Bulletin 190

Bulletin 190

Međugorje, 26. rujna 2003.

“Draga djeco! I danas vas pozivam da se približite mom srcu. Samo tako shvatit ćete dar moje prisutnosti ovdje među vama. Želim vas, dječice, voditi srcu mog Sina Isusa. Ali vi se opirete i ne želite otvoriti vaša srca molitvi. Ja vas iznova, dječice, pozivam nemojte biti gluhi nego shvatite moj poziv koji je za vas spasenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

25. rujna 2003.

DUHOVNA OLIMPIJADA

Toliko se danas brojne kulturne, ekonomske i športske organizacije trude okupiti ljude oko iste stvari. Svim silama, uz medijsku podršku i ulaganje u promidžbu, želi se zbližiti ljude različitih osjećaja i opredjeljenja u jedno jato. No, unatoč trudu uspjesi su uvijek ispod razine očekivanoga. Tako poslije gotovo svih športskih igara imamo «igre» oko nepravde, krivih prosudbi, prijevare, vrijeđanja i sl. Vijesti s gospodarstvenih sajmova govore nam o nadmetanjima bez pravila igre i poštivanja drugoga. Svi žele pod svaku cijenu biti ekskluzivna roba. Prodaja i profit guraju u stranu sve vrednote zajedništva i poštivanja onih pored nas. U prvi plan uvijek izbija borba za prva mjesta, najčešće ne mareći za sredstva na putu do zacrtanog cilja. Brojna laktanja, podmetanja, neiskrenost i strast za moći uništavaju sve početne nakane o istinskom zajedništvu okupljanja oko istih ciljeva.

Kad u takvu ambijentalnu stvarnost gurnemo Međugorje i ljude koji se u njemu okupljaju možemo bez puno mudrosti zamijetiti kako je cijela logika okupljanja u njemu potpuno drukčija. Ljudi, pozvani od Gospe, okupljaju se u jedno bez motiva natjecanja u zemaljskim stvarima. Gospini hodočasnici, koji dolaze sa svih strana svijeta, ne natječu se za prva mjesta: Natječu se tko će Isusa staviti na prvo mjesto u svom životu. Blizina sakramenta ispovijedi upozorava da se upravo trebaju odložiti sva zemaljska laktanja i natjecanja u prolaznim uspjesima. Sveta misa, kao središte kršćanske molitve, naviješta istinsko zajedništvo u kojem svi primaju najizvrsnija priznanja Neba. Tu se trči za vječnim vijencem slave. Ljudi u osjećaju malenosti pred Božjom svemoći trude se osvojiti njegovu prisutnost približavajući mu se na Križevcu i Brdu ukazanja. Ljudi se natječu u praštanju, molitvi, čistoći srca, prihvaćanju života iz ljubavi… Nu, tu nema onih «igara» koje druge guraju u stranu i anonimnost. Tu su jedni drugima ispružena ruka koja podiže one kojima malo nedostaje da stignu do cilja. Tu se trči trajna štafeta gdje je važan zajednički trud do cilja. Sve podjele i razlike su ušutkane snagom Duha Svetoga. Zapravo, u Međugorju se ostvaruje onaj Isusov poziv da budemo jedno. (Iv, 17,22).

Kršćani nikada ne smiju upasti u napast mišljenja kako mogu samostalno do Isusa trčeći životnu trku samo za sebe i samo prema svome cilju. Mi smo pozvani brinuti se i o drugima. Kao braća smo pozvani biti jedno i biti Crkva. Isus je došao da svijet u ljubavi uveže i spasi. Sotona je onaj koji želi razbiti, razjediniti i nametnuti utrku za propadljivim blagom. Zato, natječimo se duhom. Neka naš život bude duhovna olimpijada gdje nećemo druge pretrčavati, podapinjati i pobjeđivati. Duhovna olimpijada zahtjeva pobijediti sebe, prepustiti drugima prva mjesta, drugima osigurati pobjedničko postolje spasenja u vječnosti.

