Draga djeco! Danas vas pozivam da budete moje ispružene ruke u ovom svijetu koji Boga stavlja na zadnje mjesto. Vi dječice stavite Boga na prvo mjesto u vašem životu. Bog će vas blagosloviti i dati vam snage da svjedočite Boga ljubavi i mira. Ja sam s vama i zagovaram za sve vas. Dječice, ne zaboravite da vas ljubim nježnom ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
STAVITE BOGA NA PRVO MJESTO
Djevica Marija nas i danas poziva. Poziva nas da budemo njezine ispružene ruke u ovom svijetu. Ona je nama pružila i pruža svoje ruke i srce. Želi da je uzmemo za ruku, da joj otvorimo srce i slušamo njezin glas. Zato naš pogled srca na nju nam pomaže ustrajati na putu kojim trebamo proći, na putu koji nam je Bog namijenio. Majka Marija želi preko našeg života i djelovanja biti prisutna u našim obiteljima, u našim međuljudskim odnosima, u našim razgovorima. Ona od nas ne očekuje da činimo neka veličanstvena djela. Ni ona sama nije učinila neka velika djela. Njezino djelovanje se ispunjavalo u jednostavnim, uobičajenim kućnim poslovima. Male i neznatne poslove obavljala je s izvanrednom ljubavlju. Najveća veličina nije u tome da izvanredno nešto činimo nego u tome da ono svakodnevno činimo s izvanrednom ljubavlju.
Mala i svakodnevna djela Marija je darovala Gospodinu s ljubavlju. Ona se samo Gospodinu htjela svidjeti u skrovitosti svoga života. Njezina volja se nije kolebala. Bog joj je bio na prvom mjestu. I zbog toga je njezin život bio posve ispunjen. Zato nam je ona majka i učiteljica. Kao majka želi nas probuditi i poučiti da nije važno što činimo nego kako to činimo.
I ovom porukom nas ohrabruje da Boga stavimo na prvo mjesto u našem životu. Kad je Bog na prvom mjestu onda je sve ostalo na svom mjestu. Najveće zlo je u tome što je čovjek zaboravio Boga, a ostalo što se događa u životu su samo posljedice. Čudno je da čovjek ne zamjećuje tvorca i autora svoga života. Još je čudnije da se čovjek može okrenuti od Boga i tako uništavati samoga sebe i svoje bližnje.
Ako čovjek stavi Boga na prvo mjesto onda će sigurno pronaći vrijeme za molitvu, za susret s Bogom. Ako čovjek iskreno traži Boga a ne zna gdje bi ga pronašao potrebno je da počne moliti, i potrudi se svakodnevno moliti. Neće to biti uvijek lako ali će biti spasonosno. Ono što u životu volimo za to sigurno nađemo vrijeme. Ako čovjek voli sebe onda će nastojati pronaći i izboriti se za molitvu, za susretanje s Bogom koje ozdravlja, spašava i daje snage da se živi i svjedoči Boga koji je ljubav i mir. Bez Boga smo u svemu nemoćni i slabi. Nemoćni smo da praštamo, ljubimo i svjedočimo Boga koji je živ i koji čezne za nama, svojom djecom. Vjerovati Bogu znači predati se njemu. Usuditi se skočiti u Božje ruke, i tada ćemo iskusiti da nas On nosi i uzdržava svaki trenutak našeg života.
Marija nas vodi Bogu i obećava svoj zagovor i svoju prisutnost. Daruje nam ljubav svoga srca koja je blaga, nježna i spasonosna. Molimo Mariju i s Marijom da nam ona ne bude neko daleko i nepoznato biće nego prisutna Majka koja nikoga ne odbija tko se njoj u zagovor utječe i njezinu pomoć zatraži. Poslušajmo je kako bismo imali i doživjeli već ovdje predokus neba u svome životu i obiteljima.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.2.2005.