Draga djeco! I danas vas pozivam da se približite mom srcu. Samo tako shvatit ćete dar moje prisutnosti ovdje među vama. Želim vas, dječice, voditi srcu mog Sina Isusa. Ali vi se opirete i ne želite otvoriti vaša srca molitvi. Ja vas iznova, dječice, pozivam nemojte biti gluhi nego shvatite moj poziv koji je za vas spasenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.
ŽELIM VAS VODITI SRCU MOG SINA ISUSA
Majka Marija i danas zove svu svoju djecu koja imaju uši da čuju njezin poziv. Ne zove nas sutra, niti jučer nego danas, u ovom trenutku koji je najvažniji trenutak našega života. Život kao i vrijeme ne možemo zaustaviti. On ide svome kraju, odnosno novom početku. A Majka želi da se počnemo pripremati za našu vječnost. Od naše odluke danas ovisi i naša budućnost, naša vječnost. Božji «danas» odjekuje kroz cijelu Bibliju sve do naših dana, do našeg «danas» ovdje po Mariji.
Majka nas poziva svom bezgrešnom, svetom i majčinskom Srcu. To je srce koje je ljubilo Isusa, vjerovalo Isusu, i tim istim srcem ljubi sve nas. Toliko puta kao i danas nam govori: «Želim vas voditi srcu mog Sina Isusa.» Put koji vodi do Isusa jest put vjere i molitve na koji nas Marija poziva.
Marija dobro zna čežnje i želje ljudskog srca. Svoje srce ne možemo prevariti mrtvim stvarima, dobrim jelom i pićem, ugodnostima i užicima. Potrebni smo drugačije hrane koju nam Bog daje. Potrebni smo Božje riječi i ljubavi. I danas je čovjek gladan Boga, gladan je istinske i čiste ljubavi više nego stvari. I ništa manje od Boga neće čovjeka zadovoljiti ni ispuniti njegove praznine, osloboditi ga od nemira, ropstava, strahova i grijeha.
Katekizam katoličke Crkve nas uči: «Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikad ne prestaje čovjeka privlačiti sebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo za čime neprekidno traga: Posebna bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta što je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom. Već od samog svog postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava. Čovjek ne može punim životom po istini živjeti ako tu ljubav slobodno ne prizna i ako se svome Stvoritelju ne povjeri» (KKC 27).
Osim što čovjek čezne za Bogom i Bog danas preko Marije, na poseban način ovdje, čezne za čovjekom. Bog želi čovjeka učiniti radosnim, sretnim, ispunjenim ali neće na silu niti sa štapom nego ljubavlju kojoj smo pozvani u slobodi otvoriti srca.
Božje srce je bilo probodeno. Mariji je mač boli probio dušu i srce. Isusovo i Marijino srce ne prestaju krvariti i trpjeti zbog naših grijeha: psovki, gluhoće i sljepoće, zbog naših opiranja i neprihvaćanja. Unatoč tome Bog zove jer ne može šutjeti dok je njegovo stvorenje čovjek na stranputici.
Bog nije odustao od čovjeka, nemojmo ni mi odustati od Boga jer ćemo time odustati od samih sebe i od života.
Neka se u nama i po nama u svijetu, u našoj obitelji ostvaruje Marijina želja koju je izrekla u jednoj od svojih poruka: «Želim da Isusovo, moje i vaše srce bude jedno srce ljubavi.»
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26. 9. 2003.
