Prijavi se

Obitelj u porukama Kraljice Mira

Fra Slavko Barbarić, OFM, 1997.

1. Međugorje je škola, u kojoj Marija, Kraljica mira već petnaest i pol godina govori i govoreći uči. U jednostavnim porukama koje je od 1. ožujka 1984. do 8. siječnja 1987. davala preko Marije Pavlović-Lunetti svakog četvrtka i od 25. siječnja 1987. do sadašnjeg trenutka koje daje sada svakog 25. u mjesecu, ne govori ništa novo, nego nas na jednostavan, majčinski način pun ljubavi i razumijevanja, nježnosti i strpljivosti, ali jasno i odlučno, podsjeća na ono što smo kao njezina djeca, pojedinci, obitelji, te kao cijela Crkva dužni činiti.

Njezin govor je jednostavan i sasvim konkretan, bez teorije i filozofije, upravo onako kao što bi trebala činiti svaka majka. Marija, Kraljica mira je jasna u onome što traži i zahtjeva od nas. Njezinim porukama ne treba posebnih objašnjenja. Shvatljive su svakome i svima. Nema nesporazuma i nejasnoća.

Njezin govor ima uvijek duboke veze s biblijskom porukom s jedne strane, dok s druge strane poruke pokazuju duboku vezu s našom svakidašnjom stvarnošću. Da bismo lakše prepoznali ovu duboku vezu Marijinih poruka s biblijskom porukom i našom stvarnošću, dovoljno je sjetiti se njezine glavne poruke: Mir, mir i samo mir. Poruku je dala 26. lipnja 1981. Uz ove riječi dodala je i proročke riječi: Molite i postite, jer se postom i molitvom mogu zaustaviti ratovi i prirodne katastrofe. Stvarnost rata davne 1981. godine bila je za nas Hrvate katolike nezamisliva. A 10 godina kasnije na isti datum, 26. lipnja 1991., pale su prve bombe i najavile užasnu stvarnost rata, koju nismo ni htjeli, ni očekivali i za koju smo se nadali, da neće uzeti onakve razmjere.

Glavni cilj ukazanja je mir i on se neprestano provlači kao crvena nit kroz sve što Marija govori i čini. Govorila je stoga i o uvjetima mira: obratiti se, moliti, postiti, vjerovati, predati se Bogu potpuno, ostati s njom na putu svetosti. Jasno je progovorila i o sredstvima: moliti krunicu, ispovijedati se, čitati Sv. pismo, slaviti sv. misu, činiti dobro.

Jednako su prozvani i pozvani pojedinci, obitelji, skupine, cijela Crkva i cijeli svijet. U cijelom procesu mira Marija neprestano naglašava važnost pojedinca, obitelji i molitvene skupine. Njezin put do mira je induktivni put. Sve počinje s pojedincem, koji se mijenja i mijenjajući se, stvara nove odnose u obitelji i u društvu, u Crkvi i u svijetu. Sve počinje s osobnim obraćenjem pojedinca, koje stvara najprije nove odnose u obitelji, te onda dalje. Vidioci neumorno ponavljaju, da najprije mora zavladati mir u našem srcu, onda u obitelji i tek onda u svijetu. Tu je neizostavna i nezaobilazna vrijednost i važnost pojedinca. Bez pojedinca su neostvarivi programi koje je Bog njoj, Mariji povjerio. Pojedinac stvara novu sredinu, novu obitelj, a nova obitelj novu Crkvu i novo društvo. Novo društvo, nova Crkva i nova obitelj, obnovljeni obnovom pojedinca, imaju opet svoju ulogu u odgajanju pojedinaca, te im pomaže lakše ostvarivati svoj identitet.

Zadaća ovoga izlaganja je pokazati ono što Marija govori o obiteljima, kakvu obitelj ona želi, što preporučuje, na što upozorava roditelje, djecu, starce, koje vrijednosti trebaju živjeti i kako se ponašati jedni prema drugima, prema Bogu, molitvi, misi, Sv. Pismu.

2. U 27 poruka Marija spominje obitelj. Od toga je 13 poruka dato četvrtkom, ostalih 14 su date 25. u mjesecu. Sve što je rekla može se prikazati kronološki, onako kako je davala poruke, ali i tematski. Osobno se odlučujem za tematski prikaz.

