Tučepi 1996.

Kurt Knotzinger POTICAJI ZA ČITANJE SVETOG PISMA
fra Ljudevit Rupčić S GOSPOM U 21. STOLJEĆE
fra Slavko Barbarić MOLITVENE SKUPINE U MOLITVENOM MARIJANSKOM POKRETU
fra Miljenko Stojić INFORMATIVNI CENTAR "MIR" MEÐUGORJE


Kurt Knotzinger - rođen je 1928. godine u Beču. Nakon studija teologije i glazbe 12 godina radi kao župnik. Od 1966. godine duhovnik je i profesor na bogosloviji i u gimnaziji bečke Nadbiskupije u Sachsenbrunnu.

Fra Ljudevit Rupčić - rođen1920. godine u Hardomilju, Ljubuški. 1939. stupio je u franjevački red u Hercegovačkoj provinciji, a 1946. je zaređen za svećenika. Studij teologije završio je 1947. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1958., a habilitirao 1971. na istom fakultetu Od 1958. do 1988. predavao je novozavjetnu egzegezu na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, aneko vrijeme i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Pod bivšim jugokomunističkim režimom proveo je u zatvoru 1945. i 1947. godinu, te od 1952. do 1956. godine.

Dulje vrijeme (1968-1981) bio je član Teološke komisije pri Biskupskoj konferenciji bivše Jugoslavije. Preveo je Novi zavjet s izvornika na hrvatski jezik. Prijevod je doživio brojna izdanja. Objavio je mnogo knjiga, studija i članaka na hrvatskom, njemačkom, talijanskom, francuskom i engleskom jeziku, te je održao mnoštvo predavanja na brojnim kongresima i simpozijima po Europi i Americi.

Fra Slavko Barbarić - rođen 1946. u Dragićini. Teologiju studira u Visokom, Sarajevu i Schwazu. Zaređen je za svećenika 1971. Doktorirao je 1982. na području religijske pedagogije. Od 1982. nalazi se u Međugorju. Piše knjige i članke duhovnog sadržaja. Radi u Svetištu. Voditelj je mnogobrojnih duhovnih vježbi i predavanja. U mnogim krajevima svijeta održao je susrete na temu međugorskih događanja.

Fra Miljenko Stojić - rođen1960. u Dragićini. Bogoslovlje sluša na više učilišta: Zagreb, Jeruzalem i Sarajevo. Za svećenika je zaređen 1987. u Mostaru. Na Papinskom sveučilištu "Antonianum" u Rimu 1991. postiže licencijat iz teologije s područja kršćanske i franjevačke duhovnosti. Kao svećenik djelovao na više župa i jedno vrijeme bio odgojitelj bogoslova.Tijekom rata bio vojni kapelan. Drži duhovne vježbe. Bvi se književnošću. Član je Društva hrvatskih književnika. Trenutačno živi i radi u župi Međugorje gdje obnaša dužnost župnog kapelana i ravnatelja Informativnog centra "MIR".

IZJAVA -Tučepi 17.- 21.ožujka 1996.

Treći međunarodni seminar za voditelje molitvenih skupina, Centara mira i međugorskih hodočasnika održan je u Tučepima od 17. do 21. ožujka 1996. Sudjelovalo je oko 100 voditelja iz 17 država, dvoje vidjelaca i svećenici koji rade u Međugorju. Na koncu je usvojena slijedeća

IZJAVA

Svjesni prilika u kojima se nalaze Crkva i svijet, u molitvi smo tražili put kojim, s Gospom krenuti u 21. stoljeće. Predavanje i izmjena misli u diskusijama i radu po jezičnim skupinama dovela su nas do zaključaka koje želimo priopćiti svim molitvenim skupinama, Centrima mira, hodočasnicima i župi Međugorje:

  1. Budućnost, koliko god po sebi bila neizvjesna, stoji u Božjim rukama. Bog pak, očekuje naš doprinos učiniti je sigurnijom i ljudskijom. A Gospa nas sve poziva, riječima svoga Sina, na potpuno obraćenje (6/90; 7/91);
  2. "Čitajte Sveto pismo, živite ga i molite, kako bi shvatili znakove vremena" (6/91 i 8/93). Međugorske poruke Gospin su žurni poziv nama - živjeti Evanđelje njezina Sina;
  3. Gospina je želja da se po svem svijetu organiziraju molitvene skupine, koje će sudionike otvoriti Božjem Duhu da u Bibliji prepoznaju Božju riječ za naše vrijeme i u molitvi iznađu putove njezina oživotvorenja;
  4. Molitvene skupine trebale bi biti srce i duša župnih zajednica, izvor povjerenja i djelotvorne ljubavi i mira;
  5. Informativni centar "MIR" Međugorje sa svojim arhivom, knjižnicom, informativnim pultom, press bulletinom, robofaxom, internetom, BBS-om i doskora radiom, u službi je hodočasnicima, Centrima mira i molitvenim skupinama;

na vrh


Kurt Knotzinger

POTICAJI ZA ČITANJE SVETOG PISMA

UVODNE MISLI

U međugorskim porukama Gospa četiri puta preporuča da se čita Sveto Pismo. 18. listopada 1984. poručuje Ona: "Danas vas pozivam dau svojim kućama svaki dan čitate Bibliju. I neka bude na vidljivom mjestu, da vas uvijek potiče da je čitate i molite." Jedan kasnija poruka ističe ovaj poziv još više: "Svaka obitelj mora moliti obiteljsku molitvu i čitati Bibliju"! (poruka od 14. 2. 1985.) Daljenje dvije poruke imenuje razloge zbog kojih je čitanje Svetog Pisma tako važno: "Molite i čitajte Sveto pismo kako bi preko Svetoga pisma otkrili poruku za vas kroz moja ponovni dolazak", i: "Čitajte Sveto Pismo, živtite ga i molite kako bi shvatili znakove ovoga vremena". (25. 6. 1991. i 25. 8. 1993.).

Na jednom seminaru za voditelje međugorskih molitvenih i hodačasničkih grupa ne bi smio nedostajati referat o praksi čitanja Svetoga pisma. O ovoj temi uvijek će pitati ljudi koji se u životu orijentiraju prema međugorskim porukama. Najčešće pitanje tiče se toga da u Međugorju nije ništa novo izrečeno o vjeri i o aktulnim događajima. Vidioci su bezbroj puta ponavljali da se odgovor na pitanja koja želimo postaviti Majci Božjoj, nalazi u Bibliji. Ali zašto onda trebamo Gospine poruke, ako se i bez njih može sve naći u Svetom pismu?

Potrebno je naglasiti da poruke vrlo izričito zahtjevaju čitanje Biblije i tako pokazuju što nam Bog hoće kazati preko objavljene riječi.. Sveto pismo je povelja - isprava naše vjere i to u dvostrukom smislu: Ono nam kaže što je Bog o sebi, saopćivši to kao upustvo, objavio i što je onda osnova naše vjere.; Sveto pismo je za nas obvezujući dokumenat u kojem je to sve zabillježeno. Biblija, dakle, pripovijeda hvaleći i zahvaljujući o velikim Božjim djelima i njegovoj velikoj veličajnost. Ona je također za nas putokaz na putu spasenje kao bi postali s Bogom i međusobno sve više i više povezani. Za molitvene grupe, koje su nastale na više mjesta, i sada čitaju zajednički Sveto pismo važno je imati iskusna pratioca. Svaki teolški uvod u Bibliju polazi od toga da je Biblija Božja riječ napisana ljudskim jezikom i u drugačijem kuluturnom krugu prije mnoga vremena. Kako bi se Biblija pravilno razumjela potrebno je poznavanje ondašnjih jezičnih osobina i životnih prilika. Biblijski tekst mora se također prepoznati kao Božja riječ za naše vrijeme. Ona se mora aktualizirati. Tek tako bit će korektno interpretirana, bez opasnosti da se zaluta u fundamentalne zablude. Jer je ipak glavni cilj proučavanja Biblije produbljivanje vjere, posebno ističemo i preporučamo, da se proučavanje Biblije i razmatranje uvijek s molitvom poveže. Bibija nije čitanka, ona je pomoć za našu molitvu i putokaz u našem životu. U molitvenim međugorskim grupama zaziva se uvijek prilikom razmatranja Svetog Pisma Duh Sveti: "Ja ću vam dati jednoga drugog pomoćnika, koje će zauvijek kod vas ostati. On je Duh istine" (Iv 14,16f), koji će nas sve poučavati i na sve podsjećati (Iv 14,26). O tome se također radi kod poziva Majke Božje da zazivamo Duha Svetoga kako bismo mogli sve razumjeti. Prije svega i u vremenu prije Duhova ona je nekolko puta pozivala, da molimo za izljev Duha Svetoga, za Duha molitve i istine i da se otvorimo Duhu Svetom, koji će nas prosvjetliti i osposobiti posvjedičiti Marijinu prisutnost u Međugorju.

Osobite poteškoće javljaju se prilikom čitanja Starog Zavjeta. Važno je ovdje naglasti da su ove knjige nastajale u dugom procesu. Bog se objavio patrijarsima i prorocima. Oni su to, što su primili, usmeno i pismeno dalje prenosili. Učitelji i svećenici Božjeg naroda su to moleći promišljali i također objašnjavali te naravno tako proširivali. Tek dosta kasno zapisano je što je u ovom dugom procesu nastalo. Za nas je značajno da su ovi spisi od samoga Isusa i Pracrkve priznati kao sveti i koje je onda Crkva kao takve dalje predala. Stari Zavjet upućivao je na Isusa te njegov dolazak pripremio. Neke stvari iz Starog Zavjeta moguće je tumačiti jedino razumjevajući ondašnje vrijeme i okolnosti. Tako Isus kaže: "Starima je kazano ..., a ja vam kažem." Tek preko Starog Zavjeta nalazi Božje objavljivanje svoje ispunjenje i ono prije objavljeno svoje razjašnjenje. Za neke pojedinačne stvari bit će uvijek potrebno pitati kompetentnu osobu, ako se ne mogu razumjeti.

Smisleno je trajno ili svakodnevno čitanje Svetog pisma koje nam pojašnjava odnos cjeline i dijelova. Takvo čitanje , "čitanje u nizu", je mogućnost ali ne treba biti shvaćeno kao stroga obveza. Posbeni povodi i vremana zahtjevaju za to odgovarajuće tekstove. Za svećenike i redovnike koji u svom časoslovu imaju svakodnevno čitanje, ne preporuča se "čitanje u nizu". Mnogo je uspješnije s više pažnje posvetiti se obvezatnom čitanju razmatrajući tekst i konzultirajući komentare kako bi se što bolje razumjelo.

U ovaj sklop pripada također tvrdnja nekih svećenika koji kažu da su međugorske poruke bogat izvor za njihove propovijedi. Poruke su već za sebe uzete kao propovijedi kroz koje je nanovo obrađena u Bibliji data objava. Pri tom nađe se takvih formuliranja koji sile na daljnje kazivanje. Uporaba poruka u propovijedanju opravdana je i stoga jer su one povezane sa sredinom evanđelja. Bečki profesor pastoralne teologije kaže: "Međugoreje ne vodi od Biblije nego ka njoj; to je za mene jedan od najvažnijih teoloških kriterija, da takoreći Marija nije krajnja točka, nego putokaz".

Uvijek je dobro držati se na jednostavan način rijejči Božje, o njoj razmišljati i dopustiti u molitvi da djeluje. Majka Božja može nam u tom uzor biti. U Lukinom evanđelju čitamo dvaput kako je ona razmišljala o Isusovim riječima i djelima te ih u svom srcu vagala i čuvala, što to sve treba značiti. Tako treba riječ Božja prodrijeti u ljudsko srce i postati plodonosna. Ako se Biblija uzme u ruke za čitanje i razmatranje, onda nije ona više obiična knjiga nego sadrži poruku koju Bog osobno hoće čitateljima odnosno slušateljima upraviti. Najbolje je poruku tako prihvatiti kako se razumjela prvi put. Tako se najbolje uhvati njen smisao. Tko tako svu svoju pažnju pokloni biblijskom tekstu tražit će unutra skrivenu istinu za sebi i prepoznat će da je zato potrebno svjetlo Duha svetoga. Tako se samo od sebi povezuje čitanje sa molitvom i srce se intezivnije obraća ka Bogu. O ovom obraćanju, "obraćanju srca" je u Međugorju od početka govor. Tko tako Sveto pismo čita, budi se u njemu duboka čežnja, ne uvijek samo Božju riječ dublje shvatiti nego uvijek više ispunitit, što se konkretno od pojedinca zahtjeva. Tako postaje čitanje Svetog pisma vremenom, koje je molitvi posvećeno, a što je djelovanje primjereno Bogu, jedna akcija, koja je potpuno ponešena inspiracijom Svetog pisma.

