datum: 23.08.2017.
U Međugorje, osobito u ljetnom periodu, pristiže mnoštvo hodočasnika iz cijeloga svijeta, a među njima, dakako, i veliki broj Hrvata. Kako je mnogima Međugorje obvezna duhovna postaja čak i na proputovanju, u ljetnom periodu, tj. od 1. lipnja do 31. kolovoza, hodočasnici svakodnevno imaju priliku sudjelovati na misnom slavlju na hrvatskom jeziku u 13 sati. Primjetan je i veći broj hodočasnika koji se odlučuju dane svoga godišnjeg odmora provesti u Međugorju i to ne samo za vrijeme trajanja pojedinih seminara ili duhovnih obnova. Potvrdio je to i u programu Radiopostaje „Mir” Međugorje o. Antonio – Mario Čirko, redovnik karmelićanin, trenutno župnik u župi Velike Gospe u Remetama.
„Imam drugi dio godišnjeg odmora, te sam odlučio doći kod Gospe Međugorske, jer odavno sam povezan s Međugorjem. Mojoj obitelji i meni Međugorje je pomoglo shvatiti ljepotu vjere i sakramentalnog života. Kad sam bio dječak, počeo sam dolaziti u Međugorje s roditeljima i sestrom. Sjećam se jednog događaja koji se dogodio kad sam imao 11 godina. Fra Slavko je predslavio svetu misu. Moja mama je molila Gospu: Evo Gospo, hvala ti što možemo doći u Međugorje kao obitelj, molim te, kao jedan mali znak da čuješ naše molitve. Jednostavna majčinska vjera. No, tada se dogodilo nešto zanimljivo. Kada je sv. misa završila, fra Slavko se, umjesto da ode s drugim svećenicima u sakristiju, počeo probijati kroz mnoštvo, došao je do mene i dao mi krunicu. Fra Slavka nisam poznavao i tu smo vidjeli kako Bog daje svoje male znakove ljubavi. Odmalena sam povezan s Međugorjem i Blaženom Djevicom Marijom. I danas mi se kao svećeniku - karmelićanu i župniku ostvario moj dječački san biti svećenikom u marijanskoj crkvi, u marijanskom svetištu. Zbilja sam sretan da mi je Bog dao tu milost. Marija nam uvijek daje sigurnost da nikada nećemo skrenuti s puta ako slijedimo njezin život i da će nas uvijek voditi do Isusa. Mislim kako se ovdje u Međugorju to pokazuje svaki dan, kada vidimo pune ispovjedaonice, punu crkvu i sve ove sadržaje, a osobito ovaj Mladifest, koji je okupio na tisuće mladih. Uvijek sam sretan kad dođem u Međugorje, a večernje klanjanje pred Presvetim mi je milosni trenutak”, kazao je o. Antonio - Mario, te dodao nešto o tome kako je postao svećenik:
„Moj rođak, sada već pokojni franjevac fra Mile Čirko, mi je, kada sam bio mali, govorio da ću biti fratar. To mi se usadilo u srce. Mislim da mi je Bog upravo preko njega progovorio i ubacio to sjeme zvanja. Kako je život išao dalje, završio sam srednju i višu medicinsku školu i tek nakon toga ušao u samostan. No, klica zvanja je stalno rasla. Kod braće franjevaca konventualaca u Zagrebu postoji jedan kip sv. Ante i sjećam se kako sam kao dječak uvijek pred njim uoči sv. Ante palio svijeću. Mama me nakon par godina pitala zašto palim svijeću, a ja sam rekao sam kako to činim da budem fratar. Sada sam došao u Međugorje kako bih pred Marijom obnovio svoje svećeništvo, jer je tu, uz pokojnog fra Milu, bila jezgra početka mog poziva.”
