BUDITE POSLUŠNI MONS. HOSERU

datum: 14.12.2018.

            «Siate obedienti al mons. Hoser» (Budite poslušni mons. Hoseru), riječi su Pape Franje koje mi je uputio nakon što sam mu rekao da sam međugorski župnik i da mu donosim pozdrave od mons. Hosera.

Bio je to nezaboravni susret, a zbio se u četvrtak, 29. studenog ove godine u Sali regia Apostolskog dvora u Vatikanu oko 12.15 na koncu međunarodnog kongresa upravitelja i suradnika svjetskih svetišta. Kongres je trajao od 27. do 29. studenog, a organiziralo ga je Pontifikalno vijeće za promociju nove evangelizacije pod vodstvom mons. Rine Fisichelle. Tema je bila: Svetište - otvorena vrata za novu evangelizaciju.

Na kraju kongresa bio je predviđen susret s Papom Franjom cijele naše skupine koja je brojila preko 600 osoba. Mons. Fisichella nam je priopćio dan prije kako je teško očekivati da će Papa moći svima nama pružiti ruku pa su izabrani predstavnici uime svih nas. Naravno, u svima nama je bila velika želja da barem dodirnemo Papinu ruku, ali smo ipak zbog velikog broja sudionika bili svjesni da je već veliko i to da Papu vidimo izbliza.

Bilo nam je rečeno da na Trg Svetog Petra zbog gužve ne dođemo svi skupa u isto vrijeme nego u grupama od 8 pa do 9.30 sati. Međutim, svih nas preko 600 je došlo u isto vrijeme - u 8 sati! Razumljivo, svi su htjeli zauzeti mjesto bliže Papi Franji. Prošli smo kroz sigurnosnu policijsku provjeru i stali ispred dugih, impozantnih stepenica koje su vodile u visinu prema unutrašnjosti vatikanskih prostorija. Čekali smo s nestrpljenjem kad ćemo prijeći prag Sale regia u kojoj ćemo vidjeti Papu. Puštali su nas u grupama po nekoliko desetaka osoba. Kad smo ušli u Sala regia, oči se nisu mogle nagledati slika koje je naslikao Michelangelo. Doslovno čitava sala oslikana rukom tog velikog umjetnika.

Najprije nas je pozdravio mons. Fisichella, a potom su predstavnici velikih svjetskih svetišta u 10-tak min, koliko je svatko od njih imao na raspolaganju, predstavili najvažnije elemente svojih svetišta, s posebnim naglaskom na rad s mladima. Tako smo slušali o iskustvima kako svjetski poznatih svetišta kao što su Lurd, Fatima, Guadalupe i Sveta zemlja tako i iskustva manjih, poput onih u Južnoj Koreji i drugim dijelovima svijeta.

Točno prema programu, u 11.30 sati na vratima se pojavio Papa Franjo. Svi smo se skočili na noge kad je u prekrasnu dvoranu ušao Pastir u bijelom. Uslijedio je veliki aplauz s oduševljenjem na licu svih prisutnih. Ruke s mobitelima i foto-aparatima digle su se u zrak. Svi su htjeli zabilježiti taj posebni trenutak.

Kad smo se nakon nekoliko minuta vratili na svoja sjedala, mons. Fisichella je uime svih sudionika Kongresa pozdravio Papu Franju, zahvalio mu ne samo za dolazak nego i za inicijativu čiji je plod sami Kongres te ga upoznao s njegovim radom. Nakon toga se Papa Franjo obratio svima nama. Istaknuo je ulogu svetišta za novu evangelizaciju i potaknuo nas da se s još više žara posvetimo tom radu. Stavio nam je na srce važnost otvorena srca i srdačnog prijama hodočasnika i svih koji dođu u svetište.

Kad je Papa završio svoje obraćanje prisutnima k njemu su prišli predstavnici svetišta. Nakon susreta s njima Papa je trebao nastaviti svoj program i izići iz dvorane. No tada se dogodilo nešto neočekivano: Papa Franjo je izrazio želju da osobno pozdravi sve nas - svih 600! Našoj radosti nije bilo kraja! Kako aplauz koji je odjekivao prekrasnom dvoranom tako i oči koje su sjajile i osmijesi koji nisu silazili s lica svjedočili su o velikom iznenađenju u svih nas!