Tko polazeći od međugorskih poruka čita Bibliju, otkrit će sadržajni paralelizam, slično kao stručnjaci baveći se porukama. Kao prijmjer donosimo nekoliko takvih tekstova koji stoje u odnosu. Navodimmo npr. gotovo istovrsne početke: "Vjerujte Evanđelju" i "Kraljevstvo Božje je blizu". U evanđelju čitamo: "Početak evanđelja Isusa Krista." (Mk 1,1 i 1,15). Apel za vjerom i svjesnost blizine Božjeg kraljevstva postaje u Međugorju nova stvarnost. Također i ovdje počinje se pozivom na obraćenje, ovdje se doživljava blizina Božjeg kraljevstva, odavde razvija se novo i nepredvidivo: Ivan Krstitelj navijestio je poziv na obraćenje po nalogu Gospodnjem (Mk 1,15); na Krstiteljev blagdan počeli su međugorski događaji. Poziv na obraćenje je osnova tamo ljudima upućene poruke. Kao koraci na putu čovjekova obraćenje naglašeni su također u Međugorju molitva i post, što je Isus svojima također preporučio (usp. Mt 5,5-18 i Mk 9,29). O molitvi je u evađelju i u porukama kazano, da je ne smijemo popustiti jer se u molitvi obraćamo Bogu. Post je tamo nazvan kao nezaobilazan jer nas oslobađa od okova prošlosti i tako čini slobodnim za Boga i njegove želje. Od većeg značaja je i u biblijskoj objavi i u međugorskim porukama mir kao Božji poklon, ali također kao i plod ljudskog napora. Mir je ljudima zadan, evanđelje proglašuje zalagaoce za mir blaženim (Mt 5,9), ali istovremeno kaže Biblija da mir dolazi od Boga: "Gospodine, blagoslovi svoj narod mirom", moli psalmist (Ps 29,11), i blagoslovna Pavlova želja je: "Gospodin mira poklonio vam mir" (2Sol 3,16). Isto to naglašavaju međugorske poruke: Uvjet vlastitog zalaganja za mir i potrebu izmoliti mir kao dar od Boga.

Ovo sve ne znači nadopunu ili novi odsjek objave, nego dokazuje se kao hitni poziv, da se oživotvori što nam je već kazano u Božjoj rijejči Svetog pisma. Posebnost međugorskih poruka je u tome da su one izrečene od majke "svojoj ljubljenoj djeci". Kao Majka Crkve i Majka kršćanstva vraća u sjećanje Marija evanđelje svoga sina s mnogo ljubavi i osobito snažno.

Na jedno aktualno zanačenje međugorskih poruka u pogledu na Sveto Pismo ukazala je sestra Emanuela iz Zajednice blaženstava. Iz Međugorja šalje ona redovno Abbayi Blanche u Mortain, Francuska, gdje je ona kod kuće, vijesti koje se onda šire u čitav svijet. 14. siječnja 1994. veli ona: "Mi bijasmo preplavljeni valom proročanstava, jednim divljim, strašnim, proturječnim valom. Zahvaljujemo se Gospi da nas je dovela nazad ka izvoru istinskog svjetla, a koje je živa objava Biblije".

Vicka izvještava jednaput: "Majka Božja kaže, uzmite svaki dan rano Bibliju i pročitajte nekoliko redaka i to onda živite u toku dana. Tako ćete vi naći odgovor na to što dan donosi." To znači, mi ne smijemo očekivati da preko čitanja Svetog pisma odgovori zabliješte na naša pitanja. Međutim, tko redovito čita Bibliju, on će bitit sve više obuhvaćan Duhom Svetim, koji preko Svetog pisma nama govori i tako naći odgovore na pitanja života. Pogrešno uvjerenje da se smjesta u Bibliji mogu naći dogovori na svki životni problem, mora se odstraniti.

MISLI IZ PORUKA O POJEDINIM BIBLIJSKIM MJESTIMA

Međugorske poruke su hitni poziv nama da živimo evanđelje. Na poziv na obraćenje, izlaznu točku evanđelja i Gospinih poruka je već ukazano. Ovdje će biti još uspoređeni neki važniji iziričaji Radosne vijesti.

"... da oni uvijek mole i nikada ne klonu." (Lk 18,1)

Začuđujuću činjenicu da se Majka Božja tako dugo u Međugorju pojavljuje, objašnjava ona sama: "Ja vas hoću učiti moliti." (12. VI. 1985.). Zilj ove pouke je stalna molitva. Uvijek se naglašava molitva bez prekida. Trajna molitva je tek onda ostvarena ako netko kod onoga šta on misli, govori i čini, ne izgubi Boga iz svoga vidokruga i uvijek posvješćuje njegovu sadašnjost. Jedan takav stav prema Bogu ne ometa izvršavanje životnih zadaća. Naprotiv, tko Boga uvijek pred sobom ima, odgovran je uvijek u svom djelovanju pred Bogom, ne gubi nikada nadu u njegovu pomoć jer on zna da je Bog tu, također i za njega. Ovaj stav trajne molitve predpostavlja određena molitvena vremena u kojima se uvijek može isključivo Bogu obratiti. "Ja vas molim, draga djeco, svjesno idite na molitvu" (28. II. 1985.) i "Vi, draga djeco, ne možete shvatiti kolika je vrijednost molitve, dok sami ne kažete: sad je vrijeme molitve, sad mi ništa ostalo nije važno, sad mi nije važna nijedna osoba osim Boga." (2. X. 1986.), tako poziva Majka Božja na molitvu. U izvjesnom smislu je već svakodnevna redovna molitva "trajna molitva", koja se uvijek iznova započinje i tako nikada ne prestaje. U ovom smislu poziva nas Majka Božaja svaki dan s molitvom započeti i s molitvom završiti. Sa siguršnošću vodi takva navika, ako je to istinska molitva, molitva sa srcem, da molitva zauzme prvo mjesto u životu. Majka Božja ne poziva na molitvu samo pojedince nego i obitelji. Ona želi tomu voditi da naš " dan bude samo molitva i potpuno predanje Bogu." (4. IX. 1986.) Ni o čem drugom nije govor u porukama od 25. u mjesecu kao o molitvi. Marija je jedanput napisala posvetu u knjizi da je Gospa svaki dan govorila o potrebi molitve. I dodala je: " Preko molitve možete sve postići, također i to , o čemu netko milsi da je nemoguće." To je isto što Isus o molitvi kaže: "Ako vi u meni ostanete i moje rijeći u vama ostanu, tako biste mogli vi moliti što voliti, i bilo bi uslišano." (Iv 15,7). Svoje upućivanje u Bogu počela je Majka Božja s tim da je zadržavala vidioce na određenim usmenim molitvama - kao što i Isus na molitvu učenika da ih nauči molitvi odgvora sa Oče naš (Lk 11,2). Glavno težište uvoda u molitvu Majke Božje leži u zahtjevu: molite sa srcem: "Draga djeco! Danas vas pozivam na molitvu srcem." (2.V. 1985.) Zatim upitani koliko je odlučujuće sa srcem moliti, naglašavaju vidioci, odnosno Marija: "Gospa nas vodi da sa srcem molimo. Srce mora kod toga biti ono što riječi kazuju", i kod jedne druge prilike: "Sve, što opterećuje, mora se s povjerenjem odložiti, preporučiti, oslobodite se od toga, kako bi se s neozlijeđenim srcem moglo moliti." Vidioci su preko Majke Božje sada nanovo naučili, što već je u poslanici Filipljanima napisano: "Ne brinnite se, nego donesite u svakom položaju moleći i preklinjući vaše molitve sa zahvalnošću pred Boga." (Fil 4,6) Molitva srca ne pokazuje samo nadprirodni učinak, ona ima vrlo uspješno učinak u prirodnom području: ona pomaže iscrpljenost prevladati i poklanja radost i osvježenje. Obraćanje srca s ljubavlju, to znači čitava osobnost jednoga čovjeka, je kod molitve odlučujuća. I u početnom nastojanju i u vrhuncu trajne molitve. "Sa srcem moliti, to je najvažnije" (Marija), i "to je istinska molitva" (Ivan), to je svjedočenje mladih ljudi koji su uvedeni direktno od Marije u pravu molitvu.

"...izgoni samo molitvom i postom." (Mt 17,21)

Kada je Isus sa trojicom učenika na brdu Preobraženja boravio, doživjeli su ostali učenici u susretu sa opsjednutim strašnu moć zloga. Tek kad je Isus došao i zaprijetio demonu, ostavio je ovaj opsjednutoga. Začuđene učenike poučavao je Isus da se takvo što samo kroz molitvu i post može postići (Mt 17,14-21). Ako značenja vizija i u njima posredovanih poruka ne mogu opstojati u novim sadržrajim vjerskih istina, ipak će zaboravljene istine preko poruka biti dozvane u sjećanje. Nije li kršćanstvo zaboravilo post kao djelotvorno sredstvo u borbi protiv zla? Isus posvećuje u govoru na gori izlaganju pravog posta jedan dulji prikaz (Mt 6, 16-18), on sam posti (Mt 4,2) i opravdava post u prikladno vrijeme (Mt 9,15). U međugorskoj poruci ima poziv na post od početka svoje mjesto. Vidioci su ga već skoro nakon početka ukazanja proklamirali. U porukama četvrtkom redovito se uvijek spominje. Pri tom dotiče se Majka Božja naše unutarnje spremnosti (" sa srcem vrijedi postiti, 20. IX. 1098.), ona nas motivira sa uputom, da je naš post prilog za prevlađanje zla i daje nam mjeru, koja je doduše osjetna, ali - za zdrava čovjeka - potpuno izvodljiva: dvaput tjedno. Zahtjev za postom je u međugorskoj poruci jedan poziv, nikakva zapovijed, poziv jedne majke svojoj ljubljenoj djeci, kojima je veliko povjereno, ali se i o velikom radi. Svih šestero vidjelaca prenijeli su 1982. poruku, da čak postom ratovi mogu biti zaustavljeni. Stoga su već i u Starom zavjetu u ratnim vremenima proroci pozivali na post i molitvu. Mariju častimo kao kraljicu proroka. Njezin poziv pojavljuje se u vrijeme koje je obilježeno katastrofama i opasnostima. Mi moramo biti zahvalni, da je preko nje skrenuta pažnja na povezanosti, koje sami po sebi nismo mogli spoznati. Važno je također da je poziv na post uvije povezan sa pozivom na molitvu. Tek molitva, stanje otvorenosti prema Bogu, daje postu njegovu istinsku vrijednost i njegov učinak. Dobrovoljni post je različito blagoslovljen. On oslobađa od ovisnosti u navezanosti i čini nas slobodnim za to što bi nam Bog želio dati. Također mnoga djela ljubavi prema bližnjem su moguća preko odricanja. Tko posti, pridonosi miru, spasenju, pobjedi dobra.

"Blago mirotvorcima." (Mt 5,9)

Privi apel Majke Božje u Međugorju bijaše poziv na mir: između Boga i čovjeka i između ljudi. Bog nam ga nudi. Mi moramo pri tom sudjelovati. Na peti dan godine ove prve međugorske poruke izrečen je ovaj poziv zapravo nanovo: "Draga djeco! Bog mi dopustio da s njim ostvarim ovu oazu mira. Želim vas pozvati da je čuvate, i da oaza bude uvijek čista. Ima onih koji svojom nemarnošću uništavaju mir i molitvu. Ja vas pozivam da svjedočite i svojim životom pomažete da se očuva mir." (26. VI. 1986.) Na početku dagađanja proglasila se pred vidiocima Majka Božja kao Kraljica Mira. Iz Svetog pisma znamo da je ipak mir Božji poklon ljudima: Gospodin blagoslovi svoj narod s mirom (Ps 29,11). On poklanja njega (Iz 26,3), od Njega dolazi on (Otk 1,4). Tako je izmolio Pavao u svojim Poslanicam uvijek mir za svoje općine od Boga (usp. Rim 1,7). Naša je zadaća, izmoliti od Boga mir i zauzeti se za mir. "Draga djeco! Pozivam vas da svojim mirom pomognete da drugi vide i počnu tražiti mir. Vi ste, draga djeco, u miru i ne možete shvatiti nemir. Zato vas pozivam da molitvom pomognete uništiti u ljudima sve ono što je zlo i razotkriti prijevaru kojom se sotona služi. Vi molite da istina prevlada u svim srcima." (25. IX. 1986.). Tako govori nama Majka Božja i ističe da naše nastojanje za mirom postoji ponajprije u samom življenju mira, da nemir ima svoje korijenje u zlu, a to znači da se iz zalutala srca izdiže i u zalutalosti ima preko sotone svoj praizvor. Vidioci uvijek iznova kažu da smo pozvani "stvarati mir", da se od nas zahtjevaju koraci, koji služe miru, koji pomažu preovladati nemir. Ima nezamjenjivih vrijednosti, koje nikada ne smijemo prodati. Samoljublje i nepopustljivost ne pripadaju sigurno k tomu. Ovdje vrijedi: sebe nadići. Isus je omogućio svojim predanjem na križ mir i "u njegovoj osobi je ubijeno neprijateljstvo" (usp. Ef 2,14ff). Isus, raspeti, priakazan nam je ovdje kao izvor i uzrok mira. Križ je postao znak izmirenja i mira. "Mir činiti" zahtjeva vrlo često spremnost križ podnositi. Stoga kaže nam i Majka Božja: "Molite pred križem za mir!" (6. IX. 1984.) To će pomoći našu nemoću nadići nasuprot svemu što smeta miru.

