datum: 05.07.2017.
U Međugorju je u tijeku 22. međunarodni seminar za svećenike, koji traje od 3. do 8. srpnja. Na njemu već treću godinu sudjeluje i vlč. Franko Markulić iz Krčke biskupije, koji djeluje u jednoj maloj župi na Malom Lošinju. Vlč. Franko je govorio o važnosti seminara u Međugorju: „Nama su ove duhovne obnove od neizmjerne važnosti i moram priznati kako jedva čekamo iznova tražiti onu snagu i žar ljubavi za Boga, kako bismo svim srcem služili Bogu i dušama koje su nam povjerene, kako bismo s Marijom ponovno zadobili onaj prvotni žar ljubavi za Crkvu koji nam Gospodin svima želi dati. Međugorje idealno mjesto gdje zaista tražimo Marijinu pomoć i pomoć njezina Sina i nema ljepšeg mjesta od ovoga. Predavači su uvijek nadahnuti i kvalitetni. Ovo je po sebi molitveno mjesto i taj cijeli molitveni ambijent otvara srce kako bi se Božja milost zaista nastanila u nama.”
Po drugi put na ovome seminaru sudjeluje i Mihael Mustać, koji je rođen i odrastao u Njemačkoj. Mihael ističe kako duboko u svom srcu osjeća poziv za svećeništvo:
„Don Josip Radić me primio u Euharistijsku zajednicu Srca Isusova i Marijina. Živim u bratstvu svećenika i na taj se način pripremam za poziv za koji me Bog stvorio, a što duboko osjećam u svom srcu. Ove duhovne vježbe će mi, vjerujem, puno pomoći na tom putu. Tu je Gospa, a Gospa je zaista moja Majka koja mi na tome putu puno pomaže. U samom odazivu na taj put, naravno uz Isusa, ona mi je najviše pomogla. Čuo sam don Ivana i to me duboko dotaklo i ispunilo, te moje srce još više ražarilo kako bih odgovorio na Božji poziv. Kako Bog čudesno djeluje u svakom životu! Mogu reći kako sam slično poput don Ivana bio daleko od Boga, ali me Bog po svojoj Majci vratio k sebi i dao mi snage da se mogu odazvati na taj put. Godine 2009. sam bio na misi u katedrali u Zagrebu i počeo sam studirati teologiju, ali ne s nakanom da budem svećenik, zanimao me taj studij. Slavila se sv. Terezija Avilska. Promatrao sam bogoslove i časne sestre. Najedanput sam duboko u svom srcu osjetio jednu osobitu povezanost, kao da smo braća i sestre. U tom sam trenu bio jako zbunjen, ali i sretan jer sam osjetio da je to moj poziv i da sam za to stvoren. Zajednica mi puno pomaže ustrajati na tom putu i ostvariti to za što sam stvoren.”
