i to me tjera da idem drugima, da to svi dožive.“ 

Molimo i mi za snagu ljubavi i svakodnevno obraćenje onako kako je molio kardinal John Henri Newman: Dragi Isuse, pomozi mi da širim tvoj miomiris gdje god prođem. Preplavi mi dušu svojim duhom, tako da moj život bude odsjaj tvoga života. Uzmi u posjed sve moje biće, tako da moj život bude uvijek ižarivanje Tvog života. Budi u meni tako da svaka duša s kojom dođem u dodir osjeti Tvoju prisutnost u mojoj duši. Svjetlo će Isuse dolaziti od tebe ne od mene. Ti ćeš sjati drugima po meni siromašnome.“

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.3.2005.

STAVITE BOGA NA PRVO MJESTO

Djevica Marija nas i danas poziva. Poziva nas da budemo njezine ispružene ruke u ovom svijetu. Ona je nama pružila i pruža svoje ruke i srce. Želi da je uzmemo za ruku, da joj otvorimo srce i slušamo njezin glas. Zato naš pogled srca na nju nam pomaže ustrajati na putu kojim trebamo proći, na putu koji nam je Bog namijenio. Majka Marija želi preko našeg života i djelovanja biti prisutna u našim obiteljima, u našim međuljudskim odnosima, u našim razgovorima. Ona od nas ne očekuje da činimo neka veličanstvena djela. Ni ona sama nije učinila neka velika djela. Njezino djelovanje se ispunjavalo u jednostavnim, uobičajenim kućnim poslovima. Male i neznatne poslove obavljala je s izvanrednom ljubavlju. Najveća veličina nije u tome da izvanredno nešto činimo nego u tome da ono svakodnevno činimo s izvanrednom ljubavlju.

Mala i svakodnevna djela Marija je darovala Gospodinu s ljubavlju. Ona se samo Gospodinu htjela svidjeti u skrovitosti svoga života. Njezina volja se nije kolebala. Bog joj je bio na prvom mjestu. I zbog toga je njezin život bio posve ispunjen. Zato nam je ona majka i učiteljica. Kao majka želi nas probuditi i poučiti da nije važno što činimo nego kako to činimo.

I ovom porukom nas ohrabruje da Boga stavimo na prvo mjesto u našem životu. Kad je Bog na prvom mjestu onda je sve ostalo na svom mjestu. Najveće zlo je u tome što je čovjek zaboravio Boga, a ostalo što se događa u životu su samo posljedice. Čudno je da čovjek ne zamjećuje tvorca i autora svoga života. Još je čudnije da se čovjek može okrenuti od Boga i tako uništavati samoga sebe i svoje bližnje.

Ako čovjek stavi Boga na prvo mjesto onda će sigurno pronaći vrijeme za molitvu, za susret s Bogom. Ako čovjek iskreno traži Boga a ne zna gdje bi ga pronašao potrebno je da počne moliti, i potrudi se svakodnevno moliti. Neće to biti uvijek lako ali će biti spasonosno. Ono što u životu volimo za to sigurno nađemo vrijeme. Ako čovjek voli sebe onda će nastojati pronaći i izboriti se za molitvu, za susretanje s Bogom koje ozdravlja, spašava i daje snage da se živi i svjedoči Boga koji je ljubav i mir. Bez Boga smo u svemu nemoćni i slabi. Nemoćni smo da praštamo, ljubimo i svjedočimo Boga koji je živ i koji čezne za nama, svojom djecom. Vjerovati Bogu znači predati se njemu. Usuditi se skočiti u Božje ruke, i tada ćemo iskusiti da nas On nosi i uzdržava svaki trenutak našeg života.

Marija nas vodi Bogu i obećava svoj zagovor i svoju prisutnost. Daruje nam ljubav svoga srca koja je blaga, nježna i spasonosna. Molimo Mariju i s Marijom da nam ona ne bude neko daleko i nepoznato biće nego prisutna Majka koja nikoga ne odbija tko se njoj u zagovor utječe i njezinu pomoć zatraži. Poslušajmo je kako bismo imali i doživjeli već ovdje predokus neba u svome životu i obiteljima.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.2.2005.

NOSIM VAM MOG SINA ISUSA

Marija je radosna jer nam dolazi iz radosti, iz slave, iz domovine na nebesima do koje nama treba još ići. Zato se i ukazuje jer želi da i mi dođemo i budemo tamo gdje je ona. Njezina majčinska želja da dođemo tamo gdje je ona velika je kao i radost koju nosi u srcu. Kao prvog dana ukazanja 24. lipnja 1981. tako i danas u naručju nosi svog sina i našeg Spasitelja Isusa. U rukama i u srcu nosi Boga kojega nam daruje i kojemu nas vodi. Majka Marija želi da i mi danas možemo čuti i poslušati anđelove riječi kao i pastiri: «Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!» (Lk 2, 10 – 11). Rodio se Spasitelj svijeta za tebe i mene, za svakog čovjeka.

Rodio se Bog kako bi svakom koji ga primi dao moć postati dijete Božje (usp Iv 1, 12).

Isus je jedinstvena osoba ljudske povijesti, ljudskog roda. Samo zato što je on postojao, zato što je on živio nemamo pravo očajavati pa ne znam kakav križ, bolest i patnja nas zadesili u životu.

«Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni» (Iv 3, 16). Bog je dao svog sina Isusa da spasi tebe i mene. Bog je tako ljubio čovjeka da je poželio i sam postati čovjekom i uzeti na sebe njegov život, njegove boli i samu smrt kako bi je razorio.

Mi slavimo Božić, Isusov rođendan. Dan je to radosti i blagoslova za ovu zemlju, za cijelo čovječanstvo. Od njegova dolaska više ništa nije isto u ljudskoj povijesti.

«Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja» (Iz 9, 1). I mi možemo izići iz svojih tmina, bolesti i straha jer je Bog došao u našu tamu, u naše grijehe i bolesti da sve to u nama razori.

Isusovo rođenje nije bilo ni ugodno, ni idilično. Rodio se u štali među životinjama, «jer za njih nije bilo mjesta u svratištu» (Lk 2, 7). Štala je ono područje u nama u kojemu stanuju životinje. To područje bismo najradije skrili od sebe i od ljudi. Stidimo ga se jer ono nije čisto niti miriše ugodno. I danas se želi roditi u štali našeg srca u kojoj neće sve biti mirisno niti uredno. Ali Isus želi doći u naša srca, u našu nutrinu da sve obasja svojim blagoslovom, samim sobom. 

Tog i takvog Boga Majka Marija nam i danas donosi i daruje. S Isusom se i mi možemo povezati, jer je on u nama. U nama je mogućnost da postanemo po vjeri u njega i sami svemoćni jer je on Svemoćni i Svevišnji. Tada ćemo moći biti hrabri svjedoci Božje prisutnosti i svemoći na ovoj zemlji, u našim situacijama i okolnostima u kojima živimo.

Majka je s nama a s njom smo sigurni. Pod njezinom smo zaštitom i zagovorom. Učinimo i mi sa svoje strane sve kako bismo bili iz dana u dan sve bliži Isusovu i Marijinu srcu. Dopustimo joj da nas uzme za ruku i vodi do mira kojega Bog daruje.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.12.2004.

MOLITE NA MOJE NAKANE

Marija kao majka Crkve i naša majka hoda s nama, budi nas i poziva. U ovom vremenu došašća koje je pred nama poziva nas da molimo na njezine nakane. Majka zna bolje od nas jer je prošla put kojim nama treba još ići. Živjela je na ovoj zemlji i došla je u slavu u domovinu na nebesima kamo je naš cilj, i kamo ona želi da i mi dođemo. Nećemo pogriješiti ako svoje molitve, želje, nakane stavimo u njezino srce i u njezine ruke jer bolje od nas zna što je potrebno nama, našim obiteljima i svijetu u kojem živimo. «Bog nas je stvorio bez nas ali nas bez nas neće spasiti.» - reče sveti Augustin. Odgovorni smo za svoje živote ali i za živote naših bližnjih. Bog želi da budemo sustvaratelji novog i boljeg svijeta. Zbog toga nas i Marija poziva da molimo i osjećamo odgovornost za sve koji još nisu upoznali Božju ljubav i koji ne traže Boga Spasitelja. Ljudska sloboda je izranjena, ali ostaje čežnja u ljudskom srcu, čežnja za Bogom koju nitko i ništa ne može ispuniti doli Bog jedini. Marija nas poziva na molitvu, a molitva je u tome da dođemo u dodir s čežnjom u nama, čežnjom za Bogom.

Ako čovjek svoje srce ne ispuni čežnjom i ljubavlju prema Bogu on će tražiti ispuniti svoje praznine drugim stvarima, idolima. Svjedoci smo kako se čovjek na svom životnom putu može uspinjati k idealu i može padati k idolu. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju i zato je Bog naš jedini ideal. Sve ostalo su idoli. Samo Bog može ispuniti dušu svjetlom smisla i dati snagu za život na Njegovom putu. Bog se po Mariji naginje nad nas želeći nas privući k sebi ne prisilom nego ljubavlju. A ljubav, da tako kažemo, ne može biti mirna dok ne vidi sretnim ljubljeno stvorenje. Ljubav je ta sila koja je Mariju privukla nama, njezinoj djeci. Ljubav joj daje snagu kroz tolike godine. Ljubav je izvor iz kojeg crpi snagu i ostvaruje pobjede u mnogim srcima. U tome joj i mi možemo pomoći, to i Marija želi.

Da bismo mogli pomoći Mariji moramo se i sami približiti njoj, njezinom srcu. Mi sami moramo postati promjenom koju želimo vidjeti i izmoliti kod drugih. Nema drugog načina ni puta. Znamo da je nemoguće mijenjati druge svojim savjetima, opomenama, mudrim riječima i kritikama. Druge možemo mijenjati samo ljubavlju, samo promjenom i obraćenjem koje će vidjeti na nama. Gospa nas moli, rekao bih, da budemo njezine ruke. Ona nema drugih ruku nego naše. Želi da naše ruke, noge, riječi i srce postanu njezino i njezinog Sina Isusa.

Ljubav teži sličnosti. Mi ćemo iz dana u dan postajati ono što stoji pred nama, ono što smo stavili kao ideal svog života. Tako će naše misli, osjećaji, riječi i srce postajati slični Marijinim i Isusovim mislima, osjećajima, riječima i srcu. Tek tada ćemo moći druge približiti Marijinu i Isusovu srcu, odnosno oni preko nas svome srcu. 

Molimo i mi s blaženom majkom Terezijom: «Želiš li moje ruke, Bože, da bi cijeli dan pomagale onima što trebaju pomoć. Bože, dajem ti svoje ruke. Želiš li moje noge, da bi čitav dan, svaki dan, odlazile k onima kojima je potreban prijatelj. Bože, danas ti dajem svoje noge. Želiš li moj glas, Bože, da bi čitav dan govorio onima što su im potrebne tvoje riječi ljubavi. Bože, danas ti dajem svoj glas. Želiš li moje srce, Bože, od zore do mraka, da bi voljelo sve bez iznimke. Bože, danas ti dajem svoje srce.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.11.2004.

U SRCU VAŠE OBITELJI NEK BUDE ISUS

Naša nebeska majka Marija svojom porukom obraća se obiteljima. Nitko kao ona nema toliko iskustvo i takve kreposti obiteljskog života. Marija je bila i djevojka i zaručnica – žena Josipova i djevica – majka Sina Božjega i udovica nakon Josipove smrti. Osjetila je i proživjela sve radosti i žalosti obiteljskog ognjišta, zanose i tjeskobe, strahove i smrti, sve do najbolnije tragedije Sina raspetoga. Proživjela je uskrsno slavlje s uskrsnulim Sinom koji je napokon pozva na kraljevanje. Počela je poniznim služenjem, a završila nebeskim kraljevanjem.

Ona ne uživa u nebeskoj slavi nego nam dolazi, ukazuje se i brine za nas, djecu svoju, koji smo još na putu hodajući do konačnog cilja i proslave. Zbog toga upućuje svoju riječ, poziva, savjetuje i uči. Riječi Marijine su jasne i jednostavne i tiču se naše svakodnevice, naših odnosa u obitelji u kojoj se rađa i odgaja život čovjekov. Zato su Mariji kao majci na srcu obitelji, roditelji i djeca. Nitko nije bliži roditeljima od njihove djece. Njihova ljubav prema djeci goni ih na prvu i najveću dužnost roditelja – odgoj djece. Ta je dužnost veća od svih stručnih i službenih poslova, od svih karijerističkih uspona u društvu. Sveti Pavao govori: «Ako se tko za svoje, osobito za ukućane ne brine, zanijekao je vjeru, gori je od nevjernika.» (1 Tim 5, 8) Marija nam je primjer odgajanja i model obiteljskog života. Marija u svom srcu nosi blago koje i nama želi predati. Evanđelje nam svjedoče: «A Marija je čuvala sve te događaje u svom srcu i uspoređivala ih.» (Lk 2, 19) Isto evanđelje ističe: «Njegova je majka sve te događaje brižno čuvala u svom srcu.» (Lk 2, 51) U Mariji imamo čudesno blago Božje mudrosti koje nama i našim obiteljima želi darovati. Marijin odgoj u ljudskim stvarima bio je, gledan izvana, toliko običan da nitko u Nazaretu u Marijinu Sinu nije naslutio Mesiju i Boga. Marija je bila izvana toliko obična kao i njezine poruke u kojima se krije Božji život za nas. Gledano iznutra, Marijin je odgoj bio neobičan u običnosti, savršen u svakom pogledu i postupku, jer bijaše svjesna da ljudski odgaja Svetoga nad svetima. Za takav odgoj trebalo je imati savršeno srce i skladnu dušu, a to nije nedostajalo Bezgrešnoj i Punoj milosti.

Marija nas poziva na svetost. A svetost je neobičnost u običnom ljudskom životu. Poznato je da ne odgaja djecu u prvom redu stručno pedagogijsko znanje nego uzorno ponašanje roditelja. Ima dosta stručnjaka znanstvene pedagogije koji nisu dobro odgojili svoju djecu, ali ima i toliko nepismenih majki koje divno odgojiše vlastitu djecu. Majka više odgaja svojim bićem i dobrotom negoli svojim stručnim znanjem.

Marija nas poziva na obnovu molitve a po molitvi će se obnoviti naša srca i naše obitelji. Isus stoji na vratima svake obitelji sa željom da uđe i blaguje s nama. Isusovo kucanje moći će čuti ona obitelj koja zajedno moli. Ne dopustimo da išta drugo osim Isusa bude u središtu naših obitelji.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 10. 2004.

OTVORITE SRCE BOŽJOJ LJUBAVI

Marija kao majka ne može drugačije nego pozivati, govoriti, ljubiti i trpjeti s nama, za nas i zbog nas. Dolazi k nama kako bi govorom majčinskog srca govorila našem srcu. Ona želi da osjetimo i doživimo da Bog postoji unatoč zlu, mržnji, ranama, sumnjama i patnjama koje kao ljudi iskusimo u svom životu. Dolazi nam Majka reći da Bog ima zadnju riječ. Govori nam da se isplati vjerovati, isplati se moliti, ljubiti, praštati i biti pošten unatoč prolaznoj patnji zbog odluke za dobro, za poštenje, pravdu i istinu. Marija dobro zna tko smo i kakvi smo. Zna naša traženja i padove. Ona je bila u tijelu, živjela na našoj zemlji, ali je bila obučena u milost u koju i nas želi obući zovući nas putem kojim je ona prošla. Ona nas najbolje može poučiti jer je u svom srcu čuvala, razmišljala, meditirala sve riječi Isusove, sve što se o Isusu govorilo i sve događaje koje je s Isusom za života na zemlji proživjela. Sve u vjeri i nadi u Boga, nadajući se protiv svake nade u najtežim trenucima.

Sveti Bernard uspoređuje Mariju s vodovodom, koji iz izvora odvodi vodu na sve strane, s vodovodom «koji, prihvaćajući od Očeva srca puninu samoga izvora, pruža je nama…» Voda je to čista i bistra jer dolazi iz samoga srca Isusa Krista njezinog sina i našeg Spasitelja i brata.

Majka Marija nas poziva da budemo ljubav, da širimo ljubav posebno tamo gdje je mržnja. Pokojni fra Slavko Barbarić u svojoj knjižici «U školi ljubavi» donosi jedno svjedočanstvo i iskustvo vidjelice Marije Pavlović koja je zapitala Gospu: «Gospe, imaš li nešto konkretno za mene?» Odgovor je glasio: «Dajem ti svoju ljubav, da je ti dadneš drugima!» Kako reče vidjelica Marija ovo je za nju najljepša ali i najteža poruka. Doživjeti ljubav Majke koja te ljubi nešto je najljepše što se može dogoditi svakom ljudskom srcu. To iskustvo ljubavi prenijeti i darovati drugima uvijek je teško. Ljubiti druge onako kako nas Majka Marija ljubi nije lako. Osjećamo vlastitu nemoć. Put do svakodnevne pobjede nad našom nemoći je molitva, kako nas uči Djevica Marija. To je put da ono najljepše doživimo i ono najteže ostvarimo.

Ljubav koju nam daruje i kojoj nas vodi Majka Marija jest lijek protiv svih naših umora, nestrpljivosti i očaja. Onaj tko zna da je ljubljen ne mogu ugroziti životni križevi, bolesti pa ni sama smrt. Tada nas uspjeh ne čini oholima a neuspjeh nas ne tjera u očaj.

Poslušajmo Majku Mariju kako bi naučili životnu mudrost i zrelost. Slijedimo riječi Majke da bi naučili kako se isplati s Bogom potrošiti svoje vrijeme, «izgubiti» nešto kako bi od Boga dobili puno više. Potrebna nam je i danas hrabrost povjerovati riječima Majke. Samo tako moći ćemo ući u mentalitet evanđelja koje Djevica Marija ovdje po svojim ukazanjima oživljuje u srcima koja se otvore i povjeruju Božjoj ljubavi.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.9.2004.

POZIVAM VAS SVE NA OBRAĆENJE SRCA

Majka Marija poziva djecu svoju na obraćenje srca. Svaki od nas joj je važan i svaki od nas je njezino dijete. Zbog toga joj je kao majci stalo do nas i do našeg srca. Upravo onako kao što je Ivan Krstitelj pozivao na obraćenje u svoje vrijeme to isto čini Djevica Marija.  Evanđelist Matej nas izvješćuje: «U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: "Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!"» (Mt 3, 1 – 2). Nije slučajno Majka Marija došla k nama i ovdje upravo na blagdan svetog Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1981. Ona kao i sveti Ivan poziva i pripravlja staze Gospodinu u ljudskim srcima u ove naše dane kroz ovoliko dugo godina. Glas neba, preko Marije odzvanja danas našom zemljom. To je glas Majke koja doziva svoju djecu. Taj glas odjekuje i obnavlja živote mnogima u pustinji i pustoši ovoga svijeta svima koji su daleko od Boga. Taj glas nas ne želi zastrašiti. To je glas koji nam ne prijeti već nam govori što Bog želi od nas danas.

Poruke Majke Marije nisu udobne i lagane nego zahtjevne. To je glas koji je tvrd za uši ovoga svijeta. Majka Marija uporna je i strpljiva s nama. Ljubav je tjera da nam govori i da nas od zla i grijeha odvraća. Majka nam želi udahnuti novu svježinu, novi žar i dah neba.

Obratiti srce k Bogu znači okrenuti se k Njemu koji jedini može utažiti našu glad i žeđ za onim što trebamo više od zemaljskog kruha i stvari ovoga svijeta koje nas ne mogu ispuniti ni osloboditi. Obratiti srce znači povjerovati i napokon se odlučiti za Boga. Sam Bog učinio je sebe nemoćnim pred našom slobodom. Bez naše odluke i On sam gotovo postaje nemoćan da išta učini u našem srcu koje je On sam stvorio. To pokazuje koliko nas ljubi ne želeći nas prisiljavati na ljubav.

Naša nebeska Majka dobro zna žar prvih dana njezinih ukazanja, oduševljenje koje je bilo u ljudskim srcima zbog njezine prisutnosti. Djevica Marija i njezino majčinsko srce nisu se promijenili do danas od prvih dana ukazanja. Ona ne treba promjenu već mi. Znamo također vrlo dobro kako se lako oduševimo ali isto tako kako lako oduševljenje u nama splasne. Uvijek nam je iznova potrebna hrana da bismo živjeli. Isto tako uvijek iznova potreban nam je dodir s Bogom preko molitve srcem u povjerenju.

Djevica Marija nas poziva na potpunost, radikalnost promjene našeg života. Bog od nas ne traži samo prazne riječi molitve ili malo vremena. Bog traži od nas sve jer nam je sve, samoga sebe darovao zato želi da i mi Njemu sve darujemo. Potrebna je radikalna odluka koja će nas dovesti dotle da padnemo na koljena. Na koljenima pred Bogom upoznajemo Božje srce. Samo tada Bog nam neće biti stranac, već prijatelj. Bog će nam postati netko s kim drugujemo i za kim žeđa naše srce i duša, jer samo u Njemu nalazi mir koji nam nitko i ništa drugo ne može darovati. Samo na koljenima srce se može otvoriti Stvoritelju naših života. Pred njim smo samo stvorenja, i to ne bilo kakva nego ljubljena stvorenja. Vjerujem da nismo svjesni ovog dara neba nama i danas ovdje koje nam Bog daruje u Majci Mariji koja nam ne samo govori nego i otvara svoje majčinsko srce koje nas ljubi i želi da se njoj posvetimo. Ona nam otkriva koliko je silna Božja ljubav koja je uporna unatoč našoj gluhoći i sljepoći. Samo na koljenima i u molitvi otkrit ćemo srce Majke u kojem je ljubav za svakoga od nas ali isto tako i bol zbog svakog srca koje je slijepo i gluho.

Hvala ti Majko, za tvoj zagovor, za tvoju molitvu koju Bogu upućuješ za svakoga od nas. Hvala ti jer ne odustaješ od mene, od nas. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.8.2004.

ŽELIM VAS SVE PRIBLIŽITI MOM SINU ISUSU

Iza ovih jednostavnih riječi poruke stoji majka Marija koja ljubi svoju djecu. Marijino srce osjeća i trpi kad mi trpimo. Ona suosjeća s nama i žao joj je kad smo zatvoreni i ne marimo za ono što nam želi reći. Kao što majka u obitelji trpi sa svojom djecom kad ona trpe, pati kad djeca pate, tako i Marija. Što je srce čistije i ljubav veća to je i bol veća zbog zla, grijeha i svega što razara život.

Majka Marija nas poziva da pripremimo prostor u koji Isus može doći. Bez naše priprave i otvorenosti i sam Isus ostaje nemoćan u svom djelovanju. Vidimo Isusa u evanđeljima kako nije ima uspjeha, nije mogao pomoći ljudima koji nisu bili pripravni poslušati, vjerovati mu i uzeti od blaga Njegova života. Samo jednostavni i ponizni otkrivaju snagu Marijine i Božje jednostavnosti. Riječi Gospine poruke su tako jednostavne. Izvana gledano, riječi su obične, ljudske. Isto kao što se naš Bog u Isusu obukao u običnost, malenost i ljudskost. Isusa svaki dan gledamo na našim oltarima, u svetim misama obučena u običnost i jednostavnost kruha, a može se dogoditi da ga ne prepoznamo i ne susretnemo. Može nam se dogoditi da se i pričestimo, uzmemo posvećenu hostiju ali ne susrećemo živog, uskrslog Krista koji je snagu svog uskrsnuća i ljubavi ostavio nama u običnost kruha. Sve ono što nam treba: ljubav, mir, smisao života, radost Isus nam je ostavio u svetoj misi.