"Budite zahvalni" (Kol 3,15)

Majka Božja zahvaljuje u gotovo svakoj svojoj međugorskoj poruci onima koji njezin poziv slijede. Katkada zahvaljuje ona i za drugo: za spremnost njoj se posvetiti, za molitve, za muke i žrtve, za oživotvorenje njezinih poruka u životu. Ona zahvaljuje svima koji nešto za nju čine, "Za svaki odgovor na poruke" (8. I. 1987).

Jedan mladić pitao je jedanput vidjelicu Mariju, potaknut neprekidnim valom hodočasnika, kojem ona bijaše izložena, kako ona može takvo opterećenje uopće izdržati. Marija je odgovorila: "Kad bi ti znao, kako je to, kada se Majka Božja za svakog zahvali!"

Majka Božja ne zahvaljuje se samo kod nas, ona se zahvaljujem također i kod Boga, jer je on njoj dopustio dolazak k nama. Marijino ponašanje podsjeća nas da mi imamo razlog također biti zahvalni. Zahvaljivati ima nešot s premišljati, na što upućuju zajednički njemački jezični korijen obaju riječi. Sveti Pavao upozorava nas u svom retoričkom pitanju na sve, posebno na nama poklonjenu ljubav Božju: "Što imaš ti, da nisi primio?" (1Kor 4,7). U međugorskim porukama podsjećamo se na dug zahvalnosti. Ne misli se pod tim samorazumljivo jedno čisto vanjsko izvršavanje zahvalnosti. S tim se zadovoljiti bio bi kraj istinske zahvalnosti. Majka Božja kaže da naš život treba biti radosno zahvala, kaja kao rijeka radosti iz našega srca vrije. Za sve date milosti, čak samo za male stvari, trebamo Bogu zahvaliti kako bismo postali sposobni u velikim stvarima Bogu hvala reći! (25. IX. 1989., 25. VIII. 1995., 25. X. 1995.).

Samo, lako je se odnosti prema datim darovima bez zahvalnosti. To nam ističe pred oči evanđelist Luka u svojem izvještaju o 10 izliječenih gubavaca: Na putu u Jeruzalem došli su Isusu u susret i molili njega da ih ozdravi. Isus je rekao: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su oni išli k svećenicima, postali su čisti. Jedan se od njih međutim okrenuo kad je vidio da je očišćen. Slavio je Boga. Bacio se na tlo pred Isusove noge i zahvalio mu se. Tada je Isus kazao: "Ipak su svih deset čisti postali. Gdje su ostali devet? Nije se nijedan vratio Boga da časti, osim ovoga...?" (Vgl. Lk 17,11-19)

Kod nas treba drugačije biti. Majka nas Božja poziva bez prekida Bogu zahvaljivati. Vanjski znakovi zahvalnog uvjerenja su: riječi zahvale, ali također post i druga dobra djela prikladni su za to. Odlučujuće pri tom je međutim naše stav prema ljubavi i poštvanje prema onomu koji daruje.

"Radujte se u Gospodinu" (Fil 3,1)

Kršćanstvo je religija radosti, kršćanin oblikuje svoj život prema radosnoj vijesti koju je Krist donio. On govori o ispunjenju, u koje nas hoće voditi: "Onda će se vaše srce radovati, nitko neće uzeti vaše radosti" (Iv 16,22), i apostol nas poziva također s Filipljanima: "Radujte se u Gospodinu u svako vrijeme! Još jedanput kažem: Radujte se!" (Fil 4,4)

U svojim porukama podsjeća Majka Božja opetovano da mi imamo razloga za radost, posebno 25. VIII. 1988.: "Draga djec! Danas vas pozivam sve da se radujete zbog života koji vam je Bog dao. Moja draga djeco, radujte se zbog Gospodina Stvoritelja koji vas je tako čudesno stvorio! Molite, da vaš život postane jedna radosna zahvala..." Marija zna također da je naša radost ugrožena: "Ðavao djeluje još snažnije kako bu svakom od vas oduzeo radost. Molitvom možete ga sasvim razoružati i vašu sreću osigurati." (24. I. 1985.) I ona obećava: "U molitvi iskusti ćete radost..." (28. III.1985.) Ona, koja je u Božju radost unišla, poziva nas: "Radujte se sa mnom!" (18. IV: 1985.)

"Gdje djeluje duh Gospodnji, tu je sloboda" (2Kor 3,17)

O daru slobode možemo mi jedino ljudskim ograničenim jezikom govoriti. Zajedničko djelovanje Božje svemoćnosti i ljudske slobode ostat će nam uvijek tajnom. Sloboda, koju Bog nama poklanja, je preduvjet da mi na njegovu ljubav svojom ljubavlju odgovoriti možemo, jer ne može se nikoga prisiliti na sklonost prema nekomu. Sloboda uključuje međutim rizik odbijanja. Papa Ivan Pavao II. utvrdio je u svom pastoralnom posjetu u Beču u jednom govoru da je ljudska povijest zloporabljena povijest.

Poruka iz Međugorja zahtjeva od nas prestati s ovom zloporabom. Ona kaže još više da nas Bog treba za ostvarenje stva plana Spasenja. "Bez vas Bog ne može ostvariti ono što želi. Bog je svima dao slobodnu volju, i vi njom raspolažete." (30. 1. 1986.) Bog je dakle jedna komad slobode nama darovao i ne raspolaže sada nad tim. Apeli Majke Božje međugorske naglašavaju ovu našu slobodu: "Ja sam s vama, ali ja ne mogu vašu slobodu uzeti." (7. VIII. 1986.). Mi moramo djelovati "kao slobodni, ali ne kao takvi koji slobodu uzimaju kao pokrivač za zlo, nego kao sluge Božje." (1Pet 2,16)

"Ovo činite meni na spomen!" (Lk 22,19 i 1Kor 11,24-25)

Ako se vidioce upita koju molitvu je Majka Božja najradije preporučila, upućuju oni na svetu misu. Koncil nas je na to podsjetio, da se u njoj djelo našega spasenja izvršava; da je ona najviša točka i izvor snage našega života iz vjere. Ona kroz svoje obrede uključuje u sebi sve, na čemu se osniva naš živi kršćanski žviot; odricanje od grijeha, predaja Bogu, čašćenje i poslanje. U slavlju mise susrećemo mi Isusa u evanđelju i u kruhu života. Ovaj susret osposobljava nas svakodnevno našu subdraća na pravi način susretati, jer je upravo plod svete mise mir. Jedna poruka sažimlje sve to: "Sveta vam misa treba život biti." (25. IV. 1988.)

Međugorje nas uči da ostavimo vrijeme za svetu misu, također zatim za pripravu i sabranost. Mnogi prestaju sa svetom Misom jer nisu više sposobni sudjelovati u svetoj Misi. "Misa mi ništa ne daje", govore oni tada. Preko Međgurgra su mnogi ljudi naučili nanovu misu razumijevati: Sveta misa je vrijema koje nam je poklonjeno, u kojem Isus svoju milost daje. Stoga trebamo s ljubavlju doći i svetu misu s ljubavlju prihvatiti; trebamo u njoj aktivno sudjelovati. Na prigovor jednog hodačsnika da nega vremena za svetu misu, odgovorila je vidjelica Marija da se radi o tome prema kojim pravilima je vrijeme podijeljeno.

Ovdje upućujemo na poruku koja poziva na slavljenje euharistije od 25. IX. 1995.: "Draga djeco! Danas vas pozivam da se zaljubite u Presveti sakramenta. Molite Isusa u svojim župama, tako će te biti povezani s čitavim svijetom i Isus će vam postati prijateljem."

"Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su."

(Iv 20,23)

Mir počinje u vlastitom srcu, naročito mir s Bogom. Da bi njega zadobili, poklanja nam Krist sakramenat pomirenja, svetu ispovijed. Gdje se ovaj sakramenat događa, tamo se Isus obraća čovjeku i ispunja se, što je u evanđelju opetovano prikazano. Isusove riječi postaju djelotvorne: "Oprošteni su ti tvoji grijesi. Tvoja vjera ti je pomogla. Idi u miru." (Lk 7,48.50) i "Idi i ne griješi od sada više!" (Iv 8,11)

Svećenici, koji su u Međugorju ispovijedali, znaju koliko su puta ove riječi izričaj istinskog obraćenja. Redovita ispovijed je pomoć ovo obraćenje izdržati i živjeti.

Majka Božja preporuča mjesečnu ispovijed (6. VIII. 1982.). Mnogobrojne ispovijedi u Međugorju odnose se na obadvoje: na obrat onoga, koji je izgubio stanje milosti i na pomoć za onoga koji hoće na nalog Svetog Pisma prema napretku u dobrom odgovoriti: "Rastite u milosti!" (2 Pet 3,18)

"Obucite se u novog čovjeka koji je stvoren na sliku Božju u istinitoj pravednosti i svetosti!" (Ef 4,24)

Biti kršćanin je poziv na svetost u živoj povezanosti s Bogom. Stoga naziva Pavao kršćane u svojim poslanicama "pozvani sveti" (Rim 1,7; Kor 1,2) stavlja njima pred oči njihovu stalnu zadaću: težiti prema svetosti (1Sol 4,3; Kor 7,1) Poziv na svetost tiče se svih bez razlike (25. IX. 1988). Svoju molbu na nas "da pirhvatimo svetost" (25. VII 1987.) potkrepljuje Marija sa svojom ljubavlju prema nama. Ona hoće da mi postanemo sveti, ona nas hoće u svetost obući. To je razlog njezine duge prisutnosti u Međugorju. Ona naziva svoje poruke "sjeme svetosti" (10. X. 1985.) i s tim izražava da kod svega našeg potrebnog nastojanja ipak je odlučujući čin Božji. Tako Marija poziva da se moli za dar svetosti, i ona govori o svojoj radosti zbog svih onih koji su na putu svetosti. (24. VI. 1986.)

Gdje se "svetost" isključivo povezuje sa "službenim progalašenjem svetim", postaje opći poziv na svetost nerazumljiv. Kao i Sveto pismo tako i Majka Božja pod "svetošću" misli onu životnu povezanost s Bogom koju smo krštenjem dobili. Nju bi onda trebali u toku našega života s Božjom pomoći sve više i više razvijati, kako bi ona jedanput u veličanstu neba svoje ispunjenje mogla naći.

"Vidi, tvoja majka!" (Iv 19,27)

Duga prisutnost Majke Božje u Međugorju je začuđujuća. Njezino zadržavnje je također poruka za nas. Mi smo preko toga iskusili njezinu materinsku blizinu, mi prepoznajemo da nismo od neba sami ostavljeni u ovom našem teškom vremenu. Ona kaže: "Draga djeco! Danas vas pozivam da razmišljate, zašto sam ovako dugo s vama. Ja sam Posrednica između vas i Boga. Zato vas, draga djeco, želim pozvati da iz ljubavi uvijek živite onako kako Bog od vas želi. Stoga, draga djeco, u svoj poniznosti proživljavajte sve poruke koje vam dajem." (17. VII. 1986)

Preko Marije htio je Sin Božiji u naš svijet stupiti, preko Marije smo mi potaknuti činiti, što on nama kaže (Iv 2,5). To je trajno Marijino poslanje i zadaća. Teolozi su iz toga izveli učenje o Mariji kao tipu Crkve: Također Crkva mora Isusa ljudima približiti i njih poučavati, njegovu riječ ispuniti. Pri tom ima svaki pojedinac u Crkvi zadaću za sebe naći Isusa, prama njegovoj riječi živjeti i drugoga k Isusu voditi. Međugorje nam daruje novu nadu preko Marije, koja nam kaže: "Ja sam vaša majka i hoću vas k Isusu voditi." Jedan svećenik iz Međugorja sažeo je jedanput na osnovu iskustva mladih vidjelaca: Oni nju doživljavaju kao majku, koja bi željela čivtav svijet zagrliti.

"Tko god hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme svoj križ i neka me slijedi!" (Lk 9,23)

Nasljedovanje, na koje nas Isus poziva, obuhvaća jedan put i jedan cilj. Oboje je dotaknuto u molitvi "Anđeo Gospodnji": preko patnje i križa do uskrsnuća dospjeti. Time je i pitanje o posljednjem smislu ljudskog trpljenja odgovoreno. Jedna ovosvjetski orijentirana logika ne može na problem neispnjene težnje za srećom zadovoljavajuće odgovoriti. Evanđelje nas upućuje iznad horizonata koji su u našem iskustvu i našem razumijevanju. Svaki križ koji je s Kristom odano nošen ima udio u oslobađajućoj snazi Kristova križa. Stoga piiše Pavao: "Krista hoću iskusiti i sili njegova uskrsnuća i udioništvo u njegovim patnjama." (Fil 3,10)

Majka Božja nije došla u Međugorje nama križ oduzeti. Ona je jedna realna majka koja svojoj ne pokazuje iluzije. Ona zna o potrebi spasenja po križu i trpljenju i poziva da u ljubavi uzmemo križ života. Isus nosi križ iz ljubavi prema nama, mi ga trebamo iz ljubavi s našim križem slijediti. Na veliki petak, 6, IV: 1985., kazala je Majka Božja: "Ne mojte se plašiti križ nositi. Tu je moj sin koji će vam pomoći." Marija nas pozivo koliko je moguće pred križem moliti i razmišljati o Kristovoj patnji te nam iz toga obećava posebne milosti. U svim neprilikam postaje križ radost, naravno ne kao osjećaj, nego kao duboko doživljena vjerska istina.