Bog na prvome mjestu

Bog je temelj svega, izvor života i svetosti, stvoritelj i uzdržavatelj svega, on je mir i ljubav. Bez osobnog kontakta s njim nitko ne može imati mir. On daje sve što imamo i njemu sve pripada. U posvećenoj obitelji nalazi se Bog na prvome mjestu i on treba vladati životom obitelji. Odlučiti se za Boga i staviti ga na prvo mjesto znači učiniti ono što je učinila Marija i živjeti, onako kako je živjela sveta nazaretska obitelj. "Stoga, draga djeco, stavite Boga u svojim obiteljima na prvo mjesto, da bi vam on dao mir i da bi vas zaštitio. Ne samo od rata, nego da vas i u miru štiti od svake sotonske napasti" veli se u poruci od 25. prosinca 1991. Marija jasno govori o sotonskom neprestanom, neumornom djelovanju i u vrijeme rata i u vrijeme mira. On ne podnosi ništa dobro, "jer on želi rat, želi nemir, želi srušiti sve što je dobro" /usp. poruka 25. ožujka 1993/. U istoj ovoj poruci poziva tri puta na molitvu "molite, molite, molite". To je odgovor na pitanje kako se priviti uz njezino majčinsko srce.

"Došla sam vam kazati, da Bog postoji", glasila je jedna od prvih poruka koje su vidioci prenijeli svijetu. Kasnije će u mnogim porukama pozivati pojedince i obitelji odlučiti se za Boga, staviti ga na prvo mjesto.

Tako je to bilo zacijelo u njezinu životu. Ona se proglasila službenicom Gospodnjom, koja je u svemu vršila Božju volju. Bog je bio na prvome mjestu u njezinim mislima, riječima, u cijelom djelovanju.

U poruci od 2. lipnja 1984. traži da se moli devetnica za izljev Duha Svetoga na obitelji, poziva sve da cijeli ovozemaljski život bude proslava Boga. A Bog sam će dati potrebne darove da se to dogodi /usp. 2. lipnja 1984/. Sv. Pavao uči u Prvoj poslanici Korinćanima: "Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju"/10,31/.

Sve što nam govori, govori u ime Božje. Marija je prorok i kraljica proroka, a prorok je onaj koji govori u ime Božje. Dakle, proročke se riječi ne odnose najprije na neke buduće događaje, nego na govor u ime Boga. Stoga je svaka majka i svaki otac na prvome mjestu prorok, koji svojoj djeci otkriva volju Božju, Božju ljubav i milosrđe, Božje planove i sredstva kojima se ti planovi mogu ostvariti. Njoj je Bog povjerio planove, koji će se ostvariti samo u suradnji s nama. "Pomogli ste mi svojom molitvom da se ostvare moji planovi. Molite dalje, da se ostvare planovi u potpunosti" /poruka 27. rujna 1984/. Uči nas, da sve treba pripadati Bogu, a ostvarit ćemo to preko njezinih ruku /usp. poruka 25. listopada 1988/. Kad budemo stavili Boga na prvo mjesto, onda ćemo imati mir i biti sigurni od svake sotonske napasti. Kad budemo imali Boga imat ćemo zapravo sve. Bez njega smo jadni i izgubljeni, te ne znamo na čijoj smo strani. Odlukom za Boga i stavljanjem Boga na prvo mjesto, naš će život i cijelo životno djelovanje biti potpuno jasno određeni /usp. poruka 25. prosinca 1991/.

Obitelj, u ovom slučaju roditelji, su oni koji iskustvo Boga prenose na svoju djecu. Kad je njima Bog na prvome mjestu, onda će među njima biti ljubavi, služit će životu i upravljat će svoju djecu na pravi put. Stoga Marija poziva, da se najmlađi potiču "na molitvu i da djeca idu na svetu misu"/usp. poruka 7. ožujka 1985/. Samo tako će djeca naučiti ono što žive njihovi roditelji. Kad djeca otkriju Boga i on uđe u njihov život i dođe na prvo mjesto, ostat će na putu mira, vjere, ljubavi i mira.

U poruci 25. kolovoza 1996. Marija poziva roditelje da poučavaju svoju djecu, jer ako im ne budu primjer, djeća će otići u bezboštvo, a to znači u tamu, u nemir, u smrt.

Marija nije zaboravila ni stare u obitelji. Oni su važni i treba ih poticati da mole, a mladi trebaju primjernim životom postati pomoć svima i tako svjedočiti za Isusa /usp. poruka 24. travnja 1985/.