Na neki način prisutnost majke Marije sakrivena je u jednostavnim, običnim, ljudskim riječima u kojima vjerom i predanjem otkrivamo snagu koja nas privlači i vodi do Isusa i susreta s Njim. Kao što je Isus na jednostavan način postao čovjekom i približio se nama tako nam i Marija razumljivo i jednostavno govori. Iza te jednostavnosti pogledajmo vjerom i srcem Nju, Presvetu i Prečistu za kojom čeznu naša srca. Mi smo Marijina djeca, a svako dijete treba majku, ne može bez nje.

Marijina želja je približiti nas Isusu. Ona želi da se i u našem srcu rodi  želja upoznati i susresti Isusa. Bez te želje ona je nemoćna da nam pomogne. Potrebno je da se naše srce pokrene za susretom i upoznavanjem Isusa. Marija svog Sina poznaje najbolje ali isto tako zna put kojim doći do njega. U sigurnim smo rukama ako se obratimo njoj za savjet i pomoć.

Moliti na Marijine nakane znači moliti da se ostvare njezine, majčinske želje za nas a ne naše želje. Ona zna što je za naše dobro bolje nego mi jer nas ljubi više nego mi možemo i znamo ljubiti sami sebe. Njezina želja je prikazati nas, darovati nas Isusu. Onako kako je ona prikazala Isusa u hramu Ocu nebeskom želi i nas prikazati svom Sinu Isusu. On je izvor ljubavi i mira. Njega trebamo kako bi u našim obiteljima i međuljudskim odnosima vladao njegov mir koji nije mir ovoga svijeta nego mir koji dolazi iz njegova probodenog srca na križu.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.7.2004

SVAKI OD VAS JE VAŽAN

Dvadeset tri godine ljubavi i Marijine blizine su iza nas, ali je Marija još uvijek s nama i pred nama. I danas srca puna radosti upućuje svoju majčinsku riječ. I danas nam otvara svoje srce koje se raduje zbog svakog srca koje se obratilo. Iako svaku svoju poruku počinje riječima: «Draga djeco!», ona se obraća tebi osobno, ona misli na tebe, na tvoje srce i stalo joj je do tvoga života i do tvoje budućnosti.

Danas nam zahvaljuje za sve što činimo da se njezin plan ostvari. U poruci od 25. 8. 1991. govorila nam je: «Pozivam vas na odricanje za devet dana, tako da se s vašom pomoći ostvari sve što ja želim ostvariti preko tajna koje sam započela u Fatimi.»

Marija nije naša majka samo 23 godine nego je postala majkom našom na poseban način kad nam je Isus darova s križa riječima: «Evo ti majke»! «I od toga časa uze je učenik k sebi»(Iv 19, 27). Marija želi da je i mi poput apostola Ivana  uzmemo k sebi, u svoju kuću. 

Danas je njezina i naša obljetnica, njezin i naš dan. Danas smo ponosni i radosni kao i ona zbog svih milosti neba koje su se po njoj spustile na ovaj svijet. Radosni smo i zahvalni Bogu zbog svakog srca koje se ovdje probudilo, ozdravilo i oslobodilo od svega zla koje razara život.

Ovaj svijet treba Boga, treba njegovu milost i te potrebe su ogromne. Međugorje se može činiti kao kap u moru tih potreba. Ono je oaza u pustinji ovoga svijeta. Tu oazu mnogi su pronašli ali je još veći broj onih koji trebaju spoznati da ona postoji, da postoji Bog koji ih čeka. Važno je da čovjek zna i vjeruje da postoji ta oaza na kojoj može okrijepiti svoje snage, utažiti svoju žeđ i glad za mirom, ljubavlju, u konačnici za Bogom.

Djevica Marija dobro zna da je još velik broj onih koji tek trebaju postati sredstvima mira u ovom svijetu. Danas se obraća prvenstveno onima koji su se obratili, onima koji ljubav Božju nose i tako ozdravljaju prostore kojima se kreću i međuljudske odnose koji su ranjeni zavišću, sebičnošću, mržnjom i zloćom. Majka Marija zna da je bolje upaliti malo svjetlo u ovom svijetu nego trošiti svoje snage u proklinjanju tame. Zato ne upire prijetećim prstom u naše rane i grijehe nego je neumorna u poticanju na ono dobro, sveti i božansko koje postoji u nama. 

Svi smo potrebni i važni u očima naše nebeske majke. Ne trebamo se praviti važnima, biti ono što nismo. Nije nam potrebno glumiti i maskirati se poput Adama i Eve nakon što su sagriješili. Pred njom možemo biti djeca, otkriti joj svoju golotinju znajući da će nas ona obući u čistoću i snagu svoje majčinske ljubavi koja je kadra ozdraviti u nama što je grijeh ranio.

Od nas ni Bog ni Marija ne očekuju da činimo ono što nam je nemoguće. Ne očekuju da činimo velika i veličanstvena djela nego jednostavna djela ali s puno ljubavi i dobrote.

Kao što nismo na svijet došli bez dobrote i ljubavi tako ni sami ne možemo rasti u vjeri i do Boga doći bez drugih. Toliko toga smo primili od drugih. Zbog toga Marija ističe molitvene grupe u kojima na najbolji način možemo rasti kao djeca Marijina po kojima će djelovati snaga Duha Svetoga.

Majko Marijo, Kraljice našega mira, Kraljice neba i zemlje ne umori se s nama, ne umori se pozivati nas i voditi putem spasenja.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 6. 2004

POSVETIMO SE ISUSOVU I MARIJINU SRCU

Gospa, Majka i Kraljica Mira i danas nam otvara svoje majčinsko srce i u ovim jednostavnim riječima vodi nas izvoru života i pokazuje put do izvora.
Potiče nas i poziva na posvetu njezinom srcu i srcu Isusovu. Poziva nas Majka da uđemo u ta dva srca koja su sjedinjena kako bi osjetili koliko je njima stalo do nas i što su sve spremni učiniti za nas. U jednoj od svojih poruka kaže: «Draga djeco, želim da Isusovo, moje i vaše srce bude jedno srce ljubavi i mira. Želim da ovo mjesto bude ne samo mjesto molitve nego mjesto susreta srdaca.» Samo u susretu s njihovim srcima i naša srca mogu biti ozdravljena i oslobođena.

Majka Marija dobro zna koja je najveća i najteža bolest današnjeg svijeta. Najteža bolest nije ni rak ni sida nego osjećati se neželjen, suvišan, nevoljen i bez ikoga komu je stalo do tebe. Fizičke bolesti se mogu liječiti medicinom, ali jedini lijek za usamljenost, očaj i beznađe jest Božja ljubav. Ima mnogo gladnih kruha, ali je još više onih koji gladuju za ljubavlju, u konačnici za samim Bogom. Čovjek je danas siromašan ne zato što nema novaca nego zato jer nema Boga. Siromašan je čovjek jer nema ljubavi, a Bog je ljubav. Ta glad za Bogom osjeća se na svakom koraku. Čovjek je nastoji utažiti hranom i pićem, stvarima, posjedovanjem, užicima a tako upada u sve veću ovisnost i zarobljenost od koje nas samo Isus može osloboditi. Samo je On onaj koji nas ne zove slobodnima nego nas čini slobodnima.

Drugima možemo dati samo ono što imamo. Najprije na sebi moramo osjetiti ljubav Božju, a tek je onda možemo davati drugima. Bog nas po Mariji kroz sve ove godine potiče na svetost, a to znači na zdravlje, slobodu i mir. A kad čovjek osjeti i doživi sve to ne može ostati i samodostatno uživati u tome već ga to tjera drugima kako bi svi mogli osjetiti i doživjeti što Bog u svojoj bezgraničnosti želi dati svakome. Kad zavolimo Boga dovoljno duboko onda ćemo moći voljeti i sve ono što je on stvorio. Tek tada se postaje misionar u svojoj sredini, obitelji, tamo gdje nas je Bog postavio da živimo.

Samo potpunim predanjem Bogu možemo osjetiti sigurnost. A to predanje može biti poput smrti, umiranja sebi samome upravo onako kako je Marija umrla sebi i svojoj volji, samu sebe je ispraznila kako bi Bog mogao živjeti u njoj i po njoj. Tom predanju uči nas Isus u svojoj molitvi: «Oče, ne moja volja, nego tvoja neka bude!» (Lk 22, 42). Odreći se svojih želja kako bi on mogao učiniti po svojoj želji i volji jer Božja volja je mir naš.

Pomozimo i dopustimo Majci Mariji da nas povede i vodi putevima radosti kako bi postali nositelji Boga i njegova mira i ljubavi u svojoj sredini.
 
Fra Ljubo Kurtović

ŽIVITE MOJE PORUKE U PONIZNOSTI I LJUBAVI

Djevica Marija dolazi k nama već 22 godine i 10 mjeseci i majčinskim srcem nam upućuje svoje poruke. Svojim porukama želi nas voditi putem obraćenja i svetosti. Mnogo je Marijine djece kroz ove godine povjerovalo i susrelo životvornu snagu njezine prisutnosti ovdje među nama. Blago neba koje nam dolazi može za nas ostati neotkriveno. Taj dragocjeni biser može ostati zakopan i nepronađen. Oni koji ga otkriju kadri su žrtvovati sve: svoje vrijeme, ljubav i svoj život. Evanđelje nas uči: «Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce» (Mt 6, 21). Marija želi da naše blago bude u Bogu, u duhovnim vrednotama a ne u stvarima i blagu ovoga svijeta koje propada, koje moljac i rđa izgrizaju (usp Mt 6, 20). Tko otkrije to blago neće ostati u plićaku, privezan uz obalu ovog svijeta koji zarobljuje nego će se usuditi zaveslati na pučinu gdje nas Isus zove.

U jednostavnosti Gospinih riječi krije se snaga neba, snaga Majke koja je kadra preporoditi živote naše. Zbog toga nas ovom porukom poziva: «Živite još jače moje poruke». Naš Bog je Bog poniznosti i jednostavnosti. Tako su nam jednostavne majčinske riječi koje nam upućuje i koje su sposobne u nama stvoriti novi mentalitet, mentalitet evanđelja, Božjeg života koji se želi rascvasti u nama.

Samo u poniznosti i ljubavi možemo Boga upoznati i Gospine poruke prepoznati kao poruke evanđelja, poruke Kraljevstva Božjega koje želi započeti živjeti u nama i po nama u ovom svijetu. Bog se u Isusu ponizio i snizio do nas kako bi ga mogli razumjeti i poslušati. Isus na posljednjoj večeri pere noge svojim učenicima. On Bog saginje se do svojih učenika da im opere noge. Prati noge nekome je posao sluge ili roba. Oprati noge nekome može se samo tako da se čovjek sagne k drugome ili klekne preda nj te mu opere noge. Valja se spustiti do nogu drugoga. Upravo to čini Isus. On kleči pred učenicima i gleda ih odozdo prema gore, poput maloga djeteta koje, jer je malo, gleda velike odrasle odozdo prema gore kao da ih hoće pitati: Prihvaćaš li me? Bog čovjeku govori odozdo gore, njegova riječ odjekuje iz poniznosti. A čovjek bi Božju riječ očekivao iz obrnutog smjera – pa zato Boga i ne čuje!

I Gospa nam ovdje govori možemo reći odozdo prema gore. Govori djetinjim riječima koje može svatko razumjeti i pita nas: Hoćeš li me prihvatiti, hoćeš me poslušati kako bi život po Duhu Svetom procvao u tebi te postao svjedokom onoga što najviše trebamo a to je mir i praštanje.

Poslušajmo Majku koja nam govori i bit ćemo sretni već ovdje na zemlji.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.04.2004

ISKAŽITE SVOJU LJUBAV RASPETOME

Blažena Djevica Marija, i danas započinje svoju poruku kao i mnoge svoje poruke s pozivom: «Draga djeco, otvorite se molitvi.» Kroz sve protekle godine svojih ukazanja Marija nas je učila i uči da stavimo molitvu na prvu mjesto i da molimo sve dok nam ne postane radost. Ne postoji drugi put do Boga osim puta molitve. Taj put nam može izgledati težak i neprivlačan kao što je teško i zahtjevno sve ono što je vrijedno i dragocjeno u našem životu. Čovjek se po samoj svojoj naravi ne odlučuje tako olako za molitvu. Čovjekova narav je ranjena i sklona lijenosti, uživanju i odabiranju onog što je lakše. Zato nam je potrebna odluka i napor kako za molitvu tako i za sve ono što je dobro i pozitivno.

Zato nam treba molitva i sva sredstva koja nam Majka daruje kako ne bi postali bolesni. Kad bi nam liječnik rekao da uzmemo neki lijek koji je gorak ali koristan sigurno bi ga poslušali. Koliko više bi trebali poslušati nebesku majku Mariju koja najbolje zna što je potrebno našemu životu.
Ona nas s Crkvom poziva i upozorava da je ovo milosno vrijeme. To je vrijeme u kojem je Bog na poseban način naklonjen svom narodu. Zato nam i govori: «Otvorite vaša srca. Molite srcem. Iskažite svoju ljubav Raspetome.»

Srce je mjesto za molitvu i iz glave u naše srce treba sići molitva. Srce je mjesto u koje po molitvi želimo pozvati Isusa. Molitva srcem zahvaća cijelog čovjeka i cijeli čovjek moli. Srce je simbol života, ljubavi, svega onog plemenitog što je u nama. Mi iznutra nismo siromašni nego bogati jer Bog boravi u nama. Što više Boga poznajemo, više Mu možemo vjerovati i više ljubiti.

Zato nas Majka Marija neumorno doziva da i sami doživimo Božju ljubav kojoj je ona vjerovala i od koje živi. Ta želja je dovodi k nama da i mi čeznemo i iskusimo ono što ona posjeduje po Božjoj milosti.

Samo po ljubavi upoznajemo Isusa Raspetoga za nas i zbog nas. Upoznajemo njegovo srce kojim nas je ljubio. Isusovo srce je blago i ponizno. On nas ne prisiljava nego želi da mu slobodno dođemo. Jedino što Bog od nas traži jest pouzdanje, vjera. A Isus želi dati svoje srce samo onima koji Mu dolaze u pouzdanju. On nam prilazi prvi. To je rekao tako jasno: «Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas» (Iv 15, 16). Isus vjeruje da naše srce grešno i ranjeno ima sposobnost približiti se Njegovu srcu. Sve je učinio da nam pokaže svoju ljubav i ljubav svoga Oca. I Gospina ukazanja, pozivi, jednostavne majčinske poruke su Njegova ljubav prema nama koja nas ne zaboravlja. Zato nas Majka Marija u ovoj poruci poziva da pogledamo srcem na Raspetoga. To je srce koje nije poznavalo mržnje, pohlepe ni zavisti nego samo ljubav kojom grli cijelo čovječanstvo, i kojom želi dodirnuti i tvoje i moje srce. Bog je postao ranjiv da može dodirnuti sve naše rane, da može primiti ljubav nas ranjivih ljudi. Bog želi da ga ljubimo mi koje je On došao spasiti. Njegovo srce je potpuno otvoreno da daruje i primi ljubav.

Bog i danas visi na križu sa svima ostavljenima, prezrenima, odbačenima ovoga svijeta. On se poistovjetio s najmanjim čovjekom ovoga svijeta da ga uskrisi i uvede u svoju slavu.

Kao što je Marija s nama budimo i mi s njom, a po njoj s njezinim Sinom Isusom i jedni s drugima.

Fra Ljubo Kurtović

BUDITE ONI KOJI PRIVLAČE DUŠE BOGU

Na početku ovog korizmenog vremena koje smo započeli poziva nas i moli naša nebeska majka Marija: «Otvorite vaša srca mojim porukama», mojim riječima, mome srcu. Djevica Marija kao Majka ne može prestati pozivati, ne može prestati ljubiti svoju djecu. Iz naše nutrine treba se roditi želja za susretom s Bogom i njegovom ljubavlju. Na nama ostaje zadaća  jače željeti taj susret koji će se dogoditi ako ozbiljno želimo jer Bog ozbiljno uzima naše želje i molitve.  Bez te želje našega srca uzaludni su svi majčinski vapaji i pozivi. A Majka ne može drugačije nego pozivati, upućivati i savjetovati ono što je najbolje za njezinu djecu.

U jednoj do svojih poruka će nam reći: «Vi, draga djeco, ne možete sami zato sam ja tu da vam pomognem» (Poruka 4. 12 1986). Sami ne možemo, sami ne znamo otvoriti srce, niti znamo zašto se ono zatvorilo. Ona je Bogu otvorila i predala svoje srce zato najbolje zna koja su to sredstva koja nam mogu pomoći. On nas najbolje može poučiti jer je i sama prošla našim putevima kojima mi još hodamo. Dolazi nam jer želi da i mi budemo gdje je ona.

Isus preko Marije i danas kuca na vrata našega srca: «Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom» (Otk 3, 20).

Potrebno je osluškivati Božji glas i moliti zajedno sa svetim Augustinom koji je molio da čuje Gospodinovo kucanje na vratima svoga srca. Potrebno je posebno u ovo milosno vrijeme korizme osluškivati Božji glas koji nam govori preko svoje riječi u Svetom pismu, preko drugih ljudi, raznih događaja i situacija našega života, preko malih jednostavnih stvari koje nam se događaju svakodnevno. Važno je otvoriti oči našega srca i duha, moliti Gospodina da ih on otvori. Zato je potrebno odlučiti u ovom vremenu čitati Sveto pismo, češće pohađati svetu, učiniti neku konkretnu odluku, prerezati konopce vezanosti uz zlo, mržnju, lijenost, mrmljanje i svako drugo zlo.

Bog nas po Mariji poziva i vodi u post, odricanje, bratsku ljubav, molitvu kako bi u nama slomio svako oslanjanje na ljudske sile i vezao nas čitave uza se. Dokle god nama vladaju neki porok, grijeh, požuda, lijenost, vezanost, nedostojanstvenost, to je znak da još nismo slobodni nego pod vlašću grijeha.

Pokora znači uvijek neko odricanje. A odricanje znači ne uzeti uvijek ono što nam se sviđa, napustiti što nam nanosi zlo, ne vrijeđati drugoga, ne dopustiti da svaka željica našega tijela mora biti ispunjena, ne gledati sebi priuštiti svaku ugodnost. Odreći se znači postati slobodan. Crkveni oci nas uče: «Radi ono što je suprotno tvojoj pokvarenoj ljudskoj naravi», kako bi onda Bog mogao u nama činiti svoja djela mira, ljubavi i slobode. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.2.2004.

UPOZNATI BOŽJU LJUBAV

Naša nebeska Majka, Kraljica Mira upućuje svoju majčinsku riječ svima nama, neumorno, strpljivo i s ljubavlju koja je zahtjevna. Ljubav Majke Marije nas ne ostavlja pasivnima već nas želi pokrenuti da učinimo nešto lijepo i dobro za Boga u bližnjemu. Možemo biti pokrenuti ako smo dopustili Bogu da nas dotakne i pokrene. Samo onaj tko je susreo i doživio koliko ga Bog ljubi moći će i drugima darivati što je sam primio. Ne možemo dati ono što nemamo, a ne možemo imati ako ne tražimo od Boga koji daje ne malo nego u izobilju.

Nitko ne može reći: «Ljubim Boga toliko da ne mogu više». Uvijek možemo više i snažnije.

Majka Marija želi da shvatimo koliko nas Bog ljubi. Božja ljubav je tako nježna da nam se nikad ne nameće. Bog nikad ne smućuje dušu, nego je radije privlači i ispunja svojom ljubavlju. A Bog ne može ispuniti ono što je već nečim ispunjeno. Potrebno se isprazniti da bi nas On mogao ispuniti. Isus nas uči: «Blago čistima srcem, oni će Boga gledati» (Mt 5, 8). Samo čisto srce vidi Boga i u bližnjemu prepoznaje nekoga za koga sam i ja odgovoran. Svi smo odgovorni jedni za druge i povezani smo jedni s drugima nevidljivim duhovnim nitima. Svi oko sebe zračimo bilo dobro ili zlo. Dobro drugoga jest i moje dobro.

Bog i danas preko Marije treba naše ruke, naš glas, naše noge kako bi po nama ljubio ovaj svijet. Bog od nas ne očekuje velika i senzacionalna djela već traži da u sve što činimo unesemo ljubav. Božju ljubav ne možemo i ne smijemo zadržati za sebe. Cilj naših nastojanja, molitava i djela nije u tome da se mi sami približimo Bogu i ostanemo kod Njega nego da sve ljude, one koje nam je On stavio na put nastojim privući Njemu. Odnosno da ih On preko nas privuče sebi i obdari zdravljem, mirom, slobodom.
Kako reče blažena Majka Terezija: «Prava ljubav uvijek donosi trpljenje. Ona je uvijek patnja.» Bol i patnja uvijek idu zajedno. To je i Krist pokazao. Ljubio nas je i u boli. Ljubio nas je ne zato što mu je to bilo ugodno. Išao je do smrti na križu. Isus nas uči govoreći nam: «Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam» (Iv 15, 13 – 14).

Danas svijet gladuje za ljubavlju, ne za stvarima, niti za novcem. Stvoreni smo za ljubav. Ako ljubavi nemamo onda ćemo tu prazninu nastojati ispuniti stvarima i prividnim užicima, ali svoje srce i dušu ne možemo prevariti jer ono traži izvor iz kojeg je stvoreno. Najveća glad čovjekova jest da ljubi i da bude ljubljen. Postajemo bolesni jer ne ljubimo niti doživljavamo da nas Bog ljubi. Zato nas Majka Marija i u ovoj poruci poziva: «Molite». A molitva nije psihološka potreba nego je to zahtjev ljubavi prema Bogu. Ljubav je molitva. Ako ne molimo nećemo moći ljubiti, a ako ne budemo ljubili nećemo imati snage umirati sebi i svojoj sebičnosti koja ranjava i nas i druge oko nas.

Nemojmo se umoriti ići putem kojim nas Majka zove i na kojem je i ona s nama da nas vodi izvoru života – Bogu.

Fra Ljubo Kurtović

SVE VAS LJUBIM

Blažena Djevica Marija, Kraljica Mira obraća nam se: «Draga djeco, i danas…»  I danas kao kroz sve ove godine i Božiće Majka Mira dolazi nam sa svojim sinom Isusom, Kraljem Mira u naručju. I danas kao prvog dana ukazanja kada su je vidioci, tada djeca, ugledali prvi put na Brdu Crnici, Gospa naša nebeska Majka došla je s djetetom Isusom u naručju. Kao da je htjela reći: Nosim vam Isusa i vodim vas Isusu. Što nam više od toga treba? Zato trebamo tražiti i čeznuti za onim najvišim, jer Bog nam ne želi dati malo nego sve, ne bilo kakav život nego život s Njim. A taj život započinje već ovdje.

Nitko ni slutiti nije mogao kolika srca će kroz sve ove godine ovdje doživjeti svoj susret s Bogom, svoje novo rođenje i preporođenje. Kako onda tako i danas. Ali isto tako ne možemo izmjeriti ni zamisliti snagu i dubinu Božje ljubavi i strpljivosti s čovjekom. Bog je strpljiv s čovjekom i čeka ga kad će mu konačno povjerovati da ga obdari ničim drugim nego samim sobom. Zato nam je u Božiću važno čekati ne nešto nego nekoga. I Djevica Marija nam ovdje ne donosi nešto. Mir nije nešto nego netko. On je osoba koja ima svoje ime a to je Kralj Mira – Isus Krist, novorođeni. Nemojmo se zadovoljiti prosječnošću, mlakošću, tradicijom i običajima koji idu uz Božić nego čeznimo za onim što je u svojoj biti Božić. Kad to znamo onda sve ima smisla. Onda ima smisla i svečano odijelo, i jelo i piće i svi ukrasi koji prate Božić. Kao što kaže jedna izreka: «Što će ti u životu brzina ako nemaš cilja.» Tako je  i s našom vjerom. Što će nam svi      izvanjski vjerski običaji ako ne znamo na čemu sve to počiva i koja je bit i smisao svega toga.