Ja bi želio na kraju mojih misli pažnju posvetiti onim ljudima, koji bespomoćnima, bolesnima stoje na usluzi. To nisu samo liječnici i njegovatelji, to su jednostavno oni koji su tu, ako budu trebani. Sveto Pismo nas izvještava da je Marija ka Elizabeti preko brda žurila kad je od anđela čula da njezina postarija rođaka isto kao i ona dijete očekuje. Marija zna da tamo trebaju njezina mlada ramena, njezinu pažljivost. "I ona je krenula na put i žurila" tamo, gdje je Elizabetina kuća. Iz evanđelja osjećamo mi kaka je radost nju obuhvaćala zbog toga što može pomoći. I mi svi možemo postati takvi ljudi kojjima je radost pomogati.Tako dobiva invaša patnja oslobađajuću snagu i snagu koja blagoslov donosi. Upravo ljudi koji svoj križ nose mogu biti s Marijom povezani, kako ona sama u jednoj poruci kaže: "Ja sam s vama i vaša bol je moja. Hvala, što ste se odazvali mome pozivu!" (25. IV. 1992.)

na vrh

fra Ljudevit Rupčić

S GOSPOM U 21. STOLJEĆE

Ljudi ne mogu ostati u sadašnjosti, jer im se budućnost neminovno nameće. Ali, hoće li u nju ući ili u nju biti strovaljeni? Budućnost je po sebi i neizbježna i istodobno nejasna, ali je Bog i ljudi mogu učiniti sigurnom i ljudskom. U tom su odlučni i Bog i čovjek.Čovjek se u sadašnjosti mora sresti s Bogom i s njim uspostaviti uredne odnose. I to će odlučiti njegovom budućnošću.

Susret čovjeka s Bogom je sudbonosan po čovjeka, bilo da Boga prihvaća, bilo da ga odbija. Jer, čovjek je uvjetovan. Niti može nastati niti sebe ostvariti bez Boga. Mimo njega, a pogotovu protiv njega, ne može ništa drugo nego se vratiti u početno ništa.

DANAŠNJE STANJE

Sadašnje je stanje čovječanstva alarmantno. Ono se dobrim dijelom uputilo u budućnost samostalno, ne samo bez Boga nego i protiv njega. Ako mu uvijek ne niječe opstojnost, niječe mu kvalitetu najveće vrijednosti. To određuje čovjekovo djelovanje i odlučuje čovjekovom budućnošću.

Čovjek danas prihvaća praiskonsku ponudu, danu još prvim ljudima, da bude Bog odbacivanjem Boga. Tim se stubokom mijenja sve u čovjeku i izvan njega. On više nije izvoran i normalan čovjek, nego griješnik. Njegova su djela grijesi, a nagrada za njih kazna. Njegova je životna atmosfera, za razliku od normalne i praiskonske, sasvim druga. U njoj se sve okreće protiv njega te i sam srta od jednoga zla do drugoga, od bratoubojstva do Babilonske kule, od Babilonske kule do Potopa. I tome je uvijek kraj propast.

SRŽ PROBLEMA

Povijest čovječanstva pokazuje da ljudi nikada nisu bili bez nekog boga. Ako su odbacili pravoga Boga stvorili su sebi nekog drugoga. U svakom slučaju, bio je to čovjek. Odakle to? Čovjek vidi da je i on sam i sve oko njega kontigentno. Ni on sam ni sve drugo oko njega nema u sebi temelja svoje egzistencije. Stoga ga spopada strah od ništa. Tako nastaje u njemu strastvena i odlučna volja svoje biti i sebe samoga osigurati apsolutnom sigurnošću. Tako ga strah od ništa goni u sumnjivi napor i nastojanje kako će postati bogom. Ali to sve potvrđuje samo čovjekovu slabost, nemoć, neuspjeh i neštetnost.

Čovjek nije kadar svoje biti čovjek osigurati. Smrtno ugrožen od ništa i pun straha bježi od sebe samoga i od ništa. I sve što tako poduzima za svoju sigurnost preokreće se u prokletstvo i propast.

Bez Boga postati Bogom vodi konačno u potpunu katastrofu čovjekova bića. Gradnja i ruševina Babilonske kule je spomenik radikalnog otuđenja čovjeka od Boga i od drugih ljudi. To je neplodan pokušaj čovjeka svoje ništa ispuniti, sebe samog stvoriti to jest postati Bogom. U Bibliji stoji da je čovjek prije nego je stvoren bio prah. Bog ga je tako stvorio da ga je uzeo od zemlje i udahnuo mu svoj dah. Nakon što je čovjek sgriješio povratio se u prijašnje stanje. Od tada on se ne može svojom snagom nadići. Ostaje zakonima zemlje podložan i ravna se njima. Čovjek je prah i što se god više trudi od toga se osloboditi sve više dolazi do izražaja njegovo stanje i njegova slabost.

Čovjek misli naći izlaz iz unutarnje praznine samo u bijegu naprijed. Rastavljen od Boga i prepušten sam sebi, postao je ono što je već bio - prah.

Strah od ugroženosti i nedostatak biti čovjeka vodi sve većim naporima da se oslobodi toga straha, i to svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju. A ta su sredstva tako povezana da se čovjek njima okreće protiv sebe samog.Čovjeku ne polazi za rukom osloboditi se ništa jer je to ništa sraslo s njegovom naravi kao njezin sastavni dio. Pobjeći od ništa od kojeg se ne može rastaviti je samo puka želja. Sve što čovjek u tom pogledu poduzima je neuspjeh i katastrofa.

POSLJEDICE ČOVJEKOVA STAVA

Povijest dokumentira veliku nemoć, bespomoćnost, čovjekov strah pred sobom, bijeg od sebe samoga i strovaljivanje s visine u duboki ponor. To je sve pokušaj samopotvrde u ništa.

Kriza čovječanstva je odraz krize čovjekova biti. Stoga politička i gospodarska riješenja ne vode izlazu. Što može biti "budućnost jedne iluzije" (Freud), nego razaranje i propast čovjeka? To je upravo budućnost 21. stoljeća koja čovjeka ugrožava, a ne oslobađa ni spasava.

Kriza je čovjekova trajna jer je čovjek izgubio nešto bitno u sebi. On pokušava u sebi naći što samo u Bogu može naći. To je osnovna čovjekova pogreška. Sve reforme i ponude koje se nude izvan Boga vode u novu propast i novo razočaranje.

GRIJEH

Rastava čovjeka od Boga nije nikakvo iskonsko stanje, nego rezultat čovjekova slobodnoga čina.Čovjek je, grijehom otrovan, vraćen u prah, njegovim zakonima podvrgnut, kao takav nesposoban, iz sebe samoga izići i vratiti se u stanje koje ga nadilazi i koje on samo može primiti a nipošto sam sebi zaslužiti ili osigurati. Kad su prvi ljudi bili istjerani iz Edenskoga vrta, krenuli su na Istok, dakle u suprotnom pravcu od Obećane zemlje. Edenski vrt je samo slika čovjeka koji je bio povezan s Bogom. Izgon iz Vrta je slika njegova stanja bez Boga.Čovjek je zbog grijeha protjeran u stranu zemlju, u pustinju, gdje nije više kadar naći što mu je za život potrebno. Ostao je bez svega što je potrebno.

Put je vodio preko umorstva do Babilonske kule. Danas je to isti put, samo nešto moderniji. Što je on bivao dulji tim je bilo veće otuđenje od Boga sa svim smrtonosnim posljedicama po čovjeka. Tako je ljudski put u stvarnost pogrešan put. Tek je Abraham na Božju riječ i pouku krenuo u pravcu Obećane zemlje.

Povijest, prema tome, stvaraju Bog i grješni ljudi. Usporedo i istodobno idu Božji blagoslov i prokletstvo, Božja ljubav i čovjekov nagon za uništenjem. Tako stoje jedan drugom nasuprot Set i Kain, Noa i njegovi grješni suvremenici.

POSTOJI LI IZLAZ ?

Na pitanje postoji li ovom svijetu opravdana nada u popravak mora se potvrdno reći, ali samo pod uvjetom da on ostane povezan s Bogom. Gdje toga nema čovjek se samo udaljuje sve više od Boga i još dalje zamiče u mrak, džunglu, mržnju, bespomoćnost, osamljenost, nemoć i na kraju u propast.Sve je to stanje današnjega čovjeka. Oslonjen na sebe, on može u budućnost samo biti strovaljen.

Ima li izlaza iz stanja u kojem stoji čovjek danas? Ima, ali mu je potrebno drugo mišljenje od onoga koje ga je dovelo do ovoga stanja. Jer, ne može se istim putem izaći iz situacije kojim se u nju ušlo. Nažalost, istina o čovjeku i Bogu, njihovu odnosu, je zamračena. Inicijativa i za čovjekov nastanak i ostvarenje dolazi od Boga koji je ljubav. Ali, ona uzima u obzir i pretpostavlja čovjekov slobodni pristanak i suradnju s Bogom.Čovjek bez Boga ne može ništa, a Bog bez čovjeka neće ništa što se tiče čovjeka jer ga je stvorio slobodnim. Stoga će čovjekova budućnost biti onakva kakvu Bog hoće, a čovjek prihvati ili odbije.

Položaj je današnjeg čovjeka nezavidan. Okrenut od Boga i raščovječen, sam sebi ne može pomoći, pogotovu ovakav kakav jest. Ali Bog to može i hoće. Njegov pothvat ide preko Marije, Majke Božje i majke "svih ljudi, posebno vjernika"(2.Vat.sabor). Šalje je k ljudima kao kraljicu apostola da njezinim majčinstvom i svojom milošću učini uvjerljivijom svoju ljubav i volju da spasi čovjeka i pozove ga da prihvati njegov plan, koji uzima u obzir pojedinačnu i opću, nutarnju i vanjsku, situaciju u svijetu. Bog afirmira i objavljuje temeljne vrijednosti: Boga i čovjeka. Zablude o njima uzrok su najtežim posljedicama po čovjeka. Zato Gospa na prvi dan ukazanja u Međugorju drži na rukama dijete Isusa, pravoga Boga i pravoga čovjeka. Tim kaže da Bog ne samo postoji nego da je postao čovjekom radi čovjeka. Na Isusu se pokazuje da su Bog i čovjek najuže povezani. Razlikuju se, ali su nerazdvojni. Bez te povezanosti čovjek je torso i svoja vlastita karikatura. To istodobno daje kvalifikacijsku vrijednost njegovoj djelatnosti. Agere sequitur esse.Čovjek ovisi o Bogu u postanku, naravi i djelovanju. Ta je povezanost sudbonosna po njega. Na tu se istini nadovezuje dužnost čovjeku biti on. Prema tome čovjek može biti čovjekom samo ako je povezan s Bogom i ući u budućnost samo s njime, a bez njega samo u ništa. Taj se prizor s Isusom u Marijinin rukama odigrao izvan crkve, na brdu zvanom Crnica. Tim se nedvojbeno svjedoči da se ukazanje tiče svih ljudi, a ne samo katolika. Ono ima u vidu cijelo čovječanstvo.

Prvi je razlog Gospina ukazanja s djetetom Isusom čovjekova tragična zabluda, teoretska i praktička, o Bogu i čovjeku, a drugi je razlog Gospina majčinaka ljubav koja je ne može ostaviti ravnodušnom prema katastrofalnim posljedicama te zablude po njezinu djecu. Još na početku ukazanja stavila je jasno do znanja da je došla pomoći ljudima da iziđu iz velike opasnosti u koju su upali. U vezi s tim mnogo joj je stalo da je ljudi prepoznaju kako bi ono što kaže i čini shvatili i prihvatili kao poruku s neba. U tom smislu treba razumjeti značaj i brojnost tolikih čudesa na prirodi i ljudima koja su se na Gospin zagovor događala.

MIR

U vezi s tim je Gospina poruka Mira koji obuhvaća i istodobno nadilazi sve što čovjek može poželjeti i ostvariti. To nije samo stanje poslije rata. Još manje držanje pobjeđenih i porobljenih, a pogotovu nije stanje mrtvih. Do Mira čovjek uopće ne može doći sam sobom nego ga samo može primiti na dar. Jer, Mir je sam Bog koji je u Kristu postao " naš Mir" (Ef 2,14). On je čovjekova egzistencijalna potreba, a nije ni čovjekovo djelo ni zasluga. On je dar, koji od čovjeka očekuje volju da ga primi.

Potreba Mira povezana je s čovjekovom naravi. Bez Boga u sebi čovjeku nije moguće biti normalan čovjek niti se ponašati ljudski.

Inventura čovjekova srca pokazuje da u njemu postoje brojne neograničene težnje i želje. Svakoj želji odgovara određeno dobro koje ju može zadovoljiti i smiriti. Ako ne dođe do zadovoljenja nastaje u srcu napetost, nervoza, nemir i konačno strastvena potjera za željenim dobrom radi kojeg se čovjek ni pred kim ne zaustavlja niti susteže od bilo kakvih sredstava samo da to dobro može postići. Prema potrebi služi se lažju, zavaravanjem, nasiljem i ratom.

