datum: 07.08.2017.
U četvrtak, 3. kolovoza, 89- godišnji kardinal Ernest Simoni Troshani iz Albanije, koji je proveo u zatvoru 28 godina, svjedočio je na 28. međunarodnom molitvenom susretu mladih u Međugorju. Istoga dana propovijedao je na večernjoj sv. misi.
Govorio je o teškim godinama za albanski narod: „1945. počela je teška kalvarija za sve što je kršćansko u Albaniji. Situacija je bivala sve teža kad se Staljin umiješao i uzeo stvari u svoje ruke. On želi od albanskih vlasti 1952. da „otvori“ Crkvu svijetu. Skupili se svećenici iz cijele zemlje. Nismo znali zašto su nas skupili, ali smo ubrzo saznali da im je namjera odvajanje od Rima, da bude privatna Crkva, a ne apostolska, katolička. Katolički kler je rekao: „Mi to ne želimo. Kad su vidjeli da smo ustrajni, rekli su nam: 'Eto s Vatikanom radite što god hoćete i slobodni ste'.Bila je to lažna sloboda. Što se događa? Narod, mlado i staro, djeca i odrasli dolaze i pune crkve, ali nema mise niti svećenika u javnosti.
Postao sam svećenik 1956. i počeo sam svoju misiju. Nisam znao da su me uvijek pratili, špijunirali i zapisivali gotovo svaku riječ što sam rekao. I to su sačuvali, da bi jednoga dana to bila moja optužba i osuda. Jer smo osjetili u duhu da se sprema teška oluja Božjem narodu, ostavili smo dvije stvari, ako jednoga dana ne budemo više živi: Moljenje krunice i Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. I to je došlo vlastima do ušiju i počela su još jača mučenja i zlostavljanja. I dolazimo do 1963. godine. Za vrijeme polnoćke došli su po mene, svezali me i odveli u nepoznato. Osuđen sam na smrt, jer sam „pozvao“ narod da jednoga dan svi zajedno umremo za Isusa Krista i ne izdamo Boga. Drugi razlog osude na smrt: Tajno su mi postavili kameru da bi čuli što radim. Ubacili su mi moga dobroga prijatelja. Ubačen je kao tajni agent, a ja to nisam znao. Mislio sam da je to dobar čovjek. A on tamo prodana duša, njihov špijun. I počeo je napadati sustav, državu i ja sam naslutio što se sprema. Ja mijenjam taktiku i govorim Isus nas uči da ljubimo svoje neprijatelje i da opraštamo, da živimo sa svima u miru, jer Isus ne želi imati neprijatelje.
I još jedna optužba: dva tjedna prije umro je američki predsjednik John Kennedy. Svi svećenici u svijetu su dobili nalog da svaki svećenik na svijetu govori tri mise zadušnice za američkog predsjednika. Ja sam ovu vijest slušao na radiju, i to sam učinio, jer nas je pozvao Papa. Kako sam dobio reviju iz Rusije, velika slika Kennedyja mi je uručena. I rečeno je da sam ja taj koji želim za neprijatelja govoriti misu, automatski postajem neprijatelj države i sustava. I naravno da je slika uznemirila komunističku vlast i odlučili su me smaknuti vješanjem, jer sam slavio svetu misu za njihovog neprijatelja. I još jedan razlog da pred narodom imaju opravdanje za moju smrt, jer sam se tobože bavio laganim egzorcizmom. Međutim, predsjednik Enver Hoxha kad je to čuo pomilovao me i nisu me objesili. Ostajem i dalje u zatvoru, u tamnici. Ja sam danas ponosan jer sam bio u zatvoru. Vjernicima i nevjernicima donosio sam Radosnu vijest Isusa Krista. Dakle, isplatilo se što sam bio u zatvoru. Sretan sam što sam ljudima govorio o Božjoj slobodi. Isus je onaj koji oslobađa, i to je sloboda koju nam nitko ne može oduzeti. Nakon 10 godina teške robije najavljuju da će me odvesti ponovno na sudište. Ubacili su grupu mladih katolika, i oni su lagali na moj račun, da bi ponovno montirali proces za smrtnu kaznu. Kada se više nije moglo ljudski, Bog intervenira i ponovno su me pomilovali. I ostao sam još 18 godina u ćeliji, tamnici. Govorio sam misu, širio Radosnu vijest, ispovijedao i bio svećenik. Nakon 28 godina tamnice stiže dekret slobode nakon doživotnog zatvora. I dalje sam bio osuđen na doživotno čišćenje kanalizacije, najgorih poslova. Ali Božja ruka me pratila. Ipak sam u toj teškoj situaciji doživio novu slobodu. Bit ću ponovno svećenik gdje god budem išao. Danju sam radio najteži posao, a noću sam govorio misu, ispovijedao i vršio službu svećenika. I dolazi 1990. Pozvan sam na razgovor. Kažu da su me pozvali da mi kažu da se uskoro otvara Crkva. Ponovno se Vatikan vraća u Albaniju. Crkva će doživjeti ponovno slobodu. Bio sam, ostajem i bit ću do kraja svećenik. Tada sam i ja s njima doživio slobodu. I od tada sam obišao više od 110 sela, propovijedao i radosno govorio o Bogu. I ponovno smo doživjeli radost, Crkva se otvorila, sloboda vjere, kada nam je Majka Terezija došla u Albaniju i s njom smo išli u posjet Svetome Ocu. I tako se počela obnavljati i duhovno i ekonomski i Crkva i narod u Albaniji. Počeli smo živjeti kao svi slobodni narodi u slobodnom svijetu.“
Kardinal Simoni je posvjedočio i kako je reagirao kada ga je Papa odlučio imenovati kardinalom:
„Nisam očekivao da ću ikada biti kardinal u životu. Bio sam pozvan u Asiz na kongres mira. Nisam znao zašto sam pozvan. Zamislite, mene nepoznatog starca iz Albanije?! Pitam se: „zašto stojim u prvom redu? I da bude još zanimljivije, Papa me pozvao na ručak. Nisam znao, Papa mi nije ništa rekao za vrijeme ručka. Papa je 2014. pohodio Albaniju. Tada sam ja govorio pred njim. On me upamtio i zato su me pozvali. Kad sam bio među narodom, vidio sam svoje ime na ekranu - kardinal Ernest. Dakle, ja to danas tvrdim da je to Božji dar i nagrada Majke Božje. Tko god bude molio tri krunice dnevno,doživjet će čudo i ono što nikada neće moći zamisliti. Zato ljubite, molite krunicu i doživjet ćete i veća čuda od mene. I uvjeravam vas da će vam Majka Božja, Kraljica mira sve to darovati u životu. Sigurni budite, imat ćete i svjetlosti i mir.“
