Svjedočanstvo obitelji Theler: „Međugorje nas ispunjava Bogom, mirom i ljubavlju“

datum: 10.02.2017.

Obitelj Theler, Ezekiel, Rebecca i njihova majka Barbara, dolazi iz Švicarske. U Međugorje hodočaste već nekoliko godina, no ovaj je put pravi razlog dolaska snimanje njihovog prvog albuma duhovne glazbe na Radiopostaji „Mir“ Međugorje“. U Međugorju, mjestu molitve i mira, doživjeli su duhovno i tjelesno ozdravljenje, o čemu su svjedočili u prosincu prošle godine prigodom predstavljanja knjige „Živo kamenje“ g. Huberta Thelera. Ovoga su puta Rebecca i Ezekiel govorili o tome kako Boga proslavljaju svojim talentima i glazbom, o važnosti pouzdanja u Boga, o svom svjedočenju vjere među njihovim prijateljima protestantima, te što im zapravo znači Međugorje. Njihova će majka reći da su njoj samoj njena djeca veliki dar na kojem neprestano zahvaljuje i od kojih ustvari uči. 

Tako Ezekiel svjedoči: „Ovakav mir se ne može osjetiti nigdje drugo, osim u Međugorju. Kada sam uistinu postao kršćanin i želio produbiti svoju vjeru, počeo sam istraživati i čitati, te shvatio kako je moje znanje nedostatno. Kako sam imao dosta prijatelja protestanata, ulazili smo u rasprave. Ja bih svjedočio o Gospi i svetoj misi. To bi bila prava rasprava, oni bi mi postavljali pitanja, a ja bih odgovarao. U biti se sve svodilo na to da im govorim o stvarima koje sam na neki način morao iskusiti - koja je Gospina uloga, zašto je potrebna sveta misa, zašto je sve to tu zbog nas... U razdoblju prije nego sam upoznao živog Boga, pitao sam se zašto nisam sretan. Tada sam shvatio kako je uzrok u tome što sam u središte stavio ljude i pouzdavao  se u njih, a ne u Boga. Živio sam u inozemstvu, razdvojen od obitelji. Nisam imao gotovo nikoga. Počeo sam se pitati u koga se to zaista trebam pouzdati i što je to što trebam raditi. Tada sam shvatio da je takvo pouzdanje u ljude bilo isprazno i od tog trenutka sam počeo živjeti svoju vjeru na drugačiji način. Želio sam upoznati Boga kroz knjige, glazbu, razgovore s drugima. Jednostavno, na taj sam način želio što više produbiti svoje znanje o Bogu i vjeri.“

Rebecca pak govori o razlozima njihovih dolazaka u Međugorje: „Dolazimo u Međugorje kako bismo istinski živjeli svoje živote, kako bismo bili dobri ljudi, mogli svjedočiti ljubav i biti ispunjeni ljubavlju. To ovdje pronalazimo. Međugorje nas ispunjava Bogom, mirom i ljubavlju. To je iskustvo produbljivanja vjere dolazilo u trenucima kada sam se morala nositi s poteškoćama i problemima. Zanimljivo, nisam išla drugim ljudima i s njima o tome razgovarala, nego Bogu i u svom sve dubljem odnosu s njime dobivala mir, pouzdanje i sigurnost. Shvatila sam koliko mi je potreban taj odnos, te koliko me Bog ljubi, ali i koliko ja njega ljubim.“

Gosp. Barbara ističe kako je za nju biti u Međugorju veliki dar: „Djeca su Božji dar. Dar ih je i dovesti ovdje. Možda je važno istaknuti kako suprug i ja nismo mogli imati djece. Ona su došla kao plod molitve. Kada smo ih dobili, molila sam da ih budem dostojna odgajati u vjeri i Božjem duhu i činila sam to svim svojim snagama, s onim što sam mogla kao majka. No, sada su oni ti koji mene uče i poučavaju glazbom, ali i svojim odnosom prema meni i svome ocu. Bogu sam zahvalna na svome majčinskom poslanju. Kad sam ovdje, učim od Gospe i zahvaljujem na daru majčinstva, na činjenici da sam uopće mogla dobiti djecu, ali i odgajati ih u vjeri.“