Bez Boga u sebi čovjek ne može Boga naći. Sve što umjesto toga nalazi je gubitak, put kojim ga traži zabluda a sredstva kojima se služi kontraproduktivna.

Neograničene želje, prije svega, želja za životom, ljubavlju, slavom i bogatstvom ne mogu se zadovoljiti nikakvim ograničenim dobrom. Jer neograničena želja traži neograničeno dobro. A sve je u vremenu i prostoru ograničeno. Samo je Bog neograničen. I samo on može ispuniti želju za neograničenim. Nemir koji se krije u čovjekovu srcu i koji se nužno prenosi na vanjski svijet, je znak odsutnosti Božje u čovjeku i njegove frustriranosti. Samo u Bogu - ali ne u Bogu koji je samo na nebu ili u crkvi nego u Bogu koji je u čovjekovu srcu - može čovjek naći Mir.

Odsutnost Boga u čovjekovu srcu čini od njeg razbojničku spilju iz koje izlaze nemir, mržnja, zavist, ratovi i sva druge zla. Prema tome, Mir je najvažnije što čovjek treba. Mir je najvažnija Gospina poruka u Međugorju, cilj kojemu je sve ostalo podređeno. Zato je razumljivo što je Gospa već na prvi dan svojeg dolaska držala u svojim rukama dijete Isusa. To je najdragocjenija ponuda i dar Gospe i stoga se i predstavila kao " Kraljica Mira ". Taj je Mir ona rodila i ljudima ponudila.

U naše vrijeme Bog je strahovito odsutan, i to ima najstrašnije posljedice: razaranje čovjeka, obiteljske svađe, međunarodne napetosti, milijune obespravljenih i nezaposlenih, gladnih i umirućih u bijedi, bolesti i ropstvu. Također je i tihi rat koji se vodi protiv milijuna nerođene djece posljedica odsutnosti Božje. Štoviše, odsutnost je Boga u čovjeku, kako je otkrio prof. Balthasar Staehlin, uzrok modernim bolestima: neurozi, psihozi, depresiji...

Zašto u današnjem svijetu vlada toliki nered ima svoj jedini razlog u tom što nije Bogu pripušteno prvo mjesto u čovjekovu srcu. I dok god Bog ne zauzme mjesto koje mu pripada, tragika će odbacivanja Boga voditi apokaliptičkom finale svijeta.

OBRAĆENJE

Ova turobna, teška i nerješiva situacija čovjeka u svijetu zahtijeva brzo obraćenje Bogu. I upravo je to velika poruka Majke Božje u Međugorju.

Obraćenje je povratak cijeloga čovjeka Bogu: s njegovim razumom, srcem i voljom i cijelim životom. To uključuje radikalan zaokret, potpunu promjenu prijašnjih pogleda, prijašnjih ciljeva i prijašnjeg držanja i odlučno okretanje Bogu. Obraćenje je jedini put kako grijehom opterećeni čovjek ponovno može naći Boga i u njemu pravi mir. Stoga je razumljivo što Gospa uporno naglašava obraćenje: " Draga djeco! I danas vas pozivam na potpuno obraćenje. Stavite svoj život u ruke Božje" (25.01.1988).

Grijeh ne rastavlja čovjeka samo od Boga, nego i od cijelog čovječanstva. Bez obraćenja pojedinog čovjeka nema obraćenja čovječanstva, a tim ni druge budućnosti osim potpune moralne i biološke propasti. Još jednom Gospine riječi: "Draga djeco! Pozivam vas da se svaki od vas obrati. Ovo je vrijeme za vas".

Čovjek i narod bez Boga osuđeni su na uništenje. Neobraćeni čovjek je leđima okrenut Bogu i stoga njegova budućnost kao posljedica grješne prošlosti može biti samo užasna. A budućnost koja nije oslobođenje i spas nije budućnost nego pakao. Gospa želi sve povesti Isusu, jer je on čovjekovo spasenje ( 25.06.1994). Ali ona to čini u Crkvi i po Crkvi koja "je Otajstvo spasenja svijeta" (2.Vat.sabor). Ona ulazi u to Otajstvo kao Majka Crkve jer joj je Krist pod križem povjerio njezine članove na ljubav i brigu.

Oni koji Mariju isključuju iz brige oko spasenja protive se izričitoj odredbi Kristovoj. Onome koji kaže da mu ne treba majka, najviše mu treba. A koja majka može biti majkom bez sposobnosti rađanja djece, bez ljubavi, dužnosti i brige oko njih, posebno kad su ona u opasnosti. A ne može biti veće opasnosti po Marijinu djecu nego kad ostave Boga i okrenu svojevoljno u propast. Stoga pitanje zašto se Gospa ukazuje mora biti zamijenjeno tvrdnjom da se mora ukazivati kad god procjeni da je njezina majčinska intervencija u tom pogledu potrebna.

Crkva je zapala u krizu rasta. Na njoj još stoji oklop feudalizma koji je tako urastao u njezino tkivo da je postao njezinom strukturom. Tim opterećena, a ne zaštićena, sve je manje putnički narod. Nema više opasnosti da ona postane okoštjelom institucijom, jer je to već postala. Na obzorju se gomilaju sve više mutni i opasni oblaci. Svijet zaudara jer se raspada. Sol je, očito, obljutavila i nema se čim soliti. Bog je pojeftinio i zajedno s ostalim temeljnim vrijednostima odbačen.Čak i takozvani učenici Kristovi stavljaju u pitanje Božanstvo Kristovo. Nije više opasnost da Crkva postane poganskom. Ona je to već dobrim dijelom i postala. Jedan čovjek, Pavao iz Tarza, učinio je Europu kršćanskom. A danas u toj istoj Europi tisuće biskupa i svećenika ne mogu ili neće ili ne znaju spriječiti da ponovno ne postane poganskom. Strah, neizvjesnost i panika hvata Kristove učenike i apostole. Marija ih kao i u krizi poslije Isusova Uskrsnuća ponovno okuplja na molitvu koja dovodi i angažira Duha Svetoga. Marija veli: "Ja sam ovu župu na poseban način izabrala i želim je voditi" (01.03.1984). I dalje: "Draga djeco! Želim da shvatite ozbiljnost stanja i da mnogo onoga što će se dogoditi ovisi od vaše molitve" (25.07.1991). "Mijenjajte život jer ste pošli putom propasti" (24.03.1992). "Ja vam nosim Mir. Ja sam vaša Majka i Kraljica Mira"(25.07.1988). Tim Mirom s kojim je došla želi obdariti cijeli svijet. Mir je Bog i stoga Gospa nadodaje: "Stavite Boga u svojim obiteljima na prvo mjesto da bi vam on dao Mir..." (25.12.1991). Ona je došla da sve ljude povede Isusu, "jer on je - kaže im- vaše spasenje" (25.06.1994). Ali kako su se udaljili od Boga upućuje prije toga svim ljudima riječ: "Želim vas pozvati na potpuno obraćenje" (lipanj,1990.).

Treba dobro uočiti čime je Gospa počela reformu Crkve: s Isusom Kristom u svojim rukama i radikalnim Evanđeljem vjere, obraćenja, molitve, posta i Mira. Njezini su prvi slušatelji, svjedoci i suradnici bili maleni. "Moj Sin, Isus Krist, želi vam preko mene udjeliti posebne milosti ", kaže ona 17.05.1984. Poniznost je preduvjet prihvaćanja Boga. To se posebno pokazalo u Marije. Iako veliki, i gordi ne postoje pred Bogom, nego se takvim prave, oni su velika prepreka Božjem dolasku. Zbog svog stava nisu voljni prihvatiti Boga. Od njihove se "veličine" uopće ne vidi Boga, a od njihove riječi ne čuje Evanđelja. Naprotiv, maleni su otvoreni Bogu, traže ga i voljni su ga primiti. Zato Isus kaže: "Ako ne budete kao djeca nećete ući u Kraljevstvo Nebesko". Zato s djecom, malom i velikom, Gospa počinje svoj pothvat oko spasenja svijeta.

Marija je uzor kritičke distancije prema svemu što nije u Crkvi kako bi trebalo biti. Ne iscrpljuje se u napadima, prijetnjama i zapovjedima. Umjesto toga radi što treba da sve bude kako treba. Služi, ne gospodari; savjetuje ne zapovjeda; ljubi ne osuđuje. To je majčinska kritika njezinoj Crkvi. Uporna je u ljubavi, strpljivosti, savjetima i opomenama. I to je istodobno njezina kritika i zapovjed Crkvi koja je već poprimila strukture moći, vlasti i prava umjesto služenja.

Nije bez razloga što Bog svojoj Crkvi želi pomoći preko Marije i po njoj sanirati i čovjeka i crkvene strukture, jer je njezina Majka. U vezi s tim vrlo je značajno da je obnovu Bog potakao preko laika. I Marija i vidioci su laici. I nisu je slučajno oni prvi prepoznali i prvi se priključili njezinu pothvatu. Iako su se s vremenom tome priključili i drugi, laici su i dalje ostali glavni širitelji njezinih poruka pa i njihovi vršitelji. To je rehabilitacija laičke karizme koja je u današnjim crkvenim strukturama bila gotovo ugušena. To je istodobno opomena da se prava obnova Crkve ne može ostvariti bez laika koliko ni bez hierarhije.

Osim toga bez Marije i njezina služenja nema Crkve. A kako nema Marije bez njezina djevičanstva, supružništva i materinstva, nema ni Crkve bez tih Marijinih svojstava. Ona je upravo u Mariji sveta, bez mane i ljage ( usp.Ef 5,27). Bez Marijinih svojstava i njihovih nositelja nema ni uspješne obnove ni zdrave Crkve. Crkva ozbiljno ugrožava svoju nevinost, te se i sam Papa mora kajati za to.

Osjeća se potreba obnove Crkve, ali se udara putovima kojima se obnova isključuje. Protesti, kritike pa i neposlušnost taman nepravednim zahtjevima Crkve samo su teorija, a potrebna je praksa vjere, obraćenja i ljubavi. Bez nje nije moguća obnova ni novim ni starim teorijama, ni u novim ni u starim okvirima. Potreban ne povratak Evanđelju. Oslobođenje ima svoje uporište samo u njemu. Tražiti ga izvan Evanđelja je novi put u novu zabludu i novo ropstvo. Osim toga, prava je sablazan da se pitanje oslobođenja uopće postavlja u Crkvi koja je s Evanđeljem u ruci.

U Crkvi su ozbiljno zakazali ljudi i svi se, kaže Gospa, moraju obratiti. Tome nema alternative koliko ni Evanđelju.

ZAKLJUČAK

Današnji čovjek ima veliku potrebu za Bogom da bi mogao biti čovjek. Samo ako s Kristom uđe u budućnost, ući će u nju kao čovjek. I to neće više biti ljudska budućnost nego Kristova, jer Bog u Kristu poklanja čovjeku čovjeka i Boga i u njemu mu otvara svoju budućnost.

Poslije Drugog Vat.sabora nije ni u svijetu ni posebno u Crkvi bilo većeg i značajnijeg događaja od Gospina ukazanja u Međugorju. Što je Sabor iznio teoretski, to se u Međugorju stavlja u praksu i oživotvorenje. To je druga "runda" Duha Svetoga, koji je u krilu Crkve, po riječima Ivana Pavla II, od Međugorja stvorio "duhovni centar" svijeta i od malih i krhkih ljudi "tvrdovratu rasu" (nadb.Dyba) hrabrih vjernika i obraćenika. To su ono silnici iz Evanđelja.

Gospa je u Međugorju izašla pred cijeli svijet da zaustavi seobu naroda u Ništa i otvori im svojim evanđeoskim porukama i majčinskim služenjem put u Kristovu budućnost.

Čovjek bez Boga u sebi nije čovjek i stoga bez njega ne može ni imati ljudske budućnosti. Umjesto nje može imati samo budućnost u koju će biti zavitlan i strovaljen.

na vrh

fra Slavko Barbarić

MOLITVENE SKUPINE U MOLITVENOM MARIJANSKOM POKRETU I.

Činjenica je nedvojbeno jasna, da su nastale u svijetu mnoge molitvene skupine koje su osnovali međugorski hodočasnici. To se dogodilo i događa na izričitu želju Gospinu, da se osnivaju molitvene skupine. Teško je saznati točan broj, ali se radi već o tisućama molitvenih skupina /Usp. Rene Laurentin, Eight years, 1989, Milford, Ohio, the Riehle Foundation, str.56./

Prva molitvena skupina je osnovana 4. srpnja 1982., dakle, godinu dana nakon početka Gospinih ukazanja. Ta skupina i sada živi. Ona je po sebi ipak nešto posebno. Ivan vidjelac je posvjedočio, da je Gospa tražila, da se oni koji hoće, skupe i da mole, te da će ona biti na osobit način s njima i da želi da se u svim župnim zajednicama osnivaju molitvene skupine, da joj svojim molitvama pomognu da se ostvare planovi, koje joj je Gospodin povjerio. Skupina se sastajala ispočetka tri puta tjedno na Podbrdu, ponedjeljkom, srijedom i petkom. Za vrijeme molitve se Gospa ukazuje i daje kratke poruke. Ivan, Marija i Vicka je vide, međutim, samo Ivan može tada razgovarati s Gospom i čuti njezine poruke. Kad je Ivan spriječen, Marija ga je zamjenjivala, a kad ni ona nije tu, onda je Vicka zamjenjuje. Nekada su susreti samo za skupinu, koja broji do 40-tak članova, a nekada su otvoreni za sve. U zadnje vrijeme susreti su dva puta i to ponedjeljkom i petkom, a odnedavna utorkom i petkom.

