Gosp. Rateb Jacob Rabie, predsjednik Kršćanske ekumenske zajednice na hodočašću u Međugorju

datum: 19.09.2015.

U Međugorju je boravio gosp. Rateb Jacob Rabie, predsjednik Kršćanske ekumenske zajednice. S njim su razgovarali novinari radiopostaje „Mir“ Međugorje. Gosp. Rateb je kršćanin iz Palestine, rođen u Jordanu, jer su mu roditelji bili prisiljeni napustiti Jeruzalem 1948. godine. O svom životnom putu kaže: „Studirao sam u SAD-u gdje sad živim sa svojom ženom i četvero djece. Prije 17 godina odlučio sam ostaviti svoj posao kako bih pomagao kršćanima u Svetoj Zemlji i osnovao sam Kršćansku ekumensku zajednicu Sveta Zemlja kako bismo sačuvali prisutnost palestinskih kršćana u Svetoj Zemlji. Od tada je to moja misija, moj život: sačuvati korijene kršćanstva za sve, ne samo za arapske kršćane već za sve kršćane diljem svijeta budući da je sve počelo u Svetoj Zemlji, u Betlehemu, u Jeruzalemu, u Nazaretu, u svim tim gradovima o kojima slušamo i čitamo u Bibliji. Imam samo četvero zaposlenih u SAD-u, ali imamo na stotine volontera koji nam pomažu. U Betlehemu i u Svetoj Zemlji imam dvadeset i pet zaposlenih puno radno vrijeme, još 20 pola radnog vremena. Imamo projekte u kojima popravljamo kuće kršćanskom stanovništvu u koji je uključeno dodatnih 55 ljudi, tako da skrbimo ukupno oko 100 obitelji u Betlehemu“, kazuje gosp. Rateb kojemu je ovo drugi dolazak u Međugorje.„Ovdje u Međugorju mi je pravi odmor jer osjećam da je Gospa oko nas, da nas čuva, da možda i hodi uz nas. Ona je ovdje, osjećam to. Tu sam iz još jednog razloga: da bih povezao Međugorje i Svetu Zemlju, te planiramo ovdje u Međugorju imati ambasadu za Svetu Zemlju. Nakon što sam bio ovdje prvi put, pokrenuo sam se.  Upoznao sam ljude i vidio sam što sve mogu učiniti i još uvijek radim na različitim stvarima, no došli smo do jedne točke kad moramo napraviti neki pokret.  To je jedna uvezana priča, a ne odvojeni događaj ovdje u Međugorju i u Svetoj Zemlji.  Mi želimo služiti ljudima koji idu u crkvu, no većina ponekad misli samo nacrkvu ne shvaćajući da je crkva bez ljudi beznačajna. Vidim kako ljudi ovdje dolaze na nekoliko dana i pitao sam se što rade cijelo vrijeme dok su tu. Oni mole! To je dobro i želimo da oni sada svoju vjeru pretoče u djelo, da pomognu kršćanima u Svetoj Zemlji, ali ne zato što je njima potrebna pomoć, jer njima ne treba hrana na stolu; njima treba međunarodna potpora katolika kako bi svoju vjeru održali živom“.