Tek tada i mi zaslužujemo svoju medalju – neprolazni vijenac slave. I samo tako će naša olimpijska baklja trajno gorjeti!

Fra Mario Knezović

Tijekom kolovoza u župi Međugorje podijeljeno je 218 000 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 4609 svećenika iz domovine i inozemstva. U kolovozu su u Međugorju boravile hodočasničke skupine iz: Njemačke, SAD-a, Italije, Irske, Austrije, Nizozemske, Mađarske, Portugala, Velike Britanije, Jugoslavije, Švicarske, Libanona, Belgije, Češke, Slovačke, Poljske, Rumunjske, Španjolske, Francuske, Južnoafričke Republike, Indonezije, Meksika, Koreje, Rusije, Ukrajine, Litve, Latvije, Kanade, Hondurasa, Kine, Slovenije, Malte, Izraela, Egipta, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine

VELIKI MEĐUGORSKI ŽUPNI ZBOR U ITALIJI

Veliki zbor župe Međugorje «Kraljica mira», pod vodstvom s. Slavice Kožul, i ove je godine bio na turneji u Italiji. Od 28. kolovoza do 1. rujna pjevanjem su pratili molitveni program u župama Mondovi i Lavesuola, provincija Ravenna. Molitvu krunice, sv. misu i klanjanje vodio je don Pietro Zorza, a na molitvi je sudjelovalo mnoštvo vjernika i međugorskih hodočasnika. O svojim susretima i iskustvima s Gospom okupljenim vjernicima je govorio Jakov Čolo.

Ovo je bio drugi takav posjet zbora «Kraljica mira» Italiji, a vjerujemo da će se takvi susreti molitve i zajedništva u Gospodinu nastaviti i dalje.

Na svome putovanju zbor je posjetio i neke talijanske gradove želeći upoznati prirodne i kulturne ljepote zemlje iz koje nam dolaze brojni hodočasnici, te su postali i dijelom naše župe. Takvi susreti omogućuju upoznavanje kulture i mentaliteta ljudi koji nam svakodnevno dolaze, bolje razumijevanje njihovih potreba, a članove zbora jača u zajedništvu i odluci nastaviti služiti Gospodinu u pjesmi jer - «tko pjeva dvostruko moli».

Gospodin Roberto Ponzo osigurao je smještaj za članove župnoga zbora, na čemu posebno zahvaljujemo.

Koristimo i prigodu zahvaliti se župnom zboru, Jakovu Čoli i don Pietru Zorzi koji se spremno odazivaju i pomažu organizirati ove susrete na poziv vjernika i prijatelja Međugorja budući da mnogima nije moguće hodočastiti u Međugorje, a na ovaj način mogu osjetiti Božju blizinu po Marijinu pozivu u Međugorju.

POSJET BISKUPA IZ PAPUE NOVE GVINEJE

Početkom rujna 2003. u privatnom posjetu boravio je msgr. Hermann Raich, biskup Wabaga-Papua Nova Gvineja.

Msgr. Raich, Austrijanac rodom iz Tirola, biskup je već 20 godina. 1964., kao mladi svećenik, otišao je u misije na Papuu Novu Gvineju, Bio je poslan na područje na kojem tada još nije bilo kršćana. Počevši od ništice, strpljivim radom osnovao je misijsku postaju. Šesnaest godina kasnije bio je imenovan biskupskim vikarom, a kada je to područje postalo biskupija, imenovan je za biskupa. U biskupiji Wabag živi oko 300.000 stanovnika, od kojih je oko trećina katolika.

„Ljudi u mojoj biskupiji zasada ne znaju mnogo u Međugorju. Lourdes i Fatima su mnogo poznatiji, ali glas o Međugorju se probija. Kad god dolazim na odmor u Europu, ljudi me pitaju za mišljenje o Međugorju. Zato sam poželio osobno doći i vidjeti. Ovo je moj drugi boravak u Međugorju. Bio sam ovdje prije dvije godine, obećao sam da ću se vratiti i drago mi je da se to i ostvarilo!

