Draga djeco! I danas, kao nikad do sada, vas pozivam da otvorite vaša srca mojim porukama. Dječice, budite oni koji privlače duše Bogu a ne koji ih udaljuju. Ja sam s vama i sve vas ljubim posebnom ljubavlju. Ovo je vrijeme pokore i obraćenja. Iz dna svog srca vas pozivam budite moji svim srcem i onda ćete vidjeti da je vaš Bog velik jer će vam dati obilje blagoslova i mira. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.
BUDITE ONI KOJI PRIVLAČE DUŠE BOGU
Na početku ovog korizmenog vremena koje smo započeli poziva nas i moli naša nebeska majka Marija: «Otvorite vaša srca mojim porukama», mojim riječima, mome srcu. Djevica Marija kao Majka ne može prestati pozivati, ne može prestati ljubiti svoju djecu. Iz naše nutrine treba se roditi želja za susretom s Bogom i njegovom ljubavlju. Na nama ostaje zadaća jače željeti taj susret koji će se dogoditi ako ozbiljno želimo jer Bog ozbiljno uzima naše želje i molitve. Bez te želje našega srca uzaludni su svi majčinski vapaji i pozivi. A Majka ne može drugačije nego pozivati, upućivati i savjetovati ono što je najbolje za njezinu djecu.
U jednoj do svojih poruka će nam reći: «Vi, draga djeco, ne možete sami zato sam ja tu da vam pomognem» (Poruka 4. 12 1986). Sami ne možemo, sami ne znamo otvoriti srce, niti znamo zašto se ono zatvorilo. Ona je Bogu otvorila i predala svoje srce zato najbolje zna koja su to sredstva koja nam mogu pomoći. On nas najbolje može poučiti jer je i sama prošla našim putevima kojima mi još hodamo. Dolazi nam jer želi da i mi budemo gdje je ona.
Isus preko Marije i danas kuca na vrata našega srca: «Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom» (Otk 3, 20).
Potrebno je osluškivati Božji glas i moliti zajedno sa svetim Augustinom koji je molio da čuje Gospodinovo kucanje na vratima svoga srca. Potrebno je posebno u ovo milosno vrijeme korizme osluškivati Božji glas koji nam govori preko svoje riječi u Svetom pismu, preko drugih ljudi, raznih događaja i situacija našega života, preko malih jednostavnih stvari koje nam se događaju svakodnevno. Važno je otvoriti oči našega srca i duha, moliti Gospodina da ih on otvori. Zato je potrebno odlučiti u ovom vremenu čitati Sveto pismo, češće pohađati svetu, učiniti neku konkretnu odluku, prerezati konopce vezanosti uz zlo, mržnju, lijenost, mrmljanje i svako drugo zlo.
Bog nas po Mariji poziva i vodi u post, odricanje, bratsku ljubav, molitvu kako bi u nama slomio svako oslanjanje na ljudske sile i vezao nas čitave uza se. Dokle god nama vladaju neki porok, grijeh, požuda, lijenost, vezanost, nedostojanstvenost, to je znak da još nismo slobodni nego pod vlašću grijeha.
Pokora znači uvijek neko odricanje. A odricanje znači ne uzeti uvijek ono što nam se sviđa, napustiti što nam nanosi zlo, ne vrijeđati drugoga, ne dopustiti da svaka željica našega tijela mora biti ispunjena, ne gledati sebi priuštiti svaku ugodnost. Odreći se znači postati slobodan. Crkveni oci nas uče: «Radi ono što je suprotno tvojoj pokvarenoj ljudskoj naravi», kako bi onda Bog mogao u nama činiti svoja djela mira, ljubavi i slobode.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.2.2004.