Ovakav odnos mladih prema starima i važnost starih u obitelji čovjek otkriva samo u susretu s Bogom. U današnjem životnom ritmu i djeca i stari su često doživljeni kao smetnja, kao prepreka da se život uživa. U takvim odnosima se opravdavaju pobačaji, ubijanje malenih i odbacivanje starijih sve do eutanazije. Promjena stava se može očekivati samo ako se svi odluče za Boga koji je stvoritelj svakoga i svakome životu daje duboki smisao koji je ugrožen materijalističkim stavom o životu. Stoga je 25. ožujka 1995. rekla da nema mira tamo gdje nema molitve, niti ima ljubavi gdje nema vjere. Mir se rađa u susretu s Bogom, a ljubav u potpunom povjerenju, predanju Bogu. Bog daje mir, i mir je Božji dar /usp. poruka 25. siječnja 1996/.

Kad Bog bude na prvome mjestu u obitelji, onda će i molitva moći dobiti svoje pravo mjesto i vrijeme, i to će omogućiti da se traži i nalazi volja Božja /usp. poruka 25. travnja 1996/.

Molitva u obitelji

Najčešći poziv upućen obiteljima jest da se u obitelji moli.

U poruci 2. lipnja 1984. Gospa poziva na molitvu devetnice Duhu Svetomu, da se Duh izlije na obitelji, ali i na cijelu župu. Ova želja Gospina nas zacijelo podsjeća na njezino iskustvo koje je imala moleći devet dana s apostolima nakon Isusova uzašašća. Isus je poslao Duha branitelja, kao što je i obećao. Dolaskom Duha Svetoga srce Marijino i srca apostola bila su ispunjena snagom i žarom Duha Svetoga. Ovim iskustvom dolaska Duha Svetoga apostoli su postali sposobni svjedočiti ono štu su čuli i vidjeli. /usp. Dap 1,13- 14 i 2,1-4/. Dovoljno se sjetiti darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji - da bi odmah shvatili zašto se obitelj treba moliti zajedno upravo Duhu Svetomu i zašto su potrebni upravo sada darovi Duha Svetoga. Obitelj je po sebi zajedništvo života u vjeri i ljubavi, nadi i međusobnom poštivanju, te u brizi jednih za druge u materijalnom, duševnom i duhovnom smislu. Čovjek se odgaja za obitelj i oblikuje se u obitelji. Bez obitelji je nezamisliv normalan rast čovjeka. A sve može biti u redu tek onda kad su srca ispunjena i kad se neprestano ispunjaju darovim Duha Svetoga. Nigdje kao u obitelji potreban je dar razuma, savjeta, murdosti, znanja, jakosti, pobožnosti i straha Božjega.

Ova Marijina poruka je i odgovor svim roditeljima, koji se pitaju što još mogu učiniti za svoje obitelji, koje su u krizi. Moliti se Duhu Svetome znači zazivati onoga istoga Duha koji daje život i oživotvoruje, koji pretvara prazninu i pustoš u puninu i život /usp. Post 1,2/. To znači moliti se Duhu Svetome kojega je vidio Izaija na djelu, kad su se kosti mrtvih pretvorile u život /usp. Ez 37,1-14/.

Onoliko koliko Duh Sveti bude na djelu u obiteljima, toliko će i oblikovati osobe u nove ljude, i toliko će čovjek u sebi moći pobjeđivati tamu božanskim svjetlom, pustinju duše i srca pretvarati u bogatstvo zajedništva i ljubavi, nedostatak ljubavi nadoknađivati vječnom ljubavlju, koja je dar Duha Svetoga, te će snagom istoga Duha liječiti rane srca koje nastaju nedostatkom te iste ljubavi. U poruci od 28. ožujka Marija je zahvalna svima koji su u svojim obiteljima oživjeli molitvu i svatko tko je postao aktivan, omilio je njezinu srcu.

Molitva krunice u obitelji i molitveno vrijeme

"Molim obitelji župe da mole obiteljsku krunicu" - rekla je Gospa u poruci 27. rujna 1984. Molitva krunice je po sebi zajedništvo s Marijom i Isusom u radosti, žalosti i slavi. U tome zajedništvu obitelj raste po uzoru na svetu obitelj. Pojedinac, obitelj i zajednica traže svoje uzore i ideale. Moleći krunicu roditelji s djecom, mladi sa starima, zdravi s bolesnima, u obitelji imaju pred svojim očima primjerni život Isusa, Josipa i Marije. živjeti s njima svoje konkretno obiteljsko zajedništvo znači i za roditelje i za djecu svakodnevno novi poticaj na međusobnu ljubav i poštivanje. Tako se uči u obitelji kako se živi radost, kako se nosi križ i bol, te ostvaruje iskustvo uskrsnuća. Obitelj treba staviti molitvu na prvo mjesto i ne dopustiti da posao i svakodnevne obveze uguše duh molitve, veli Gospa u poruci od studenog 1984. U istoj poruci poziva na obnovu molitve, jer su radovi bili i, očito ugušili molitvu.