U Međugorju čovjek uranja u ozračje molitve i tišine, što je vrlo pozitivno. Mnogo se moli, ispovijeda, euharistijsko slavlje je lijepo i živo, a to nije slučaj posvuda. Rekao bih: gledajte plodove. Kakvi su plodovi, takvo je stablo. Plodovi koje vidim i doživljavam, o kojima slušam, tako su pozitivni i tako uvjerljivi da sam osobno uvjeren da je Gospa ovdje na djelu, da se ukazuje. Vidioci su vjerodostojni, čak im se divim kako su sve to izdržali tako dugo vremena. Dojmilo me se ovdašnje ozračje. Jednom sam imao priliku razgovarati s vidjelicom Marijom u Beču. Vrlo dobro smo se razumjeli. Rekao sam joj da na Novoj Gvineji polako upoznajemo Gospine poruke i da ih želimo slijediti i živjeti.

Dao bih jedan opći savjet: biti otvoren za ono što poruke navještaju i za ono što Sveto pismo govori. Poruke su potpuno usmjerene na Sveto pismo i ne kažu ništa novo. Stalno naglašavaju da činimo ono što u Svetom pismu već piše. Gospa je u porukama već češće govorila o svetosti. «Odlučite se za svetost». To nije tako lako, ali to je ono na što nas Krist poziva. On kaže: «Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac». Apostol Pavao kaže: Vaše posvećenje je Božja volja. Težnja za svetošću je poziv za svakoga od nas.”

Msgr. dr. Ludwig Schwarz, pomoćni biskup bečke nadbiskupije, boravio je u privatnom posjetu Međugorju početkom rujna 2003. Msgr. Schwarz, salezijanac, već je dvije godine pomoćni bečki biskup. Dvadeset godina proveo je u Rimu gdje je na jednom papinskom sveučilištu bio docent za staru filologiju i arheologiju, rektor, te provincijal salezijanaca.

„Vrlo brzo nakon početka ukazanja, kad sam bio u Rimu, čuo sam za Međugorje. Mi svećenici često smo o tome razgovarali, a imali smo i mlade svećenike i studente iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su nam davali podatke o događajima. Prema Međugorju su postojala dva oprečna stava: na jednoj strani oni koji su bili uz Međugorje, kojih se Međugorje dojmilo i koji su bili oduševljeni Međugorjem, a s druge strane skeptici i oni koji su se držali na odstojanju.

Mnogi Austrijanci bili su u Međugorju tijekom ovih godina, mnogi govore pozitivno i s oduševljenjem jer su doživjeli osobnu promjenu. Na ovom Gospinom milosnom mjestu doživjeli su duboko iskustvo Isusa Krista u sakramentima, napose u ispovijedi i Euharistiji. Dojmilo ih se ozračje oslobođenja. Oni govore o miru, o skladu između Boga i ljudi, kao i između ljudi. Sklad donosi mir, a njegov najljepši plod je radost. Mnogi se kući vraćaju radosni. Postoje, naravno, i pojedinačna skeptična mišljenja o Međugorju. Mnogi kažu: pričekajmo sud Crkve.

Od prvog su me se trenutka dojmili ovdašnji hodočasnici, kao i ovo ozračje molitve, unutarnje radosti i mira koji posvuda zrači. Mislim da, kao što kaže sam Krist, dobro stablo može biti prepoznato po dobrim plodovima.

