Radiopostaja "Mir" Međugorje izravno prenosila predstavljanje knjige u čast Nunciju D'Erricu

datum: 24.03.2012.

U prepunoj velikoj dvorani Hrvatskog doma herceg Stjepana Kosače u Mostaru,u srijedu 21. ožujka, predstavljena je knjiga Večernjeg lista "IN HONOREM Alessandro D'Errico Apostolski nuncij u BiH". Večernji list zajedno sa sunakladnicima "Maticom hrvatskom" i "Napretkom" izdao je knjigu u kojoj se opisuje diplomatski život mirnog čovjeka u nemirnoj Bosni i Hercegovini. Izravan prijenos događaja ostvarila je radiopstaja "Mir" Međugorje, a signal su preuzimale i brojne druge radiopostaje i internetski portali. Prihodi od prodaje knjige namijenjeni su djeci u Burundiju, o kojima je skrbila ubijena sestra Lukrecija Mamić. Dan poslije, 22. ožujka, Izdavač, Večernji list, objavio je i intervju s Nuncijem. Jedno od pitanja odnosio se i na Međugorje: "Na početku razgovora pitao sam Vas za najvažnije događaje ovih godina u odnosima između Svete Stolice i Crkve u Bosni i Hercegovini, te ste spomenuli i osnivanje Međunarodne komisije o Međugorju. Znam da je rad te komisije povjerljiv, ali može li se reći da je Međugorje s njezinim osnutkom postalo „crkveni distrikt“?

Kao što sam već rekao, slažem se s vama da je osnivanje Međunarodne komisije Svete Stolice o Međugorju među najvažnijim događajima u godinama moje službe u Bosni i Hercegovini. U svojim susretima sa Svetim Ocem imao sam priliku osobno zaključiti da on dobro poznaje fenomen Međugorja, i zato što je, prije nego što je postao Papa, dugi niz godina bio prefekt Kongregacije za nauk vjere, zadužene za praćenje tog pitanja, te da je i on ostajao zbunjen pred suprotstavljenim mišljenjima koja je prikupio o tome fenomenu. Baš zbog toga želio je osnovati komisiju, pozivajući da je čine visokokvalificirane osobe iz različitih dijelova svijeta. Ipak, čini mi se shodnim razjasniti jednu stvar: ovo je studijska komisija – ili istraživačka, kako se kaže stručnim rječnikom Kongregacije za nauk vjere – bez povrede jurisdikcije mostarskoga biskupa u župi Međugorje. U studenom 2011. imao sam drugi dugi radni susret s kardinalom Ruinijem, predsjednikom ove komisije. Divio sam se jasnoći programa rada i ozbiljnosti kojom komisija ostvaruje svoju zadaću. Siguran sam da će, kad rad bude završen, za sve to biti veliko dobro."

 

Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D'Errico
prigodom promocije knjige obratio se prisutnima ovim riječima - prenosimo ih u cijelosti:
 

"Mnogomu što je rečeno s toliko naklonosti vezano za moju službu u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori, želio bih dodati samo nekoliko kratkih promišljanja, osobnije naravi, koja će možda moći biti korisna tko bude imao strpljivosti i vremena prelistati koju stranicu knjige koja je danas predstavljena.

1. Prije svega pitanje, koje si je možda netko već postavio. Zašto sam prihvatio da se objavi knjiga o mojoj službi u Bosni i Hercegovini (od 2006.) i u Crnoj Gori (od 2010.)? Odgovor je vrlo jednostavan. Prihvatio sam jer mi se ovaj projekt činio vrijedan poštovanja, u kojem sam nadasve vidio nakanu predstaviti širokoj javnosti - i na neki način ostaviti ad perpetuam rei memoriam - nešto napisano vezano za skroman doprinos koji sam također ja, zahvaljujući Bogu, mogao dati u ovoj regiji dijalogu među narodima i civilizacijama, toleranciji, društvenoj harmoniji, Svetoj Stolici i ovim lijepim mjesnim Crkvama. Istinu govoreći, ostao sam malo zbunjen kad sam, prije oko godinu dana, bio informiran da se razmišlja o jednoj knjizi vezano za moje djelovanje u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Ali na kraju smatrao sam dužnim prihvatiti, jer sam mislio da knjiga nije posvećena samo mom djelovanju, nego nadasve zadaći koju Apostolska Nuncijatura nastoji izvršavati u Bosni i Hercegovini, u ime Svete Stolice.