Kad poznamo situaciju u našim obiteljima glede molitve, onda tek možemo shvatiti zašto Gospa naglašava da molitvu treba staviti na prvo mjesto. Zar u mnogim obiteljima molitva nije upravo na zadnjem mjestu, ukoliko nije posve nestala? Koliko obitelji moli tek onda kad se svi dnevni poslovi obave, kad je čovjek pojedinac umoran, te jedva još što može osim gledati ono što mu se bez ikakva osobnoga napora pruža na televiziji? Pravi odgovor na ovu poruku bio bi početi dan sa zajedničkom molitvom, što je praktično u mnogim obiteljima, prema njihovim uvjerenjima, nemoguće. Zbog kasnih večernjih programa izgubilo se jutro u obitelji, a izgubljeno jutro je često izgubljen dan, neostvaren susret izjutra onemogućuje susrete preko dana.

Po najdubljoj čovjekovoj naravi i obiteljskom zajedništvu ništa normalnije ne bi bilo kao upravo zajednička jutarnja i večernja molitva.

U poruci od 25. kolovoza 1995. Marija poziva, da obitelj počne dan jutranjom molitvom, te da dan završi večernjom molitvom koja treba biti molitva zahvale. Dakle, sadržaj molitve izjutra i uvečer je jasno određen. Izjutra se obitelj odlučuje pojedinačno i zajednički za Boga i njegovu svetu volju. Odlučiti se i moliti, da u svakom čovjeku susretnemo Boga i u svemu što radimo da vršimo njegovu volju. U jutranjoj molitvi treba svjesno i zahvalno prihvatiti novi dan, kao veliki dar i staviti se na raspolaganje Bogu i ljudima.

U večernjoj molitvi treba doći do izražaja zahvalnost. Sve što činimo preko dana, omogućila nam je zacijelo ljubav Božja. Uvečer treba zahvaliti. Zahvalnost znači priznanje, da nam je Bog dao darove. Zahvaljujući čovjek se bori protiv oholosti i opasnosti pripisati sebi zasluge za djela koja je učinio. Zahvalnost pripada Bogu i drugima, a to znači prepoznati Božje djelovanje u svojemu životu i u životu svoje obitelji i biti potpuno svjestan da je to dar. Zahvalnost je nadublji izraz vjere i povjerenja u Boga. Tko zahvaljuje on priznaje, da sve dobro dolazi od Boga. Isto tako tko zahvaljuje taj se može pravo i pokajati, jer će lako moći shvatiti da je proigrao Božje darove i slijedio više svoju volju nego volju Božju.

Ona obitelj koja zajedno izjutra moli, da dan provede u miru i ljubavi, zajedničkom poštivanju i u uspješnom radu, zacijelo će napredovati duhovno i s duhovnim napretkom biti sposobna živjeti sve vrednote koje krase jednu obitelj. Isto tako je važno da obitelj na koncu dana zajednički pogleda što se dogodilo, da zahvali za dobro, da se pokaje za zlo i grijeh, da članovi obitelji oproste jedni drugima, ako je bilo uvreda i nesporazuma. To je uvjet za mir u obitelji i za miran san. Tko u obitelji ide na noćni odmor, a da se nije pomirio s drugima, da im nije oprostio, on se ne može odmoriti, jer ranjena duša ne može naći sebi odmora, ako nije prije došlo do pomirenja i prihvaćanja drugih s ljubavlju.

Obnoviti obiteljsku molitvu znači obnoviti susrete s Ocem nebeskim koji nas u svome sinu Isusu Kristu neizmjerno ljubi. Zahvaćeni Kristovom ljubavlju kroz molitvu obitelji će moći sve shvatiti i prihvatiti, pa i najteže križeve i bolesti /usp. poruka 25. siječnja 1992/. Križevi i bolesti će rađati mirom i zajedništvom.

S Ocem nebeskim razgovarati znači isto onoliko i još više, koliko znači razgovor s ocem u obitelji. Obitelj bez međusobnog razgovora, gubi temelje i osnovni izraz svoga zajedništva. Na obnovu molitve Gospa poziva također u poruci od 7. ožujka 1985.

