„Draga djeco! Pozivam vas i danas da molite iz svega srca i ljubite jedni druge. Dječice, vi ste izabrani da svjedočite mir i radost. Ako mira nema molite i dobit ćete ga. Preko vas i vaše molitve, dječice, mir će poteći svijetom. Zato, dječice, molite, molite, molite jer molitva čini čudesa u ljudskim srcima i u svijetu. Ja sam s vama i Bogu zahvaljujem za svakoga od vas koji je s ozbiljnošću prihvatio i živi molitvu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.
GOSPA NA NAS RAČUNA OZBILJNO
Vjerujem da su riječi preslabe, malene i nedovoljne da izraze želju i ljubav Blažene Djevice Marije prema svojoj djeci. Njezina čistoća i veličina ljubavi ne mogu stati u riječi. Svaka riječ ima snagu da rani ili da ozdravi. Svaka riječ nosi sa sobom duh, srce ili bezdušnost i prazninu. Znamo da Gospine riječi dolaze iz čistog, u Bogu smirenog srca, ispunjenog ljubavlju koja se ne umara. Zato nam i poruka ovoga mjeseca želi biti putokaz, želi pokazati smjer. U prometu nam ne koristi prometni znak ako ga ne slijedimo, ako stojimo kod tog znaka nikad nećemo doći k cilju. Znakovi nam služe da se ne izgubimo nego da dođemo do cilja. Tako nam i Gospina poruka želi reći, želi nas povesti, a mi smo oni koji hoće ili je neće slijediti. Već više od dvadeset godina Gospa ne samo da govori nego želi viknuti svakome srcu: Molite. Lako ćemo pronaći tisuću razloga da ne molimo ali je samo jedan razlog da molimo, a to je radosni susret sa Spasiteljem. Plod naše molitve jest ljubav za kojom čeznemo i koju tražimo ali možda na krivi način i na lažnim mjestima. Susrećemo se sa sve manje ljubavi u međuljudskim odnosima, sve više zavisti, ogovaranja, iskorištavanja i nerazumijevanja. I tome se čudimo i pitamo kako takvi pokvareni mogu biti ljudi. Možda se dovoljno ne čudimo zašto se tako malo ljudi odlučuje na molitvu. Ne čudimo se i ne pitamo zašto je sve manje obitelji koje zajedno mole, koje zajedno nose terete jedni drugima. Ne čudimo se puno kad netko pogrđuje Božje ime jer smo se navikli na taj otrov. Ne čudimo se puno kad se obitelji, roditelji stide moliti jedni pred drugima i pred svojom djecom. Gospa ne upire prstom u naše rane koje predobro poznaje nego ih želi previti čistoćom svoje ljubavi.
Pitamo se zašto je molitva tako teška? Možda zato jer ne vjerujemo u njezinu svemoć, ili bolje reći u svemoć Božju koji nema druge mogućnosti da nam priđe i da nas spašava, oslobađa i ozdravlja. Bog nam može dati samo ono što ga zamolimo. Mir može doći samo tamo gdje mu otvoriš vrata. On stoji pred tvojim vratima.
Možda i molimo za mir ali tako olako prihvaćamo izvore svađa: negativne misli, optužbe, sudove i prosuđivanja, sumnjičenja, ogovaranja i klevetanja drugih. Mir ima svoju cijenu, i on se ne može kupiti poput neke stvari u trgovini. Mir nije jeftina stvar, on zahtijeva i određenu šutnju ponekad herojsku. Borba za mir je neprestana borba. Tko želi biti borac mira potrebno se pripremiti za rat protiv samoga sebe, protiv vlastitih negativnih nagnuća koja donose plodove smrti i razaranja. Potrebno je postaviti stražu na svoja usta kako bi boravili u prisutnosti Onoga koji daje i koji jest mir. Samo preko srdaca koja žive u miru Gospodin može uspostaviti kraljevstvo mira najprije u našim obiteljima a onda u svijetu. Učinimo ono što možemo a Bog će učiniti ono što nam izgleda nemoguće. Ako ne učinimo što je u našoj moći ni Bog neće na silu u otvrdlo i hladno srce.
Vjerujem da je Isusa najviše boljelo to što ga ljudi nisu uzimali ozbiljno. I Gospa je jednom rekla: Mnogi su koji su uzeli ozbiljno moje poruke ali su odustali kad su naišle teškoće i trpljenja. Isus nas uzima ozbiljno, Gospa na nas računa ozbiljno zato toliko dugo ostaje s nama. Ona je kao Majka zahvalna za sve one koji s ozbiljnošću slijede Majčin zov. Ne umorimo se poći za Njezinim riječima. Približimo se Isusu preko Marije otvorenim srcem. Neka nas ljubav privuče Bogu a ne strah. Pođimo k njemu prije nego nas kakva nevolja natjera k njemu. Probudimo se prije nego nas kakva iznenadna nesreća ili bolest probude iz duhovnog mrtvila.
Marijo hvala ti na tvojim pozivima, riječima i dolascima. Hvala ti što si izmolila tolike milosti za sve one koji su otvorili srca, koji s ozbiljnošću slijede zov tvoga srca. Hvala ti Marijo koji će još pohodivši ovo mjesto doživjeti novo rođenje u susretu sa svojim Spasiteljem. Hvala ti Marijo za tolike obitelji koje se okupljaju na molitvu i hrane na izvoru života. Hvala ti Majko na tolikim probuđenim srcima po sakramentima svete ispovijedi i svete mise. Hvala ti Majko što se nisi umorila s nama. Ne umori se zvati nas kad se mi umorimo i udaljimo.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26. 10. 2001.