2. Kako znadete, najava mog premještaja u Bosnu i Hercegovinu dogodila se 21. studenog 2005.; to znači na dan desete obljetnice potpisivanja Daytonskog sporazuma (koji je 1995. napokon zatvorio dramatičnu stranicu rata). Sjećam se kad mi je kardinal Angelo Sodano, tadašnji Državni tajnik Njegove Svetosti, priopćio da me Sveti Otac Benedikt XVI. pita da budem Apostolski Nuncij u Bosni i Hercegovini, bio sam malo obuzet strepnjom zbog svega što sam čuo i čitao o složenoj situaciji ovih zemalja, što je između ostalog i dovelo do rata početkom '90-tih. A i zbog toga jer sam također znao da je ovo Zemlja na koju Sveta Stolica gleda s posebnom pozornošću, zbog činjenice da je Bosna i Hercegovina tradicionalno jedinstveno susretište naroda, civilizacija i religija. Božja Providnost je htjela da sam došao u Sarajevo u momentu od posebne važnosti za život Crkve. Kako je spomenuto također ovdje, sve od prve Posjete Ivana Pavla II. u Sarajevu (1997.), proučavala se mogućnost Konkordata između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine. Tako, zahvaljujući također istovremenim povoljnim okolnostima, mogao sam odmah uspješno privesti kraju pregovore za potpis i ratifikaciju Temeljnog ugovora, usprkos mnogim poteškoćama koje su se nastavljale pojavljivati, kako je dokumentirano u ovoj knjizi različitim svjedočanstvima. Zatim je došlo Mješovito povjerenstvo za primjenu Temeljnog ugovora, Ugovorza Vojni ordinarijat, Temeljni ugovor sa Crnom Gorom, Sporazum između našeg Katoličkog bogoslovnog fakulteta i državnog Sarajevskog univerziteta, posjeti u Vatikan najviših uglednika Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Na specifično crkvenoj razini, želio bih spomenuti imenovanje Pomoćnog banjalučkog biskupa i Vojnog ordinarija, osnivanje Međunarodne komisije o fenomenu Međugorje, posjeti kardinala Tarcisia Bertonea i nadbiskupa Dominique Mambertia. S pravom je rečeno da su ovi događaji već predani povijesti Crkve u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Ipak, dopustite mi da nadodam da, pored ovih događaja od povijesne važnosti, bilo je i drugih manje iznenađujućih, diskretnijih, ali isto tako važnih. Posebno mislim na odnose koje smo uspostavili s mnogim civilnim i vjerskim uglednicima.Smatram da ovaj aspekt nije zanemariv, jer sačinjava pretpostavku većih događaja koje sam spomenuo. Naravno, nisu nedostajale smetnje ili, ako želite poteškoće. Mislim nadasve na okolnosti u kojima sam se našao i trebao predstaviti stavove ili odluke Svete Stolice, koje su bile malo drugačije od onih očekivanih od stane mojih sugovornika. Posebno tada sam se povjerio Duhu Svetom - kojem sam posvetio svoju biskupsku službu s geslom "Vieni Sancte Spiritus" - i ponovio sam sebi i svojim suradnicima staru izreku da "ambasadora se ne kažnjava". U svakom slučaju, da se izbjegnu nesuglasice, želio bih ponoviti također ovdje da sam uvijek nastojao biti precizan i pažljiv kod Svete Stolice, sve do skrupula, u predstavljanju zahtjeva ovih uglednika i ovih zemalja, iako u bezuvjetnoj vjernosti instrukcijama koje su mi dodijeljene od Svetog Oca i Poglavara.

3. Postoji također jedan drugi razlog za prihvaćanje prijedloga prijateljaVečernjeg lista. U ovih skoro trideset tri godine službe po svijetu Svetoj Stolici, više puta sam ustanovio da nisu uvijek jasni uloga i funkcija Apostolskog nuncija. Stoga sam prihvatio prijedlog knjige također da bi doprinio malo boljem razjašnjenju aktivnosti i kompetencija Apostolskog nuncija. Radost mi je ustvrditi da je u različitim stručnim doprinosima ove publikacije istaknuto da služba jednog apostolskog nuncija se ne može razumjeti ograničavajuće kao ona jednog diplomate; i niti samo kao ova jednog nadbiskupa poslanog od Pape u službi zajedništva među Crkvama, ekumenskom i međureligijskom dijalogu. Dva aspekta - ovaj diplomatski i ovaj crkveni - smatraju se kao dva lica jedne medalje. Osobno sam uvjeren da je diplomatska funkcija u službi ovoj crkvenoj; a to znači, sredstvo u službi Svete Stolice, i najvišim idealima koje ona promovira, u društvu u i odnosima s drugim civilizacijama. Želja mi je također da iz ovih stanica mogne proizići jasnija uloga Papinskog Predstavnika.

