“Draga djeco! I danas vas potičem da se posvetite mom srcu i srcu mog Sina Isusa. Samo tako bit ćete svaki dan više moji i poticat ćete sve više jedni druge na svetost. Tako će radost vladati vašim srcima, i bit ćete nositelji mira i ljubavi. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
POSVETIMO SE ISUSOVU I MARIJINU SRCU
Gospa, Majka i Kraljica Mira i danas nam otvara svoje majčinsko srce i u ovim jednostavnim riječima vodi nas izvoru života i pokazuje put do izvora.
Potiče nas i poziva na posvetu njezinom srcu i srcu Isusovu. Poziva nas Majka da uđemo u ta dva srca koja su sjedinjena kako bi osjetili koliko je njima stalo do nas i što su sve spremni učiniti za nas. U jednoj od svojih poruka kaže: «Draga djeco, želim da Isusovo, moje i vaše srce bude jedno srce ljubavi i mira. Želim da ovo mjesto bude ne samo mjesto molitve nego mjesto susreta srdaca.» Samo u susretu s njihovim srcima i naša srca mogu biti ozdravljena i oslobođena.
Majka Marija dobro zna koja je najveća i najteža bolest današnjeg svijeta. Najteža bolest nije ni rak ni sida nego osjećati se neželjen, suvišan, nevoljen i bez ikoga komu je stalo do tebe. Fizičke bolesti se mogu liječiti medicinom, ali jedini lijek za usamljenost, očaj i beznađe jest Božja ljubav. Ima mnogo gladnih kruha, ali je još više onih koji gladuju za ljubavlju, u konačnici za samim Bogom. Čovjek je danas siromašan ne zato što nema novaca nego zato jer nema Boga. Siromašan je čovjek jer nema ljubavi, a Bog je ljubav. Ta glad za Bogom osjeća se na svakom koraku. Čovjek je nastoji utažiti hranom i pićem, stvarima, posjedovanjem, užicima a tako upada u sve veću ovisnost i zarobljenost od koje nas samo Isus može osloboditi. Samo je On onaj koji nas ne zove slobodnima nego nas čini slobodnima.
Drugima možemo dati samo ono što imamo. Najprije na sebi moramo osjetiti ljubav Božju, a tek je onda možemo davati drugima. Bog nas po Mariji kroz sve ove godine potiče na svetost, a to znači na zdravlje, slobodu i mir. A kad čovjek osjeti i doživi sve to ne može ostati i samodostatno uživati u tome već ga to tjera drugima kako bi svi mogli osjetiti i doživjeti što Bog u svojoj bezgraničnosti želi dati svakome. Kad zavolimo Boga dovoljno duboko onda ćemo moći voljeti i sve ono što je on stvorio. Tek tada se postaje misionar u svojoj sredini, obitelji, tamo gdje nas je Bog postavio da živimo.
Samo potpunim predanjem Bogu možemo osjetiti sigurnost. A to predanje može biti poput smrti, umiranja sebi samome upravo onako kako je Marija umrla sebi i svojoj volji, samu sebe je ispraznila kako bi Bog mogao živjeti u njoj i po njoj. Tom predanju uči nas Isus u svojoj molitvi: «Oče, ne moja volja, nego tvoja neka bude!» (Lk 22, 42). Odreći se svojih želja kako bi on mogao učiniti po svojoj želji i volji jer Božja volja je mir naš.
Pomozimo i dopustimo Majci Mariji da nas povede i vodi putevima radosti kako bi postali nositelji Boga i njegova mira i ljubavi u svojoj sredini.
Fra Ljubo Kurtović
