Draga djeco! Danas vas pozivam da obnovite molitvu i post s još većim zanosom, sve dok vam molitva ne postane radost. Dječice, tko moli ne boji se budućnosti, a tko posti ne boji se zla. Ponavljam vam još jedanput: samo se molitvom i postom i ratovi mogu zaustaviti, ratovi vaše nevjere i straha za budućnost. S vama sam i poučavam vas dječice: u Bogu je mir i nada vaša. Zato približite se Bogu i stavite ga na prvo mjesto u vašem životu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.”
PRED ŽIVOTOM
Kako označiti život u kojemu živimo? Mnogi će se složiti da je to najlakše učiniti riječju strah. Patili su i bilo je strah prošlih naraštaja, pate i strah je današnjih naraštaja. Kako je s budućim naraštajima? Mnogi su pokušavali odgovoriti na to pitanje i mnogi su pogriješili.
Imamo sreću da je danas nama puno lakše odgovoriti na gore postavljeni upit. Kraljica mira neprestano govori i čeka kada ćemo već jedanput shvatiti kako bi se to trebali ponašati i na taj način graditi svoju budućnost. Da smo na njezinom mjestu, vjerojatno bismo već bili umorni od ljudskoga nesnalaženja. No, ona nije umorna budući da nas beskrajno ljubi. Naše crne misli o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti želi pretvoriti u misli koje na pravi način izražavaju stvarnost. Nije, naime, uvijek istina ono što zastupamo. Zbog svojih različitih krivih stavova počnemo se bojati, stavimo krive naočale i na sve oko sebe gledamo očima koje vide samo crno. Kakva neopreznost.
Kada odemo u krivom pravcu i tada je moguće vratiti se na pravi put. Kraljica nam mira preporučuje molitvu i post. Današnja će se civilizacija nasmijati na sve to. Ona bi odgovorila da je važno biti bogat i da je to ono sredstvo koje može izliječiti naš strah. Mnogi su već dokazali da to nije tako, ali to današnju civilizaciju previše ne brine. Ponaša se poput pokvarenog trgovca i pokušava nas prevariti namjesto da bude ona koja će nas nečemu služiti i zato dobiti primjerenu nagradu. Ipak, htjela to ili ne, današnjoj civilizaciji svoj dar daju svi oni koji su krenuli Božjim putom koji navješta Kraljica mira. Njihov post i njihova molitva ovaj svijet boje toplim i svijetlim, a ne hladnim i mračnim bojama. U takvom je svijetu lijepo i dobro živjeti, u takvom svijetu ne postoje ratovi i druga zla. Čovjek je čovjeku jednostavno brat, a ne vuk koji samo gleda kako preživjeti. Smiješna je stoga utrka u gomilanju bogatstva. Što se s njim može učiniti. Ništa. Donosi nam samo strah i neizvjesnost. Onaj naprotiv tko moli i tko posti postaje slobodnim i radosnim čovjekom. Ne da se kupiti ni za bilo što i u mogućnosti je zastupati svoje najdublje stavove. Ti stavovi jesu svi oni dobri stavovi koje ćutimo u dubini našega bića. Prijatelji smo s onima s kojima želimo biti prijatelji, idemo onamo kamo želimo ići, dišemo punim plućima svjesni da time nikoga nećemo ugroziti. Pred našim očima počinje se stvarati svijet ljubavi i obilja. Sve su prepreke uklonjene i uopće više nije teško biti čovjekom.
Tko kaže da je teško stvarati sreću o kojoj govori Kraljica mira? To je itekako jednostavno. Treba samo postaviti Boga na prvo mjesto u svome životu. Tamo nažalost ima samo jedno mjesto, a mnogo onih koji bi to mjesto htjeli zauzeti. Pritom se svi guraju, osim Boga. On je strpljiv, govori nam svojom ljubavlju i čeka da ta ljubav prodre u naš život. Sliči to ledu koji se otapa pred naletima sunčevih zraka. Život se nastavlja, ali ne više kao do jučer. Sada dobiva novi izgled i novi zamah. Iznenađeni smo kako je lijep i kako ga se može voljeti. Ako smo nekada išli krivim putovima, imamo priliku vratiti se nazad i na novi način početi doživljavati sebe i sve druge oko sebe. Kako je to lijepo i kako je dobro imati takvoga prijatelja koji nikada neće otići od nas! Jesmo li već iskusili nešto takvo?
Međugorje, 25. siječnja 2001.
fra Miljenko Stojić