U poruci 6. prosinca 1984. Gospa ponavlja poziv na obiteljsku molitvu, ali nam prigovara da je nismo poslušali. U istoj poruci nam posvješćuje, da ona sve čini, jer je Bog šalje i ona nam u ime njegovo govori. Tko ne sluša njezin poziv, ne sluša Boga koji šalje Mariju u svoje ime.

Problem poslušnosti župne zajednice Marija ponavlja u poruci od 14. veljače 1985. Neposlušnost župne zajednice uzrokuje žalost u Marijinu srcu i ponovni poziv da obitelji slušaju i moraju moliti obiteljsku molitvu. Izraz "morati" je vrlo rijedak u Marijinim porukama u Međugorju. Pedagoško - metodološki gledano, ovaj izraz ne ugrožava naglašenu činjenicu odgovora s ljubavlju niti dovodi u pitanje Marijinu strpljivost, nego objašnjava njezinu veliku želju pomoći obiteljima živjeti u pravom kontaktu s Bogom.

Ljubav u obitelji

Ljubiti i biti ljubljen temeljna je i najdublja želja svakog čovjeka. Ne treba ni govoriti o tome, koliko je odlučna ljubav i prihvaćanje u životnoj obiteljskoj školi. Nedostatak ljubavi i prihvaćanja u obitelji ostavlja duboke rane. Nije nepoznato, da tek začeto dijete osjeća i zna, je li prihvaćeno s ljubavlju ili nije. Zna se iz terapijske prakse da su duboki strahovi, koji mogu pratiti jednu osobu kroz cijeli život, često uzrokovani već prije rođenja, ako su se majka i otac bavili mišlju ubiti dijete.

Stoga je poruka od 13. prosinca 1984. po sebi tako jasna. Najprije treba početi ljubiti u obitelji, onda se može govoriti o ljubavi u župnoj zajednici, a tek onda o ljubavi prema svim ljudima. Ovom porukom je Marija htjela pripremiti župnu zajednicu na prihvat hodočasnika: "... a onda ćete moći ljubiti i prihvaćati sve koji dolaze ovamo"/13.prosinca 1984./

Opet majčinski potpuno konkretna Marija traži u istoj poruci da se tjedan kad je dala poruku, uzme kao posebno vrijeme kad se treba učiti ljubiti. To je zapravo i tjedan pred Božić, blagdan ljubavi i života. Početak vježbanja u ljubavi događa se u onom trenutku, kad se čovjek odluči vježbati ljubav u svojoj obitelji. U istoj poruci Marija ponavlja misao sv. Pavla, da se bez ljubavi ništa ne može postići. Ljubav zamjenjuje sve zakone i ispunja ih, a svi zakoni ne mogu zamijeniti ljubav. Bez ljubavi je sve bezvrijedno, a ljubav daje svemu vječnu vrijednost /usp. 1 Kor 13,1-13/. Pred četvrtu obljetnicu 6. lipnja 1985. Marija ponavlja poziv da se počne ljubiti ukućane, a onda će se moći ljubiti sve koji dolaze. Kronološki gledano može se slobodno reći, da je Međugorje koncem 1984. i pravo tek 1985. postalo međunarodno svetište. U prilikama u kojima se Međugorje događalo, s jedne strane komunistički pritisci i pokušaji da se sve zaustavi i s druge strane, upravo u to vrijeme iz Biskupijskog ordinarijata Mostar su se povlačili vrlo agresivni potezi protiv Međugorja. Ondašnji msgr. Pavao žanić je koncem listopada 1984. izdao poluslužbeni pamflet o Međugorju. Ponekad je izgledalo, da će protivne sile iz svijeta i Crkve uspjeti ugušiti međugorsko događanje. Međutim, jasno se vidi, kako je Marija sve to vodila i uopće se nije brinula za napade niti je o njima govorila, nego upozoravala i odgajala župnu zajednicu za ljubav, koja sve pobjeđuje. Na sam Božić 1991. u strašnom rasplamsavanju rata u Hrvatskoj i prvim naznakama rata u Bosni i Hercegovini, Marija opet upozorava na ljubav i mir. Ljubav je milost i treba moliti za nju, a ona donosi Isusa, da sve blagoslovi blagoslovom mira i ljubavi. U poruci u travnju 1993. Marija koristi sliku iz prirode koja se u proljeće ponovno budi i poziva sve, da se otvore ljubavi kao što se priroda budi i otvara Bogu Stvoritelju. Srca koja se otvore ljubavi, kao što se priroda otvara, najprije će pokazati i dokazati svoju ljubav u obiteljima. Ljubav će spasiti obitelji od nemira i mržnje i vratiti u nju i duh molitve. A po molitvi će Bog dati snage da ljubimo jedni druge. Marija zna koliko je važno za nas shvatiti ovaj poziv na ljubav i da budemo aktivni u buđenju ljubavi, stoga nam ponavlja da nas ona sve ljubi majčinskom ljubavlju. Majčinska ljubav je uvjet života uopće. Ova ljubav je posebno aktivna i uvjet je za rađanje novoga života. Bez ove ljubavi život ne može ni početi ni opstojati.