Susreti su vrlo jednostavni: molitva krunice, pjevanje, čitanje Sv. pisma i poruke. Uglavnom se održavaju vani, neovisno o vremenskim prilikama na Podbrdu, a povremeno na Križevcu.

Ovi susreti imaju dakle svoje značenje za programe, koje je Gospodin povjerio svojoj poniznoj službenici Mariji, ali i za osobnu izgradnju svakog pojedinoga člana.

Na pitanje Ivanu: Što znači za Tebe sudjelovati u molitvenoj skupini, Ivan je odgovorio: "Sudjelovanje u molitvenoj skupini u ovo vrijeme je za mene vrlo važno. Učim moliti u skupini i ne mogu zamisliti svoj duhovni rast bez molitvene skupine".

II.

Drugu molitvenu skupinu osnovala je Jelena Vasilj u ožujku 1983. To je u to vrijeme 10-godišnja djevojčica, koja je imala i još uvijek ima iskustvo unutarnjeg glasa. Prema njezinu svjedočanstvu, Gospa joj govori i poučava je. Ova skupina se sastajala nakon mise u župnoj dvorani, pod vodstvom fra Tomislava Vlašića, a od vremena do vremena su sa skupinom bili i drugi svećenici. Za vrijeme susreta u jednostavnoj molitvi i pjesmi, Gospa je davala i poruke skupini preko Jelene učeći ih moliti. Jedan od dva molitvena susreta bio je namijenjen za mjesnog biskupa. Treći susret je bio razgovor o iskustvima.

Molitvena skupina je djelovala do 1987. Oni koji su joj pristupali morali su se obvezati da za četiri slijedeće godine neće donositi nikakve životne odluke. Kad je dio molitvene skupine pošao sa fra Tomislavom Vlašićem u Italiju, preostali su se sastajali još jedno vrijeme, a onda su i s time prestali. Sada nastaje zajednica pod vodstvom fra Tomislava koja se zove "Kraljice mira - potpuno Tvoji - po Mariji k Isusu". Zajednica je pravno još prihvaćena od jednoga biskupa u Italiji, kao eksperimenat. Imaju svoje postulante, kandidate, novicijat i već zavjetovane, te široki krug vanjskih suradnika, organizirana bratstva, kao molitvene zajednice.

Na početku je Jelena donijela slijedeću poruku:

"Gospa kaže: ja želim ovdje molitvenu skupinu. Ja ću voditi skupinu i dat ću pravila posvećenja skupini. Ovim pravilima se mogu svi drugi u svijetu posvetiti. Razmišljajte mjesec dana, ali im recite uvjete, koje ja dajem:

Najprije neka se odreknu svega i neka stave sami sebe potpuno u Božje ruke. Neka se svatko odrekne svakoga straha, jer ako se predate Bogu, nema mjesta nikakvu strahu. Sve poteškoće na koje će naići bit će za njihov duhovni rast i za slavu Božju. Ja pozivam mlade, jer oženjeni i udati imaju svoje obveze. Ali svatko tko želi sudjelovati u ovom programu, može ga slijediti barem djelomično. Ja ću voditi skupinu."

Osim ovih tjednih susreta, Gospa je tražila od skupine i noćno klanjanje jednom u mjesecu, što je skupina i činila, uglavnom prve subote na nedjelju, završavajući klanjanje jutarnjom nedjeljnom misom.

III.

Nakon kratkog činjeničnog stanja, pokušajmo kratko odgovoriti na jednostavno pitanje: Što je to molitvena skupina?

Molitvena skupina je zajedništvo vjernika, koji se sastaju na molitvu jednom ili više puta u tjednu ili mjesecu. To je skupina prijatelja, koji zajedno mole krunicu, čitaju Sv. pismo, slave misu, posjećuju se međusobno i izmjenjuju molitvena iskustva. Uvijek je bilo savjetovano da je bolje da ih vodi jedan svećenik, ali ako to nije moguće, da u jednostavnosti održavaju svoje molitvene susrete.

Vidioci uvijek naglašavaju da je prva i najvažnija molitvena skupina zapravo obitelj i da se tek tada može govoriti o pravom molitvenom odgoju koji se nastavlja u molitvenoj skupini. Tu se traži od svakog člana da bude aktivan u skupini i daje svoj molitveni i iskustveni doprinos. Samo tako može skupina živjeti i rasti.

IV.

Biblijsko-teološka podloga molitvenih skupina nalazi se između ostaloga i u Kristovoj riječi: "Nadalje vam kažem: ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj nebeski. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima" / Mt.18,19-20/.

Prva molitvena skupina zapravo se dogodila u prvoj molitvenoj devetnici nakon uzašašća Kristova, kad je Gospa s apostolima molila i u molitvi čekala da uskrsnuli Gospodin izvrši svoje obećanje i pošalje Duha Svetoga, što se i dogodilo na dan Pedesetnice /usp. Dap 2,1-5/. To je nastavila i prva Crkva kako nas izvještava sv. Luka u Djelima apostolskim: "Oni su bili postojani u apostolkoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama"/2,42/, te "Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi. Kao što su svaki dan postojano - kao po dogovoru, bili u hramu, tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu"/2,44-47/.

V.

Postoji zacijelo i jedan sociološki razlog molitvenih skupina, posebno u današnje vrijeme. Svaki pojedinac se treba brinuti za svoj duhovni rast, ali zajedništvo je u tom rastu zbog psihofizičke strukture ljudske osobe, nezamjenjivo. Posebno je to danas u ovom modernom vremenu važno, jer se pojedinac u ritmu ovoga vremena lako gubi. Skupina obvezuje, te se lakše ostaje vjeran molitvenom ritmu. Skupina pomaže duhovnom rastu, ali ga i ispravlja i potiče. Iskustvo jednoga obogaćuje i prosvjetljuje iskustvo drugoga. Tko ostaje sam, on je u opasnosti da se razvija bez ikakve kontrole.

U skupini se lakše nadvladavaju sve poteškoće i pretvaraju se u bogata duhovna iskustva. Skupina pomaže njegovanje karizmi i njihovo usmjeravanje.

VI.

Odnos marijanskih molitvenih skupina se lako može odrediti i prema župnoj zajednici. Jasno je da molitvena skupina nije liturgijsko-pastoralni supervizor župničkog djelovanja. A to je velika napast za skupine koje naiđu na tvrd teren kod župnog pastoralnog osoblja, što nije rijedak slučaj. Postoji naime jedan otpor kod mnogih svećenika, te oni ne prihvaćaju molitvene skupine uopće, a onda pogotovo ne one nastale preko Međugorja. Ako se dobro ne pazi, u skupinama se razvija negativni, kritizerski duh prema svemu što župnik poduzima, te se one izdvajaju i odlaze na rubna područja gdje su izložene izravnoj opasnosti, da se čak i isključe iz župne zajednice. Ovdje ne želim ulaziti u problematiku odnosa župne zajednice s molitvenom skupinom, ali želim svakako naglasiti da molitvena skupina marijanske duhovnosti nikako ne smije dopustiti da bude ičim izazvana i otjerana na rubne prostore, s kojih lako odlazi na lijevo ili desno ili u sektaštvo, što na koncu šteti i župnoj zajednici i skupini.

Druga opasnost koja se lako susreće kod marijanskih molitvenih skupina, jest zacijelo apokaliptičko-katastrofalno ozračje, te se događa da takve molitvene skupine znaju sve o budućim događajima, katastrofama i kataklizmama, te šire duh straha i tjeskobe. To svoje "znanje" hrane neprestanom trkom za osobama koje donose takve poruke. Lako se dogodi, da ove skupine znaju mnogo više, nego što je sam Isus rekao u evanđelju o budućim događajima. Ovakvom apokaliptičko-katastrofalnom duhu doprinosi činjenica postojanja "tajni", koje onda maštovitost, često bolesna, pretvara u sigurne vijesti o budućnosti.

Ni jedna ni druga opasnost, ako joj skupina podlegne, ne odgovara marijanskom duhu. Marija je majka i majka nikada ne širi među djecom strah ni tjeskobu, nego odgaja za mir i povjerenje.

Molitvena skupina mora biti ne samo u svezi sa župnikom i pastoralnim osobljem, nego treba biti srce i duša svake župne zajednice. Marijanske skupine su po sebi "majčinske stanice" svake župne zajednice, koje živeći molitveni život razvijaju majčinsko djelovanje u župi. Iz tih "majčinskih stanica" rađaju se novi uvjereni vjernici, obnavljaju se i čuvaju obitelji, odgaja mladež, njeguju duhovna zvanja, razvijaju aktivnosti u svim pravcima kako liturgijsko-pastoralnim, tako u dobrotvonim djelima brige za stare, nemoćne, odbačene, zatvorene. Sve se može izreći riječima pape Ivana-Pavla II, koje je zapisao u enciklici "Evandjelje života", da treba svaki život "poštivati, braniti, ljubiti i svakom životu služiti"/usp. Evandjelje života, 1995, br.5. / Marijanske skupine kao majčinske stanice u župi djeluju prema onim kriterijima, koje je Isus izrekao, a sv. Matej zapisao u poglavlju 25,31-46, gdje je jasno samo jedno, da sve molitve, postovi, mise i ispovijedi, moraju služiti razvijanju ljubavi prema svakom čovjeku i odvažnosti služiti svakome. Majčinski duh i srce prepoznaju potrebe svoje djece i reagiraju na te potrebe izvan svih zakona i odredbi, neumorne i nezaustavljive.

Ovakve će skupine danas u modernoj Crkvi zacijelo unijeti pravu obnovu kršćanskog života i pokazati pravo lice Crkve, koje je u opasnosti izobličiti se.

VII.

Ako ukratko skupimo aktivnosti, za koje znamo da je Gospa tražila od molitvenih skupina u Međugorju, onda se može reći, da je to najprije temeljita odluka što se tiče molitve svakodnevne, te sudjelovanje u sv. misi, mjesečna ispovijed, postati svjedokom, biti aktivan u župi. Pred Božić je tražila od skupine učiniti neko dobro djelo. Pomagali su starima i obilazili bolesne i nemoćne, pomagali popravljati kuće siromašnim obiteljima, pripremiti drva za zimu i slično.

Na duhovnoj razini je tražila od njih da osim molitvenih susreta tjedno organiziraju i jednodnevne i višednevne duhovne vježbe, te da izlaze u prirodu i tamo obavljaju različite vježbe duhovnosti.

Pravila u međugorskim molitvenim skupinama, koja se mogu rezimirati iz poruka, su slijedeća:

  1. Odreći se svega i predati se potpuno Bogu u ruke i vjerovati da se sve što se događa pretvara na dobro;
  2. poziv mladima da sudjeluju u molitvenim skupinama;
  3. odreći se svakoga straha i tjeskobe, jer kod predanja Bogu nema više mjesta strahu;
  4. ljubiti neprijatelje i iz srca istjerati svaku mržnju, ogorčenost, osuđivanje;
  5. postiti dva puta tjedno;
  6. sudjelovati u skupini barem jedno u tjednu;
  7. odlučiti se za tri sata svakodnevne molitve, uključujući tu jutarnju i večernju molitvu, te sudjelovanje u misi, primanje pričesti i klanjanje i proširiti duh molitve na svakodnevni posao;
  8. moliti za biskupe i sve one koji imaju u Crkvi vlast;
  9. odlučiti se ostati u molitvenoj skupini četiri godine i iskoristiti to vrijeme za osobno sazrijevanje, te da se stoga ne donose nikakve nove ni bitne životne odluke;
  10. da svaka skupina ima svećenika.

Preko Jelene je Gospa 25. travnja 1983 rekla poruku: "Reci mojim sinovima i kćerima, da moje srce gori za njih. Ja tražim samo obraćenje, samo obraćenje".

VIII.

U izvještaju o svojoj molitvenoj skupini u Limi, Peru, Cecilia Batlle de Zavala, zapisuje:

  • da se svakog utorka sastaju na molitvu krunice, čitanje poruke, predavanje, svjedočanstva, da jednom mjesečno dolazi duhovnik skupine vel. Angelo Costa, i duhovno usmjerava skupinu;
  • da imaju skupinu žena, a broj se povećava, koje su se posvetile zatvorenicima, mole s njima, donose im knjige, razgovaraju i pomažu im obitelji;
  • da jedna skupina odlazi u bolnice i pronalazi najzapuštenije bolesnike i pomaže im materijalno i duhovno;
  • da opet jedna skupina odlazi u staračke domove sa istom namjerom: pomagati im duhovno i materijalno;
  • da organiziraju duhovne vježbe za obitelji i za mladež;
  • da su za vrijeme sukoba Peru-Ekuador organizirali veliku akciju "Akcija krunice za vojnike", te da su o tome obavijestili sve vojničke centre i da su od časnika i vojnika dobivali vrlo dirljiva pisma. /Izvješće podneseno na VI. susretu marijanskih centara-Kraljica mira, u Quito, Ecuador, u listopadu 1995./

IX.