Red za redom se praznio, ljudi su polagano išli jedni za drugima, pozdravili Papu i potom radosni napuštali dvoranu. Kako se bližio i moj ulazak u red razmišljao sam što pokloniti Papi. Iz Međugorja sam krenuo s namjerom da - ako dođe do susreta - Papi predam krunicu, molitvenik i bilten na talijanskom o najvažnijim stvarima vezanima uz Međugorje. Sve sam to imao u torbi, ali sam se iz praktičnih razloga odlučio za krunicu - za krunicu načinjenu od naše hercegovačke drače. Uzeo sam je u ruku i pomicao se prema Papi.

Vidjevši da u onih koji su bili ispred mene nije bilo zadržavanja s Papom nego samo pružanje ruke, shvatio sam da je «manje više», da u što manje riječi moram reći tko sam i odakle dolazim. Kad sam prišao Papi, pružio sam mu ruku u kojoj je bila krunica i gledajući u nasmijano i blago Papino lice na talijanskom jeziku u dahu izrekao sljedeće riječi: «Međugorski župnik. Pozdravlja Vas mons. Hoser!»

Kad je Papa čuo moje riječi, zadržao je ruke na mojim rukama, zastao za nekoliko trenutaka te mi potom rekao: «Budite poslušni mons. Hoseru.» Dok mi je izricao te riječi gledao sam s osmijehom u Papino lice. Ne znam jesam li u tim trenutcima stajao na zemlji ili lebdio. Možda je Papa to osjetio, da sam bio jako radostan zbog susreta s Njim, pa je ponovio već izgovorene riječi: «Budite poslušni mons. Hoseru.» Nakon toga je dodao: «Da?» Ta uzrečica u obliku pitanja bila je kao neki znak kojim je htio provjeriti i saznati jesam li razumio i dovoljno ozbiljno uzeo ono što mu je bila namjera reći. Odgovorio sam: «Da, da!» Držeći krunicu u ruci na kraju me upitao: «Je li ova krunica za mene?» Rekao sam: «Da, za Vas!» Odgovorio je: «Hvala.» Uzvratio sam «Hvala Vama!», a potom mi je sa strane dan znak da se udaljim i dadnem drugima mjesto da se približe Papi.

Izišao sam iz dvorane te se počeo spuštati prostranim vatikanskim stepenicama poskakujući od radosti i skoro ne vjerujući u ono što mi se dogodilo. Hodajući po Trgu Svetog Petra gledao sam, ali ništa nisam vidio, jer sam u mislima prolazio onim trenutcima koji su se dogodili samo nekoliko minuta prije toga. Pokušao sam rekonstruirati svaki trenutak u susretu s Papom, svaku njegovu gestu i svaku riječ. Pitao sam se što mi je Papa rekao i što mi je s nekoliko riječi htio poručiti.

Imao sam dojam da je meni, svim fratrima na službi u župi Međugorje kao i svim župljanima i hodočasnicima očinski, toplim i ujedno vrlo ozbiljnim riječima, htio uputiti poruku koja je dolazila iz njegova srca. Bilo mi je potpuno jasno da mi tih nekoliko riječi nije rekao iz kurtoazije, tek da nešto kaže, nego sam osjetio da mu je bilo jako na srcu da nama svima uputi važnu poruku. To sam shvatio vraćajući nazad film i sjećajući se posebne pozornosti kojom je Papa izricao spomenute riječi. Pitajući se zašto je ponovio iste riječi došao sam do zaključka da je možda osjetio kako ono što mi je prvi put rekao nisam ili dovoljno dobro čuo ili dovoljno ozbiljno uzeo. Očito mu je jako bilo stalo da riječi i poruku dobro upamtim i ponesem u Međugorje.

U spomenutim Papinim riječima iščitavao sam i veliko povjerenje koje Papa Franjo ima u nadbiskupa Henryka Hosera. Kao da nam je htio reći: Slušajući mons. Hosera slušate mene, slušate Crkvu. Suprotno tome: Ako niste poslušni mons. Hoseru, niste poslušni meni, niste poslušni Crkvi. U nekoliko riječi koje mi je rekao osjetio sam da je Papi Franji Međugorje u srcu, da mu je jako stalo do Međugorja i da mu je želja da svi ozbiljno odgovorimo zadaći koja nam je povjerena. U Papinim riječima osjetio sam ohrabrenje, ali i veliku odgovornost koju svi snosimo za Međugorje. (slike)

Fra Marinko Šakota, međugorski župnik