Svjedočanstvo: Mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil, biskup biskupije Bathery (Indija)

datum: 23.07.2005.

Mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil (54), katolički biskup siro-malankarskog obreda, biskup biskupije Bathery (Kerala, Indija), bio je na hodočašću u Međugorju prigodom 24. obljetnice ukazanja. Došao je u Međugorja sa skupinom od 25 hodočasnika iz Švicarske. U subotu, 25. lipnja, koncelebrirao je večernju svetu Misu koju je predslavio Fra Branko Radoš, međugorski župnik.

Po završetku studija u Rimu, Mons. Geevarghese vratio se u Indiju gdje je bio imenovan za rektora malog i velikog biskupijskog sjemeništa. Biskup je postao 1997. Prigodom ad limina posjetu Rimu 2003. g., Sveti Otac je izjavio da je siro-malankarska Crkva jedna od Crkava s najbržim rastom na svijetu. Biskupija Bathery postoji od 1979. g. Ima oko 25.000 katolika, 98 svećenika, oko 250 časnih sestara, 45 bogoslova i mnogo zvanja. Zapadnjački relativizam prodire u velike gradove, ali ne i na selo, jer su vjerski korijeni vrlo snažni.

Mons. Geevarghese dao je svoje svjedočanstvo o Međugorju Draganu Soldi za Radio «Mir» Međugorje.

 

Mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil: Čuo sam za Međugorje prije nekih 15-20 godina, ali sam sumnjao. Nije me zanimalo doći ovamo, ali jedan prijatelj, svećenik iz Švicarske, pričao mi je o Međugorju i o svojem iskustvu. Nakon boravka u Međugorju, njegovo ponašanje kao svećenika nevjerojatno se promijenilo. Počeo je dobro moliti, a u odnosima prema ljudima posta je vrlo čovječan. Sada je pravi svećenik! Zato sam počeo razmišljati: mora da ima nešto u Međugorju!? Roman Gruether mi je rekao da je Međugorje drugačije od drugih hodočasničkih mjesta, da je sačuvan prirodni okoliš, da ovdje ljudi doista mole. Lani sam odlučio da ću doći i pogledati. Sada sam došao sa skupinom iz Švicarske koju vodi Sylvia Keller.

Moje iskustvo je u skladu s mojim očekivanjima. Ova tri dana su potvrda. Ovdje se osjeća obiteljski duh. Ljudi koji su ovdje u službi, čak i u najmanjim uslugama, to rade as ljubavlju i s radošću. Ovo mjesto čovjeku daje iskustvo univerzalne obitelji. Svatko se ovdje osjeća kod kuće, kao u kući vlastite majke. Susreo sam vidioce; posjetio sam Mariju, Ivana i Vicku. Mislim da su pravi vidioci. Medjugorje će biti priznato, nema sumnje! Danas ili sutra, možda nešto kasnije, 100% sigurno će biti priznato!

Ove su poruke potrebne. Molitva, Sveta Misa, pokora, ispovijed, post, obraćenje. U svako vrijeme, to su osnove duhovnog života. Bez Isusa nema duhovnog života. Samozatajnost, živjeti za Boga i za druge. U moderno vrijeme, često smo u napasti natjecati se s Bogom. No, moramo shvatiti da su ljudska bića ograničena. Katastrofe nam pomažu shvatiti svoje granice. 11. rujna ili Tsunami… shvaćamo kako smo maleni.

Međugorje je istinski Božji poziv za naše vrijeme. Ljudi koji ovdje žive imaju sreću. Imate posebno zvanje. Morate sačuvati to univerzalno bratstvo. Ovo nije samo za vašu župu, za ovaj kraj, za ovu biskupiju… To je za cijeli svijet. Morate promicati taj univerzalni duh.