Božić je Isusov i naš dan. Ovu svetkovinu, svečanost On je učinio za nas. On – Kralj Mira nije došao samo živjeti s nama ljudima nego i umrijeti za nas ljude kako bi ostao zauvijek s nama, kako bi ostao Emanuel – s nama Bog. Bog je to učinio radi nas ljudi i radi našega spasenja.

Samo maleni i ponizni otkrivaju Boga. Toliki ponizni i maleni otkrili su Isusa po Mariji i njezinoj blizini ovdje među nama. Jedino ponizni vide da dječje srce vidi dalje od srca odraslog čovjeka. Ali i odrasli mogu imati djetinje srce. Ponizni, to znači ljudi s dječjim srcem vide da se među nama dogodilo nešto nevjerojatno za našu ljudsku pamet, nešto veličanstveno. Isus i ovog Božića dolazi reći nama da su nam krivice okajane, da Bog nema ništa protiv nas, došao je da nas izvede iz tmina, nemira i izgubljenosti. Ušao je i u naše grobove da nas uvede u život. Ušao je u naše mržnje da nas uvede u ljubav. Isus Krist – to je zapravo Božić. Bog je sišao na našu zemlju, po Duhu Svetom začet u utrobi Blažene Djevice Marije. On nam i danas dolazi po Mariji.

Gledajući svako dijete pa tako i dijete Isusa u jaslicama izgleda nam slabašan, nejak i nevjerojatan. Kao njegova Crkva, slabašna, odviše ljudska, grešna i nemoćna. Ali, ispod te vanjske vidljivosti krije se nepobjediva snaga neba koja želi zaživjeti i u svakome od nas ako dopustimo da k nama priđe. Marija Kraljica Mira nam po tko zna koji put govori: S vama sam i sve vas ljubim. Sve nas ljubi bilo nam pravo ili krivo, ljubi nas prihvatili je mi ili ne. Ako je prihvatimo biti će to na naš spas i novi život, nas samih i naših bližnjih. Molimo Gospodina da se to dogodi. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 12. 2003.

BUDITE LJUBAV, RADOST I MIR

Djevica Marija nas iznova potiče na molitvu u ovom vremenu došašća koje je pred nama. Vrijeme došašća kao i vrijeme korizme su vremena crkvene godine u kojima nas Crkva kao majka poziva na preispitivanja svoga životnog puta, na donošenje nekih konkretnih odluka, obećanja, jačih zaokreta na svom putu prema Bogu. Tako i Marija danas kao i kroz sve ove godine želi da nam dani ne prođu uzalud, da vrijeme ne prođe mimo nas, odnosno da mi Boga ne zaobiđemo u ovom vremenu koje živimo, Boga koji nas zove, traži i potiče po Mariji.

Majci su djeca najveća radost, a možemo li i zamisliti kolika smo radost mi Mariji – Kraljici mira. Ona je «uzrok naše radosti», a nas poziva da i mi budemo uzrok njezinoj radosti. Njezina jedina želja jest da se Isus rodi u našim srcima. Najžalosnija je Marija kad izgubimo Isusa, kad On nije s nama, odnosno kad mi nismo s njime. Potrebno je sve poduzeti vratiti se Isusu, opet ga naći. Ljudski govoreći, i Marija i Isus trpe kad se od njih udaljimo, kad ga na bilo koji način i zbog bilo čega napustimo. A Majka nas vodi svom Sinu, s njom ćemo ga uvijek najlakše naći i uz njega ostati. Ona i nema važnije zadaće od te, ali je može izvesti jedino s našom suradnjom. Zato nas potiče i stavlja na srce ona sredstva koje crkva u svome krilu daruje svojoj djeci kroz stoljeća privodeći ih Bogu i rađajući ih na novi život u Bogu.

Cilj Gospinih poruka i ukazanja jest da upoznaju Boga svi, da se svi s njim susretnu. Želi da po nama Bog dođe svima. Povezani smo jedni s drugima i odgovorni jedni za druge. Bog nema drugog puta da dođe na ovaj svijet nego po nekom čovjeku i preko čovjeka drugome čovjeku. Bog želi doći na ovaj svijet po tebi i meni. Jer ako tako ne dođe kako će onda doći? Jedini potpuni smisao našega života jest dopustiti mu da dođe. Ako mu ne dopustimo u čemu je onda smisao našega života, i tko smo mi na ovoj zemlji bez njega.

Bog i ovog došašća i Božića pred nama želi doći. On ima vremena. On ima vječnost. A mi imamo samo ovaj danas, ovaj trenutak. Naša vječnost nije nego Božja. Bog treba našu običnost, jednostavnost. Bog treba našu blizinu a mi još više njegovu.

Tek po blizini s Bogom moći ćemo iz dana u dan postajati ljubav, radost i mir ovom svijetu kako nam Gospa govori. Jer djela ljubavi su djela mira. A kad se ljubav dijeli s nekime, osjeća se mir koji obuzima i onoga koji je daje i koji je prima. Kad je mir, Bog je tu i na taj način Bog dodiruje našu dušu i iskazuje svoju ljubav prema nama, tako da izlijeva mir i radost u naša srca.

Blažena Majka Terezija molila je: «Vodi me od smrti ka životu. Od laži ka istini. Vodi me od očaja ka nadi. Od straha ka povjerenju. Vodi me od mržnje ka ljubavi. Od rata ka miru. Daj da mir ispuni naša srca, naš svijet i naš svemir, mir, mir mir.»

Nismo sami, Marija je s nama, svojom blizinom i snagom majčinske ljubavi želeći da mir njezinog srca uđe u svako srce. Dopustimo joj to.

Fra ljubo Kurtović

Međugorje 26. 11. 2003.

NA PUTU OBRAĆENJA I SVETOSTI  S MARIJOM

I danas u ovoj poruci Majka Marija izlijeva svoje srce puno ljubavi u ovim jednostavnim riječima svoje poruke. Gotovo je nemoguće u riječi staviti sve ono što Marija kao Majka osjeća prema nama, svojoj djeci. Ona želi da budemo sveti, a to znači sretni, normalni i zdravi ljudi. Samo se to isplati biti i za to se svim silama u životu boriti. Isusova i Marijina želja i molitva je upućena nama, danas i ovdje, preko Gospine poruke. Usudio bih se reći da Gospa moli svakoga od nas kako bi konačno povjerovali da nam Bog želi dobro, da nas Bog ljubi. Bog ne ljubi samo dobre i svete nego i zle ljude. Problem je u tome što svatko ne odgovara na tu ljubav. Bez ljubavi je život čovjekov na zemlji težak i gotovo nemoguć, ne samo Božje nego i ljudske ljubavi, topline, razumijevanja i dobrote. Ne bi mogli živjeti da tu ljubav nismo primili već od rođenja na mnogo načina i u mnogim životnim prigodama. Ljubav je onaj teren, tlo na koji svoj život možemo osloniti. Ona je temeljni uvjet života za sve ljude.

Svaki čovjek se pita: Da li me Bog ljubi? Ako je to istina i ako toj istini dopustim da uđe u moje srce, misli, osjećaje i preplavi cijeli moj život onda život postaje drugačiji i ljepši. Nažalost puno je negativnih iskustava, iskustava zla i zloće koji nas razuvjeravaju i stavljaju na kušnju našu vjeru u Božju ljubav koju je Isus posvjedočio za nas svojim životom. I sam Isus je iskusio paklenu zloću na samome sebi ali nije odustao od čovjeka ni od ljubavi prema čovjeku. Bog ni svoga sina Isusa nije poštedio samo da nas uvjeri da smo ljubljeni. Dao se raspeti na križ kako bi spoznali što je Bog spreman učiniti za nas. S naše strane potrebno je na istinu tog događaja odgovoriti povjerenjem. Ako Isusu vjerom odgovorimo na njegovu ljubav postajemo vječni i neuništivi.

Sveti Pavao kaže: «Sin Božji me je ljubio i predao samoga sebe za mene» (Gal 2, 20). Isus nas je sve ljubio ljudskim srcem, ne srcem plastičnim, nego srcem koje osjeća patnju, bol i radost, osjeća sve ono što i sami osjećamo. Ne postoji u našem životu ono što možemo osjetiti a da Isus nije osjetio, sve osim grijeha.

U Marijinom srcu nije se ugasila želja povesti nas na put obraćenja i svetosti. Od trenutka kad joj Isus povjerava svakoga od nas preko apostola Ivana: «Ženo, evo ti sina!» Marija je Majka, koja nije odustala niti se prepala tako teške i odgovorne zadaće da nas vodi putem svetosti do Boga, do života, i to ne bilo kakvog nego života u izobilju.

Nemojte odugovlačiti upozorava nas Marija, jer gubitak vremena je i gubitak milosti. Isus i Marija nas trebaju, trebaju i tebe i mene kako bi i drugi, svi došli do života, do Boga. Tko doživi Božju ljubav ne može ostati miran i nezainteresiran za sve one koji to još nisu doživjeli. Božja ljubav se ne može zadržati za sebe i u njoj uživati. Ona se želi darovati svima kako bi je svi doživjeli, nju tražili i za njom svim srcem čeznuli. Svaki kršćanin je misionar tamo gdje živi, ljudima koje susreće i koji ga okružuju. Ne umorimo se i ne zastanimo na putu kojim nas zove Majka Marija. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 10. 2003.

ŽELIM VAS VODITI SRCU MOG SINA ISUSA

Majka Marija i danas zove svu svoju djecu koja imaju uši da čuju njezin poziv. Ne zove nas sutra, niti jučer nego danas, u ovom trenutku koji je najvažniji trenutak našega života. Život kao i vrijeme ne možemo zaustaviti. On ide svome kraju, odnosno novom početku. A Majka želi da se počnemo pripremati za našu vječnost. Od naše odluke danas ovisi i naša budućnost, naša vječnost. Božji «danas» odjekuje kroz cijelu Bibliju sve do naših dana, do našeg «danas» ovdje po Mariji.

Majka nas poziva svom bezgrešnom, svetom i majčinskom Srcu. To je srce koje je ljubilo Isusa, vjerovalo Isusu, i tim istim srcem ljubi sve nas. Toliko puta kao i danas nam govori: «Želim vas voditi srcu mog Sina Isusa.» Put koji vodi do Isusa jest put vjere i molitve na koji nas Marija poziva.

Marija dobro zna čežnje i želje ljudskog srca. Svoje srce ne možemo prevariti mrtvim stvarima, dobrim jelom i pićem, ugodnostima i užicima. Potrebni smo drugačije hrane koju nam Bog daje. Potrebni smo Božje riječi i ljubavi. I danas je čovjek gladan Boga, gladan je istinske i čiste ljubavi više nego stvari. I ništa manje od Boga neće čovjeka zadovoljiti ni ispuniti njegove praznine, osloboditi ga od nemira, ropstava, strahova i grijeha.

Katekizam katoličke Crkve nas uči: «Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikad ne prestaje čovjeka privlačiti sebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo za čime neprekidno traga: Posebna bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta što je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom. Već od samog svog postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava. Čovjek ne može punim životom po istini živjeti ako tu ljubav slobodno ne prizna i ako se svome Stvoritelju ne povjeri» (KKC 27).

Osim što čovjek čezne za Bogom i Bog danas preko Marije, na poseban način ovdje, čezne za čovjekom. Bog želi čovjeka učiniti radosnim, sretnim, ispunjenim ali neće na silu niti sa štapom nego ljubavlju kojoj smo pozvani u slobodi otvoriti srca.

Božje srce je bilo probodeno. Mariji je mač boli probio dušu i srce. Isusovo i Marijino srce ne prestaju krvariti i trpjeti zbog naših grijeha: psovki, gluhoće i sljepoće, zbog naših opiranja i neprihvaćanja. Unatoč tome Bog zove jer ne može šutjeti dok je njegovo stvorenje čovjek na stranputici.

Bog nije odustao od čovjeka, nemojmo ni mi odustati od Boga jer ćemo time odustati od samih sebe i od života.

Neka se u nama i po nama u svijetu, u našoj obitelji ostvaruje Marijina želja koju je izrekla u jednoj od svojih poruka: «Želim da Isusovo, moje i vaše srce bude jedno srce ljubavi.»

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 9. 2003.

ZAHVALJUJTE BOGU

U današnjoj poruci Majka Marija nas poziva na molitvu zahvaljivanja za sve što nam je Bog darovao i daruje. A sve što je On stvorio jest za čovjeka i zbog čovjeka. To nam potvrđuje knjiga Postanka: "Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam dubu za hranu!" (Post 1, 28b – 29). Bog je stvorio čovjeka zbog obilja svoje ljubavi. U ljudsko srce utisnuo je pečat svoga duha i ljubavi na najsavršeniji način. Sva druga stvorenja su tek znakovi Božje prisutnosti, a čovjek je Božja slika. Zbog toga je nemirno ljudsko srce dok se u Bogu ne smiri, zato čovjeka ništa ne može umiriti doli Bog jedini. Bog je za čovjeka nezaobilazno pitanje jer je konačno sam Bog odgovor na pitanja koja čovjek postavlja samome sebi: «Čiji sam i kome idem?» Nitko i ništa ne može u čovjeku ugušiti tu čežnju, glad i žeđ za Bogom. Povijest nam svjedoči da je Bog neuklonjiv iz srca i uma ljudi svih generacija. Čovjek traži Boga na razne načine utječući se raznim izvorima koji mogu biti lažni i otrovni. S Marijom smo sigurni da ćemo doći do zdravog izvora, do Boga. Obećava nam svoj zagovor sve dok naša radost ne bude u Bogu potpuna.

Kao što je Bog milostivo pogledao na neznatnost službenice svoje Marije, tako Bog milostivo gleda na svakog čovjeka, tako Bog ljubi svakog čovjeka. Marija nas potiče da gledamo najprije ono što nas okružuje, divna Božja djela koja sama od sebe, bez Stvoritelja, ne bi mogla ni postati ni biti. Iz stvorenih stvari i stvorenja zaključujemo na postojanje Stvoritelja. Ako stvorenja mogu biti tako lijepa i savršena koliko je to više njihov Stvoritelj. Prezirati ono što je Bog stvorio isto je što i prezirati samog Stvoritelja. Ovaj svijet koji nas okružuje, svaki čovjek i mi sami djelo smo Stvoriteljevih ruku i njegove ljubavi. Ovaj svijet je Božji svijet, i čitav svemir diše životnim dahom Boga živoga. Sve što jesmo, što vidimo i imamo nije naše nego Božje. Ni mi ne pripadamo sebi nego Bogu. Ova zemlja nije naša nego je Božja, njegovo je to djelo. Zbog toga čovjek mora neprestano istraživati ovaj čudesni svijet i njegove zakone koje još do kraja nije upoznao. Zbog toga što je čovjek stranac ovdje na zemlji, i što zemlja nije njegovo djelo on mora zemlju i njezine zakone istraživati i upoznavati.

Jedan slovački pisac napisao je novelu Kome pripada sunce koja pripovijeda o jednom dječaku iz vrlo siromašne obitelji. No on nije uopće znao da je siromašan jer su živjeli sretno. Do otkrića je došlo u školi kad su ga drugi nazivali siromašnim. Tada dječak reče majci: «Zašto smo siromašni?» Dobio je ovo objašnjenje: «Zato što ova kuća nije naša, što ovo tu nije naše, niti ono nije naše…» Dječak osta zapanjen. To nije znao. Na kraju postavi posljednje, odlučujuće pitanje: «A čije je sunce?» Majčin ga odgovor vrlo obradova: «Sunce pripada dobrome Bogu.» Bila je to objava božanskog očinstva koja ga je zatim nosila kroz čitav život.

 Započnimo zahvaljivati Bogu. Učimo moliti zahvaljujući ne samo za ono dobro i lijepo u našem životu nego i za ono što je teško, mučno pa i neshvatljivo znajući da Bog okreće sve na dobro onima koji ga ljube.

Učimo se s Marijom i molimo s Marijom.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 8. 2003.

SAMO TAKO SVAKI OD VAS OTKRIT ĆE MIR

Gospa, Kraljica Mira i Majka svakog čovjeka uporna je kao i svaka majka koja želi da njezino dijete ide pravim putem u život. Majka Marija nas ne želi osloboditi tereta odgovornosti, osobne i slobodne odluke za Boga, kao što ni ona sama nije bila oslobođena slobodne odluke i svoga «Neka mi bude po riječi tvojoj» koji je izrekla anđelu Gabrijelu.  Marija kao i Isus postupa s velikom strpljivošću prema nama. Govori nam tako da ne želi povrijediti našu slobodu. Isus u evanđelju svojim slušateljima govori pod koprenom usporedbi kako bi čovjek toliko vidio koliko mu je dovoljno da se slobodno, a ne prisilno odluči za Kraljevstvo Božje. I Gospa bi se mogla ukazati svima, to joj ne bi bio problem, ali želi ostaviti netaknutom našu slobodu i odluku za Boga koji se ovdje približio k nama po njoj. Kao u evanđelju tako i danas možemo tu milost prezreti i ostaviti neiskorištenom. Bog nam se daruje potpuno besplatno i tako jednostavno. Upravo o toj jednostavnosti svjedoče Gospine poruke kroz ovih 22 godine milosti.

Marija nas i danas poziva nudeći nam isto sredstvo u ruke: molitvu. Radi se o istom sredstvu ali Bog nikada nije isti. On se nikada ne ponavlja. S Njim nikada nije dosadno. Tek kad pođemo za njim otkrijemo koliko ga malo poznajemo, odnosno koliko sebe malo poznajemo. Molitva uvijek vodi do radosti, tj. do Boga koji je izvor radosti.

«Samo tako svaki od vas otkrit će mir» - kaže nam Marija. Ne postoji drugi put ni drugo sredstvo kojim bismo se mogli približiti Bogu. Upravo je to sredstvo koje je čovjeku danas najteže i od kojega najviše bježi i sakriva se pronalazeći tisuću razloga i isprika. Ako stanemo pred sebe i Boga uvijek možemo priznati sebi i Bogu koliko malo molimo. Molimo puno manje nego što našoj duši treba. Vrlo lako osjetimo kad naše tijelo ima potrebu za hranom. Duša je u nama sakrivena pa je lakše zanemarimo. Tako se dogodi da ona plače i viče a mi je zaboravimo i zapustimo. Naše tijelo ima potrebu za higijenom, kupanjem a tako je i s dušom. Može je okupati samo onaj tko ju je stvorio i tko je najbolje poznaje. Ni sami sebe ne poznajemo dovoljno, još manje drugi, a samo je Bog onaj koji poznaje i proniče tajne naših srdaca. Ako se zapustimo i zanemarimo otkrivamo posljedice: nervoza, nezadovoljstvo, nemir, napetost, nemoć praštanja i radosnog življenja. Čovjek se onda pita odakle sve to u mome životu. A razlog je u neishranjenosti i zapuštenosti naše duše. Gospa nam ne govori o posljedicama i negativnostima nego nas njezine riječi upućuju na Božji put, na sve ono pozitivno, dobro i sveto za čim ljudsko srce čezne.

«Osjećat ćete potrebu svjedočiti drugima ljubav koju osjećate u vašem srcu» - govori nam Marija. Smisao našega traženja i približavanja Bogu nije ostati kod njega, bila bi to duhovna sebičnost. Smisao i svrha našega života je donijeti Boga drugima, svjedočiti da je on živi Bog a ne daleki i skriveni. To čini i Majka Marija kroz sve ove godine. Ona je to učinila nakon susreta s anđelom Gabrijelom, odnijela je Isusa svojoj rođakinji Elizabeti i tako bila prvi misionar Božje ljubavi i njegova Kraljevstva.

Nismo sami ni ostavljeni obećava nam Majka Marija. Ona je naša zagovornica i odvjetnica. Nitko nije ostao neuslišan tko se njoj utekao. Njoj povjerimo sebe i svoje obitelji kako bismo ostali na putu života. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 7. 2003.

S NOVIM ODUŠEVLJENJEM I RADOŠĆU OBNOVITE MOJE PORUKE

Evanđelje je Radosna vijest. Radost odjekuje svim stranicama Evanđelja, zbog toga jer je Bog odlučio pohoditi i spasiti narod svoj. Marija u susretu s Elizabetom kliče: «Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju» (Lk 1, 46). Anđeo Gabrijel kod naviještenja Isusova rođenja obraća se Mariji pozdravom: «Raduj se, milosti puna… Ne boj se, Marijo, jer si dobila milost kod Boga» (Lk 1, 28. 30).  I danas nam se Marija Kraljica Mira obraća s velikom radošću i želi da mi budemo radosni. Živjeti njezine poruke vodi pravoj radosti. Slijediti Majčin glas znači pronaći dom i sigurnost. Poslušati njezin glas znači postajati iz dana u dan radosniji, sretniji, oslobođeni i otkupljeni ljudi koji druguju s Bogom kojemu nas Marija vodi. Njezine poruke su poput prometnih znakova na putu da se ne izgubimo. Potrebni su nam smjerokazi kako bi pronašli neko nepoznato mjesto. Nećemo doći u željeno mjesto ako ostanemo sjediti kod smjerokaza. Potrebno se zaputiti, hodati. Taj put možda neće uvijek biti asfaltiran, ni ravan. Važno je ići. Na tom putu ćemo i padati, i krvariti i posrtati. Važan je cilj, važan je izvor života – Bog za kojim naše srce čezne. Marija poznaje put bolje nego mi, kao što poznaje Isusa bolje nego mi. Upravo nam tome služe njezine poruke da dođemo i susretnemo Isusa. Mariji je stalo do toga da budemo radosni. Naša radost je i njezina radost, kao što su naše patnje i njezine patnje. 

Ona nama zahvaljuje a mi bi njoj trebali zahvaliti za prisutnost, blizinu i strpljivost. Ljubi nas bez ikakvog interesa. Kao da nas pita: «Mogu li vas ljubiti»? «Hoćete mi dopustiti da vas povedem do života, do radosti?

Ona sama dobro poznaje ljudsko srce. Zna da se čovjek lako oduševi i da to oduševljenje još lakše nestane. Zato nam je govorila: obnovite žar prvih dana mojih dolazaka, a danas nam govori: obnovite s novim oduševljenjem i radošću još više moje poruke. Prvi dani i godine njezinih dolazaka bili su dani i godine oduševljenja, radosti i spremnosti trpjeti i sve dati za Gospu i Boga.  U ovaj komadić neba, kojega nam Marija ovdje daruje, lako se umiješaju uski i sebični ljudski interesi koji zamrače oči srca koje više ne prepoznaju ovaj dio neba koji nam je došao i još dolazi po Mariji ovdje u Međugorju. Ovo što se događa ovdje jest dar neba, pohod milosti koji može biti uzaludan za mene ako ga ne primim ponizna i otvorena srca. Prihvaćam ovdje Mariju u onoj mjeri u kojoj ljubim svoje bližnje, ukoliko u meni raste snaga za podnošenje svakodnevnih životnih križeva. Prihvaćam Mariju ukoliko mogu lakše praštati, izdići se iznad zemaljskog blata u koje me vuče vlastita slabost i ovaj svijet koji mnogo nudi ali sve na kraju oduzima.

Marija nam ne želi prijetiti kad nam kaže: «Doći će vrijeme kad ne budem više s vama na ovakav način». Ova blizina njezinoga srca i duše su milosni dani i vrijeme. Zato je Marija Kraljica Mira i danas na 22–u obljetnicu njezinih ukazanja privukla srca tolikog mnoštva ljudi koji su gladni i žedni Boga. Marija zna kome dolazi, ali isto tako znaju kome dolaze svi oni koji su danas hodočastili i koji kroz sve ove godine hodočaste u Međugorje. Prepoznali su u Mariji svoju Majku, Majku Spasitelja poput svete Elizabete, i nisu se prevarili. Marija i danas želi probuditi svako zaspalo srce. Ona to može i želi. Ona to čini i danas. Pomozimo joj da nam ona mogne pomoći. Približimo se njoj svakodnevnom molitvom, jer  bez molitve ne možemo biti blizu njezina srca i srcu njezina Sina i našeg Spasitelja Isusa Krista.

