datum: 15.08.2017.
Za vrijeme 28. Međunarodnoga molitvenog susreta mladih novinari Radiopostaje „Mir“ Međugorje razgovarali su s mnogo sudionika. Svaki je od tih razgovora osobit, radostan i nosi svoju poruku. Tako je mladi redovnik, dominikanski bogoslov iz Zagreba, fr. Ivan Dominik Iličić kazao kako je na Mladifestu bio već pet ili šest puta, a u Međugorju dvadesetak puta, na čemu je Gospodinu iznova zahvalan. „Uistinu je posebno doći ovdje. Svaki te put Gospodin nečim novim iznenadi - novim susretima, ljudima, novim milostima koje su ovdje neiscrpne. Čitav svijet dolazi ovdje na izvor milosti i prima ih i onda ih nosi u svoje zemlje. To je jedan veliki znak nade. Međugorje je slika katoličke - sveopće Crkve gdje dolaze gotovo svi narodi i zajedno slave Boga, slave euharistiju i to je predivno vidjeti. Silazio sam s Križevca i sreo sam skupinu koja je pjevala na arapskom, onda skupinu iz Šri Lanke. Onda se prolomila pjesma na poljskom jeziku, pa zatim na francuskom. Vidim kako je taj svaki jezik prekrasan kada se na njemu slavi Gospodin. Sreo sam i grupu ljudi iz Petrinje, koja me posebno ganula - imali su majice na kojima je pisalo Davor te Međugorje-Mladifest. Pitao sam jednu djevojku odakle su, te je kazala da su iz Petrinje i kako ta majica ima posebnu priču. Naime, taj je mladić nedavno u 32.-oj godini života preminuo od tumora na mozgu. Više je puta bio u Međugorju na Mladifestu. Svim je srcem nastojao kako bi što više ljudi došlo na Mladifest i doživjelo ono što je on doživio. Njegova je želja prije smrti bila da sva njegova rodbina i prijatelji dođu na Mladifest, pogotovo oni koji nisu nikada bili“, rekao je fr. Ivan Dominik.
O tome zašto ljudi dolaze u Međugorje tražiti Gospodina, naš je sugovornik kazao: „Gospodina svi traže, ali ne znajući, traže ga na krivi način i na krivim mjestima. No, u dubini svi trebaju Boga i toga nisu svjesni. Na sreću, i on traži nas i mnoge dovede baš u Međugorje i tu pokaže svoje lice i milosrđe, te dotakne brojna srca. I moje je srce ovdje na poseban način dotaknuo prije nekih desetak godina, kada sam se ispovjedio kod fra Tomislava Pervana. Tu se moje srce smekšalo, otvorilo i odreklo nekih grijeha koji su me vezali i u vrijeme mladenaštva udaljili od Crkve.“