4. Dopustite mi dodati malu diskretnost, ako ju želimo tako nazvati. Proteklih mjeseci sam se više puta pitao ima li smisla dodati dio posvećen govorima i homilijama koje sam držao u različitim prigodama: malo iz diskretnosti, malo jer sam se pitao da li su moji interventni vrijedni tolikog poštovanja. Želio bih da bude jasno da ovi govori i ove homilije nemaju nikakvu težnju dati posebni doprinos noviteta, niti sa teološkog niti sa međunarodnog stanovišta. Jednostavno su intervrenti Papinskog Predstavnika, dozreli, koji put u radosnim, a koji put u delikatnim, okolnostima. Predlažu se za odgovoriti prigodnim izazovima, i - nadasve - biti dionik brižljivosti Svetog Oca i Svete Stolice za ove Crkve i za ove narode. Koji put oni namjeravaju također prenijeti upute date mi od Poglavara. Ali mogu jamčiti da su uvijek plod dugog razmišljanja i intenzivnog sudjelovanja. Stoga bih vas molio da ih čitate u ovoj perspektivi, u službi Crkve i ovih naroda kojima sam bio poslan.

5. Isto tako, osjećam obvezi reći nešto vezano za dio knjige posvećen svjedočanstvima. Kada su mi prije godinu dana gospodin Pavković, don Tolj i prof. Herceg rekli da se također misli pitati nekoliko kratkih razmišljanja poznatih ličnosti koje su me upoznale ovih godina, odgovorio sam da mi se ideja jednostavno čini besmislena, poznajući dobro težinu odgovornosti koja leži na njihovim ramenima. Zatim sam bio obaviješten o doprinosu koji su dali ne samo kard. Puljić, biskup Komarica - Predsjednik Biskupske konferencije - i istaknuti naučnici, nego također dobro poznate politički uglednici Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske Dakle, uistinu sam počašćen činjenicom da su među njima predsjednici, ministri, veleposlanici, političari i predsjednici stranaka, vjerski lideri. Njima ide moja velika zahvalnost, za vrijeme koju si mi željeli posvetiti u ovoj inicijativi i za zanimljivo cijenjenje koje su izrazili za moje poslanje.

6. Last but not least, uistinu sam zahvalan prijateljima Večernjeg lista - izdanje za BiH i Styrije za upornost kojom su željeli da ova knjiga ugleda svjetlo dana. Zahvaljujem gospodinu Jozi Pavkoviću i don Ivanu Tolju, za pažnju kojom novina, i oni osobno, prate moju službu Papinskog Predstavnika. Osjećam dužnost izraziti živu zahvalnost Organizacijskom odboru oformljenom u svrhu provođenja ove inicijative, za veliki posao koji su si njegovi članovi naprtili na leđa u svrhu objavljivanja ove knjige. Posebna zahvalnost ide dragom profesoru Nevenku Hercegu, Predsjedniku Organizacijskog odbora, za veliku odgovornost koju je preuzeo da koordinira inicijativu; svima onima koji su dali svoj doprinos za ovu zbirku studija i dokumenata; mojim suradnicima u Sarajevu, današnjima i jučerašnjima, jer bez njihove dragocjene suradnje bilo bi uistinu teško izići u susret zahtjevima priređivača.
Hvala svima vama dragi prijatelji, ovdje nazočnima večeras, jer vašim sudjelovanjem činite ovu ceremoniju još značajnijom. U vašoj nazočnosti nalazim potvrdu osobnog uvjerenja. A to znači: ako je ovih proteklih godina Apostolska Nuncijatura mogla vidjeti koji plod svoga rada, to je bilo moguće jer smo također naišli na uljudno primanje od strane tolikih osoba dobre volje, i puno raspoloživosti na svim razinama. Još jednom, drago mi je ponoviti da zajedno možemo naći hrabrosti i odlučnosti za suočiti se s današnjim i sutrašnjim izazovima, za dobro naroda i građana ove regije. Hvala!