Neka nas ona povede do radosti i mira, do Isusa, dopustimo joj to.    

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 6. 2003.

MOLITE DUHA SVETOGA

Blažena Djevica Marija tijekom svih godina ukazanja istom ljubavlju i zahtjevnošću govori: «Danas vas pozivam na molitvu». U ovo malo riječi stavila je svoje srce i svoju ljubav prema nama svojoj djeci. Ona čezne i želi da budemo obraćeni, a to znači sretni. Ona ne proriče budućnost niti zadovoljava našu ljudsku znatiželju nego nam upravo govori ono što Bog od nas danas želi. Zato što je rodila riječ Božju, Krista, Bog nam po njoj sve govori, govori ono što nam je najvažnije.

«Obnovite vašu osobnu molitvu.» Marija govori svakom pojedinom srcu. Ne obraća se masama nego pojedincu, osobi, imenom i prezimenom. O meni i o tebi se radi. Ona zna dobro da se svijet može mijenjati samo ako se počne od pojedinca. Ništa se neće dogoditi ako budemo čekali kada će se drugi promijeniti, kada postati bolji, kada će drugi početi moliti, praštati i svjesnije i odgovornije živjeti svoj život i vjeru. Puno je lakše druge mijenjati i pobijediti nego same sebe.

Molitva je sredstvo koje nam pomaže mijenjati same sebe. Ako nas molitva ne mijenja onda bismo trebali mijenjati svoju molitvu i način molitve. Molitva radi molitve nema smisla ako nas ne mijenja, ako nam srce po molitvi ne raste i ne približava se Bogu. Zato nam govori: «Molite Duha Svetoga». Sveti Pavao u poslanici Rimljanima govori: «Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima» (Rim 8, 26).

Jedan molitelj moli ovako: «Dođi, Duše Sveti, u naše gradove, u naše domove, u naše obitelji, u naše poglede, u naša srca. Bez tebe čitamo knjige, a ne bivamo mudri, bez tebe mnogo razgovaramo, a ne bivamo bliži. Bez tebe sve su za nas samo događaji, činjenice i brojke. Bez tebe naš se život raspada u dane bez smisla. Bez tebe nema vjernosti. Bez tebe misli postaju mahnitosti. Bez tebe nas tehnika rastače. Bez tebe crkve postaju muzeji. Bez tebe molitva je brbljanje. Bez tebe nam se smiješak skamenjuje. Bez tebe okoliš postaje pustoš. Dođi, Duše Sveti, naša praznina vapije za tvojom puninom. Dođi, Duše Stvoritelju, nastani se u našem svijetu.»

Mogli bismo i trebali nastaviti moliti i zazivati Duha Svetoga da dođe i siđe na sva ona mjesta našega života gdje Duha Svetoga još nema. Potrebno je da siđe i dođe i u naše obitelji u kojima je nerazumijevanje, zlostavljanje, iskorištavanje i optuživanje. Da dođe tamo gdje vlada mržnja, psovka, pijanstvo i nemoral. Tamo gdje su ljudi zarobljeni, svezani grijehom i očajni.

«Ako se vi obratite i svi oko vas biti će obnovljeni». Nemoguće je da drugi pokraj nas ostanu isti ako smo mi na putu obraćenja. Zato nam i govori u poruci prošlog mjeseca: «Odlučite se za Boga da on u vama i preko vas mijenja srca ljudi.»

Zbog svega toga nam Bog šalje Majku Mariju. A tamo gdje se ona pojavi bukne i rascvjeta se nazočnost Duha Svetoga. Mnogi su to doživjeli hodočasteći u Međugorje otvorena i raskajana srca sa željom približiti se po Mariji k Isusu. Tamo gdje je Marija tamo je Duh Sveti. Ona je zaručnica Duha Svetoga. To pouzdano znamo po riječi anđela Gabrijela: «Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti» (Lk 1, 35) i po Isusovoj riječi apostolima da ostanu u gradu do silaska obećanog  Duha, te su oni dočekali Duhove u molitvi s Marijom u Dvorani Posljednje večere. Neka nam i ovi Duhovi ispred nas ne budu bezdušni – bez Duha Božjega kojega nam Bog po Mariji želi darovati.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.5.2003.

ODLUČITE SE I DANAS ZA BOGA

U svojim porukama Blažena Djevica Marija  često spominje «danas»,  sada, ovaj trenutak. Želi nam reći da je jučer prošlo, a sutra još nije došlo, postoji samo danas, sada. Sada se mogu odlučiti za Boga i molitvu, sada mogu postati vjernik ili nevjernik. Koliki ljudi žive razapeti između jučer i sutra a ne žive danas, tako da nikada nisu sa sobom i u ovom vremenu koje Bog daruje. Većina Njezinih poruka počinje: «Pozivam vas i danas». Ništa se nije promijenilo u snazi, ljubavi i zahtjevnosti Gospinih poziva i poruka. Gospa je ostala ista jer ne treba više nikakvu promjenu. Zapitajmo se koliko smo se mi promijenili odnosno koliko smo ostali isti. Jer, tko ne napreduje na putu vjere taj neminovno nazaduje. Duhovni život nije udobnost ni komotnost nego neprestana borba na putovima vjere. Kako veli patnik Job: «Nije l' vojska život čovjekov na zemlji?» (Job 7, 1a). Koliko je potrebno borbe da se osigura materijalna egzistencija, još je više potrebna borba na duhovnom putu vjere u Boga. Sam Isus nas poziva i govori: «Bdijte i molite da ne padnete u napast» (Mt 26, 41).

Korizma je bila dar i prigoda da vidimo sebe u istini pred Bogom. Toj istini nas i Gospa ovom porukom poziva. Uvijek smo pred Bogom maleni i samo stvorenja u svemu ovisna o svome Stvoritelju. Milost je upoznati i shvatiti koliko smo maleni i koliko je naša vjera malena. Nitko ne može reći: «Ja vjerujem Bogu sto posto, ne mogu više», «Ja ljubim Boga tako da ne mogu više». Uvijek otkrivamo prostore u sebi u koje još Bogu nismo dopustili da uđe.

Gospa nas poziva na odluku: «Odlučite se za Boga». Svatko je za svoj život i za svoje odluke odgovoran. Koliko god Marija kao Majka pozivala ona to ne može učiniti umjesto nas. Učinila je ono što je najviše mogla. Koliko god nas ljubila ona ne može umjesto nas proživjeti naš život niti može umjesto nas umrijeti. Ona nam ne oduzima slobodu odluke kao što ni Bog Otac nije njoj oduzeo slobodu odluke kad joj je poslao anđela Gabrijela kod Naviještenja. U svojoj slobodi i Marija je mogla reći: «To je preteško za mene, nadilazi moje snage i sile». U slobodi je izrekla svoj «Da» Bogu. Danas nam govori i svjedoči da se nije prevarila, pa zato zna da se ni mi nećemo prevariti ako se odlučimo za Boga. «Bog čeka na našu odluku – kako reče Sv. Terezija Avilska - kako bi onda sve sam u nama mogao učiniti». Bez te naše odluke on ne može, odnosno neće protiv naše slobodne volje. Kad dopustimo Bogu onda On može mijenjati naša srca i srca drugih ljudi u nama i preko nas. To mi ne možemo. Ne možemo nikoga obratiti svojim uvjeravanjima, propovijedima i lijepim učenim ljudskim riječima. Božji je to posao. Ono što mi možemo jest pripraviti mu teren u vlastitome srcu, stvoriti prostor za Boga u nama. Tek tada Uskrsli Isus ima prostora da dođe u ovaj svijet koji treba Boga i koji žudi za Bogom. Kako nam potvrđuje sv. Augustin u svojim Ispovijestima: «Ti ga potičeš da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi» (Ispovijesti I, 1). 

Marija nam daje obećanje, da jest i ostaje s nama. Ona nam je došla i dolazi srca ispunjenog ljubavlju Majke kako bi je mogla darovati svakome tko poželi otvoriti i primiti njezinu ljubav. Dopustimo joj da nas povede. Ne bojmo se, kao što se ona nije bojala, darovati svoj život Bogu.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.4.2003.

NE GUBITE NADU

Blažena Djevica Marija i u ovoj poruci nam govori: «Molite srcem i ne gubite nadu.» Dogodi se da čovjek izgubi nadu, da osjeti kao da Bog ne čuje, kao da se povukao od ovoga svijeta i svojih stvorenja. Ali zar Bog može zaboraviti ono što je stvorio.

U Gospinim riječima ove poruke osjećamo nerazorivu nadu unatoč svim prijetnjama rata, katastrofa i crnih prognoza kojih su prepuni novinski izvještaji. Marija nam govori da smo i mi odgovorni za mir. Mir ne dolazi bez našeg angažiranja. Sigurno je da se čovjek lakše sjeti Boga kad ga zadesi kakva nevolja ili nesreća. Ratna prijetnja i ugroženost života čovjeka probude iz duhovnog sna, te se sjeti da postoji netko tko je apsolutan, svemoćan koji nije ugrožen kao što smo mi ugroženi. Zato nam je potrebno iznova pronaći temelje i izvor svoga života, stijenu na kojoj  ćemo graditi i osloniti svoj život i ovaj svijet.

U papinom apostoloskom pismu «Ulaskom u novo tisućljeće» osjećamo također nadu unatoč svemu što ne pobuđuje nadu u bolju budućnost.

Naš Bog u Isusu Kristu kao i Marija živjeli su na ovoj zemlji i imali su naše tijelo koje i mi imamo, prošli su našim putevima života. Nisu bili pošteđeni ni oslobođeni od patnji, križa i životnih žalosti i radosti. Možemo se i mi prepustiti očaju ili prionuti uz vjeru. Ili obeshrabrenje ili vjera. Nasloniti se na Boga, Božju riječ bez ikakva oslonca, kao sveti Petar kad je skočio u vodu oslonjen na Isusovu riječ «Dođi» (usp. Mt 14, 29). Povjerovao je Isusu. Vjera i nada su jako bliske, gotovo identične.

Tako piše Péguy: «Ne čudi me, kaže Bog, što u mene vjeruju. Dosta je da promotre moja stvorenja i povjerovat će. Ljubav, ni ona me ne zadivljuje, jer za njih je dobitak ljube li jedni druge, time sebi koriste. Ali nada, nada me zadivljuje.»

Veliki sveci nisu bili napastovani izravno protiv vjere ili protiv ljubavi. I sam Isus u Getsemaniju bio je napastovan protiv nade. Terezija iz Lisiea bila je na smrtnoj postelji jednako napastovana protiv nade, kad joj je đavao rekao: «Draga moja, zar doista misliš da postoji nešto poslije smrti?» I župnik Arški, koji je nekoliko puta skupio svoju prtljagu da pobjegne iz Arsa, nije to činio zato što je gubio vjeru ili ljubav, već zato što nije vidio nikakve nade.

Postoji jedno sredstvo kojim nadu učimo a to je ono što je i sam Isus upotrebljavao kad je bio napastovan protiv nade ili izazvan da skrene od često onako tvrde Očeve volje: probdio bi noć u molitvi. Izvor nade je molitva a molitva zahtjeva budnost. Da bismo se vježbali u nadi potrebno nam je usvajati onu trajnu raspoloživost koju je Marija izrekla svojim Da – Božjoj volji. Preko njezinog da Bog je učinio silna djela. Jedan Da ljudskog srca otvara vrata Bogu kroz koja može ući u ovaj svijet i spašavati ga. Marija i danas izgovara taj da preko svojih dolazaka ovdje pozivajući nas na put svetosti.

Naš sveti otac papa nas poziva na put svetosti. Tako nam papa govori u svom pismu «Nuovo millennio ineunte»: «Besmisleno bi bilo zadovoljiti se životnom prosječnošću živeći pod znakom minimalističke etike i površne religioznosti.» Isus u svom govoru na gori kaže: «Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski» (Mt 5, 48). Kao da nam želi reći: Budite sretni kao što je sretan vaš Otac nebeski. Čujmo u riječima Majke Marije odjek Isusovih riječi i dopustimo joj da nas vodi k Njemu.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 3. 2003.

MIR JE DRAGOCJEN DAR OD BOGA

Gospine riječi kao i Gospina ljubav prema nama, njezinoj djeci, ostali su nepromijenjeni. Kao i u prethodnoj poruci i danas nas poziva na molitvu i post za mir. Predstavila se ovdje kao Kraljica Mira koja nam nosi i daruje mir. To su  mnogi u svojim srcima iskusili i doživjeli. Ponijeli su taj mir u svoj svagdan. Iako se u porukama obraća svima: draga djeco, ona kao majka govori svakom pojedincu, svakome srcu. Od pojedinca  mir se počinje širiti u obitelj a od obitelji u narod i cijelo društvo. Važno je kao pojedinac odgovoriti na taj zov. Od pojedinca sve počinje. Ne trebamo očekivati i čekati da se drugi obrate, da drugi postanu bolji, da drugi povjeruju nego je važno da ja kao pojedinac okrenem svoje srce Majci koja nas vodi Kralju Mira – Isusu. Ona dobro vidi ugroženost čovjeka, ugroženost mira u ljudskom srcu. Dobro zna da nemir i mržnja dolaze iz nemirnog srca. Ona nam nudi i lijek za to i takvo srce srce.

Gospa ovdje nije otkrila ništa novo niti donijela išta nepoznato. Gospa nas poziva na ono na što nas pozivaju proroci već u starom zavjetu: obraćenje srca, vjera, post i molitva.  Prema svjedočanstvu vidjelaca Gospa nas je sve pozvala na mir, post i molitvu, obraćenje i čvrstu vjeru. Od početka ukazanja do 14. kolovoza 1984. postilo se jedan dan u tjednu. Na uočnicu (vigiliju) blagdana Velike Gospe 1984., preko vidioca Ivana dala nam  je ovu poruku: «Htjela bih da svijet moli ovih dana uz mene. I što više! Da posti strogo srijedom i petkom; da moli svaki dan bar krunicu: radosna, žalosna i slavna otajstva…»

Mnogo je i drugih poruka u kojima je Gospa pozvala na post. Tako 20. rujna 1984. godine Gospa poziva: «Draga djeco! Danas vas pozivam da počnete s postom od srca. Ima dosta ljudi koji poste, ali zato što svi poste. Postao je običaj koji nitko ne želi prekinuti.

«Draga djeco! … Napose živite u postu, jer ćete postom postići i učiniti mi radost, da se ostvari čitav plan koji Bog planira ovdje u Međugorju...»

«Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu i post. Znate, draga djeco, da uz vašu pomoć mogu učiniti sve i prisiliti sotonu da ne navodi na zlo i da se udalji od ovog mjesta… Zato vas, draga djeco, pozivam da vaš dan bude samo molitva i predanje Bogu…»

U poruci od 25. srpnja 1991. Gospa kaže: «Draga djeco!… U ovo vrijeme na poseban je način ugrožen mir, i tražim od vas da obnovite post i molitvu u svojim obiteljima. Draga djeco, želim da shvatite ozbiljnost stanja i da mnogo onoga što će se dogoditi zavisi od vaše molitve. A vi malo molite. Draga djeco, ja sam s vama i pozivam vas da s ozbiljnošću počnete moliti i postiti, kao prvih dana moga dolaska…»

U poruci od 25. travnja 1992. govorila nam je: «Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu. Samo molitvom i postom može se zaustaviti rat…»

Potrebno nam se prisjetiti Gospinih riječi a još potrebnije je uzeti ih k srcu i živjeti u svome životu. Događa se da zaboravimo na riječi, ali ako ih s ozbiljnošću uzmemo onda će nas te riječi povesti i dovesti do izvora, do Isusa od kojega nam i Marija donosi žuđeni mir srca i duše.

Blažena Djevica Marija, često nas poziva na post a još češći njezini pozivi su na molitvu. Post je molitva tijelom. Post sam za sebe nikad ne postoji. On je uvijek povezan s molitvom, milostinjom i djelima ljubavi. Sam Isus govori o snazi koju ima post (usp. Mk 9, 29). Gospa u svojim porukama govori da se molitvom i postom i rat može zaustaviti. Sveti Otac Ivan Pavao II također je pozivao i poziva sve kršćane na molitvu i post za mir u svijetu. To je jedini put za prevladavanje teških i dubokih kriza koje vladaju u svijetu, preko posta postići obraćenje srca i zaustavljanje ratova koji se rađaju u ljudskom srcu. Svijetu su korisniji oni koji se mole, nego oni koji se bore, i ako u svijetu stvari loše stoje ili idu nagore, to je zato što postoji više ratnika nego molitelja. Postanimo ratnici u Gospinoj školi molitve i ljubavi kako bi iz dana u dan postajali bliže Bogu i više Božji a po nama i ovaj svijet.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 2. 2003.

MOLITE ZA MIR

Blažena Djevica Marija iznova poziva svoju djecu, sve one koji je žele čuti i odazvati se majčinskom glasu, glasu mira. Poziv je upućen u ljubavi i slobodi prihvaćanja. U majčinskom Gospinom glasu nema zastrašivanja, prijetnje, pesimizma, straha ni panike. Glas njezinih riječi dolazi iz srca smirenog u Bogu. Ona dobro vidi stanje svijeta ali zbog tog stanja ne očajava. Vidi dobro i krizu svijeta, čovjeka, obitelji, mladih i starih. Ali ona isto tako dobro vidi i mogućnosti tog istog čovjeka da dođe do mira i da svjedoči mir koji nam daruje i na koji nas poziva. Majka Marija bi nas htjela voditi iskustvu smirenog srca do kojeg se dolazi u predanju Bogu bez naprezanja i napetosti. O tome nam govori psalmist: «Gospodine, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio, i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Gospodina se, Izraele, uzdaj od sada dovijeka» (Ps 131).

Potrebno nam je razvijati i vježbati se u povjerenju u Svemogućega koji nam to iskustvo želi darovati. Takvo iskustvo povjerenja i smirenosti jest blago od kojega se živi i koje se onda daruje drugima. Vjerujem da smo svi imali iskustvo susreta s agresivnom osobom ali i s osobom koja je smirena srca. Od agresivnih bježimo, sklanjamo se jer ugrožavaju naš mir i unose nemir. Međutim, susret s osobom smirenog srca, osobom koja ne vrijeđa, ne kleveće, ne napada, ne mrzi oplemenjuje nas same. Osjetimo da smo iz tog susreta i mi primili od tog mira druge osobe. Najčešći uzrok nemira i napetosti jest nepovjerenje koje rađa osjećajem ugroženosti. Kako reče Ladislaus Boros: «Pravo kršćanstvo znalo je za snagu blagosti, za sveti karakter i snagu predanja. Gdje se svjedoci krvlju tresu u boli a ipak ustraju, a da se ne bune ni protiv koga, niti da svoje trpljenje iskvare u mržnji i želji za osvetom ili taštini, tu u svijet stupa neka nova snaga. Velika je sreća susresti uistinu blagu osobu. Ona može opečatiti cijeli život.»

To su plodovi vjere, povjerenja i Duha Božjega koje on u nama izvodi. Vjera daruje našem životu opuštenost i mir. Vjerovati nekome znači biti u mogućnosti poznavati tu osobu. Ako nekome ne vjerujem ne mogu ga upoznati jer sam prema njemu zatvoren. Tako je i u odnosu prema Bogu. Ako ne vjerujem Isusu što mi govori u Evanđelju nikada neću moći iskusiti ono što mi on obećaje po svojoj riječi.

Gospine riječi poruke, kao i evanđelje, mogu izgledati daleke, idealne i nemoguće za ostvariti u životu. Ova Gospina poruka me podsjeća na Isusove riječi: «Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski». Na prvi pogled gotovo nemoguć zahtjev. Evanđelje uistinu od čovjeka zahtjeva nemoguće ljudskim snagama. Ova nemogućnost evanđelja bi nas htjela dovesti do toga da se ne oslanjamo na sebe nego na Boga. I tek tada ćemo imati mir. Ako pokušamo te zahtjeve ostvariti svojim snagama bit ćemo poraženi i frustrirani. Žene u Africi po običaju nose teret na glavi i ako ga ispravno drže u ravnoteži može s njim kilometrima koračati. Ako to ne čini, jedva će ići nekoliko metara a da ne ozlijedi leđa. Potrebno nam je na ispravan način shvatiti i evanđelje koje ne podnosi teret. Kao što kaže sv. Ivan: «Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške» (1 Iv 5, 3).  Oslonimo se na Boga. Neka nam On postane važniji od nas samih. Dopustimo mu da On ima inicijativu u našem životu, jer je važnije što on čini u nama nego što mi činimo. Dopustimo mu da nas Njegova ljubav dotakne kako bi njegov mir mogao doći u naše živote, riječi, susrete i djela.

Fra Ljubo Kurtović

VRIJEME VELIKIH MILOSTI I KUŠNJI

 Blažena Djevica Marija, i ovog Božića nam rađa Isusa, Njemu nas vodi i Njega nam daruje sa željom i molbom da ga primimo kao što ga je ona  primila.  Bog Otac u svojoj vječnoj ljubavi i mudrosti kad se ostvarila punina vremena prišao je Mariji, po anđelu Gabrijelu,  i zamolio je hoće li pristati da bude Majka božanskog djeteta Isusa. Bog ne prisiljava nego privlači, nudi svoj spas a ne nameće ga. Marija je izrekla svoj «Da» u ime čovječanstva, u ime svih naraštaja ljudi, u ime svakoga od nas. Njezin «Da» odjekuje sve do danas. U Marijinu tijelu i srcu je bilo mjesta za Boga. Bog se sagnuo stvorenju - Mariji tražeći od nje suradnju za svoj plan spasenja čovjeka. Bog nije htio ostati samo Bog. Postao je i čovjek. Stvoritelj je zaželio postati stvorenje. Tako je pokazao vrijednost čovjeka i njegovu sposobnost primiti i prihvatiti Stvoritelja. Nezamislivi su i nedokučivi putovi Božje ljubavi za čovjeka. Bog postaje malen, neznatan prepuštajući se i darujući sebe ljudima. Bog zna da ga čovjek može udomiti u svoj život zato mu dolazi.

Zbog toga nam Marija u ovoj poruci ponovno stavlja na srce riječi: «Ovo je vrijeme velikih milosti ali i vrijeme velikih kušnji.» Upravo nam sveti Jakov u svojoj poslanici govori o koristi kušnje: «Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću» (Jak 1, 2 – 3). Iskustvo života nam govori da uz milosti idu i kušnje. To nam potvrđuje i Marijin život koji je bio pun kušnji, muka i tereta života. Ali unatoč tome ona je pjevala svoj Veliča, jer je otkrila Boga kao jedino svoje blago. Majka Marija je najčistije ostvarenje vjere. Za cijeloga svog života, pa i u posljednjoj kušnji, koju joj starac Šimun kod prikazanja u hramu proriče da će joj mač boli probosti dušu, njezina se vjera nikad nije pokolebala. Ona nije prestala vjerovati da će se ispuniti Božja riječ.

