Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu. Dječice, molite sve dok vam molitva ne postane radost. Samo tako svaki od vas otkrit će mir u srcu i vaša duša biti će zadovoljna. Osjećat ćete potrebu svjedočiti drugima ljubav koju osjećate u vašem srcu i životu. Ja sam s vama i zagovaram pred Bogom za sve vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.
SAMO TAKO SVAKI OD VAS OTKRIT ĆE MIR
Gospa, Kraljica Mira i Majka svakog čovjeka uporna je kao i svaka majka koja želi da njezino dijete ide pravim putem u život. Majka Marija nas ne želi osloboditi tereta odgovornosti, osobne i slobodne odluke za Boga, kao što ni ona sama nije bila oslobođena slobodne odluke i svoga «Neka mi bude po riječi tvojoj» koji je izrekla anđelu Gabrijelu. Marija kao i Isus postupa s velikom strpljivošću prema nama. Govori nam tako da ne želi povrijediti našu slobodu. Isus u evanđelju svojim slušateljima govori pod koprenom usporedbi kako bi čovjek toliko vidio koliko mu je dovoljno da se slobodno, a ne prisilno odluči za Kraljevstvo Božje. I Gospa bi se mogla ukazati svima, to joj ne bi bio problem, ali želi ostaviti netaknutom našu slobodu i odluku za Boga koji se ovdje približio k nama po njoj. Kao u evanđelju tako i danas možemo tu milost prezreti i ostaviti neiskorištenom. Bog nam se daruje potpuno besplatno i tako jednostavno. Upravo o toj jednostavnosti svjedoče Gospine poruke kroz ovih 22 godine milosti.
Marija nas i danas poziva nudeći nam isto sredstvo u ruke: molitvu. Radi se o istom sredstvu ali Bog nikada nije isti. On se nikada ne ponavlja. S Njim nikada nije dosadno. Tek kad pođemo za njim otkrijemo koliko ga malo poznajemo, odnosno koliko sebe malo poznajemo. Molitva uvijek vodi do radosti, tj. do Boga koji je izvor radosti.
«Samo tako svaki od vas otkrit će mir» - kaže nam Marija. Ne postoji drugi put ni drugo sredstvo kojim bismo se mogli približiti Bogu. Upravo je to sredstvo koje je čovjeku danas najteže i od kojega najviše bježi i sakriva se pronalazeći tisuću razloga i isprika. Ako stanemo pred sebe i Boga uvijek možemo priznati sebi i Bogu koliko malo molimo. Molimo puno manje nego što našoj duši treba. Vrlo lako osjetimo kad naše tijelo ima potrebu za hranom. Duša je u nama sakrivena pa je lakše zanemarimo. Tako se dogodi da ona plače i viče a mi je zaboravimo i zapustimo. Naše tijelo ima potrebu za higijenom, kupanjem a tako je i s dušom. Može je okupati samo onaj tko ju je stvorio i tko je najbolje poznaje. Ni sami sebe ne poznajemo dovoljno, još manje drugi, a samo je Bog onaj koji poznaje i proniče tajne naših srdaca. Ako se zapustimo i zanemarimo otkrivamo posljedice: nervoza, nezadovoljstvo, nemir, napetost, nemoć praštanja i radosnog življenja. Čovjek se onda pita odakle sve to u mome životu. A razlog je u neishranjenosti i zapuštenosti naše duše. Gospa nam ne govori o posljedicama i negativnostima nego nas njezine riječi upućuju na Božji put, na sve ono pozitivno, dobro i sveto za čim ljudsko srce čezne.
«Osjećat ćete potrebu svjedočiti drugima ljubav koju osjećate u vašem srcu» - govori nam Marija. Smisao našega traženja i približavanja Bogu nije ostati kod njega, bila bi to duhovna sebičnost. Smisao i svrha našega života je donijeti Boga drugima, svjedočiti da je on živi Bog a ne daleki i skriveni. To čini i Majka Marija kroz sve ove godine. Ona je to učinila nakon susreta s anđelom Gabrijelom, odnijela je Isusa svojoj rođakinji Elizabeti i tako bila prvi misionar Božje ljubavi i njegova Kraljevstva.
Nismo sami ni ostavljeni obećava nam Majka Marija. Ona je naša zagovornica i odvjetnica. Nitko nije ostao neuslišan tko se njoj utekao. Njoj povjerimo sebe i svoje obitelji kako bismo ostali na putu života.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26. 7. 2003.