Svijest o Božjoj ljubavi, koja nas rađa na novi život i svijest o Marijinoj majčinskoj ljubavi zacijelo su opet uvjeti, da se svaki čovjek odluči za ljubav i da svaka ranjena ljubav bude iscijeljena. Bog nam se objavio u Isusu Kristu, kao neizmjerna ljubav, koja nas bezuvjetno prihvaća i koja je uvjet svake druge ljubavi, posebno u obitelji, jer se Bog objavio kao naš otac.

Ljubav je uvjet mira u obitelji, jer tko nema ljubavi ne može živjeti mir, uči nas Marija u poruci od 25. siječnja 1996.

U istoj poruci Marija govori o vezi između ljubavi i praštanja. Mi smo ljudi slabi. Griješimo i griješeći ugrožavamo ljubav. Tko ne prašta njegova će ljubav biti kratkog daha i uvjetovana mnogim uvjetima. A opet samo onaj tko ljubi može praštati. Ostaje nam samo predana molitva, da bismo mogli srcem shvatiti i prihvatiti poziv na ljubav i praštanje.

Biblija u obitelji

Sv. pismo je riječ Božja upućena čovjeku. Pojedinac je treba čitati i tako upoznavati Boga koji se objavljuje, njegovu volju, njegovu ljubav, milosrđe i praštanje. Marija želi, da se u obiteljima čita Sv. pismo i da se moli. Jer kao što je za pojedinca važno čitati Sv. pismo, isto tako je to važno za obiteljsko zajedništvo na svim razinama. Tko čita sv. Pismo u obitelji i razmišlja o Riječi Božjoj, on će znati i moliti i svjedočiti, a obitelj koja moli i razmišlja zajedno bit će obitelj sjedinjena snagom Duha Božjega.

Vidioci često ponavljaju, da bi trebalo čitati sv. Pismo na početku dana, uzeti jednu riječ i o njoj cijeli dan razmišljati.

U poruci od 25. kolovoza 1996. Marija ponavlja misao o Sv. pismu, da ga čitamo i razmišljamo, molimo i živimo, te želi da stavimo Bibliju na vidljivo mjesto u našim obiteljskim domovima. Na taj način bi praktično Biblija, božansko pismo, bila ono što nas ispraća kad odlazimo iz kuće na svoj dnevni posao i poziva, da ne zaboravimo Boga, te bi ono bilo prvo koje nas čeka i pozdravlja kad se vratimo u svoj dom. Ako svaki član obitelji, dakle, odlazeći gleda Bibliju i vraćajući se ugleda najprije Bibliju, stvarat će u sebi pozitivne odnose prema sebi i drugima, prema svojemu radu i trpljenju, prema vremenu i vječnosti.

Ova nas Marijina želja podsjeća na ono što je svaki pripadnik Božjega naroda činio i što je i ona zacijelo također činila. U knjizi Ponovljenog zakona 6,4-9 stoji napisano: "Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem, kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih nad ovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!" Ovu je molitvu svaki član izabranoga naroda dnevno molio četiri puta i tako neizostavno bio u kontaktu s božanskom Riječju pojedinačno i kao obitelj.

A sjetimo se što sv. Jeronim reče: "Tko ne pozna pisma, ne pozna Isusa Krista."

Obitelj je pozvana na svetost i posvećenje

Svi koji su krštenjem uronjeni u smrt Isusa Krista umrli su grijehu i pozvani na svetost. U Vjerovanju ispovjedamo "jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu", koja je pozvana biti sveta i neporočna. Ono što se odnosi na cijelu Crkvu, a fortiori se odnosi na njezine članove i obitelji, a obitelj se naziva "Crkva u malom".