Vjera može biti stavljena na tešku kušnju. Svijet u kojem živimo, situacije, događaji, nepravde, iskustva zla i patnje kao da proturječe Radosnoj vijesti i ovoga Božićnog događaja -  utjelovljenja Boga. Uvijek nam je iznova potrebno okretati se svjedocima vjere. A jedan od najčistijih, najsvetijih svjedoka, uzora koji stoji pred nama jest Majka Marija koju nam Bog daruje u ove dane i u ovo naše vrijeme. Ona nam ne dolazi praznih ruku ni srca. U rukama nam danas drži Spasitelja svijeta, Kralja mira. Tako je došla prvog dana svog ukazanja. I u tome je cijeli program njezinih poruka, poziva i dolazaka. Donijeti nam Isusa i voditi nas Isusu. Majka ne prestaje kucati na vrata naših srdaca kao što je kucala na vrata stanovnika Betlehema da je udome s Isusom kojeg im je nosila pod svojim srcem. Do danas se nije umorila iako je naišla na mnoga zatvorena vrata obiteljskih kuća i srdaca. I ove božićne noći Ona nam dolazi s Isusom. Ne ostanimo gluhi i slijepi za dar neba koje se otvorilo da nas udomi i utopli u našim hladnim noćima i domovima. Neka ni drugi pokraj nas ne ostanu smrznuti zbog naše zatvorenosti i sebičnosti.

Hvala ti Majko Marijo za Spasitelja  kojega nam nosiš i rađaš.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 12. 2002.

POZIVAM VAS NA OBRAĆENJE

Blažena Djevica Marija, Majka svakog čovjeka i danas upućuje majčinsku riječ svakom koji je želi čuti i poslušati. Ona nam govori: «I danas vas pozivam na obraćenje», kao što je pozivala sve prošle dane kroz više od dvadeset i jednu godinu. U Gospinim riječima odjekuju riječi sv. Ivana Krstitelja: «Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko» (Mt 3, 2). Po Mariji je i nama došlo milosno vrijeme u kojem kraljevstvo nebesko želi boraviti u srcu čovjeka. Po Mariji je i nama došao Spasitelj svijeta koji se želi roditi i ove godine u našem srcu. Obraćenje znači promjenu puta, smjera, mentaliteta, grešnih navika i običaja. Teško i vrlo teško se mijenjati ali je moguće. Zahtijeva neprestanu budnost i ustrajnost, neprestanu borbu, padove i podizanja. Isus nam govori o tijesnom i strmom putu koji vodi u život. Želi nam reći da ćemo se na tom putu umoriti, oznojiti, padati i krvariti, ali blago onima koji ustraju do kraja. Život je borba, a poslovica kaže: «tko se ne želi boriti bolje je da ne živi». I starozavjetni patnik Job nam govori: «Nije li borba život čovjekov na zemlji».

Majka Marija prošla je taj isti put borbe, odricanja i umiranja sebi kako bi mogao Bog živjeti u njoj. Njezina proslava na nebu pokazuje da je bila na ispravnom putu. Kod susreta s Bogom preko anđela Gabrijela Marija nije rekla: «Razumjela sam što mi kažeš», nego je rekla: «Evo službenice Gospodnje neka mi bude po tvojoj riječi» (Lk 1, 38). Ne možemo i ne moramo sve razumjeti ali je važno naše povjerenje Božjoj riječi, povjerenje majčinskim riječima koje nam upućuje i u ovoj jednostavnoj poruci u kojoj srcem dodirujemo majčinsko srce koje kuca za svakoga od nas. 

Obraćenje je Božji posao, Božje djelo koje On izvodi u čovjeku ako mu dozvoli. Ne mogu sam sebe obratiti a još manje mogu drugoga obratiti. Ono što mogu jest željeti, tražiti, žuditi svim svojim sposobnostima, snagama i silama koje mi je Bog darovao i stavio na raspolaganje. Nije problem naša udaljenost od Boga nego je problem naša nemarnost i nedostatak želje da se Bogu približimo, da ga ljubimo i tako upoznamo. Bog se daruje onima koji ga svim srcem traže.

Gospa nam u ovoj poruci stavlja na srce sakrament svete ispovijedi preko kojeg trebamo otvoriti svoja srca i pripremiti svoje duše da se mogne Isus roditi. A Isus i danas traži i želi da se rodi. I danas je On žedan i željan našeg vremena, molitve a prije svega srca koje će ga udomiti. Kad Isus uđe u život čovjeka onda to više nije isti život nego preobražen i preporođen život. Onda je to život ispunjen mirom i radošću koju ne može dati ovaj svijet.

Pred nama je vrijeme došašća, iščekivanja dolaska i rođenja Spasitelja svijeta i čovjeka. Dozvolimo Isusu i dopustimo Isusu da uđu u naše kuće i obitelji. Neka vrata naših obitelji i života budu otvorena za Božić i kroz dane do Božića. Budimo kod kuće, kod sebe i u sebi da ga susretnemo i drugima nosimo poput Marije.

Hvala ti Marijo, što si nam blizu i što ne prestaješ zagovarati i moliti s nama i za nas.  

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.11.2002.

PREKO MOLITVE OTVARATE SVOJE SRCE BOGU

I ova Gospina poruka kao i većina njezinih poruka počinje s pozivom na molitvu. U ovom trenutku nam nema što važnije i potrebnije reći. Majka Marija želi da postajemo i postanemo kao Ona ispunjeni radošću i zahvalnošću. Do radosti i zahvalnosti bi nas trebala dovesti molitva. Ona ne poznaje drugog puta osim onoga kojega nam tako žarko svih ovih godina preporučuje. Kad bi  znala drugi i drugačiji put sigurno ga ne bi sakrivala od nas. Ona je Majka koja ljubi svako svoje dijete te nas ne može i neće prevariti. U Nju se nećemo razočarati ako je poslušamo i k njoj se uteknemo. Zato je i sveti Bernard molio: «Spomeni se, milostiva djevice Marijo, kako se nije nikad čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio.» Mnogi su iskusili i opipljivo doživjeli snagu i djelotvornost molitve Bogu. Najsnažnija je zahvalna molitva koja otvara Božje srce a najprije vrata naših srca kroz koja nam Bog može i želi prići.

Ono što nam Djevica Marija preporučuje, u ruke daje, i u srce želi staviti jest molitva koja nama može izgledati tako jednostavno i slabašno sredstvo u koje je teško ljudskom logikom i pameti povjerovati da može nešto veliko postići. Samo jednostavni uistinu razumiju Božji govor. I Gospin govor ovdje je vrlo jednostavan, nije mudar u očima svijeta. Zbog toga će i Pavao reći: «Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi» (1 Kor 1, 20b – 21. 25).   A Isus u Duhu Svetome kliče: «Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo» (Lk 10, 21). Uistinu samo maleni prepoznaju Boga, prepoznaju majčinu prisutnost i ovdje u Međugorju. Znamo i u evanđelju da i sam Isus nije mogao pomoći onima koji su mu prilazili puni samih sebe, s brdima vlastite oholosti. Bog sam nije imao prostora u koji bi im mogao doći i svoj spas ponuditi. I mi sami molitvom stvaramo prostor Bogu, a bez tog prostora On u nama biva onemogućen da uđe u naše živote.

Sveta Terezija Avilska znala je reći: Bog čeka na našu odluku, kako bi onda u našem životu moga sve sam učiniti. Bog je strpljiv, čeka na nas cijeli život. Čeka na nas ni s čim osim s ljubavlju da nas samim sobom obdari i obogati. Čeka svako ljudsko srce, čeka svaku obitelj kad će ga primiti kao dragog gosta i prijatelja, kad će mu otvoriti vrata svojih kuća kao što je to učinio Zakej i dogodio se novi život, ispunjen život u njegovu srcu koje je tek onda postalo zahvalno, sposobno opraštati i dijeliti. Malo toga možemo učiniti svojim ljudskim silama. Ljudskom snagom nemoguće je postati svet, nemoguće je praštati, ljubiti, dijeliti svoje vrijeme i svoje srce s drugima. Često u našem životu nije problem u tome možemo li ili ne možemo oprostiti nekome nešto nego je veći problem naš Ne praštanju a time i slobodi koja nam dolazi. Problem je i u tome što možda i sami nismo dopustili Bogu i nismo iskusili da nam je On već oprostio.

Dopustimo Majci Mariji da nas povede do svog sina Isusa kako bismo postajali radosni i zahvalni Bogu, ljudi koji vide i prepoznaju Boga u svome životu, u svakom čovjeku kojeg nam je On stavio na put života.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 10. 2002.

PREKO VAS MIR ĆE POTEĆI I SVIJETOM

I današnjom porukom Blažena Djevica Marija nam govori da hoda s nama ne prestajući pozivati i dozivati ljudska srca i duše k Bogu izvoru života. Gotovo svaka Gospina poruka počinje s pozivom na molitvu, na razgovor s Bogom. Molitva nije magična formula za rješavanje osobnih, obiteljskih i problema svijeta. To je poziv na odnos u ljubavi s Bogom. Molitva nas dovodi u blizinu Božju. Molitva bi htjela učiniti naša srca poniznima i ovisnima o Bogu. Čovjek po naravi teži samostalnosti i neovisnosti a Isus nam govori: «Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa» (Iv 15, 5b). Tek kad smo po molitvi postali prijatelji s Bogom, kad smo se njemu primaknuli onda nam on može sve dati. Plod te blizine je mir o kojem Gospa govori u ovoj poruci. Bog nam ne želi dati mrvice ili nešto od sebe nego nam daruje svega sebe. I mi bismo najprije trebali tražiti susret s Njim prije nego tražimo nešto od njega. Tek kad smo Njega susreli onda imamo sve: radost, mir, zdravlje, život. Onda nam sve tragedije, patnje, križevi i bolesti nisu više užasni i strašni nego s Bogom sve postaje ispunjeno smislom.

Gospa govori o nemirnom vremenu. Nemirno vrijeme se rađa u nemirnim ljudskim srcima u kojima nema Boga. Svjesni smo da je previše nemira i u nama i oko nas da bismo tako lako mogli povjerovati Isusovoj riječi: «Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje» (Iv 14, 27).

«Samo kada duša nađe mir u Bogu osjeća se zadovoljno i ljubav će poteći svijetom» - govori nam Majka Marija.  Majka Tereza često je znala reći: «Djela ljubavi su djela mira.» Ljubav stvara mir. Puno je nemira jer nema ljubavi. A Bog je ljubav. Bog je potreban ljudskom srcu, obitelji i ovome svijetu kao suhoj zemlji kiša.

Nitko kao Majka Božja nije ljubio Isusa. Zato nas jedino ona najbolje zna poučiti kako to činiti. Ona Isusa nije sebično zadržala za sebe nego ga je ponijela svojoj rodici Elizabeti. I svatko je od nas pozvan kad primimo Isusa u svetoj pričesti ponijeti ga svojim bližnjima, onima koje je Bog stavio na naš put. Zadržati Isusa za sebe znači izgubiti ga. Nisu tu potrebne velike stvari i djela. Niti su potrebna senzacionalna čudesa i ozdravljenja. Majka Božja nije bila velika po nekim ljudskim djelima i čudesima nego je postala velika po tome što je Bogu potpuno dopustila da On u njoj i po njoj izvrši svoju volju. Ona je sebe potpuno ispraznila kako bi se Bog u njoj mogao potpuno nastaniti. Ona se odrekla svoje volje i želja kako bi se Božja volja i želje mogle u njoj i po njoj ostvariti u nama i u ovom svijetu. Ako želimo ljubav, ako želimo Boga onda je to put žrtve, put tijesan i strm koji vodi u život. Kao što nam je Bog u svome sinu Isusu darovao sve i od nas ne zahtijeva samo nešto: malo molitve, malo posta, malo vremena, malo novaca,  malo žrtve nego traži nas same. Naš Bog je zahtjevni Bog kao što je Majka Marija ovdje zahtjevna. Ona je zahtjevna s nama jer nas ljubi, jer joj je stalo do nas.  Puno je lakše ne prihvatiti njezine poruke ali nije bolje. Majka Marija dolazi i tebi i meni danas reći kako ovaj svijet nije gladan bogatstva i novaca nego ljubavi, odnosno Boga. Ima puno bogataša koji su istinski siromasi srca.

Gospa nam dolazi ovdje u preobilju bogatsva svoga srca kako bi nam to blago darovala. Počnimo mi prvi slijediti majčinski glas, ne čekajući da drugi počnu jer nikada nećemo dočekati.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.9.2002.

TRAŽITE OD BOGA DAR VJERE

Majka Marija, Kraljica Mira nas utvrđuje u vjeri i sigurnosti obećavajući nam svoju prisutnost. Ona koja je bila u najtežim trenucima Kristova života, bila je i ostaje uvijek sa Kristovom Crkvom i svim naraštajima ljudi do danas. Ona je bila zajedno s apostolima u molitvi iščekujući obećanje odozgor, snagu i silu Duha Svetoga. Ona je vjernica i putnica koja hoda s nama, moli i vjeruje s nama. S Njom, od Boga izabranom, naša vjera je veća, ljubav jača i nada nerazoriva. Vjera je milost i dar. Nju primamo od Boga, a Bog se služi ljudima da nam svoj spas ponudi. Zato nam je darovao Crkvu na tom putu vjere a u Crkvi Majku Mariju i samoga sebe. Bez vjere naš je život gotovo nezamisliv. Dijete kad se rodi vjeruje roditeljima zato može rasti i razvijati se u miru i sigurnosti. Zato se može slobodno baciti u krilo svojih roditelja znajući da će ga primiti i zaštititi. Vjerovati znači i znati. Bez vjere ne možemo rasti u znanju, ne možemo se slobodno kretati, svega se moramo bojati. Suprotno od vjere je strah, nepovjerenje. Čovjek koji ne vjeruje drugima mora se braniti, štititi i neprestano živjeti u strahu i napetosti da ga drugi neće okrasti, napasti i ubiti. Temelj našega života je vjera i povjerenje u Boga a onda i u ljude koje je Bog stavio na naš put. Živjeti bez vjere isto je kao graditi kuću na pijesku koja se svakog trenutka može srušiti.

Isus je od svojih učenika tražio vjeru. Govorio je: «Vjera te tvoja spasila». Iako je Isus onaj koji spašava. Ali, kao da je htio reći: «po svojoj vjeri dopustio si mi da ti pomognem. Po svojoj vjeri ti si mi otvorio vrata kroz koja sam mogao ući da ti svoj spas i zdravlje donesem.» U evanđelju vidimo kako Isus nije mogao učiniti puno čudesa kod ljudi koji su mu prilazili iz interesa, iz znatiželje bez povjerenja u njegovu osobu. Potrebno nam je izmoliti vjeru, imati vjeru one žene iz Evanđelja koja je 18 godina bolovala i prišla je Isusu s vjerom koja od njega iščekuje spas i zdravlje. Mnogi su Isusa doticali ali je ta žena dotaknuvši Isusa jedina ozdravila i Isus je osjetio da je iz njega izišla snaga. Ozdravila je jer je Isusu svim srcem rekla Da. Imala je hrabrosti predati se i darovati sebe Isusu zato je Isus mogao sebe darovati njoj. Vjerovati nekoj osobi znači i poznavati tu osobu. Bez vjere to je nemoguće. A Bog je osoba. Osobi se može prići samo srcem otvorenim, srcem koje se daruje i spremno prihvaća drugoga kao dar. Boga nikada do kraja ne možemo upoznati jer je uvijek nov i drugačiji. Bog nas uvijek želi iznenaditi. S njim nikada ne može biti dosadno. Molitva može biti dosadna ali Bog nikada. Ako nam je molitva teška to je znak da još puno sebičnosti treba umrijeti u nama kako bi se Bog mogao probiti na prvo mjesto u našem životu.

Grijeh u nama oduzeo nam je snagu za svako dobro. Zato doživljavamo kako je teško moliti, teško je praštati, ljubiti, ispovijedati se, urediti svoj život po Božjim zapovijedima. Zato nas Majka Marija opominje – niste spremni tražiti od Boga dar vjere jer taj dar i ne poznajemo i ne osjećamo potrebu za njim. Rasti u duhovnom životu znači ojačati krepost vjere, nade i ljubavi u nama. Tko može reći ja potpuno vjerujem Bogu, savršeno ljubim Boga, ja se nadam. Doživljavamo da uvijek možemo više i bolje narasti u vjeri, nadi i ljubavi. Možemo rasti do punine Kristove u nama jer smo na njegovu sliku stvoreni. Zato nam Gospa dolazi, zato nam govori ne ostavljajući nas u našem miru nego nam želi ponuditi mir svoga srca koje je predano Bogu.  

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 8. 2002.

SVETI ZAŠTITNICI POMOĆ NA PUTU DO BOGA

I danas nam Gospa govori da je s nama prisutna u slavlju sv. Jakova zaštitnika hodočasnika i  župe Međugorje koju je izabrala kako bi  preko ove župe svojim zagovorom kod Boga izmolila tolike milosti. Nije slučajno sv. Jakov izabran za zaštitnika ove župe, kao što nije slučajno – kako reče Gospa u jednoj poruci – da su župljani 1933. godine napravili Križ na brdu Križevcu u Međugorju za 1900 obljetnicu Kristove smrti. Ni slutili nisu da će toliki hodočastiti ovome Križu, da će tolike milosti biti izlivene upravo na tom mjestu. Bog ima svoje čudesne planove koji su nama ljudima katkada nedokučivi, ali Njegova ruka je sigurna. Župljani su s ljubavlju gradili ovaj križ a Bog uvijek više daruje nego mu mi možemo uzvratiti i darovati.

Ovom porukom Majka Marija nas utvrđuje u tome da je s nama, i ne samo ona nego i sv. Jakov i cijelo nebo. Govori nam o povezanosti crkve putujuće koja smo mi i crkve proslavljene, a to su oni koji bez prestanka slave Boga. Tu istinu nam govori i Katekizam Katoličke Crkve: «Zbog toga što su s Kristom tješnje sjedinjeni, nebeski blaženici utvrđuju cijelu Crkvu u svetosti. Oni kod Oca ne prestaju za nas posredovati, prikazujući zasluge koje su stekli na zemlji po Kristu Isusu, jedinom posredniku između Boga i ljudi. Stoga njihova bratska briga mnogo pomaže  našoj slabosti (KKC 956).»

«Oni promatraju Boga, slave ga i ne prestaju se brinuti za one koje su ostavili na zemlji. Njihovo je posredovanje najviša služba u Božjem naumu. Možemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet.» (KKC 2683).» Sveta Terezija od Djeteta Isusa govorila je: Svoje ću nebo provoditi čineći dobro na zemlji.»

Zato što postoje sveci i zaštitnici koji prijateljuju s Bogom i vole čovjeka naš život i ova zemlja ima smisla i nije prokleta. Zato što vole čovjeka oni neizmjerno trebaju Boga te tako postaju sveti. Oni su most između neba i zemlje. Svece molimo da nam pomognu, da od Boga donesu ono što mi sami nismo sposobni, da nas čuvaju i vode k Bogu. Oni se za nas brinu, štite nas, oslobađaju i liječe, zagovaraju za nas i uvijek su na našoj strani. Oni jedini znaju smisao i put u život, znaju kako živjeti. Sveci i zaštitnici nas pozivaju da budemo jedni prema drugima dobri, da se pomirimo i da oprostimo. Svetac se postaje tako da zaželimo svim srcem postati prijatelji Božji. Tako da ozbiljno uzmemo Isusove riječi, Božje zapovijedi. Postaje se tako da počnemo molitvom razgovarati s Bogom kako bi Bogu dopustili da uđe i mijenja naš život onako kako nas uči Majka Marija toliki niz godina.

Program našeg života jest svetost. Samo su sveci bili normalni i zdravi ljudi jer su prijateljevali s Bogom izvorom života.

Iznova nas Marija poziva na put molitve koji vodi do radosti odnosno do Boga izvora radosti. To moćno sredstvo Majka nam stavlja u ruke. I sva njezina ukazanja ovdje u Međugorju, sve riječi i poruke su sredstva koja vode do cilja tj. do Boga. I Gospina ukazanja ovdje nisu cilj nego sredstvo i poziv. Zašto ne bismo uzeli sve što nam Bog po Majci daruje? Poslušajmo njezin zov srca koje ljubi i u čije srce stane svaki čovjek.

Međugorje 26.7.2002.

Fra Ljubo Kurtović

ŽIVITE MOJE PORUKE

Marija nam ovom svojom porukom obećaje molitvu i moli s nama snagu i silu odozgor, Duha Svetoga. Samo po Duhu Svetomu možemo vjerovati Bogu. Bez duha nema života, ljubavi, povjerenja, zajedništva ni suživota. Problem Duha temeljni je problem našeg vremena, naše okoline, cijele zemlje i našeg života na ovoj zemlji. Samo u sili i snazi Duha Svetoga možemo se približiti Majci Kraljici Mira koja nam dolazi ovdje. Duha Svetoga ne možemo posjedovati nego učiniti da nas On posjeduje. Njega Bog daje onima koji ga žele i traže. Po Duhu spoznajemo Boga, sebe i ovaj svijet. Moliti za Duha nije ugodno jer nam on otkriva kako je plitka i površna naša vjera, kako nam je često stran Duh o kome Isus i Marija govore, a dalek mir koji nam obećavaju. Kako netko reče: nemojmo moliti za dar Duha ako želimo da sve ostane po starom. 

Duh Sveti je na djelu tamo gdje je Marija. To znamo po riječi anđela Gabrijela: «Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti» (Lk 1, 35) i po Isusovoj riječi apostolima da ostanu u gradu do silaska obećanog Duha, te su oni dočekali Duhove u molitvi s Marijom u Dvorani Posljednje večere.  S Marijom smo sigurni, to je njezino obećanje nama. Jer tko voli Isusa zavoljet će i Mariju, a tko se moli Mariji bit će doveden Isusu.

Vrijeme Crkve je vrijeme Duha Svetoga i vrijeme Marije Majke Crkve. Ona je pod križem postala Majkom Crkve. Primivši Ivana iz ruku Isusovih prima svakoga od nas. Isus na križu govori: Svršeno je tek kad je Ivana povjerio Mariji i Mariju Ivanu, kao da je htio reći da je ovo Marijino majčinstvo u planu Božjem za spasenje svijeta. Upravo kao glava kuće koji odlazi na put, okuplja svoju djecu da bi im rekao: u mojoj odsutnosti slušajte majku. Učinite sve što vam ona kaže. Ali bit svih Gospinih poruka može se sažeti Gospinim riječima koje je izrekla u Kani Galilejskoj: Učinite sve što vam on (Isus) kaže.

Hvala ti Majko Marijo što ne odustaješ od nas. Molim te povedi nas putem svetosti a neka nam tvoje poruke budu putokaz i svjetlo u ovoj dolini suza kako bismo radosno mogli živjeti zajedno s tobom do konačnog cilja gdje nas ti čekaš.  

Izgovorimo odnosno izmolimo Zahvalu Kraljici Mira koju je izrekao pokojni fra Slavko Barbarić za 15 obljetnicu Gospinih ukazanja koju želimo izmoliti danas 6 godina poslije: «Sjedim na tvojem Podbrdu, o, Marijo, na mjestu gdje su Te prvi put vidjela preplašena djeca. Želim danas izreći svoju zahvalu: Hvala Ti, o, Marijo, za svaki Tvoj dolazak. Hvala ti za svaku poruku, i za svaku pojedinu riječ, a posebno jer nas nazivaš svojom dragom djecom. Hvala Ti jer zaista mogu povjerovati da smo Ti dragi i da nas voliš. Hvala Ti jer si rekla da molimo i da ćemo tako shvatiti Tvoju ljubav i onda plakati, skakati od sreće. Hvala Ti jer si rekla da smo Ti važni i da bez nas ne možeš ništa učiniti. Moja duša na Tvojem Podbrdu pjeva zahvalnu pjesmu Tebi i blagoslivlja s Tobom Gospodina, jer Te je poslao k nama. Znam da si ponizna službenica Gospodnja, ali mi dopusti da Tebe hvalim i blagoslivljam. Blagoslovljena si Ti, o Marijo, Kraljice Mira, kliče Ti moja duša s Elizabetom i sa cijelom župnom zajednicom i sa svim hodočasnicima. Otkuda nam tolika milost da Majka naša dolazi k nama. Blagoslivljam Te s vidiocima i njihovim obiteljima. Blagoslivljam te sa svim obiteljima, koje su Te primile i žive u miru. Blagoslivljam Te sa svim molitvenim skupinama po svijetu, jer nas učiš moliti. Blagoslivljam Te sa svima koji su došli izbliza i iz daleka da s nama ovdje mole. Blagoslivljam Te sa svima koji su se ispovijedili i pomirili s Gospodinom, sa svima koji su na Tvoj zagovor  našli duhovno, duševno i tjelesno zdravlje.