Na koncu želim završiti porukom, koju nam je Gospa dala:

PORUKA 25. STUDENOG 1994.

"Draga djeco!

Danas vas pozivam na molitvu. Ja sam s vama i sve vas volim. Ja sam vaša majka i želim da vaša srca budu slična mome srcu. Dječice, bez moltive ne možete živjeti i govoriti da ste moji. Molitva je radost. Molitva je ono što ljudsko srce želi. Zato, približite se, dječice, mome bezgriješnom srcu i otkrit ćete Boga. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu"!

na vrh

fra Miljenko Stojić

INFORMATIVNI CENTAR "MIR" MEÐUGORJE

U V O D

Ovo nije klasično predavanje, nego više jedno izvješće o praktičnim problemima prenošenja Gospinih poruka i svega što se događa u Međugorju suvremenim sredstvima društvenog priopćavanja. Isto tako pokušat ću ocrtati pravce kojima bi se taj rad trebao kretati.

Prisjetimo se da su sredstva društvenoga priopćavanja jedan od kamena temeljaca na kojima počiva suvremeno društvo. Tisak, radio, a nadasve televizija ne samo da su prvi prenositelji informacija, već su postali važnim izvorima utjecaja na formiranje mišljenja, na prijenos vrijednosti i njihovu "ljestvicu", na modele ponašanja, na mentalitet današnjega čovjeka, posebno mlađih naraštaja. U najnovije vrijeme tomu treba pridodati svijet računala, osobito njegovu mrežu "Internet".

Drugi vat. sabor dobro je uočio pravce kretanja suvremenoga svijeta, pa se u svojim dokumentima pozabavio i sredstvima društvenog priopćavanja. Taj napor nastavilo je i kasnije crkveno učiteljstvo.

I. KATOLIČKI NAVJEŠTAJ PUTOM SREDSTAVA DRUŠTVENOG PRIOPĆAVANJA

Htjeli mi to ili ne danas živimo u sekulariziranom svijetu. On ima svoje vrijednosti i ne oslanja se poglavito na vrijednosti što mu ih želi posredovati naše vjersko iskustvo. Nama je ipak ustrajati u takvomu svijetu i posvjedočiti mu Riječ Božju.

1. Uloga sredstava društvenog priopćavanja u suvremenoj evangelizaciji

Pojam "sredstva društvenog priopćavanja" na velika vrata ulazi u Crkvu II. vat. saborom. Nalazimo ga u koncilskim dokumentima "Inter mirifica" i "Communio et progressio".

Sam pojam "evangelizacija" je nov, pokoncilski. Nepoznat je II. vat. saboru. Pojavljuje se s papom Pavlom VI. koji ga je prvi put uporabio u crkvenim dokumentima u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi g. 1975. Evangelizacija je tu definirana kao sveukupno poslanje Crkve koje ne bi bilo potpuno kad ne bi vodilo računa o stvarnim i trajnim odnosima koji postoje između Evanđelja, te čovjekova osobnog i društvenog života.

Evangelizacijsko djelovanje vrlo je bogata, slojevita i dinamična stvarnost koja obuhvaća slijedeće elemente: 1. obnovu čovječanstva; 2. svjedočenje; 3. izričito navještanje; 4. pristanak srca; 5. ulazak u zajednicu; 6. primanje znakova; 7. apostolsko djelovanje. Ovi elementi evangelizacijskog djelovanja nikada nisu pojedinačni ili izolirani, već su redovito uzajamno prožeti i djelatni.

Sredstva društvenog priopćavanja dok služe evangelizaciji nipošto ne mogu nadomjestiti ili još manje istisnuti redoviti pastoralni rad, svjedočenje životom, sustavnu katehizaciju, liturgiju, pučku pobožnost ili neke druge oblike promicanja vjere.

2. Nauk dokumenta "Aetatis novae"

Ovaj dokument polazi od tvrdnje da sredstva društvenog priopćavanja imaju važnu ulogu u ljudskom društvu. Za mnoge ona postaju glavnim sredstvom informacije i obrazovanja, vođenja i savjetovanja u pojedinačnom, obiteljskom i društvenom ponašanju. Utjecaj sredstava društvenog priopćavanja ne mogu zaustaviti ni zemljopisne i političke granice zahvaljujući današnjim tehničkim mogućnostima. Na taj način ona stvaraju novu dosada nepoznatu stvarnost. Vjernici i crkveno vodstvo moraju biti svjesni ovoga razvoja i djelatno se uključiti u njega.

U prvom dijelu koji ima naslov "Tlo društvenog priopćavanja", dokument polazeći s crkvenog stajališta donosi podrobnu raščlambu te nove stvarnosti glede kulturnog, društvenog, političkog i gospodarskog razvoja.

Drugi dio koji ima naslov "Zadaće komunikacije" raspravlja o pozitivnoj ulozi sredstava društvenog priopćavanja. Ona se sastoji u službi ljudima i kulturama, dijalogu sa svijetom, ljudskom društvu i društvenom napretku, službi crkvenom zajedništvu i novoj evangelizaciji.

Negativna uloga sredstava društvenog priopćavanja, o čemu raspravlja treći dio dokumenta, sastoji se u mogućoj promidžbi sekularizma, konsumizma, materijalizma, disumanizacije i neosjetljivosti na stanje siromašnih i obespravljenih.

U četvrtom dijelu govori se o pastoralnom odgovoru Crkve. Kaže se da bi Crkva morala promicati svoja osobna katolička sredstva i programe za društvenu komunikaciju. Odgoj i obrazovanje za komunikaciju moraju biti sastavni dio formacije pastoralnih radnika.

Peti dio potiče biskupe da daju dužno prvenstvo području sredstava društvenog priopćavanja. Pritom moraju voditi računa o posebnim prilikama njihove nacije, njihova kraja i njihove biskupije.

II. DJELATNOST "INFORMATIVNOG CENTRA 'MIR' - SVETIŠTA KRALJICE MIRA, MEÐUGORJE

Usporedo s počecima Gospinih ukazanja javila se potreba da se ona na pravi način predstave širokoj javnosti. Nije se nikada htjela praviti promidžba u današnjem smislu te riječi, nego samo pomoći puku doći do istine. I današnji rad ima istu svrhu.

Stoje opravdanima prigovori da je već od samoga početka trebalo stvoriti djelotvoran sustav širenja poruke o Gospinim ukazanjima iz samog središta gdje se ona događaju. Međutim, isto tako su opravdane poteškoće koje nisu dovele do toga. Prisjetimo se da je 1981. kada ukazanja počinju Međugorje stenjalo pod komunističkom diktaturom. To je značilo biti neprestano pod prismotrom policije i ne moći se približiti ili izgraditi suvremena pomagala društvenog priopćavanja. Za jednu riječ ili čak ni za to išlo se u zatvor. Takvo stanje dovelo je do toga da je bilo teško pronaći i osposobljene laike koji bi bili u stanju raditi na zadacima širenja Gospinih poruka sredstvima društvenog priopćavanja. Treća velika poteškoća je bila negativan stav biskupa prema međugorskim događanjima, nakon njegova početnog oduševljenja i hrabrog stava pred komunističkim vlastima.

Poteškoće ipak nisu ubile sve dobre zamisli. Najavom dolaska demokracije 1990. počinje se sustavnije razmišljati o svemu. Nažalost ubrzo je došlo do strašnog i nepravednog rata, tako da su sve zamisli ostavljene za bolja vremena. Broj hodočasnika se zbog ratnih neprilika smanjio. No, to nije zatrlo u ljudima želju biti u doticaju s Međugorjem i znati što se tamo događa. Zbog toga u studenom 1993. počinje s radom "Informativni centar". Počinje ustrojavati arhiv, biblioteku i slati izvješća o trenutnim događanjima po čitavom svijetu. Nabavljena je u međuvremenu i potrebna računalna oprema, tako da u studenom 1994. izlazi "nulti" broj "Press bulletin" - a. On se putom faxa šalje po čitavom svijetu, što je već bio uobičajeni način slanja nove Gospine poruke i njezina tumačenja.

Kako je vrijeme prolazilo razvijale su se i nove zamisli kao Robofax, radio, Internet, lokalna televizija... Njihova svrha jest pripomoći u lakšem širenju Gospinih poruka i ništa više.

Danas se "Centar" može dobiti na broj 088 - 650 428.Čim proradi digitalna centrala u Međugorju taj broj će se promijeniti u 088 - 651 999. Faxirane poruke mogu se trenutno slati na župni fax 088 - 642 339 (kasnije će to biti broj 088 - 651 444)

1. Arhiv

Njegovo stvaranje započelo je s prikupljanjem građe o ozdravljenjima koja su se dosada dogodila. Trenutno imamo prijavljenih oko 380 ozdravljenja, od kojih veliki broj ima potrebitu dokumentaciju.

Novinari su neprestano dolazili i pisali o međugorskim ukazanjima. Naravno da je bilo nemoguće pokupiti sve te novinske članke, ali velik broj ih imamo u našem arhivu. Najzanimljiviji su od njih svakako oni iz komunističkog vremena. Iz njih se dade iščitati bijes zla koje se okomilo na Gospina ukazanja.

Napravljeno je i mnogo fotografija u Međugorju tijekom ovih petnaest godina.Čuvamo ih u jednom odjeljku arhiva i koristimo u raznim novinskim člancima ili u pripremi neke nove knjige.

Započeli smo i s prikupljanjem i čuvanjem fotografskih filmova. Radimo to po uzoru na velike novinske kuće.

2. Biblioteka

Neprestano su pisane i knjige različite vrste sa željom istražiti i proniknuti u srž svega onoga što se događa u Međugorju. Jedan dio njih na različitim jezicima nalazi se prikupljen u prostorijama našega "Centra". Trenutno nemamo dovoljno prostora gdje bismo ih postavili, ali daljnjom izgradnjom svetišta nadamo se doći i do njega.

Ovim putom molimo sve one koji nam mogu pomoći u prikupljanju knjiga za našu biblioteku ili građe za arhiv da to i učine. "Centar" nije samo naš. Podaci s kojima raspolaže namijenjeni su i svim ostalima centrima u svijetu, kao i pojedincima koji žele objavljivati pisane radove na temu međugorskih događanja.

3. Informativni pult

Većim dolaskom hodočasnika ponovno je u kolovozu 1995. započeo s radom "Informativni pult". Prvi put ustrojen je 1991., ali rat je zaustavio njegov rad. Danas on radi svakodnevno, izuzevši nedjelje i blagdana. Radno mu je vrijeme od 10,00 - 14,00.Čim se ukaže potreba, to će se vrijeme i produžiti. Najlakše se s njim može stupiti u doticaj na trenutni broj telefona 088 - 650 400. Kasnije će taj broj biti promijenjen u 088 - 651 988.

Zadaća "Informativnog pulta" jest pružiti sve moguće vrste informacija hodočasnicima. On prikuplja i najave hodočašća, tako da lakše možemo ustrojiti službu u svetištu. Treba pripomenuti da se ne bavi smještajem hodočasnika.

"Informativni pult" pruža i usluge susreta hodočasnika s jednim od vidjelaca. Svakim danom taj susret se organizira u prostorijama svetišta. Trenutno vrijeme jest 8,30. Isto tako moguće je organizirati i susret sa svećenicima koji rade u svetištu. Molimo sve voditelje hodočasničkih skupina da ovo imaju na umu. Takvom uzajamnom vezom i organizacijom pomoći ćete time i sebi i nama.

S "Informativnim pultom" usko je povezano i "Društvo vodiča" koje je obnovljeno u rujnu 1995. Ustrojeno je 1991. radi pružanja informacija hodočasnicima Međugorja iz oblasti vjerskog, kulturnopovjesnog, arheološkog i etnografskog života. Pripravljeni su određenom izobrazbom za te zadatke. Po dolasku u Međugorje na "Informativnom pultu" moguće je zatražiti njihove usluge.

4. Press bulletin

Na traženje mnogih hodočasnika, a poglavito centara mira da redovito budu izvješćivani o svemu vezanom za trenutna događanja u svetištu, odlučili smo započeti s izdavanjem Press bulletin - a. On predstavlja službeni stav svetišta. Na taj način lakše je spriječiti nastajanje i širenje krivih informacija o međugorskim događanjima. U njemu je moguće naći različite vijesti, obavijesti, poruke... koji mogu pripomoći prijateljima Međugorja diljem svijeta ostati u povezanosti sa svetištem.

"Nulti" broj je izišao 23. studenog 1994. Jezici na kojima trenutno izlazi jesu: hrvatski, engleski, njemački, francuski i talijanski. Izlazi svake druge srijede. Ovim putom zahvaljujemo svima koji nam pomažu u mukotrpnom poslu prevođenja. Rado ćemo isto tako usvojiti svaku dobru zamisao.

