Školske sestre franjevke – sedamdeset godina u župi Međugorje

datum: 17.04.2005.

Sedamdeseta obljetnica nazočnosti i rada Školskih sestara franjevaka u župi Međugorje (1935. – 2005.) obilježena je u nedjelju 17. travnja 2005. svečanom večernjom svetom misom koju je predslavio župnik fra Branko Radoš u koncelebraciji s devetnaest svećenika, među kojima i provincijal franjevaca OFM, fra Slavko Soldo. Misu su pjesmom pratile sestre. Nakon mise, u dvorani je bio organiziran prigodni program na koji su se odazvali brojni župljani, da bi svojom nazočnošću izrazili zahvalnost za dragocjen doprinos sestara u životu župe sv. Jakova. Fra Branko Radoš se prigodnim riječima obratio sestrama, a u programu koji je slijedio sudjelovali su župni zborovi «Golubići mira» i «Zbor Kraljice mira», kao i oktet Sestara franjevaka.

Evo što o radu sestara u Međugorju kaže sestra Slavica Kožul, predstojnica sestara u župi Međugorje: «Kroz ovih 70 godina u Međugorju je služilo oko 78 sestara. Danas ih je sedam., bave se katehizacijom, rade u župnom uredu, brinu se za sakristiju, župno domaćinstvo, župnu ljekarnu, zborove, vrtić, nezbrinutu djecu… Prije ukazanja, ovdje su radile samo dvije sestre, a danas su prilike drugačije i potrebe su veće. Sestre rade predano, radosno, slaveći Boga, za dobro našeg naroda, hodočasnika i svih koji dolaze.»

 

Školske sestre franjevke u Hercegovini

Prošlo je više od jednog stoljeća otkako su Školske sestre franjevke na poziv biskupa fra Paškala Buconjića iz Maribora došle u Mostar (1899.). Od tada je njihov broj rastao, povećavao se broj mjesta u kojima djeluju, umnožavala se polja djelatnosti. Nezamisliva je povijest hrvatskog naroda u Hercegovini, odgoja djece, vjere, zdravstva i kulture bez njihova doprinosa.

Naravno, i njihov je rad ovisio o društvenim prilikama koje su vladale. Provincija Školskih sestara franjevaka Svete Obitelji (osnovana 1932.) prolazila je rast i procvat, ali je doživjela i progone. Koncem Drugog svjetskog rata ostala je bez kuća i novicijata, jedna je sestra strijeljana, a mnoge su osuđene i izdržale zatvorsku kaznu. Pored rada u bolnicama, dječjim vrtićima, sirotištima, sestre su vodile domaćinske i stručne djevojačke škole, te radile kao katehistice, i u župnom pastoralu, vodeći župne zborove…

U župi Međugorje

Godine 1935, na poziv župnika fra Bernardina Smoljana, Školske sestre franjevke došle su u župu Međugorje, u kojoj otvaraju i vode pučku školu. Budući da školska zgrada i stan za sestre nisu bili izgrađeni, nastava se održavala u kući Andrije Vaslja pok. Grge, a sestre su stanovale u kući Nikolice Vasilja. Nastava je otpočela u siječnju 1935., a prve učiteljice bile su S. Rozimila i s. Marija Dugandžić, «poznate po požrtvovnoj predanosti u radu s djecom». Te godine u prvi je razred upisano preko 100 učenika!

Naporom i prilozima župljana, školska je zgrada, s prostorijama za stanovanje sestara, završena 1938.g. Godine 1940., za učiteljicu i ravnateljicu škole dolazi s. Sebastijana Marinčić, koja tu dužnost obnaša do 1945. U veljači te godine partizani su sestrama oduzeli školu, a 1949. i prostorije za stanovanje. Nakon toga sestre su, kao i iz ostalih svojih kuća u Hercegovini, otišle u Bijelo Polje. Kuće su im oduzete, nacionalizirane.

U teškom godinama poraća, sve do 1954.g., u župi Međugorje ne djeluju časne sestre. Te godine ovdje je s. Stanka Marijanović, a godinu iza nje s. Antonija Šunjić. Ponovno, tek od 1960., časne sestre u župi djeluju bez prekida.

Život župe Međugorje – odgoj djece i madeži, pastoral, glazbeni život, domaćinski poslovi, ljekarništvo – nezamislivi su, uostalom kao i u brojnim drugim mjestima i župama, bez doprinosa časnih sestara franjevaka. U sve to ugradile su nemjerljiv, požrtvovan i ustrajan rad. Da nije bilo njih, manje bi bilo pismenih i školovanih; zahvaljujući sestrama, naraštaji i naraštaji prvopričesnika su temeljito pripremljeni za prvu svetu pričest; crkve su uvijek lijepo pripremljene za slavljenje svete mise; zborovi, veliki i mali, zahvaljujući sestrama, pjesmom slave Boga… Puno je lakše nabrojati ono u čemu sestre u životu župe nisu dale svoj doprinos, negoli nabrojati sve ono što su učinile i danas čine.

Samostan u Međugorju

Pored toga što sestre djeluju u župi Međugorje, one na njenom prostoru imaju i svoj samostan. Još prije Domovinskog rata kupljena je zemlja na kojoj je bila predviđena gradnja kuće za duhovne vježbe. U ratu je uništen samostan u Bijelom Polju i sestre su ga morale napustiti. Samostan u Međugorju, zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, dovršen je i useljen 1994.g.