Blagoslivljam Te sa svima koji slave ovu obljetnicu ovdje i u svijetu. Blagoslivljam Te za sve ono što će Gospodin još preko Tebe učiniti. Blagoslivljam Te sa svima koji su bili protiv ili su još uvijek neprijatelji Tvojih dolazaka, jer ćeš i njima iskazati svoju nježnu majčinsku ljubav. S Tobom molim Gospodina da smiri svako srce i podari mir mome narodu. S Tobom molim Gospodina za sve bolesne u duši i u tijelu. S Tobom molim  Gospodina za sve ožalošćene u ovom ratu, sve prognane, sve invalide. S Tobom molim Gospodina za sve poginule branitelje i žrtve nasilja. S Tobom molim Gospodina da se Tvoje bezgrešno srce proslavi u svijetu i na Tvoj zagovor podari mir svijetu . Neka je blagoslovljen Gospodin Bog svemogući od sada i dovijeka. Amen.» 

Međugorje 26.6.2002.

Fra Ljubo Kurtović

NEK VAŠ ŽIVOT SA MNOM BUDE RADOST

Naša nebeska Majka Marija hoda s nama prateći nas svojim majčinskim riječima i porukama po svojim ukazanjima gotovo 21. godinu. Prati naše životne korake kroz liturgijsko vrijeme Crkve kao i kroz vrijeme u kojem živimo. Ona kao Majka Crkve – Crkve na putu hoda sa svojom djecom. Poput starog Izraela, i Crkva je na putu iz ropstva egipatskoga, đavoljega – kroz Crveno more i pustinju kušnje i tpljenja – dok ne uđe u Obećanu zemlju. Marija Majka bila je vjernica – putnica: napredujući u svom putu vjere. Napredovala je jer znala čuvati sve riječi i uspomene u svom srcu kao blago života. O tom nas izvješćuje evanđelist Luka: «A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu» (Lk 2, 51b). Iz tih uspomena i toga blaga nam danas govori Majka Marija koja je naša zvijezda vodilja i prethodnica. Papa u enciklici Redemptoris Mater piše: «Crkva, podržana prisutnošću Krista, putuje tijekom vremena prema dovršenju vjekova i kroči u susret Gospodinu koji dolazi. No na tom putu… napreduje i stupa onim istim putem kojim je išla Djevica Marija koja je napredovala na putu vjere i vjerno sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa.» I Marija je kao svatko od nas bila upućena na vlastito razmišljanje o svemu što se oko nje zbiva i pred čim se našla. «Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu» (Lk 2, 19), a otkrila je njihov smisao tek o uskrsnuću. Ni mi kao što nije bila ni Marija nismo pošteđeni napora razmišljanja, čuvanja i prebiranja  Božje riječi koja nam govori preko Svetog pisam i po drugim ljudima, događajima i svemu onome što se zbiva u nama i oko nas. 

Kao što nismo znali kada će se ona ukazati isto tako ne znamo do kada će trajati njezina ukazanja i majčinski pozivi. Mnogima izgleda da traju dugo ova ukazanja. Vidioci obično odgovaraju: «Nama nije dugo.» Ne može biti dugo biti u prisutnosti ljubljene osobe i onoga koga se voli. Puno je teže biti s onim za koga nemamo ljubavi kao što je teško raditi posao koji ne volimo.  Godine 1985. vidioci su pitali Gospu: «Gospe, zašto si tako dugo s nama.» Ona je odgovorila pitanjem: «Zar sam vam dosadila?» Od tada je više nisu pitali. Majčinska ljubav prema svojoj djeci daje joj snagu da tako dugo i ustrajno govori i ponavlja gotovo iste riječi poput sv. Pavla koji je pisao Filipljanima: «Braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije» (Fil 3, 1).

Puno je sigurnije i lakše živjeti i rasti u svojoj vjeri u prisutnosti one koja nam govori i dolazi danas. Danas nam majka dolazi, danas nas Bog preko nje ljubi, ne jučer ili sutra. Danas mogu biti bliže Bogu preko Djevice Marije kao što se mogu udaljiti od Njega. Ako ne rastem svaki dan u svojoj vjeri ja nazadujem te svaki povratak Bogu puno je teži.

Danas vas pozivam da stavite molitvu na prvo mjesto. Znakovi da Bog i molitva nisu na prvom mjestu u mome životu su teškoća pri odluci za molitvu, rastresenost, tisuću razloga i isprika koje tako lako pronađem i odgodim susret s Bogom po molitvi. Molitva je izvor radosti i put u radost to nam ponavlja Gospa i danas. Na tom putu nismo sami. S Njom, od Boga ljubljenoj, možemo i trebamo biti radosni na putu vjere do konačnog trenutka kada ćemo u potpunosti shvatiti svoje patnje, traženja, križeve i radosti života.

Kako reče jedna molitva: Marijo, ljudi će zaboraviti što si ti rekla i što si učinila ali ljudi nikada neće zaboraviti kako su se zbog tebe osjećali. Nikakvi ljudski razlozi i sumnje ne mogu ukrasti iskustvo Božje blizine.

A Tebe molim Majko Marijo neka tvoje riječi nađu mjesta u srcima svih onih koji te kao majku prihvaćaju kako bi nas vodila do Spasitelja Isusa.    

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 05. 2002.

TRAŽITE OD BOGA OBRAĆENJE SRCA

Blažena Djevica Marija, Kraljica mira,  hoda zajedno s nama ovim putevima života prateći nas svojim kratkim i majčinskim riječima svakoga mjeseca. Kroz ovih gotovo dvadeset i jednu godinu neprestano nas utvrđuje u sigurnosti da je Ona s nama.

Nalazimo se pred mjesecom koji je posvećen Majci Isusa Krista. Mjesec svibanj prepun je proljetnog buđenja života u prirodi koja nam je darovana. Zbog toga Majka Marija nas poziva da učimo od prirode, da zajedno s buđenjem prirode probudimo svoja srca. Govorila nam je kako su naše duše poput cvijeta. Svaki grijeh oduzme ljepotu duše, ukrade joj osmijeh, navuče crne i negativne misli, optereti život, otruje međuljudske odnose, razori ljubav i oduzme radost srca. Svaki grijeh je nasilje na čovjekovu dušu i život. Isto tako priroda ne trpi nasilje. Ako čovjek nasilno želi promijeniti čelične prirodne zakone koje je Stvoritelj u nju ugradio to se osveti čovjeku u obliku različitih nepoznatih bolesti koje se iz dana u dan povećavaju.

U ljudskoj naravi je da ljubi, da živi u miru. Ako čovjek ne ljubi on ne može biti sretan. Kad se čovjek udalji od Boga on postaje opasan i za sebe i za druge. On počinje venuti i duhovno umirati. Kad se naše tijelo razboli ono nastoji svim silama i snagama ozdraviti, a čovjek vlastitom tijelu različitim lijekovima želi pomoći da ozdravi. I u naš duh Bog je stavio čežnju za srećom, za mirom i za ljubavlju. Nitko od ljudi nije izmislio ljubav. Nju otkrivamo kao potrebu da preživimo na ovoj zemlji. Čovjek je može tražiti na razne načine i na različitim putevima ali samo Bog koji je stvorio ljudsko srce može ga do kraja ispuniti i iscijeliti. Gospa nam pokazuje put: molite. Obećaje nam svoju prisutnost, suputništvo, suradnju danas, u ovom trenutku.

Sve velike stvari su vrlo jednostavne, gotovo nevjerojatne. Isus se rodio na tako jednostavan i nevjerojatan način u običnoj štali. Odrastao jednostavno i izabrao na vrlo jednostavan način svoje učenike koji ni po čemu nisu bili neobični. Gospa ovdje dolazi na jednostavan način preko obične djece vidjelaca i govori nam ljudskim, razumljivim jednostavnim riječima. Bez buke i galame. U ovoj poruci želi da učimo od prirode. Postoje prirodne ljepote koje čovjeka zadive i ispune nečim veličanstvenim kao da stoji pred Svevišnjim. A u svojoj biti priroda je vrlo jednostavna. Ne postoje nigdje velike tvornice koje bi proizvodile šarenilo cvijeća i livada, ljepotu planina i mora. Sve je to djelo Stvoritelja. Tako je i Marija velika ne po djelima učinjenim ljudskom snagom nego rukom Stvoritelja. Zato ona kliče: «Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo» (Lk 1, 49).

Sve što se događa u dušama brojnih vjernika hodočasnika koji pohode ovo sveto mjesto djelo je Stvoritelja koji ne zaboravlja svoju djecu. Gospina ukazanja danas su potvrda toj sigurnosti.

Gospine zadnje riječi ove poruke su evanđeoske, Isusove riječi. «Tražite obraćenja vaših srca, a sve ostalo on vidi i proviđa. Isus će reći: «Tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati» (Lk 12, 31).

Majko Marijo, hvala ti za riječi Božje, riječi majčinske. Hvala ti za sve one koji su tvojim riječima povjerovali i otvorili srca za susret s Bogom, izvorom života, ljubavi i mira. Izmoli nam Marijo, milost kako bi znali odvojiti dragocjeno od bezvrijednog u našem životu.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 4. 2002.

SJEDINITE SE S ISUSOM

Blažena Djevica Marija, Kraljica Mira nas poziva na sjedinjenje s Isusom, a sredstvo koje nam daje u ruke jest molitva. Još smo davno učili na vjeronauku kako je molitva razgovor s Bogom. Da bi mogao razgovarati potreban ti je drugi čovjek, druga osoba. S nekim možeš razgovarati a da taj razgovor ne zahvaća život, nego ostaje na površini života. Ima razgovora koji pokreću, pridižu i ozdravljaju. Molitva je takav razgovor, i to ne bilo s kim nego s Bogom svemoćnim. Čovjek ima sposobnost razgovarati s Bogom, Isusom jer ima duha kao što je Bog duh. Jer je Bog postao čovjekom u Isusu zato s njim možemo ljudski razgovarati, jer imamo Duha Svetoga, jer smo kršteni i krizmani, jer smo primili te sposobnosti, darove po kojima možemo biti što bliže Isusu. Ako se pitamo gdje je Isus? Rekao bih: a gdje On nije? Gdje se god zagledaš možeš ga susresti. Njegov pogled i njegove oči s ljubavlju promatraju svakog čovjeka. Važno je biti svjestan te činjenice da bismo uopće mogli započeti svoje hodanje k Njemu. On jest s nama uvijek, ali se nama potrebno potruditi da budemo s Njim.

Majka nas poziva: Otvorite mu svoje srce i darujte mu sve što je u njemu. Puno je lakše s nekim podijeliti kruh, imanje, novac pa i vrijeme nego primiti drugoga pod vlastiti krov, uvesti ga u svoju kuću, otvoriti mu svoje srce. Dopustiti nekome da zađe i u najskrovitije predjele vlastite duše mnogo je teže. Najteže je s nekim podijeliti najveće dubine vlastite radosti, svoju patnju, rane i križeve svoga života. Moguće je to s onim osobama najbliskijim ako je uopće moguće s ljudima to do kraja učiniti. I samima sebi smo nepoznanica i tajna, i same sebe ne poznajemo do kraja i u potpunosti a još manje nas poznaju drugi ljudi. Samo onaj iz čije smo ruke izišli zna i može ozdraviti, iscijeliti i ispuniti praznine duše i srca.

Puno je lakše nabrajati molitve nego otvoriti svoje srce. Zato nam neće pomoći molitva, jer molitva ne pomaže niti odmara nego Bog u molitvi. A on ne može doći u molitvu bez srca, kao što ti ne možeš ući u kuću kojoj su vrata zaključana.

Najveća patnja čovjeka jest nepovjerenje prema Bogu što proizvodi u čovjeku strah, tjeskobu i zabrinutost za vlastiti život, za budućnost.  Ako se bojim da će me netko okrasti, ubiti onda ću se nastojati obraniti, zaštititi, zatvorit ću i zaključati vrata. Suprotno osjećam ako imam povjerenja. Tako je i u odnosu prema Bogu. Ako imam povjerenja u Njega, ako vjerujem da će moj život s Isusom biti sretan i ispunjen. Ako uzmem Njegove riječi kao božanske a ne ljudske. Ako vjerujem da je Njegova riječ istina, da on ima riječi života vječnoga otvoriti ću mu vrata svoje kuće, svoga doma i srca.

Vrijeme je milosti govori nam Majka Marija. Potiče nas da nam sati i dani ne prolaze bez Isusa. S Isusom se sve ostvaruje. Osnovni problem čovjeka jest što je daleko od Boga, što radi bez Njega, bez kontakta s Njime. Često se može dogoditi da ga zaboravimo, da ga gurnemo na stranu, ili ga možda dozovemo kao hitnu pomoć kad nas život pritisne kakvom nevoljom. Možda molimo pet minuta ili pola sata pa ga onda gurnemo u stranu umjesto da se stalno hranimo njime. A Bog nije vatrogasac, on bi želio postati tvoj i moj suputnik, prijatelj i spasitelj.

Uzmimo ozbiljno riječi koje su začete u Majčinu srcu da nam dani ne prođu bez smisla i cilja. Dopustimo Isusu da i ovog Uskrsa on u nama uskrsne. Mir vam i Dobro.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 3. 2002.

MOLITVA JE POTREBA

Vrijeme korizme u kojem se nalazimo je milosno vrijeme, upozorava nas Blažena Djevica Marija u svojoj poruci. Vrijeme milosti je započelo dolaskom Isusa Krista. Gospa nam u mnogo prethodnih poruka želi skrenuti pozornost na tu stvarnost u nama i oko nas. Njezina nazočnost ovdje jest milost i dar za onog koji je prihvati kao majku svoga života i majku svoga mira. Svaka njezina riječ i poruka jest poziv majčinskog srca upućeno ljudskom srcu.

I ovom porukom Majka Marija želi da postanemo Isusovi prijatelji, ne biti više stranac s njim nego prijateljevati i upoznavati ga iz dana u dan. I jedni s drugima možemo postajati istinski prijatelji tek kad prijateljujemo s Isusom. Možemo se zvati vjernici i kršćani, možemo pohađati nedjeljnu svetu misu, ispovijedati se redovito, možemo koliko toliko izvana živjeti svoju vjeru a ne poznavati Isusa i ne prijateljevati s Njim. Ne možemo nikada reći da dovoljno poznajemo Isusa. Njega možemo samo tražiti i naći jer je on prvi pošao u potragu za nama. Kako reče sveti Ivan apostol: «U ovome je ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svojega kao žrtvu pomirnicu za grijehe naše» (1 Iv 4, 10).

Prelijepo iskustvo Božje ljubavi i blizine, koje je majka Monika izmolila za svoga sina,  donosi nam sveti Augustin u Ispovijestima: 

«Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio. I eto bio si unutra a ja vani. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s Tobom. Zvao si i vikao, i razbio moju gluhoću. Munjom si zabljesnuo, obasjao i raspršio moju sljepoću. Miris si prosuo, i udahnuh ga, i sad za Tobom čeznem. Okusih, i gladujem i žeđam. Taknuo si me i usplamtjeh za mirom Tvojim. Kad prirastem k Tebi svim svojim bićem nigdje više neće biti za mene ni boli ni muke, i živ će biti život moj, sav pun Tebe. Evo rana svojih ne krijem. Ti si liječnik, ja bolesnik. Ti si milosrdan, a ja jadan. I sva je moja nada samo u velikom milosrđu Tvome, Gospodine Bože moj.» Ovakva nam iskustva Božje blizine trebaju a takvim iskustvima, blizini i prijateljstvu nas Gospa želi voditi.

Za obraćenje je potrebno raditi. Ali obraćenje je tako veliko da ono ne leži samo u čovjekovoj snazi. Obraćenje nadilazi čovjeka. Zlo je jače od čovjeka i želi ga paralizirati. Zato trebamo Boga. Samo nas Isus Krist može izvući iz grijeha, lijenosti, sebičnosti, laži i zla. Ali i od nas se očekuje da učinimo odlučni korak. Sami sebe ne možemo promijeniti ni obratiti ali možemo Bogu reći «da». Učiniti zaokret u svome životu, uzeti Isusove riječi kao božanske a ne ljudske. To su riječi koje su sposobne ozdraviti, spasiti i obratiti čovjeka. Samo tako ćemo moći reći sa svetim Pavlom: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A ukoliko živim sada u ovom svijetu, živim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za me predao» (Gal 2, 20).

Hvala ti Majko Marijo što nam daruješ sredstvo koje nas može dovesti do Isusa. Neka po tvom zagovoru naša srca sve više otkrivaju molitvu kao potrebu. Neka bude sve više onih koji će iz ljubavi prema Bogu i samima sebi otkriti molitvu ne kao nešto što se mora nego nešto što se smije činiti.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 2. 2002.

DUBOKO POGLEDAJTE U SVOJE SRCE

Majka Marija nas poziva da okrenemo svoje oči od prošlosti, od prošle godine prema vlastitom srcu u kojemu boravi Bog. Prošlost je nešto što je bilo, budućnost ono čega još nema, ono što dakle postoji je danas, sada, ovaj trenutak koji se više nikada neće ponoviti. O našem sada ovisi naša budućnost. Sada se odlučujem za Boga ili ne odlučujem. Sada se mogu odlučiti za molitvu, sada mogu svoje srce otvoriti Bogu ili ga zatvoriti. Marija je često u porukama govorila o srcu. «Molite srcem, postite srcem, klanjajte se srcem mome Sinu, slijedi me srcem…» Posjedujemo tjelesne organe: oči za gledanje, uši za slušanje, srce - organ za molitvu. Možemo izgovarati molitve i bez srca, možemo raditi toliko stvari bez srca. Kuharice mogu spremati hranu bez srca, liječnici mogu liječiti bez srca, prodavačice mogu raditi u prodavaonicama bez srca, službenici u raznim uredima mogu mrzovoljno dočekivati stranke. Sve to slično je hrani bez soli, sve tako postaje bljutavo i beživotno. Majka Marija želi zato probuditi naša uspavana srca.

Mali princ u istoimenoj bajci reče: “Samo se srcem dobro vidi, ono bitno ostaje očima sakriveno.” Ponekad je potrebno i zatvoriti oči kako bismo mogli bolje vidjeti. Srcem se osjeća Bog, ne razumom.

Bogu možemo prići i srcem, a ne samo razumom. Kada Biblija i Gospa govore o srcu onda to nije samo tjelesni organ, to nisu emocije, osjećaji radosti ili žalosti, to je duh kojeg ne vidimo očima, ali osjećamo da on djeluje isto kao što kod stabla ne vidimo korijen, a znamo da on postoji jer stablo od njega živi.

Zašto se tako teško odlijepiti od ovog zemaljskog što nas ne zasićuje nego zavarava? Sveti Pavao će reći: «…Ja znam što je dobro, ali nemam snage ostvariti ga. Jadan ti sam ja čovjek. Tko će me izbaviti od ovoga smrti podložnoga tijela. Neka je hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu» (usp. Rim 7, 14 – 25). 

Gospa nam daje sredstvo u ruke, na nama je hoćemo li je poslušati ili nećemo. Mi smo poput utopljenika kome je bačen pojas za spasavanje. Na njemu je hoće li ga uzeti. Gospina ruka je pružena svakome od nas. Uzmimo je danas, ne sutra! Uhvatimo se barem skuta njezine haljine da nas ona iz mraka, nepovjerenja, sumnji i razočaranja izbavi i uvede u novi život s Kristom. Potrebno je stoga odbaciti svaki grijeh: laž, sebičnost, mržnju, oholost, psovku, bludnost, pijanstvo, zloću… Bez tog ne možemo naprijed, kao što ne možemo ploviti morem u lađi koju smo svezali za obalu. Uzalud nam je veslati. Potrebno je lađu odvezati. I nama se potrebno odvezati od svega što nas čini zasužnjenima i zarobljenima kako bi nas Majka Marija mogla povesti Kristu. Mir vam i Dobro.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 01. 2002.

BUDITE ZNAK NEMIRNOM SVIJETU

U prošloj poruci od mjeseca studenoga, pred samo vrijeme Došašća, Gospa nas je pozvala da pripremamo svoja srca za dolazak Kralja Mira koji jedini može i želi dati mir ljudskom srcu iz kojega dolaze i mržnja i ljubav, i praštanje i osveta, i mir i nemir.

U ljudskom srcu nastaju odluke za dobro i odluke za rat. Bez Isusa mir je nemoguć. Uzalud su svi ljudski napori, inicijative i politike da uspostave mir. Nemir i mržnja dolaze iz nemirnog srca kao što mir i ljubav dolaze iz srca u Bogu smirenog. Sve zavisi od toga gdje su korijeni moga bića i moje egzistencije, gdje sam postavio stablo svoga života. Bogu možemo jedino otvorenim srcem koje ne spava, srcem koje vjeruje, srcem koje nije okovano ohološću koja teško prigiba koljeno pred drugim čovjekom i Stvoriteljem.

Da nas i ovaj Božić ne bi mimoišao, da bismo susreli Božić, potrebno se sagnuti do razine djeteta. Isus će nam reći: «Ako ne postanete kao djeca…» (M 18,2-4) Djeca po zlu i čistoći srca a ne djetinjasti. Potrebno je zastati do jaslica i upiti taj prizor, taj tajanstveni događaj neobičnog rođenja koje se dogodilo na našoj zemlji. Od tog događaja više ništa nije isto, ova zemlja više nije prokleta i osuđena na propast. Potrebno je sjesti do nogu Isusovih, sići s brda vlastite oholosti i umišljenosti da sve znamo i možemo sami, kako bi nam dijete Isus progovorio i oplodio nas svojim mirom. Učimo se i ovog Božića od djece povjerenju, učimo se od djeteta Isusa koji je sišao do zemlje, do nemoći novorođenog djeteta, da bismo ga lakše razumjeli i prihvatili. I djeca lakše prihvate, razumiju i poslušaju govor svojih roditelja koji se znaju sagnuti do njihove razine i progovoriti im. Tako se i Bog sagnuo do naših nizina da bi nam bio razumljiv, tako je i Blažena Djevica Marija sišla k nama i progovorila nam našim razumljivim jezikom. Sve njezine poruke mogu se svesti na dvije riječi: molite i obraćajte se. Obratite se od mrtvih stvari, predmeta, k živome Bogu iz kojega nam dolazi svaka radost i mir.

I u ovoj poruci ona nam progovara i potiče nas na mir, ne bez razloga jer vidimo da smo okruženi i ispunjeni nemirima svih vrsta i boja. Ništa nam se u životu ne događa slučajno. Sve ima svoj uzrok kojeg mi možda ne poznajemo. I mir i nemir imaju svoje uzroke i razloge. Ne postoji slijepa sudbina u našem životu, kako se često zna reći.

Kao prvog dana, 24. lipnja 1981. godine kada se Gospa ukazala vidiocima s djetetom Isusom u naručju, tako i u ovoj poruci ona nam nosi i daruje Isusa koji ima odgovor na naša pitanja, rješenje za naše probleme. Marija nam i danas daruje Isusa koji je Put, Istina i Život. Daruje ga iznova, kao što ga je jednom zauvijek darovala ovom čovječanstvu rodivši ga tijelom i svojom vjerom u Betlehemu. Taj događaj nije pobožna priča nego stvarnost koja se odigrala na ovoj planeti. Bez Isusa smo izgubljena stvorenja koja lutaju ovom zemljom bez smisla i cilja, bez Njega nemamo puta nego stranputice. Ako Njega nemamo ostaju nam laž, smrt i očaj.