5. Pružanje raznih vrsta usluga

Naš "Centar" ima zadaću i biti u doticaju s raznim novinarima, radio i tv ekipama koji dolaze u Međugorje ili se zanimaju za njega. Želimo im pružiti što kvalitetniju i što bržu informaciju o onome što se događa ovdje. Isto tako pomažemo i onima koji žele napisati knjigu o Međugorju, kao i onima koji na temu Gospinih ukazanja žele postići određene akademske stupnjeve.

6. Robofax

U početku smo Gospine poruke, njihovo tumačenje i Press bulletin slali u svijet putom faxa. To nam je oduzimalo mnogo dragocjenog vremena i opterećivalo naš rad velikim novčanim izdacima. Zahvaljujući upornosti uspjeli smo saznati za računalni sustav "Robofax". Pomoću njega svatko u bilo koje doba dana ili noći iz našega računala može preuzeti najnoviju Gospinu poruku na pet jezika, njezino tumačenje na engleskom jeziku (počevši od 29. u mjesecu) i Press bulettin na pet jezika svake druge srijede.

Sustav rada Robofaxa je vrlo jednostavan. Najprije moramo podesiti fax aparat s kojega nazivamo Robofax na tzv. "tone mode". Uz puls mode to je način na koji radi svaki fax aparat. Nakon toga trebamo nazvati broj na kojem se nalazi Robofax: 00387 - 88 - 642 339 (zadnjih šest znamenki kasnije će biti 651 ...). Kada uspostavimo vezu dalje samo slijedimo glas koji će nam se javiti. Potrebito je sačekati objašnjenje na vlastitom jeziku.

Kroz proteklo vrijeme oni koji su nazivali naš Robofax imali su pokatkada određene poteškoće. To je zbog veoma loših telefonskih veza izgrađenih u komunističko vrijeme. Trenutno je izgradnja digitalne telefonske centrale pri kraju, pa će tih poteškoća jednostavno nestati.

7. Internet

Ovaj pojam označava računalnu mrežu koja danas doživljava nagli i neočekivani uspjeh. Računa se da je trenutno na nju spojeno više od 5 milijuna računala na kojima radi oko 30 milijuna ljudi. Proračuni su da će do kraja 1996. u ovu mrežu biti uključeno oko 15 milijuna računala.

Na mreži se mogu naći informacije iz svih grana ljudske djelatnosti. Za nas je svakako najzanimljiviji onaj dio koji se naziva WWW stranice. Moguće je, naime, oblikovati svoje vijesti i predstaviti ih svim korisnicima računalne mreže.

Vijesti iz Međugorja trenutno daje dr. Gottardi Piero iz Bolzana. Adresa servera na Internetu na kojem se one mogu pronaći jest: http/www.eclipse.it/medjugorje. E-mail adresa dr. Gottardija je: pierogottardi dnet.it. Dok budete čitali ove retke vjerojatno će i naš "Centar" imati svoje WWW stranice na Internetu. Obavjestit ćemo vas o tome preko Press bulletin - a i preko adrese iz Bolzana.

Za koristiti usluge Interneta potrebno je imati računalo, modem, određeni softwer i biti priključen na Internet mrežu. Dok komuniciramo s čitavim svijetom plaćamo samo račun za korištenje telefonskih veza do najbližeg servera koji je počesto u vašem gradu ili u nekom od susjednih gradova.

8. BBS

Čim budemo gotovi s uključenjem u Internet mrežu započet ćemo raditi na pružanju usluga putom BBS (Bulletin boarding system). I on je jedna vrsta računalne mreže. Razlikuje se od drugih mreža po tomu što je dovoljno imati računalo, modem i potrebiti softwer za pohraniti neke podatke u osobno računalo. Time ono postaje server i svatko tko zna naš broj može uzeti pohranjene podatke, ostaviti nam poruku ili razgovarati s nama. Isto tako moguće je voditi raspravu s jednim ili više sugovornika na bilo kojem kraju kugle zemaljske.

9. Radio

U suvremenoj civilizaciji ovo je najraširenije sredstvo pomoću kojega se može doprijeti do nekoga, bez obzira gdje se on nalazio. Zbog toga je njegov utjecaj golem.

Početkom rata u Hrvatskoj i u B i H započeo je djelovanjem društveni radio pod nazivom "Radio Međugorje". Bavio se političkim, vjerskim, kulturnim, športskim i raznim drugim temama. Bio je otvoren svemu onomu što trenutno zanima domaćeg čovjeka u Međugorju. Budući da je oprema bila slaba i dotrajala, ovaj se radio nakon dvije godine djelovanja morao ugasiti. Kasnije nije bilo dovoljno sredstava za njegovo ponovno pokretanje.

Nakon sloma komunističke strahovlade ozbiljno se počelo razmišljati o pokretanju jednoga radija pod okriljem svetišta Kraljice mira u Međugorju. Bilo je više zamisli, ali se tek ovih dana došlo do konačne odluke. Odlučili smo pokrenuti radio koji treba započeti raditi najkasnije do početka proslave 15. godišnjice Gospina ukazanja.

Ovaj smo radio zamislili kao radio lokalnoga značenja. Želimo da bude na usluzi hodočasnicima, kao i ljudima koji žive u župi Međugorje i njezinoj okolici. Time ćemo svi zajedno lakše disati kao braća i sestre.

Trenutno ne razmišljamo o radiju većega dometa. Jednoga dana možda priđemo i ostvarenju te zamisli. No, mišljenja smo da lokalni radio mora uvijek postojati.

Naziv radija bit će "Radio 'Mir' - Međugorje". Oni koji žele doći u doticaj s njim moći će ga nazvati na telefon 088 - 651 300.

Budući da smo još na poslovima ustrojavanja ovoga radija, nije moguće dati podroban opis njegova rada. Ono što ćemo pokušati ostvariti jest da ćemo svakoga dana davati u određeno vrijeme razne obavijesti i vijesti za hodočasnike s različitih govornih područja. Isto tako na radiju će biti moguće čuti krunicu, misu i sva ostala događanja iz svetišta. Oni koji žele dati svjedočanstvo o svome iskustvu u Međugorju, moći će to učiniti. Mjesno pučanstvo bit će obavještavano o svemu što se događa u svetištu i moći će razgovarati o svemu što ga tišti. Doticat ćemo kako vjerska, tako i politička, društvena, kulturna, športska... pitanja.

Naši reporteri već surađuju na radiju zvanom "Radio Herceg-Bosna" (čujnost gotovo u čitavoj Bosni i Hercegovini, kao i u velikom dijelu Hrvatske), ponekada surađuju i na "Hrvatskom radiju - studio Zagreb". Jedanput mjesečno u trajanju od pola sata imamo pristup i radiju "Radio Maria" iz Italije.

Glede radija, prihvaćamo svaku vrstu pomoći jer nam je to u ovome trenutku izuzetno potrebno. Može to biti neka dobra zamisao ili određena materijalna sredstva.

10. Televizija

Uz radio ovo je najutjecajnije sredstvo društvenog priopćavanja današnjice. Mnogi vjeruju samo ono što vide na televiziji. Kažu "mi smo to vidjeli". Zaboravljaju da se sa svime tim može manipulirati.

Za sada nismo u mogućnosti ustrojiti tv studio koji bi bio na usluzi svetištu i na usluzi istini, bez bilo kakvog manipuliranja. No, ovu mogućnost ostavljamo trajno otvorenom.

Sada usko surađujemo s dvije tv kuće: HTV - Zagreb i HTV - Mostar. Na taj način slika iz svetišta odlazi u bližu i širu okolicu. Naravno da smo na usluzi svakoj dobronamjernoj tv ekipi koja navrati u Međugorje.

III. POVEZANOST S DRUGIM CENTRIMA U SVIJETU

Već od samoga početka željeli smo doći u doticaj s drugim centrima u svijetu. Najveća prepreka je bio rat i vrlo loše telefonske veze. Sada se to sve popravlja, tako da će naša povezanost s drugima biti olakšana.

Kada predstavnici pojedinih centara dođu u Međugorje, željeli bismo se susresti s njima i izmijeniti iskustva. Bit će to na korist i jednima i drugima.

U našemu "Press bulletin" - u započeli smo s predstavljanjem pojedinih centara. Kako smo vidjeli, ova je zamisao naišla na pozitivan odjek.

Tisuću je načina na koje možemo pomoći jedni drugima. Iz predstavljenog rada našega centra i zamisli koje ima pred sobom nadam se da ste mogli pronaći područje na kojemu bismo mogli uže surađivati. Mi smo sa svoje strane isto tako otvoreni za bilo koju suradnju s vama.

Potrebno je imati na umu da je "Informativni centar 'Mir' - Svetišta Kraljice mira - Međugorje", uz svećenike koji rade u Međugorju, jedini službeni predstavnik svetišta. Nitko drugi, bez obzira što živi i radi u Međugorju, to nije i ne može biti. Ovo spominjemo zbog nesporazuma koji se katkada javljaju.

Naš "Centar" uskoro će postati pravna osoba i zbog toga će promijeniti naziv u "Informativni centar 'Mir' - Međugorje". O tomu ćete biti na vrijeme obavješteni. Molimo vas uzmite to u obzir.

ZAKLJUČAK

Prošla su srećom ona vremena kada se Crkva dijelila na kler i laike. U takvoj podjeli kleru je bila dodijeljena uloga navještaja Božje riječi, a laicima slijepo slušanje.

S II. vat. saborom sve se promjenilo. Rečeno je da smo svi narod Božji i da nema i ne smije biti one oštre podjele. Na krštenju smo svi primili krsno svećeništvo i zadaća nam je živjeti i širiti Božju poruku na onom mjestu u životu gdje se nalazimo. Tako je došlo do većeg sudjelovanja "laika" u Crkvi.

Razmišljajući o sredstvima društvenog priopćavanja, mislim da bi naše djelovanje u njima trebalo biti trostruko.

  1. Potrebno je razvijati čisto katolička sredstva društvenog priopćavanja preko kojih će se širiti katolički pogled na svijet i zbivanja u njemu.
  2. Druga vrsta sredstava društvenog priopćavanja trebala bi biti ona sredstva koja ne nose naziv "katolički", ali ih vode i rade u njima ljudi katoličkog usmjerenja. Njihova bi zadaća bila pripremati polagano one koji bi jednoga dana željeli postati katolici ili bi željeli produbiti svoju vjeru. Zbog ovoga bi morala biti otvorena svim društvenim događanjima. Ova sredstva ujedno služe i onima koji su potpuno svjesni svoje vjere, ali se u isto vrijeme žele dokazati i pokazati na društvenom polju.
  3. Ne smije se odbaciti ni ona sredstva društvenoga priopćavanja koja su ravnodušna ili protivna katoličkoj vjeri. Potrebno je utjecati na njih, odnosno preko njih na njihove korisnike.

Gospa je došla i ostala ovoliko dugo da bi njezina poruka došla do svakoga čovjeka. Pomozimo joj u tomu. Imamo pravo i obavezu služiti se svim suvremenim pomagalima da bismo na suvremen i razumljiv način Božju riječ približili ljudima s kojima dolazimo u doticaj. Svijet u kojemu živimo ne smijemo odbaciti. On je datost u kojoj se potvrđujemo kao kršćani i spremamo svoj prijelaz na drugu obalu.

DODATNE OBAVIJESTI

  1. Brinemo se za govorni automat HPT -a 9825, koji radi samo na hrvatskom jeziku. U bilo koje vrijeme da nazovemo broj 9825 možemo čuti najnoviju Gospinu poruku, te razmišljanje i vijesti iz Međugorja koji se mijenjaju svake srijede. Oni koji zovu izvan Hrvatske trebaju dodati predbroj za Zagreb 01. Govorni automat je započeo s radom 17. siječnja 1991. Do sada je bilo oko 1. 400. 000 poziva.
  2. Naša adresa na Internetu jest: 1. http://www.tel.hr/medjugorje; 2. medjugorv@alf.tel.hr
    E - mail adresa jest: medjugorje-mir@st.tel.hr
  3. Započeli smo i s izdavanjem knjiga i brošura o Međugorju.
  4. Postali smo pravno lice s nazivom: INFORMATIVNI CENTAR "MIR" MEÐUGORJE.
  5. Kroz proteklo vrijeme bilo je ponekada teško nazvati naš Robofax zbog loših telefonskih linija i problema s električnim naponom. Vjerujemo da su sada ti problemi iza nas. Ispričavamo se zbog svega toga.
  6. Novčana sredstva potrebita za rad prikupljat ćemo djelatnostima "CENTRA" i dobrovoljnim prilozima. U tu svrhu ustanovili smo društvo "PODUPIRATELJI INFORMATIVNOG CENTRA 'MIR' MEÐUGORJE". Svatko tko želi može postati članom toga društva.Član društva dužan je dati dobrovoljni godišnji prilog, te savjetima, primjedbama ili na neki drugi prikladan način sudjelovati u radu "CENTRA". Svaki član dobit će člansku iskaznicu i redovito biti obavještavan o radu "CENTRA".

na vrh