Svetost je poziv na konkretan život u ljubavi s Bogom i s braćom. Ona u sebi znači najprije ozdravljenje odnosa s Bogom i ljudima i rast u ljubavi, vjeri i nadi.

Marijina je želja, da obitelj bude mjesto gdje se rađa svetost. Primjer svetosti roditelja i starijihbit će škola svetosti mladima. "Molim vas pomozite svojim svjedočenjem onima koji ne znaju sveto živjeti,... a napose u vašoj obitelji" riječi su poruke od 25. srpnja 1986. Ljubav i praštanje, dobrota i darežljivost, blagost i odlučnost, istinoljubivost i umjerenost su u obitelji izraz svetosti i škola za svetost.

Da bi se svetost obitelji postigla po mjeri Isusa i Marije, tj. po mjeri evanđelja, Marija nas poziva na osobno, obiteljsko i župno posvećenje Isusu, njezinu dragom Sinu /usp. poruka 25. listopada 1988./ i njezinu bezgriješnom Srcu, "tako da sve pripada Bogu preko mojih ruku" /usp. 25. listopada 1988./. Latinski izraz za posvećenje je con - sacrare, što nas upućuje na pravo značenje poziva na posvećenje. Posvetiti se znači, odlučiti se uzeti Mariju i Isusa kao primjer, biti s njima, s njima drugovati i postajati kao oni logikom one narodne poslovice: s kim si, onakav si. Tko se s Marijom i Isusom druži u svakodnevnoj molitvi, posebno molitvi krunice, on je u najboljoj školi svetosti i shvatit će kako može živjeti u radosti i žalosti za konačnu slavu u nebu.

Posvećenjem čovjek svjesno putuje s Marijom i Isusom i tako nadvladava onu strašnu osamljenost koja nastaje grijehom, a ostvaruje novo zajedništvo ljubavi i života i zna da će pobijediti grijeh i smrt.

Razorni planovi sotone

Obitelj se treba posvetiti i svetošću se braniti protiv Sotone i njegova razornoga djelovanja. On unosi mržnju i razdor. A najopasnije zlo sjeme za obitelj su upravo mržnja i razdor. To je rak rana, koja ubija temeljnu stanicu ljudskog zajedništva. "Sotona je jak i zato se vi, dječice, ustrajnom molitvom privijte uz moje majčinsko srce", rekla je Gospa u poruci 25. listopada 1988. Marija je ona žena iz Sv. pisma, koja sa svojim djetetom pobjeđuje Sotonu /usp. Post 3,15, Otkr 12,1-6/. Biskup Milingo, koji se mnogo bavi upravo egzorcizmom, u jednom razgovoru je rekao, da je Marija prvi egzorcist. Ona će sa svojim Sinom pobijediti Sotonu, a njezin Sin nije samo Isus, nego svatko od nas i njezina obitelj nije samo ona iz Nazareta, nego svaka obitelj. Privijanjem uz njezino srce obranit će se pojedinac i obitelj od zlog razaračkog djelovanja. U poruci od 25. siječnja 1994. opet otkriva djelovanje Sotone i njegove namjere. On želi u ovom vremenu "napraviti nered u vašim srcima i vašim obiteljima. Dječice, ne dajte se. Nemojte dopustiti da on upravlja vama i vašim životima". To je njegova želja izuzeti nas iz vlasti božanske ljubavi i upravljati nama, našim obiteljima, našim osjećajima i odlukama. A tamo gdje on preuzme vodstvo i upravlja, tamo ostaju samo ruševine. Marija se ponovno pokazuje kao ona koja brani i svojom ljubavlju i svojim zagovorom pred Bogom. Ukoliko pojedinci i obitelji ne bi prihvatili njezinu pomoć i zaštitu, otvara se put Sotoni koji kuša, te se u najmanjim sitnicama vjera gubi, nestaje nade i ljubavi /usp. poruka od 25. ožujka 1995/.

Mir u obitelji

Sve ono što je Marija govorila o obiteljima, svi savjeti koje je davala, sva majčinska upozorenja, svi pozivi na predanje Bogu i odluka za svetost, te poziv na ljubav i praštanje, vode onome glavnome cilju, prema kojemu je ona odredila svoje ime, kad je kazala: Ja sam Kraljica mira.

Mir je najdublja čežnja čovjekova srca. Sve što čovjek radi bilo dobro bilo zlo on na neki način traži mir. I kad ubija drugoga ili sam sebi oduzima život, čovjek traži put do mira, kao i kad daje svoj život za druge. Mir je biblijska vrednota, koja je ostvarena samo onda kad se dogodi punina svih dobara: duhovnih, duševnih i fizičkih.