Još dok je hodao ovom zemljom Isus se pitao: «A Sin čovječji kad dođe, hoće li naći vjere na zemlji?» (Lk 18;8) Isus dolazi ne samo ovog Božića nego svakog dana želi te pohoditi. Želi pronaći otvorena vrata, ispruženu i toplu ruku, upaljeno svjetlo vjere. Isus te želi pohoditi i u tvome svagdanu obojenom monotonijom života i težinom posla, pohađa te u čovjeku simpatičnog i manje dragog lica, pohađa te Isus u svim susretima i razgovorima s ljudima, hoćeš li ga prepoznati? Isus se pita hoćeš li poslušati njegovu riječ: hoćeš li poput Petra baciti mreže, hoćeš li po njegovoj riječi praštati i blagoslivljati ljude, život, svoje putove i križeve života, ili ćeš proklinjati i očajavati. Isus se i danas pita hoće li naći vjere.

Gospa nas ne prestaje poticati i oduševljavati računajući na nas, koji želimo i prihvaćamo riječi njezinih poruka. Ona zna da nas ne mogu ugroziti naši neprijatelji i mrzitelji, nego će nas više ugroziti naše pomanjkanje vjere, ljubavi i prijateljstva prema Isusu. Odgovorni smo za svoj život ali i za živote ljudi koje nam je Bog stavio na put. Od sreće drugih ljudi ovisi i naša sreća. Pokušajmo danas - ne sutra - osluškivati jeku Božjeg glasa kao čežnju našega srca. Utišajmo buku i glasove kojima smo okupirani: crnim vijestima i katastrofama iz novina ili s radija ili televizije, kako bismo osjetili blizinu i toplo srce naše nebeske Majke i malog Isusa kojega nam Gospa rađa i daruje.

Međugorje, 26.12.2001.

Fra Ljubo Kurtović, OFM

PRIPREMAJMO SVOJA SRCA

U poruci prošloga mjeseca Gospa nam je govorila: «Dječice, vi ste izabrani da svjedočite mir i radost», a danas nam govori kako je nemir u srcima i mržnja u svijetu ljudi.

Svaki čovjek traži radost. Cijeli svijet želi biti sretan i traži radost. Svi želimo biti sretni. I dobri i zli su jednaki po tome što žele biti sretni. Tko je dobar, dobar je da bi bio sretan, tko je zao ne bi bio zao, kad se ne bi nadao da će time moći biti sretan. U svojim Ispovijestima govorio nam je veliki sveti Augustin: Ako svi ljubimo radost to je zato jer, smo je na neki tajanstveni način, upoznali. Da je naime nismo upoznali – da nismo za nju stvoreni- ne bismo je ljubili. Čovjek koji kuca na vrata crkve – čak kad to čini s nasiljem i srdžbom – to je stoga jer traži radost. Mladi ljudi osobito traže radost. A vidimo da je svijet većinom oko nas žalostan. Žalost i nemir nas stišću za grlo i gotovo da nas guši. Sve je manje radosnih ljudi i radosnih kršćana. Već je Niče prigovarao kršćanima kako su njihova lica i previše smrknuta i namrštena.

Žalost i nemir hodaju našim ulicama, selima i gradovima. Žalost se uvukla i u naše obitelji. Žalost i nemir zarazuju i našu djecu kojima umjesto radosti darujemo stvari za pojesti, igračke sve golemije i nakaznije za potrgati. Radost ne dolazi od stvari, od igračaka, od jela, od automobila, motora, tehnike, novaca i užitaka. Naše srce i duša traže pravu hranu. Dušu ne možeš prevariti stvarima. Ako je ne nahraniš Bogom i Njegovom riječi ona će se buniti i tebi osvetiti. Duša ti šalje znakove poput praznine, besmisla, nervoze, agresivnosti, ljutnje protiv svih i svakoga. Potrebno je prepoznati te znakove i iznova se učiti radovati malim stvarima i prepoznavati toliko toga što nas okružuje da nam je sve darovano i da ništa nismo zaradili ni zaslužili.

Gospa, Majka korača s nama već dvadeset i više godina. I ovom porukom nas pripravlja na vrijeme došašća koje je pred nama i stavlja nam pred oči Kralja Mira. Nemir i mržnja vladaju svijetom govori nam Majka u ovoj poruci, a to vrlo dobro znamo i vidimo. Ne samo u svijetu nego se uvukla i u međuljudske odnose, u obitelji, među narode. Gospa nam pokazuje put, stavlja u ruke moćno sredstvo kojim možemo doći do mira ako ga želimo i tražimo. Nije dovoljno vidjeti i spoznati stanje svoga srca i duše, stanje koje vlada u mojoj obitelji. Nije dovoljno znati, kao što gladnom čovjeku ne koristi znati da je kruh dobar. Ne koristi nam znati da je Bog ljubav, ne koristi znati da je Gospa ovdje jer nas ljubi. Potrebno je poći za njezinim riječima, odlučiti se, poći već danas.  Potreban nam je susret i iskustvo Boga ljubavi. Ne koristi nam proklinjati tamu nego je dovoljno upaliti jednu svijeću i već je tame nestalo. Nekad je dovoljno samo malo podići oči iznad blata ovoga svijeta, malo iznad ljudskih glava, izgovoriti jednu dobru i pozitivnu riječ i već je tame nestalo. Potrebno nam je ozdravljati naše negativne, crne, tragične misli i izgovarati čiste riječi da bi Božje zdravlje i mir mogli k nama doći. Nije dovoljno reći u mojoj se obitelji ne moli, ne možemo se nikako sabrati zajedno, svatko ide svojim poslom, putem. Počni ti ako nitko neće, ohrabri se ti izreći Bogu riječ molitve i vapaja da bi po tebi moglo svjetlo sići malo po malo na sve koji su s tobom.

            Mnogo je srdaca koja slijede Gospine poruke koje nam daje i danas. Gospa na nas računa koji želimo čuti njezine poruke da se ne  umorimo i onda kad ne vidimo odmah plodove i uspjehe. Sigurnost nam je njezina prisutnost, njezine riječi da je ona s nama unatoč svemu. Budimo i ostanimo i mi s Njom. Mir vam i Dobro.

Međugorje 26. 11. 2001.

Fra Ljubo Kurtović

GOSPA NA NAS RAČUNA OZBILJNO

Vjerujem da su riječi preslabe, malene i nedovoljne da izraze želju i ljubav Blažene Djevice Marije prema svojoj djeci.  Njezina čistoća i veličina ljubavi ne mogu stati u riječi. Svaka riječ ima snagu da rani ili da ozdravi. Svaka riječ nosi sa sobom duh, srce ili bezdušnost i prazninu. Znamo da Gospine riječi dolaze iz čistog, u Bogu smirenog srca, ispunjenog ljubavlju koja se ne umara.  Zato nam i poruka ovoga mjeseca želi biti putokaz, želi pokazati smjer. U prometu nam ne koristi prometni znak ako ga ne slijedimo, ako stojimo kod tog znaka nikad nećemo doći k cilju. Znakovi nam služe da se ne izgubimo nego da dođemo do cilja. Tako nam i Gospina poruka želi reći, želi nas povesti, a mi smo oni koji hoće ili je neće slijediti. Već više od dvadeset godina Gospa ne samo da govori nego želi viknuti svakome srcu: Molite. Lako ćemo pronaći tisuću razloga da ne molimo ali je samo jedan razlog da molimo, a to je radosni susret sa Spasiteljem. Plod naše molitve jest ljubav za kojom čeznemo i koju tražimo ali možda na krivi način i na lažnim mjestima. Susrećemo se sa sve manje ljubavi u međuljudskim odnosima, sve više zavisti, ogovaranja, iskorištavanja i nerazumijevanja. I tome se čudimo i pitamo kako takvi pokvareni  mogu biti ljudi. Možda se dovoljno ne čudimo zašto se tako malo ljudi odlučuje na molitvu. Ne čudimo se i ne pitamo zašto je sve manje obitelji koje zajedno mole, koje zajedno nose terete jedni drugima. Ne čudimo se puno kad netko pogrđuje Božje ime jer smo se navikli na taj otrov. Ne čudimo se puno kad se obitelji, roditelji stide moliti jedni pred drugima i pred svojom djecom. Gospa ne upire prstom u naše rane koje predobro poznaje nego ih želi previti čistoćom svoje ljubavi.

Pitamo se zašto je molitva tako teška? Možda zato jer ne vjerujemo u njezinu svemoć, ili bolje reći u svemoć Božju koji nema druge mogućnosti da nam priđe i da nas spašava, oslobađa i ozdravlja. Bog nam može dati samo ono što ga zamolimo. Mir može doći samo tamo gdje mu otvoriš vrata. On stoji pred tvojim vratima.

Možda i molimo za mir ali tako olako prihvaćamo izvore svađa: negativne misli, optužbe, sudove i prosuđivanja, sumnjičenja, ogovaranja i klevetanja drugih. Mir ima svoju cijenu, i on se ne može kupiti poput neke stvari u trgovini. Mir nije jeftina stvar, on zahtijeva i određenu šutnju ponekad herojsku. Borba za mir je neprestana borba. Tko želi biti borac mira potrebno se pripremiti za rat protiv samoga sebe, protiv vlastitih negativnih nagnuća koja donose plodove smrti i razaranja. Potrebno je postaviti stražu na svoja usta kako bi boravili u prisutnosti Onoga koji daje i koji jest mir. Samo preko srdaca koja žive u miru Gospodin može uspostaviti kraljevstvo mira najprije u našim obiteljima a onda u svijetu. Učinimo ono što možemo a Bog će učiniti ono što nam izgleda nemoguće. Ako ne učinimo što je u našoj moći ni Bog neće na silu u otvrdlo i hladno srce.

Vjerujem da je Isusa najviše boljelo to što ga ljudi nisu uzimali ozbiljno. I Gospa je jednom rekla: Mnogi su koji su uzeli ozbiljno moje poruke ali su odustali kad su naišle teškoće i trpljenja. Isus nas uzima ozbiljno, Gospa na nas računa ozbiljno zato toliko dugo ostaje s nama. Ona je kao Majka zahvalna za sve one koji s ozbiljnošću slijede Majčin zov. Ne umorimo se poći za Njezinim riječima. Približimo se Isusu preko Marije otvorenim srcem. Neka nas ljubav privuče Bogu a ne strah. Pođimo k njemu prije nego nas kakva nevolja natjera k njemu. Probudimo se prije nego nas kakva iznenadna nesreća ili bolest probude iz duhovnog mrtvila. 

Marijo hvala ti na tvojim pozivima, riječima i dolascima. Hvala ti što si izmolila tolike milosti za sve one koji su otvorili srca, koji s ozbiljnošću slijede zov tvoga srca. Hvala ti Marijo koji će još pohodivši ovo mjesto doživjeti novo rođenje u susretu sa svojim Spasiteljem. Hvala ti Marijo za tolike obitelji koje se okupljaju na molitvu i hrane na izvoru života. Hvala ti Majko na tolikim probuđenim srcima po sakramentima svete ispovijedi i svete mise.  Hvala ti Majko što se nisi umorila s nama. Ne umori se zvati nas kad se mi umorimo i udaljimo.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 10. 2001.

Danas je cijeli svijet u velikoj krizi: ekonomskoj, materijalnoj, socijalnoj a osobito političkoj. Gospa to zna i kao prava majka brine se za svoju djecu. Ona nam želi dobro i zato nas u najnovijoj poruci sve potiče na molitvu za mir.

Molitva je jedna od glavnih Gospinih poruka koju ona često ponavlja, jer molitvom se čovjek odlučuje za Boga i stavlja ga u središte svoga života. Gospa to ponavlja više puta iz jednog jedinog razloga, jer ljudi se nisu do kraja odazvali pozivu na obraćenje, mir i molitvu. Molitva priprema čovjeka da se otvori Bogu i dopusti mu da Duh Sveti u njemu djeluje. To je prvi preduvjet stvaranja novog neba i nove zemlje u kojem će vladati mir.

Iz Međugorja snažno odjekuje poruka mira, snažnije nego bilo s kojeg drugog mjesta u svijetu i glasom jačim od bilo čijega. Taj mir je neusporedivo bogatiji od bilo kojeg drugog mira jer mu je sadržaj sam Bog. Ide sve do korijena čovjekova srca i prožima cijeloga čovjeka. Mir koji nije niknuo u čovjekovu srcu ne može niknuti nigdje. Isto tako mir kojemu Bog nije korijen ne može ni postojati.

«Tko moli ne boji se zla i nema mržnje u srcu» – poručuje Gospa svima nama. Njezin glas je jači nego jakost jakih i slabost slabih. Njegovom snagom pali su mnogi jerihonski zidovi kojima je bio opasan ovaj svijet. Odazovimo se njezinom pozivu ljubavi kako bi mogli biti dionici stvaranja novoga neba i nove zemlje u kojima će počasno mjesto pripadati sinovima i kćerima Božjim, onima koji potpuno pripadaju Bogu i koji su mu se potpuno posvetili.

Fra Danko Perutina

Međugorje, 26. 9. 2001.

KORAČATI PUTEVIMA SVETOSTI

Iz Gospinih poruka vidimo njezinu želju, ljubav majke koja želi pratiti svoju djecu putevima života. Može se vidjeti da ona živi, diše i hoda s nama. U zadnjoj poruci  nas poziva na odmor u Bogu, jer samo Bog odmara. Ne odmara molitva kao takva nego Bog koji se nalazi u molitvi. Molitva nije cilj nego je samo sredstvo koji nam Gospa želi staviti na srce. Postoje molitve u koje Bog ne može ući jer su mu zatvorena i zapriječena ulazna vrata. Zatvorena su jer je naše srce zatvoreno. Molitva koja je formalna i površna, učinjena iz dužnosti a ne iz ljubavi, takva molitva umara jer unutra nema Boga. Zato nas Majka poziva na molitvu srcem, s ljubavlju i sa željom da susretnemo Boga koji nas čini zdravima, čistima i osnaženima da nosimo svoje dane i svoje terete radosno kroz život.

Marija nas poziva na svetost. Samo je Bog svet. On je onaj koji je tri puta svet. Onaj kojemu nismo dostojni pristupiti, kojemu nismo dostojni prići i biti u njegovoj blizini. Ali nam je on dokazao i potvrdio svojim životom da mu bez straha možemo doći. Isus je tako živio da ga se nitko nije morao bojati i strepiti od njega. Mi mu dolazimo ne zato što smo dobri, sveti, pobožni i odani nego zato što ga trebamo kao kišu suha i ispucala zemlja. Mi Isusa primamo u svetoj pričesti ne zato što smo ga dostojni primiti nego zato što ga trebamo da bismo ostali na životu.

Na nama je odlučiti se na svetost a na Bogu je da nas učini svetima. Kako reče Isus: Bez mene ne možete učiniti ništa. Ono što možemo jest odlučiti se. Bog se ne može, odnosno neće umjesto nas odlučiti. Ne može nam nasiljem oduzeti slobodu, vjeru, povjerenje i ljubav. On nam može pomoći samo u onome što ga zamolimo. On nas pita kao što pita onog slijepca u evanđelju što hoćeš da ti učinim? Isus želi od nas čuti, želi čuti naše srce, našu odluku, naš krik duše za njim, kako bi iz dana u dan postajali njemu slični.

Obično imamo iskrivljenu sliku svetaca koji su čudaci, teški i nastrani. Ali su samo sveci bili potpuno zdravi i najnormalniji ljudi na ovome svijetu. Za njima su ljudi čeznuli jer su na njima otkrivali lice Božje. Ljudi su ih tražili i čeznuli za njima. I danas ljudi vape za Bogom, traže Boga, traže one koji će im posvjedočiti da postoji Bog, da je živo zauzet za sudbinu čovjeka i za njegove dane. Odlučiti se za Boga nije jeftina stvar nego je zahtjevna. Bog ne traži od nas otrcane ostatke vremena u našem svagdanu nego traži puno više. Traži malo srca, malo ljubavi, malo oduševljenja za njega i njegovu riječ. Kao što je Bogu potrebna majka njegova sina Isusa Marija, tako si mu i ti potreban da daruješ nekome osmijeh, da opravdaš nekoga tko je krivo optužen, da poviješ rane ranjenome, da kažeš svakome čovjeku da nemaš ništa protiv njega, da ni uz čije ime u tvom govoru ne bude smeća. Bog i danas želi da gledaš ispod površine srcem, jer je svatko željan ljubavi, željan onih ljudi koji ne traže svoje interese, svoju korist nego one koji traže Božje interese i Božje želje.

Imaj hrabrosti biti nenormalan za ovaj svijet kako bi te taj isti svijet tražio i čeznuo za tobom koji si imao hrabrosti koračati za Bogom, jer mu ti upravo trebaš. Ti koji imaš hrabrosti vjerovati, hrabrosti moliti kad svi proklinju, hrabrosti vjerovati kad su svi u sumnji i očaju.

Budimo stvarni, budimo istiniti sami sa sobom. Pogledaj i vidi da nemaš život u svojoj ruci, da nisi gospodar svoga života pa ma koliko se trudio, radio i stjecao blaga. Život ovdje ne možeš sačuvati. Ovdje si da život potrošiš, i to ne uludo nego razumno kako nas Isus i Gospa u ovoj poruci poziva. «Ako pšenično zrno ne umre ne može donijeti roda, ako li umre donosi stostruk rod.» Tvoj život može procvjetati pa ne znam koliko imao godina, ne znam kako te bolest ili starost prikovali za krevet. Prihvati svoju situaciju, svoj život, ljude koje ti je Bog stavio na put života. Od srca znaj Bogu zahvaliti i za neugodnosti znajući da on ima rješenje, da on zna zašto je to tako i već si ušao u prostor povjerenje i mira. Stani na Božju stranu, osloni se na njega kao na stijenu, kao na čvrsti temelj na kojem ne možeš biti ugrožen i osuđen od ovoga svijeta. Dušu ne možeš prevariti, ona traži Boga. Potraži ga tamo gdje on prebiva. Potraži ga u svom srcu, u zajednici vjernika koja se okuplja na euharistiju i na slušanje Njegove riječi, potraži ga u Evanđelju, potraži ga u svakom čovjeku i onom simpatičnom i ne simpatičnom. Gdje god se okreneš Bog je tu. Neka ti otvori oči za nove poglede života, povjerenja i mira.

A tebe molim Marijo kao što si rodila Isusa rađaj svakoga od nas, rađaj nas za novi život. Neka nas Marijo tvoje riječi nahrane povjerenjem kako je Bog na našoj strani, kako se zauzima i brine za nas.

 Fra Ljubo Kurtović

Merđugorje 26. 8. 2001

 

BOG JE ODMOR

Kako reče papa Pio XI: «Kao što sve majke dožive ugodni osjećaj kad vide da lice njezina djeteta odražava neko svojstvo njihova lica, tako Marija, Majka naša, nema veće želje niti radosti do li da gleda crte i kreposti svoje duše u mislima, riječima i djelima onih koje je kao djecu prihvatila podno križa svoga jedinorođenca.»

Gledajući Mariju i mi se ohrabrujemo nadom da ćemo i mi stići tamo gdje je ona. Ona je tako naš ponos. Jedna od nas je tako visoko dospjela. Stoga trebamo zazivati Mariju. Naša pobožnost prema Mariji je opravdana. To je ono što Bog želi, Isus potiče a Crkva vjerno drži i brani. Ne boj se uzeti Mariju za ruku. I Josip se bojao ali mu je u snu došao anđeo i upozorio ga: «Josipe, sine Davidov, ne boje se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, došlo je do Duha Svetoga» (Mt 1,20). Ne boj se uzeti Mariju za majku, zagovornicu, odvjetnicu i prijateljicu, jer ono što se po njoj događa u crkvi, i u Međugorju od Duha je Svetoga. Učimo od nje moliti, učimo od nje kako se osloboditi sumnji, kompleksa, ovisnosti, grijeha, mlakosti i površnog kršćanstva koje počinje i završava na nedjeljnoj svetoj misi. Tko voli Isusa zavoljeti će i Mariju. Tko se obrati Mariji bit će doveden Isusu, jer je Marija primila posebnu karizmu, dar da nas vodi Isusu. Marija bez Isusa je obična nemoćna žena svijeta. U njemu i po njemu ona je kraljica svijeta i kraljica mira.

I danas nam stavlja pred oči govoreći kako se nalazimo u vremenu milosti, vremenu Božje naklonosti. Bog je naklonjen nama, a Gospa nam govori da se i mi naklonimo njemu te se približimo osobnom molitvom, osobnim Da, osobnim hodom za njim.

«Iskoristite vrijeme odmora», govori nam Majka Marija. Svi se želimo odmoriti, svi imamo pravo na svoj odmor. Želimo izići iz svojih svakodnevnih poslova, obveza i tereta. Možda to i činimo ali se vraćamo još umorniji i opterećeniji. Tijelo se ne može odmoriti ako je duša opterećena, ako je savjest uprljana i pogažena grijehom, ako živimo posvađani s bližnjima, ako nosimo u sebi terete nepraštanja i mržnje, ako živimo s nepomireni sami sa sobom, s Bogom i drugima. Tijelo se onda zgrči, krvni tlak naraste, nervoza i tjeskoba se uvuku u podsvijest i ne daju nam mira i odmora.

«Samo je u Bogu mir dušo moja, samo je u njemu nada moja i spasenje», pjeva psalmist. Najljepši odmor je u Bogu, jer je u konačnici Bog sam odmor duše i tijela. Do Boga se valja probiti, doći, progledati. Zato nas Gospa poziva: pronađite mir u prirodi. Priroda je Božja knjiga ispisana njegovom rukom. Znajmo se diviti njegovim djelima, ne prestanimo se čuditi ljepotama koje su nam nadohvat ruke. Prepoznajmo Boga kako u osmijehu djeteta tako i u letu ptice, u šumu mora, u visokoj planini. Sve nam to govori o njemu.

Priroda nije ljudsko djelo, zato je čovjek mora istraživati, ispitivati i diviti joj se.  Kad se prestanemo diviti prestali smo živjeti. Kad kažemo nekome: Znam te. Tada smo prestali istraživati, diviti se i ljubiti čovjeka. Tada smo ga u sebi ubili, ali smo tada i sebe osakatili. A čovjek i priroda su neistraživi i neiscrpivi kao što je Bog neiscrpiv u bogatstvu svoga mira i ljubavi.

Poslušajmo Gospin glas u sebi. Neka se naše oči otvore za čudesna djela Božja kako bi odmorili svoje duše i svoja tijela. 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.7.2001.

S VAMA SAM

Čovjek se nađe u teškoći kad mora svoje duhovno iskustvo, svoju ljubav izreći, opisati, staviti u riječi. Riječi su presiromašne da izreknu neizrecivo, da opišu neopisivo. Tako je i s Gospinim riječima poruka. One nam mogu izgledati presiromašne i jednostavne. Ista riječ izgovorena iz različitih usta ima različito značenje.  Novost Gospinih ukazanja nije toliko u njezinim porukama nego u njezinoj snažnoj prisutnosti koja se osjeća. Njezino majčinsko srce je otvoreno i svi mogu uzeti i napiti se kao iz nepresušivog izvora ljubavi i milosti koja se izlijeva na sve ljude.

I u ovoj poruci nam poručuje: S vama sam.  Želi nam reći ne bojte se, ja sam s vama ali i vi budite sa mnom. Tamo gdje je Marija ondje je Gospodin. Mariji koja posreduje vrhunsko ostvarenje Božje prisutnosti u povijesti veli anđeo: «Gospodin s tobom.» Sila Svevišnjega počiva na njoj. I tu silu i snagu milosti prenosi i nama danas toliki niz godina. Majka ne može napustiti svoju djecu, ne može ih se odreći bez obzira koliko bili neposlušni i tvrdoglavi. U Međugorju nam Gospa ne daruje samo svoje riječi nego samu sebe, svoju osobu. Preko nje lakše dolazimo Bogu.

