Osma obljetnica smrti fra Slavka Barbarića

datum: 24.11.2008.

U Međugorju je obilježena osma obljetnica smrti fra Slavka Barbarića koji je umro 24. studenoga 2000. u 15h30 na Križevcu nakon završene tjedne pobožnosti Križnoga puta. Brojni župljani i hodočasnici uspeli se na Križevac moleći Križni put. Na mjestu fra Slavkove smrti, između 13. i 14. postaje, sjetili su se trenutka njegovog prelaska u vječnost. Put križa predvodio je fra Danko Perutina. Večernju svetu misu u župnoj crkvi predslavio je fra Vjekoslav Milićević uz koncelebraciju brojnih domaćih i stranih svećenika. U svojoj propovijedi spomenuo se fra Slavka i njegova neumornoga djelovanja u službi hodočasnika. Tijekom cijelog dana, župljani i hodočasnici obilazili su fra Slavkov grob koji je postao jedno od nezaobilaznih međugorskih molitvenih mjesta.

Fra Slavko Barbarić rođen je 11. ožujka 1946. Sa 19 godina stupio je franjevački red, a za svećenika je bio zaređen 1971. Imao je doktorat iz područja religiozne pedagogije i titulu psihoterapeuta. Fra Slavko je s hodočasnicima u Međugorju radio neumorno zapravo već od svoga povratka sa studija 1982. godine.

Za vrijeme svog djelovanja u Međugorju napisao je brojne knjige koje su prevedene na više od dvadeset jezika i tiskane diljem svijeta. Neumorno je govorio hodočasnicima, vodio euharistijska klanjanja, molitve pred križem, molitvu krunice na Podbrdu i pobožnost Križnog puta na Križevcu gdje je i završio svoj ovozemaljski život. Vodio je godišnje međunarodne susrete za svećenike i mlade, pokrenuo je seminar za bračne parove, u kući “Domus pacis” vodio je seminare posta i molitve. Zbog ratnih stradanja, utemeljio je i vodio ustanovu za odgoj i skrb “Majčino selo”. Njegova psihoterapeutska izobrazba omogućila mu je i kompetentan rad s ovisnicima u zajednici sestre Elvire. Za momke u poteškoćama osnovao je i Zajednicu Milosrdnog Oca. Pomoć dobročinitelja iz cijeloga svijeta usmjerio je u fondove za mlade talente i za ratnu siročad.

Fra Slavko Barbarić obišao je cijeli svijet šireći Gospinu poruku mira i pomirenja. Krasile su ga izvanredne osobine: poznavanje jezika, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Mnogo je molio i postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. Srž njegova života bila je duše dovoditi Bogu po Mariji, Kraljici mira, molitvom i postom.

Uvijek će nam nedostajati.