datum: 17.08.2017.
Prvi Marijini obroci – Mary's meals podijeljeni su u Malaviju 2002. godine. No, obitelj MacFarlane-Barrow iz Škotske, od koje je sve i krenulo, reći će kako su Marijini obroci plod Međugorja. Naime, Međugorje su posjetili prvi put 1983. godine, a zatim su za vrijeme rata dopremali humanitarnu pomoć iz Škotske, te se potom rodio globalni pokret za pomoć najsiromašnijima kojeg podržavaju mnogi ljudi diljem svijeta ujedinjeni u jednome cilju – kako bi svako dijete dobilo dnevni obrok na mjestu obrazovanja, te kako bi svi oni koji imaju više nego što im je potrebno dijelili s onima kojima nedostaju i najnužnije stvari. Pružajući dnevni obrok na mjestu obrazovanja, zadovoljavaju se neposredne potrebe gladne djece, te ih se potiče na školovanje, što im u budućnosti može poslužiti kao izlaz iz siromaštva. Novosti iz ove organizacije predstavljene su na ovogodišnjem Mladifestu u petak 4. kolovoza. Svjedočili su Magnus MacFarlane-Barrow, osnivač Marijinih obroka, potom njihov prijatelj fra Petar Komljenović, volonterka Zrinka Skelin iz Zagreba i Jimmy Belabre s Haitija, njihov nekadašnji štićenik.
Jimmy Belabre je rođen na Haitiju, u mjestu gdje vlada glad i gdje je lakše postati gangster nego postići nešto dobro. „Srećom, tu su bili Marijini obroci - hrana i obrazovanje, i počeo sam sanjati svoje snove, postao sam svjestan da mogu postati ono što želim.“ – rekao je na prošlogodišnjem Mladifestu u Međugorju. Vjerojatno u tim snovima nije mogao zamisliti da će jednog dana snimati pjesme i spot u Međugorju, no to se prošle godine po završetku Mladifesta i dogodilo u Studiju 3 Radiopostaje „Mir“ Međugorje. I je ove godine po završetku programa Jimmy posjetio prostorije Radiopostaje „Mir“ Međugorje i tom prigodom kazao: „Marijini obroci za mene predstavljaju cijeli svijet. Kao što sam rekao na Festivalu, kad mi je bilo 10 godina pohađao sam školu u kojoj su osiguravali dnevne obroke. No, samo ići u školu nije bilo dovoljno za učiniti me pozitivnom osobom kakva sam danas. Znam mnoge iz moje generacije koji su danas ili mrtvi ili se bave nekim nezakonitim aktivnostima. I oni su imali priliku pohađati školu, no razlika je u tome što im škole koje su pohađali nisu osiguravale hranu. Tako su se, dok su pohađali nastavu, svakodnevno pitali što će kasnije jesti. Ponekad su se ta djeca i mladi ljudi trebali brinuti i za svoje obitelji, pa su morali napustiti školu. U svojoj sam školi primao Marijine obroke i nisam mogao dočekati da svane jutro kako bih se vratio. Uistinu sam osjećao da pripadam tom mjestu. Osim učenja sam mogao i jesti i razmišljati o svojoj budućnosti, jer je za mene, kao i za mnoge mlade ljude iz moje zajednice, taj obrok bio jedini koji smo tog dana uopće imali. Tada se ta hrana zaista zna cijeniti“, pripovijeda Jimmy, te dodaje kako nas primljena pomoću uči pomoći i drugima, odnosno, to što se primi na neki način treba dati i dati drugima:
„Uviđam kako moram biti na raspolaganju svome narodu radeći na tome kako bismo novim generacijama i mladim ljudima osigurali novi život. To je najbolji način da vratimo ono što smo mi primili od Marijinih obroka - na neki način učiniti da Marijini obroci moraju hraniti što manje djece u svijetu, te kako bi u konačnici mogli imati dovoljno za svako dijete. U stvarnosti, ne možemo nikada dovoljno uzvratiti za tu pomoć, ali pokušavamo.“ Jedan od načina na koji to ovaj mladi čovjek i čini jest njegov rad s mladima nakon završetka školovanja. Naime, kako je na Festivalu mladih i otkrio, vjerojatno je najmlađi ravnatelj neke škole na svijetu: „Da, 28 mi je godina! Ja sam pohađao tu istu školu otkad mi je bilo 10 godina, pa sve do kraja školovanja. Bio sam toliko uzbuđen što sam mogao toliko naučiti u školi, te sam i kao student postao predstavnik te škole, a po završetku školovanja tu su mi ponudili i posao. Pristao sam jer je i to još jedan način za pomoći svojoj zajednici. Ovo je već peta godina kako radim za tu organizaciju. No, ja nisam samo ravnatelj srednje škole. To je vrlo težak posao, jer se moramo baviti i vojnicima koji pripadaju lokalnim bandama. Zadužen sam za odnose s javnošću, te pomažem i u prikupljanju dobrovoljnih priloga. Školu pohađa 1049 učenika. Sretan sam što mogu raditi sa svojim bivšim učiteljima i ravnateljima, a sve je to rezultat činjenice da sam mogao nastaviti školovanje jer nisam bio gladan, odnosno, mogao dobiti obrok dnevno.“ (slike)