Posebno nas upozorava da se nalazimo u milosnom vremenu u kojem je Bog posebno naklonjen čovjeku. Bog se do kraja približio čovjeku u Isusu Kristu. U ove naše dane po Mariji postaje nam blizak. Marija zrcali Božje lice i očituje istinu Isusovih riječi: «Jer ni Sin Čovječji  nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge» (Mk 10, 45). Isus to ne prestaje činiti i danas. Gospina ukazanja i milosti su dar i znak da Bog služi čovjeku i da ga ne prestaje ljubiti. Božja ljubav je dosjetljiva, ona pronađe načine i putove do ljudskog srca.

Bog nije htio bez čovjeka pomoći čovjeku. Izabrao je Mariju, jednu od nas, od našeg ljudskog roda. Zato možemo biti ponosni jer imamo u njoj ostvareno u punini ono što Bog želi za svakoga od nas. Preko Marije je došao čovjeku. Trebalo mu je srce koje će reći Da, srce koje će vjerovati. Preko Marije dolazi nama i danas. Zato nam Marija daruje sebe kao posrednicu do njezina sina Isusa i našega Spasitelja.

U životu nam je potreban drugi. Ne bi nas bilo da nije bilo onih koji su nas prihvatili, ljubili i odgajali. Tako mi je i u životu vjere potreban drugi koji će me ohrabriti, povesti i podići. Svi trebamo uzore, ideale, ljude veličine duha koji će nas probuditi iz našeg duhovnog mrtvila, nezadovoljstva i neraspoloženja. Trebamo one s kojima ćemo se moći identificirati. Kao što se dijete poistovjećuje s roditeljima te znamo čuti od djece: Ja želim biti kao tata ili kao mama. Djeci je to potrebno, i ako nemaju prave uzore u roditeljima s kojima su povezani tjelesno i duhovno na najprisniji način teško će moći izrasti u zdrave ljude sposobne boriti se u životu. Marija nam se daruje kao savršena majka u kojoj možemo prepoznati ono što nam je najpotrebnije.

Čovjek je biće koje raste s uzorom koji pred njim stoji. Gospa nam daruje bezgrešni ideal Krista, Bogočovjeka. Zove svakoga da Njega nasljedujemo i da od Njega učimo kako bismo narasli do punine vlastitog savršenstva.

Danas se nude i drugačije vrijednosti, ideali i uzori. Danas se sve više i više gubi osjećaj grijeha a onda povezano s tim gubi se i poznavanje pravog uzroka nepravdi, zla, iskorištavanja, nezadovoljstva, rastavljenih brakova, nevjere i patnji koje prouzrokuje čovjek čovjeku. Vlastitu dušu ne možemo prevariti. Nitko i ništa je ne može nahraniti ni zadovoljiti osim Boga živoga.

Poslušajmo zov majčinskog srca, ozbiljno uzmimo njezine riječi koje nas vode Isusu Kristu.

  Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 6. 2001.

BOG JE IZVOR BLAGOSLOVA

I u ovoj poruci kao i u nekoliko prethodnih Gospa nam govori kako je ovo milosno vrijeme. Njezina nazočnost među nama je milosno vrijeme koje želi da iskoristimo da nam dani i godine ne prođu uzalud. A život i godine prolaze i teku kao rijeka. Gospa nas poziva na tišinu srca. Kako netko reče u molitvi: «Bože kada budeš prolazio i pokucao na moja vrata daj da te čujem i da ti otvorim, daj da budem kod kuće, kod sebe.» Često smo u napasti biti izvan sebe, biti nečim zaokupljeni i tako rastreseni, a Bog nas preko Marije želi sabrati i sakupiti. Strah nas je susresti se sa sobom i s Bogom, te imamo potrebu neprestano nešto raditi, govoriti i biti nečim okupirani. Danas se čovjek boji tišine a jedino u tišini vlastitog srca može se Boga i sebe susresti i čuti. Gospa nam govori da radimo puno ali u tom radu nema Božjeg blagoslova, nema one soli koja daje okus kruhu i hrani. Kao što je kruh bez soli bljutav i ne jestiv tako je i naš rad prazan bez blagoslova kojega Bog daruje onima koji ga traže. Blagoslov je snaga i svjetlo našim koracima. Po blagoslovu ulazi svjetlo i mir u nas. Čim netko umjesto psovke uvede običaj blagoslivljanja, umjesto navike da proklinje naviku da želi dobro drugima, on postaje zdrav, sretan, izbavljen iz ruku neprijatelja. Izustiti ime Božje uzalud i huliti na ime Božje donosi smrt, bolest i propast. Naše riječi koje izgovaramo govore puno o nama. Riječ je sposobna da rani i da ozdravi, sposobna je ubiti ali isto tako i vratiti život. Zato je važno ružno i zlo u nama pobjeđivati dobrim i liječim, čistim i blagoslovljenim. Sve što je blagoslovljeno donosi blagoslov. Blagoslovi jednu stvar i ona će blagosloviti tebe! Proklinji je i ona će prokleti tebe. I što u životu osuđuješ, to će ti se vratiti udarcem i raniti te. Ako blagosloviš neku životnu situaciju onda ona nema snage da te povrijedi, i ako ti donosi neko vrijeme nevolju, malo pomalo će nevolja nestati a blagoslivljanje iz iskrena srca postat će blagoslov za druge. Kad blagoslivlješ sam postaješ spreman primiti blagoslov.

U ljudskoj je prirodi biti zavidan, loše govoriti o drugome, pa čak i proklinjati one koji imaju uspješan život i bogatstvo. Ljudi postaju zavidni i teško im je blagoslivljati one koji su u svome životu došli do nečega, postigli nešto. Umjesto toga naginju tome, da ih kritiziraju i  loše govore o njima. Ako je nekoga Bog obdario vidljivim dobrom, budi velik i zahvaljuj za tu Božju dobrotu na tvome bratu, neka tvoje oko ne bude zavidno. Ako vidiš nekoga da je blagoslovljen Božjom snagom onda ga i ti blagoslivljaj i blagoslov će također doći i u tvoj život. To je Božje obećanje. Blagoslivljaj također svoje životne okolnosti. Blagoslivljaj da bi se mogla dogoditi promjena na bolje, jer upravo mijenjaš ljude onim što o njima misliš, govoriš i očekuješ. Ako ljude hranimo nadom, vjerom, ljubavlju i povjerenjem oni će uspjeti. Napajati sebe i druge blagoslovima i pozitivnim mislima i riječima znači oživjeti u sebi i u drugima ono blago koje jesmo i koje nosimo. U punini ljubavi i blagoslova majčinskog srca Marija nam već gotovo 20 godina nudi milosti svoje nazočnosti među nama. Srcem priđimo nebeskoj majci kako bismo mogli nadvladati sve mržnje, proklinjanja, zavisti, ogovaranja i klevetanja. Ona nas upućuje da molimo Duha Svetoga kojega Bog želi poslati svima koji ga žele i traže. Bog ne može ostati gluh, ne može ne odgovoriti na vapaje koje dolaze iz srca. Potrebno mu je vrata života otvoriti. Neće i ne želi na silu provaliti ni u čiji život. Oduprimo se svakoj nemarnosti i hladnoći srca. A tebe Marijo, Kraljice mira, molimo ne umori se s nama, govori nam, opominji nas i vodi putevima života.  

  Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26.5. 2001.

HODAJMO ZA GOSPINIM RIJEČIMA

Gospa, naša Majka, nije se umorila s nama. Prava majka ne prestaje ljubiti svoje dijete ne znam kako ono bilo neposlušno, nemirno, bolesno ili prkosno. Ispunjena je ljubavlju i s njenom snagom u sebi nam govori, doziva i poziva. Sadržaj njezinih riječi je gotovo isti već dvadeset godina ali je novina i svježina jer nam govori sada, danas, ovog trenutka. Ne zaustavimo se na riječima, nego pođimo do izvora majčinskog srca iz kojeg dolaze te riječi. Ne zaustavimo se na znaku nego pođimo tamo gdje nas znak upućuje, gdje nas usmjeruje. Primaknimo se Njoj koja se i sama nalazi u onoj slavi koja sve nas čeka. Ona želi da pođemo, da koračamo a ne da stojimo očekujući neko čudo koje se ima dogoditi izvan nas. Čudo se može i treba dogoditi u nama samima. Gospa nam želi govoriti pa i onda kad je ne želimo slušati, pa i onda kad ne želimo hodati za njezinom riječju. Bog nije negdje u nedostupnom svjetlu nego prebiva tako živo u nama, samo se trebamo probiti do njega. Treba toliko otpora pobijediti u nama i oko nas. Okovani smo tjeskobama, strahovima, zabrinutošću za svoje sutra, u strahu što će drugi o nama misliti ili reći ne pitajući se što Bog misli o nama, što on hoće i želi od nas. Gospine riječi nisu senzacionalne nego majčinski jednostavne, kao što je Bog tako jednostavan a mi tako složeni i zatvoreni. Ne dopustimo da nam išta bude ispred Boga, pa ni vlastiti život. Kad je Bog na prvom mjestu sve drugo samo od sebe dođe na svoje mjesto. Dogodi se u našem životu kad nam sve postane prazno, besmisleno, kada ni u čemu ne doživljavamo zadovoljstvo, kad se više ni čemu ne znamo iskreno radovati. Sve je to znak da svome životu ne znamo i ne vidimo smisla. Znakovi su to da je duša ostala zanemarena i gladna i žedna Boga i njegove ljubavi. Znak je to da smo izgubili i zaboravili svoje korijene i svoj izvor života. Jednom prolazimo ovom zemljom. Trebat će jednom otići sa ove zemlje a da još uvijek možda ne znamo zašto smo živjeli. Treba otputovati, oprostiti se sa svojim prijateljima, nestati odavde a da ne znamo kamo to odlazimo i što nas to tamo čeka. Zato su nam potrebni sveta misa, ispovijed i molitva na koju nas Gospa poziva. Sve su to sredstva a ne cilj. Molitva nije cilj nego put do cilja. Cilj je kako reče Gospa radosni susret sa Spasiteljem. Znamo kako olako zanemarimo molitvu, kako se teško odlučimo za nju, kako se olako nametne tisuću obveza, poslova, susreta, važnijih i potrebnijih stvari ispred molitve, ali kad se za nju odlučimo uvijek doživimo kako nam je lijepo s Bogom, kako je vrijeme provedeno s Bogom jedino iskorišteno vrijeme života. Na kraju života vjerujem da ćemo žaliti za svim izgubljenim vremenom ali samo vrijeme provedeno u molitvi biti će ono blago koje ćemo ponijeti sa sobom. To blago zarađujemo ovdje na zemlji, ovdje se odlučuje o našem životu i o našoj vječnosti. Nakon smrti ništa bitno se ne događa, ovdje na zemlji izričemo svoj Da ili Ne Bogu, svoj Da životu ili smrti.

Majka nas poziva stazom života. Ta staza nije nimalo privlačna, nije široka ni lagana. Naše obraćenje koštaju, naša vjera nije nimalo jeftina, zahtijeva ulaganje mojih fizičkih i psihičkih snaga ali zato znamo da vodi u život već ovdje na zemlji a ne tek u vječnosti.

Neka nas Gospa povede do izvora života. Pođimo za njezinim riječima.

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 26. 4. 2001.

TEMELJ TVOGA ŽIVOTA JE U BOGU

Naša nebeska Majka, Kraljica mira, i danas progovara i daje nam recept za život. Taj recept izgleda u isto vrijeme prejednostavan i pretežak. Želi nas ohrabriti da se usudimo poći stazom koja vodi do Boga u kome je naš život. Svatko od nas po naravnoj sklonosti želi pronaći smisao života, želi ispunjen i ostvaren život. U tom traženju i životnim borbama često se oslonimo na ono što je na prvi pogled privlačno, što je lakše, što nam puno obećava i što nam se sviđa. Nerijetko nakon takvih izbora doživimo razočaranja i iziđemo izranjeni, izudarani i razočarani. Vidimo kako tjelesnim očima ne možemo proniknuti srce života. To znači da zapravo ne znamo što je život. U postojanje nas je dozvao netko drugi ne mi. Nisu to ni naši roditelji ni prijatelji, nego Bog. Život nismo sebi darovali nego smo ga na dar primili. Darovani smo samima sebi. Život nismo zaradili ni zaslužili. Nismo gospodari svoga života nego smo njegovi upravitelji, i zato smo odgovorni Bogu koji je jedini gospodar naših života.            

Svatko od nas želi sačuvati, produljiti i poboljšati svoj život na razne načine i raznim sredstvima. Život je nešto najvrjednije i najdragocjenije. U nama je nagon za obranom života i očuvanjem života, iako svojim odlukama i postupcima možemo u sebi uništavati život. Naš život u konačnici ovisi o Bogu jer nam uvijek iznova oprašta, čuva i spašava živote. Bez našeg odobrenja, bez našeg Da Njemu i Bog je nemoćan da nam pomogne. Zato je Gospa u svojoj majčinskoj ljubavi toliko dugo s nama i tako uporna. Želi da progledamo, da se olako ne zalijepimo za ono što privlači, što se sviđa, što olako obećaje a u konačnici razočara čovjeka. To nam potvrđuje i papa Ivan Pavao II u svojoj poruci mladima za XVI svjetski dan mladih: «Raširena kultura prolaznoga, koja daje vrijednost onome što se sviđa i što se čini lijepo, htjela bi vjerovati da je za sreću potrebno otkloniti križ. Predstavlja se kao ideal laki uspjeh, brza karijera, seksualnost odvojena od smisla odgovornosti, i na kraju, postojanje utemeljeno na vlastitom potvrđivanju često bez poštovanja prema drugima. Otvorite dobro oči, dragi mladi: ovo nije put koji daje život, nego staza koja strovaljuje u smrt.» Isus će reći: «Ja sam put, istina i život» (Iv 14, 6). Gospa želi da izaberemo njezina Sina Isusa za svoga učitelja i gospodara života. Samo s njim i u njemu nećemo biti razočarani. Isus ne obećaje ispunjenje svih naših želja, brzu karijeru, laki uspjeh on obećaje život u punini. Ruski književnik A. Solženicin u svom romanu «U prvom krugu» reče: «Sreća neprestane pobjede, sreća ispunjene želje, sreća uspjeha i potpune sitosti – to je patnja. To je duhovan smrt, neka vrst beskonačnog moralnog bola. Jer postoji ispunjen i ostvaren život unatoč mnogim našim neispunjenim željama.

Gospina poruka ovog mjeseca izgleda poput upozorenja i ukora svojoj djeci da otkriju gdje su temelji njihova života. Gospa kao da želi reći: Dječice moja, otvorite oči srca. Od duha se živi ne od tijela koje vas zavarava i vuče k zemlji. Podignite oči prema nebu, prema životu, prema Božjem duhu koji živi u vama.»

Želim od srca sebi i vama da se ne umorimo otkrivati uvijek iznova Boga u sebi. Hvala ti Marijo na tvojim riječima, porukama i majčinskim upozorenjima. Usudimo se povjerovati i poći stazom koja vodi u život.

Međugorje, 26. 3. 2001.

Fra Ljubo Kurtović

BOG JE LJUBAV

Korizma je vrijeme koje nam crkva daruje za preispitivanje svoga života  u svjetlu Isusove riječi i poziva: «Obratite se i vjerujte evanđelju», i u svjetlu Gospinih poziva i poruka koje nam daje gotovo dvadeset godina. Svi događaji oko nas su znakovi vremena, pa tako i Gospina ukazanja su jedan od znakova našega vremena u kojem živimo. Preko svakog znaka Bog nam želi nešto reći.  Zato treba znati čitati te znakove. U ove naše dane Gospa se ukazuje i govori nam preko vidjelaca pozivajući nas da izaberemo putove života. Bog je oduvijek podizao svoje proroke koji su upozoravali i pozivali narod na obraćenje i zaokret života. Gospa se ovdje u Međugorju predstavila kao Kraljica mira, majka svakog čovjeka, ali je ona i prorok Božji preko kojeg nam Bog govori.  Proroci nisu oni koji prije svega proriču buduće događaje nego su oni koji aktualiziraju Božju riječ. Svojim porukama Gospa ne govori toliko o budućim događajima nego želi majčinskim srcem oživjeti Božji glas u nama. Želi nas upozoriti što Bog od nas traži u ovom trenutku. Svojom porukom prošlog mjeseca već nas je pripremala za ovu korizmu pozivajući nas na molitvu i post.  Daje nam u ruke ta moćna sredstva kojima možemo zaustaviti i ratove naše nevjere, nepovjerenja i svega onoga što nas zastrašuje.

Gospina poruka ovoga mjeseca je kratka ali je sadržajem neiscrpiva. Upozorava nas da je ovo vrijeme koje živimo darovano vrijeme milosti. Njezina ukazanja i poruke su dar svakom otvorenom srcu koje je spremno poslušati Majčin glas i poziv. Majka se ne može umoriti sa svojom djecom jer je ljubav tjera da nam govori. Mi se možemo umoriti i zastati ali Ona ne može. Kao što postoji vrijeme milosti postoji i ono vrijeme u kojem će nam biti uskraćeni ti trenuci darovane milosti. Iskoristimo ove trenutke, napunimo svoje snage duha i srca kako bi mogli izdržati vrijeme kušnji i vrijeme pustinje.  Proživimo ove trenutke Božje blizine preko Blažene Djevice Marije slušajući njezine riječi. Isusovi učenici, apostoli živjeli su trenutke Isusove nazočnosti ali su došli i trenuci kada su bili lišeni njegove blizine. Bilo je to vrijeme njihovih zatajenja, napuštanja učitelja, izdaje, strahova i pustinje. Gospa nas želi nahraniti, opskrbiti vjerom, ljubavlju i mirom kako bi izdržali sve naše osobne i obiteljske kušnje i pustinje koje nas mogu zadesiti na putevima života. Živimo ove trenutke Gospine blizine kao dar i zadatak koji nam Bog daruje. Sva Gospina ljubav prema svojoj djeci skupljena je u jednu jedinu riječ: molite. Ovaj poziv izgleda kao krik majke za svojom djecom. Izgleda da nam nema ništa važnije i potrebnije reći u ovoj svojoj poruci. Drugog puta do Boga nema, niti Bog ima druge mogućnosti da nam priđe osim molitve u kojoj ćemo mu moći darovati svoje živote i svoje obitelji. Bog sve posjeduje osim naše ljubavi. Samo našu ljubav ne može zadobiti na silu, ako mu mi ne dopustimo, ako mu je ne darujemo. Za nas nema ništa važnije i potrebnije osim Božje ljubavi koja nam je potrebna kao hrana tijelu. Ne možemo živjeti bez tog dragocjenog iskustva. Kako reče sveti Pavao znanje će proći, samo ljubav ostaje čiji je izvor u Bogu. Ne živimo od znanja da nas Bog ljubi nego od iskustva Božje ljubavi. Potrebno ju je kušati i doživjeti. Samo ono doživljeno nitko nam neće moći ugrabiti. Kao što gladan čovjek neće preživjeti zato što zna da je hrana dobra i potrebna nego će živjeti jer jede tu hranu. Tako i mi u životu vjere živimo od «kušanja» Božje ljubavi iz koje živimo oslobođeni straha, sumnji, nevjere, bolesti i same smrti. 

I papa Ivan Pavao II nas poziva u svojoj ovogodišnjoj korizmenoj poruci Opraštanje – jedini put mira na žarku i povjerljivu molitvu Gospodinu kako bi svakoj osobi podario iznova osjetiti njegovo milosrđe. Jedino taj dar će nam pomoći prihvatiti i živjeti na sve radosniji i velikodušniji način Kristovu ljubav koja «nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini» (1Kor 13, 5-6). 

Fra Ljubo Kurtović

Međugorje 25. 2. 2001

PRED ŽIVOTOM

Kako označiti život u kojemu živimo? Mnogi će se složiti da je to najlakše učiniti riječju strah. Patili su i bilo je strah prošlih naraštaja, pate i strah je današnjih naraštaja. Kako je s budućim naraštajima? Mnogi su pokušavali odgovoriti na to pitanje i mnogi su pogriješili.

Imamo sreću da je danas nama puno lakše odgovoriti na gore postavljeni upit. Kraljica mira neprestano govori i čeka kada ćemo već jedanput shvatiti kako bi se to trebali ponašati i na taj način graditi svoju budućnost. Da smo na njezinom mjestu, vjerojatno bismo već bili umorni od ljudskoga nesnalaženja. No, ona nije umorna budući da nas beskrajno ljubi. Naše crne misli o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti želi pretvoriti u misli koje na pravi način izražavaju stvarnost. Nije, naime, uvijek istina ono što zastupamo. Zbog svojih različitih krivih stavova počnemo se bojati, stavimo krive naočale i na sve oko sebe gledamo očima koje vide samo crno. Kakva neopreznost.

Kada odemo u krivom pravcu i tada je moguće vratiti se na pravi put. Kraljica nam mira preporučuje molitvu i post. Današnja će se civilizacija nasmijati na sve to. Ona bi odgovorila da je važno biti bogat i da je to ono sredstvo koje može izliječiti naš strah. Mnogi su već dokazali da to nije tako, ali to današnju civilizaciju previše ne brine. Ponaša se poput pokvarenog trgovca i pokušava nas prevariti namjesto da bude ona koja će nas nečemu služiti i zato dobiti primjerenu nagradu. Ipak, htjela to ili ne, današnjoj civilizaciji svoj dar daju svi oni koji su krenuli Božjim putom koji navješta Kraljica mira. Njihov post i njihova molitva ovaj svijet boje toplim i svijetlim, a ne hladnim i mračnim bojama. U takvom je svijetu lijepo i dobro živjeti, u takvom svijetu ne postoje ratovi i druga zla. Čovjek je čovjeku jednostavno brat, a ne vuk koji samo gleda kako preživjeti. Smiješna je stoga utrka u gomilanju bogatstva. Što se s njim može učiniti. Ništa. Donosi nam samo strah i neizvjesnost. Onaj naprotiv tko moli i tko posti postaje slobodnim i radosnim čovjekom. Ne da se kupiti ni za bilo što i u mogućnosti je zastupati svoje najdublje stavove. Ti stavovi jesu svi oni dobri stavovi koje ćutimo u dubini našega bića. Prijatelji smo s onima s kojima želimo biti prijatelji, idemo onamo kamo želimo ići, dišemo punim plućima svjesni da time nikoga nećemo ugroziti. Pred našim očima počinje se stvarati svijet ljubavi i obilja. Sve su prepreke uklonjene i uopće više nije teško biti čovjekom.

Tko kaže da je teško stvarati sreću o kojoj govori Kraljica mira? To je itekako jednostavno. Treba samo postaviti Boga na prvo mjesto u svome životu. Tamo nažalost ima samo jedno mjesto, a mnogo onih koji bi to mjesto htjeli zauzeti. Pritom se svi guraju, osim Boga. On je strpljiv, govori nam svojom ljubavlju i čeka da ta ljubav prodre u naš život. Sliči to ledu koji se otapa pred naletima sunčevih zraka. Život se nastavlja, ali ne više kao do jučer. Sada dobiva novi izgled i novi zamah. Iznenađeni smo kako je lijep i kako ga se može voljeti. Ako smo nekada išli krivim putovima, imamo priliku vratiti se nazad i na novi način početi doživljavati sebe i sve druge oko sebe. Kako je to lijepo i kako je dobro imati takvoga prijatelja koji nikada neće otići od nas! Jesmo li već iskusili nešto takvo?

Međugorje, 25. siječnja 2001.

fra Miljenko Stojić