Mir je na koncu moguć samo tamo gdje se život prihvaća, ljubi, poštuje i brani. Zato je opet obitelj ili mjesto mira, a time mjesto života ili mjesto uništavanja, te time mjesto smrti.

Mariji, kao Kraljici mira i novoj Evi, majci svih živih, stoji na srcu mir obitelji.

Stoga je jedna od glavnih nakana molitve u obiteljima: mir, koji je u ovo vrijeme posebno ugrožen. Uz poziv na molitvu za mir poziva i na post, jer upravo od molitve i posta zavisi što će se događati u obitelji i u svijetu /usp. poruka od 25. srpnja 1991./. Povijesno gledano, tada se već rasplamasavao ratni vihor u Hrvatskoj. Bog daje mir i štiti od nemira i zala /usp. poruka od 25. prosinca 1992./.

Dok Bog želi mir, jer je izvor mira i poziva preko Marije na post i molitvu za mir, Sotona želi nemir, rat, uništenje svakoga dobra u srcima, obiteljima, i u cijelome svijetu /usp. poruka 25. ožujka 1993./. Samo se molitvom nadvladava nemir i mržnja, a dolazi mir /usp. poruka 25. travnja 1993./. U božićnoj poruci 1994. Marija je majka koja se s nama raduje i moli s nama za mir, mir u našim srcima, mir u našim obiteljima, mir u našim željama i u cijelome svijetu, te zaziva blagoslov mira od Kralja mira, koji može dati mir. Stoga treba konačno shvatiti da je mir Božji dar, koji rađa ljubavlju, a ljubav mirom /usp. poruka 25. travnja 1996./.

A svaki put na koncu ukazanja, prema svjedočanstvu vidjelaca, govori: "Idite u mir, anđeli moji!"

Slikoviti izrazi o obitelji

Kao i njezin Sin, Marija se služi slikama uglavnom iz prirode, da bi nam lakše dočarala ono što želi.

Tako u predbožićnoj poruci 20. prosinca 1984. poziva da svaka obitelj donese jedan cvijet u crkvu i stavi kraj jaslica, da se tako izrazi predanje Isusu. Ona nadalje želi da obitelj bude skladan cvijet, koji ona želi dati Isusu, a da svaki pojedinac bude latica toga cvijeta u ostvarivanju Božjih planova /usp. poruka 1. svibnja 1986./. Poruka je data početkom svibnja, mjeseca punog cvijeća i očaravajuće ljepote u prirodi. I ovom slikom Marija je izrekla sve što želi s našim obiteljima i za obiteljsko zajedništvo uopće.

U travnju 1993. poziva sve nas da idemo u prirodu i gledamo kako se priroda budi što pomaže da se i naša srca otvore Bogu Stvoritelju. Priroda koja se iz zimskog mrtvila budi na novi život, dokaz je stvarateljske snage Božje i poticaj svakome srcu i obitelji, nadahnjivati se novom nadom i prihvaćati život.

Iz svega što je rečeno, jasno se vidi prema čemu Marija vodi obitelji i zašto ih odgaja. Obitelj pod njezinom zaštitom i zagovorom, a snagom Duha Božjega i voljom Očevom postaje zajednica života, ljubavi i mira, predokus raja i zaštita pojedinaca, a poglavito djece od puta i života bez Boga.

Marija, Majka obitelji i Majka Crkve ne može izdati svoju prvotnu zadaću, jer je i postavši Majkom Isusovom i majkom Svete obitelji, postala majkom svih nas i svake obitelji. Na njezin zagovor Bog obnavlja svoju malu Crkvu. Velikodušna suradnja s njom rađa željenim mirom. Tako neka bude.

Fra Slavko Barbarić

Fra Slavko Barbarić -rođen je 11. ožujka 1946. u Dragićini. član Hercegovačke franjevačke provincije.Teologiju studira u Visokom, Sarajevu i Schwazu. Zaređen je za svećenika 19. prosinca 1971. Doktorirao je 1982. na području religijske pedagogije. Od 1982. nalazi se u Međugorju. Piše knjige i članke duhovnog sadržaja. Radi u Svetištu. Voditelj je mnogobrojnih duhovnih vježbi i predavanja. U mnogim krajevima svijeta održao je susrete na temu međugorskih događanja.