datum: 20.06.2007.
U svibnju 2007. iz Slovačke je u Međugorje pješice došao mladi svećenik Robert Kučerak (31 godina, 4 godine svećenik, župnik već 2 godine). Na ovo se hodočašće odlučio jer je osjećao potrebu za samotnom molitvom koja uključuje dušu i tijelo. Hodao je punih 15 dana.
U ovim danima samoće želio je ponovno naći molitveni ritam i iskusiti Božju Providnost na djelu. Putem je spavao u Župnim uredima, a u Banja Luci kod biskupa. Nije ni od koga tražio hranu, nego bi se odazvao kad bi ga netko pozvao. Nije ponio ni telefon, ni novac, nego samo putovnicu i celebret da bi mogao slaviti Misu u crkvama. Upravo zato što je na put krenuo bez novca zapeo je na mađarsko-hrvatskoj granici: zakon, naime, zahtijeva jedan minimum sredstava kad se ulazi u neku zemlju, pa kad ga je granična policija vidjela s naprtnjačom i pješice, nije mu pomoglo ni to što je svećenik! Pretpostavljao je da ga sličan problem očekuje na ulasku u BiH, pa je u Mađarskoj potražio jednog prijatelja svećenika koji mu je dao što je potrebno da bi se poštovao zakon, i preveo ga preko granice.
Iskustvo ovog hodočašća je to da mu je molitva „ušla u krv“ i sada, ako svakog dana ne izmoli nekoliko krunica, osjeća koliko mu to nedostaje. Iskusio je Božju Providnost i zna da nam Bog daje sve što nam je potrebno.
