“Draga djeco! Danas vam zahvaljujem na svakoj žrtvi koju ste prikazali na moje nakane. Pozivam vas, dječice, da budete moji apostoli mira i ljubavi u svojim obiteljima i u svijetu. Molite da vas Duh Sveti prosvijetli i vodi na putu svetosti. Ja sam s vama i sve vas blagoslivljam svojim majčinskim blagoslovom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
APOSTOLI MIRA I LJUBAVI
Gospa svaku svoju poruku završava riječima: „Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“ Svojom zahvalom kao da želi potaknuti, probuditi naša srca da je poslušamo i hodimo putem obraćenja i svetosti. Danas nam zahvaljuje na svakoj žrtvi koju smo prikazali na njezine nakane. U svojim prethodnim porukama na obljetnice svojih ukazanja govorila nam je: „Danas vam želim zahvaliti za sve žrtve i za sve molitve“ (25. 6. 1990). „Danas sam sretna, premda u mom srcu ima još malo tuge za svima onima koji su pošli ovim putem, pa su ga napustili“ (25. 6. 1992.). Iako zna da neće sva njezina djeca prihvatiti njezine majčinske riječi ona ne odustaje, vjeruje i nada se. Zato je govorila: „Puno je ljudi koji ne žele shvatiti moju poruku i prihvatiti s ozbiljnošću ono što govorim, ali zato vas zovem i molim, da svojim životima i svakidašnjim životom svjedočite moju prisutnost“ (25. 6. 1991.).
Gospine poruke nam otkrivaju i govore kakvo je Marijino srce. To je srce majke koja ljubi svoju djecu. To je srce koje je zahvalno za svaku žrtvu koju smo prikazali na njezine nakane. Potrebno nam je moliti i darivati iz dana u dan svoja srca Marijinom srcu kako bi i mi postali zahvalni.
Samo slijep čovjek ne vidi da nam je sve u životu darovano i da ništa nije naše: ni zemlja, ni ljudi, ni tijelo koje imamo ni život koji nam je Bog darovao. Sve je Božji dar. Samo ponizno, čisto i jednostavno srce otkriva veličinu Božje ljubavi i Božjeg dara. Samo srce poput srca svete Elizabete ispunjeno Duhom Svetim kliče: „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ (Lk 1, 43). Elizabetino srce je zahvalno jer u pohodu Marijinu prepoznaje dar i blagoslov.
Bog je sve za nas stvorio, i to ne iz bilo kojeg razloga, ili bilo kako, nego krasno, divno i iz ljubavi. Potrebno nam je iznova učiti abecedu govora i razgovora s Bogom. Potrebno nam je učiti reći Hvala. I to ne samo reći hvala kao površni izraz usta, jezika, pameti nego cijelog našeg bića i života.
Bog nam je darovao još više od života i svega stvorenog za nas, darovao nam je samoga sebe u osobi Isusa Krista. Isus Krist nam je darovao u punini života i ljubavi samoga sebe u Crkvi i preko Crkve, po sakramentima, posebno u euharistiji.
Bog nam u ove naše dane i vrijeme šalje majku svoga Sina Isusa i našu majku da postanemo i budemo njezini apostoli mira i ljubavi u svojim obiteljima i svijetu. Naše obitelji i svijet trebaju ljude koji će širiti mir i ljubav. Jer, previše je nemira, straha, mraka i zloće među nama. Gospa koja prebiva u nebeskoj slavi i iz nje nam dolazi i govori zna da su ljubav i mir jači, i da se isplati ljubiti i mir širiti. Zna Majka Marija da ne možemo svojim silama zato nas upućuje na molitvu Duhu Svetom po kojem je ona začela Isusa. Potiče nas na molitvu Duhu Svetom u čijoj su sili i snazi apostoli postali neustrašivi Isusovi svjedoci sve do prolijevanja krvi. Mi ne možemo ali može u nama Duh Sveti. Pozvani smo na svetost i posvećenje svoga života. Tako nas i sveti Pavao opominje: „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje“ (1 Sol 4, 3). Tek na tom putu posvećenja i svetosti možemo doživjeti radost i istinitost svetopisamskih riječi: „Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5, 16). Nismo sami ni ostavljeni. Majka Marija je s nama i daruje nam svoj majčinski blagoslov.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.6.2005.
