Draga djeco! I danas vas pozivam da molite za mir. Molite srcem, dječice, i ne gubite nadu jer Bog ljubi svoja stvorenja. On vas želi spasiti, jedno po jedno, preko mojih dolazaka ovdje. Pozivam vas na put svetosti. Molite, a u molitvi ste otvoreni Božjoj volji, i tako u svemu što činite ostvarujete Božji plan u vama i preko vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.
NE GUBITE NADU
Blažena Djevica Marija i u ovoj poruci nam govori: «Molite srcem i ne gubite nadu.» Dogodi se da čovjek izgubi nadu, da osjeti kao da Bog ne čuje, kao da se povukao od ovoga svijeta i svojih stvorenja. Ali zar Bog može zaboraviti ono što je stvorio.
U Gospinim riječima ove poruke osjećamo nerazorivu nadu unatoč svim prijetnjama rata, katastrofa i crnih prognoza kojih su prepuni novinski izvještaji. Marija nam govori da smo i mi odgovorni za mir. Mir ne dolazi bez našeg angažiranja. Sigurno je da se čovjek lakše sjeti Boga kad ga zadesi kakva nevolja ili nesreća. Ratna prijetnja i ugroženost života čovjeka probude iz duhovnog sna, te se sjeti da postoji netko tko je apsolutan, svemoćan koji nije ugrožen kao što smo mi ugroženi. Zato nam je potrebno iznova pronaći temelje i izvor svoga života, stijenu na kojoj ćemo graditi i osloniti svoj život i ovaj svijet.
U papinom apostoloskom pismu «Ulaskom u novo tisućljeće» osjećamo također nadu unatoč svemu što ne pobuđuje nadu u bolju budućnost.
Naš Bog u Isusu Kristu kao i Marija živjeli su na ovoj zemlji i imali su naše tijelo koje i mi imamo, prošli su našim putevima života. Nisu bili pošteđeni ni oslobođeni od patnji, križa i životnih žalosti i radosti. Možemo se i mi prepustiti očaju ili prionuti uz vjeru. Ili obeshrabrenje ili vjera. Nasloniti se na Boga, Božju riječ bez ikakva oslonca, kao sveti Petar kad je skočio u vodu oslonjen na Isusovu riječ «Dođi» (usp. Mt 14, 29). Povjerovao je Isusu. Vjera i nada su jako bliske, gotovo identične.
Tako piše Péguy: «Ne čudi me, kaže Bog, što u mene vjeruju. Dosta je da promotre moja stvorenja i povjerovat će. Ljubav, ni ona me ne zadivljuje, jer za njih je dobitak ljube li jedni druge, time sebi koriste. Ali nada, nada me zadivljuje.»
Veliki sveci nisu bili napastovani izravno protiv vjere ili protiv ljubavi. I sam Isus u Getsemaniju bio je napastovan protiv nade. Terezija iz Lisiea bila je na smrtnoj postelji jednako napastovana protiv nade, kad joj je đavao rekao: «Draga moja, zar doista misliš da postoji nešto poslije smrti?» I župnik Arški, koji je nekoliko puta skupio svoju prtljagu da pobjegne iz Arsa, nije to činio zato što je gubio vjeru ili ljubav, već zato što nije vidio nikakve nade.
Postoji jedno sredstvo kojim nadu učimo a to je ono što je i sam Isus upotrebljavao kad je bio napastovan protiv nade ili izazvan da skrene od često onako tvrde Očeve volje: probdio bi noć u molitvi. Izvor nade je molitva a molitva zahtjeva budnost. Da bismo se vježbali u nadi potrebno nam je usvajati onu trajnu raspoloživost koju je Marija izrekla svojim Da – Božjoj volji. Preko njezinog da Bog je učinio silna djela. Jedan Da ljudskog srca otvara vrata Bogu kroz koja može ući u ovaj svijet i spašavati ga. Marija i danas izgovara taj da preko svojih dolazaka ovdje pozivajući nas na put svetosti.
Naš sveti otac papa nas poziva na put svetosti. Tako nam papa govori u svom pismu «Nuovo millennio ineunte»: «Besmisleno bi bilo zadovoljiti se životnom prosječnošću živeći pod znakom minimalističke etike i površne religioznosti.» Isus u svom govoru na gori kaže: «Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski» (Mt 5, 48). Kao da nam želi reći: Budite sretni kao što je sretan vaš Otac nebeski. Čujmo u riječima Majke Marije odjek Isusovih riječi i dopustimo joj da nas vodi k Njemu.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26. 3. 2003.