Umirući na križu, Isus Krist nam je dao svoju ostavštinu, svoju Majku. Marija, Majka Božja, je naša nebeska Majka koja nas ljubi kao što je ljubila svog božanskog Sina. Drugi vatikanski koncil kaže da Blažena Djevica Marija, nakon Uznesenja na nebo, ostaje blizu svojoj djeci, pomaže im i vodi ih. Zato postoji mogućnost ukazanja Majke Božje. Znamo da je Crkva priznala ukazanja u La Salette, u Lurdu i u Fatimi. Majka Božja je model Crkve, ona ljubi ljude, ljubi svoju djeci i vodi nas prema Spasu, prema Isusu Kristu: «Per Mariam ad Jesum». Najvažnije teme koje nam stavlja na srce u Lourdesu i u Fatimi, a koje nalazimo i u Međugorju, su molitva, Euharistija, pokora, obraćenje, sakrament pomirenja, zalaganje i molitva za mir. To su nakane koje nalazimo i u Evanđelju i koje nam je Isus osobno stavio na srce.”

LIKOVNA KOLONIJA «MEĐUGORJE 2003.»

Vrt sv. Franje u Međugorju i ove je godine bio mjesto u kojemu su se tijekom Druge likovne kolonije «Međugorje 2003.» družili brojni umjetnici stvarajući djela za potrebe izgradnje rehabilitacijskog centra za hipoterapiju u Majčinom selu.

U međugorskoj likovnoj koloniji, koja će se održavati svakog ljeta, tridesetak umjetnika iz BiH i Hrvatske tijekom posljednjeg tjedna u kolovozu stvarali su slike sakralne tematike i međugorskog krajolika. Među umjetnicima su bili poznati mostarski slikar Vlado Puljić, Stjepan Perković iz Viteza, umjetnik koji zbog paralize ruku slika nogama, Anto Mamuša iz Novog Travnika, Jure Jovica iz Ploča, Velimir Penović iz Zagreba, Vladimir Mario Davidenko iz Splita i drugi.

Aukcija slika održat će se u prosincu u Međugorju, a sav prihod, kako rekosmo, će biti upotrijebljen za izgradnju rehabilitacijskog centra.

Na blagdan Uzvišenja Svetog Križa 14. rujna, koji se u Međugorju slavi u prvu nedjelju nakon Male Gospe, u svetištu Kraljice Mira okupilo se oko 50 tisuća domaćih i inozemnih hodočasnika. Kao i svake godine rijeke hodočasnika slijevale su se u Međugorje već tijekom noći. Mnogi od njih su prešli pješice stotine i stotine kilometara, neki i bosonogi.

Svečanu sv. misu uz koncelebraciju 40 svećenika, kao i večernju sv. misu na vanjskom oltaru uz koncelebraciju 60 svećenika predvodio je prof. dr. Tomislav Ivančić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i utemeljitelj zajednice «Molitva i riječ», Centra za duhovnu pomoć i voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu u Hrvatskoj i inozemstvu.

Prof. Ivančić vodio je i trodnevnu duhovnu obnovu za župljane i hodočasnike u prigodi proslave blagdana Uzvišenja Sv. Križa i 70. obljetnice početka gradnje križa na Križevcu. Duhovna obnova prevođena je na 9 jezika za inozemne hodočasnike.

Za one koji nisu mogli na Križevac, u župnoj crkvi je u podne slavljena sv. misa koju je predvodio fra Tomislav Pervan.

I ove je godine tjedan dana prije blagdana križ na Križevcu bio osvijetljen, podsjećajući na svoje značenje i pripremajući župljane i hodočasnike na blagdan kao vidljivi znak vječne svjetlosti koja blista s križa. Kao što smo kazali, obilježena je i 70. obljetnica početka gradnje križa na Križevcu te su za tu prigodu križ i putevi koji do njega vode obnovljeni.

Prigodom 70. obljetnice Križevca, Hrvatska pošta d.o.o. Mostar izdala je prigodnu poštansku marku i omotnicu. Poštanska marka prikazuje križ koji se uzdiže na brdu Križevac, a čija je gradnja počela 1933. godine u spomen na 1900 godina Muke Isusove.

Deveti međunarodni seminar za svećenike održat će se u Međugorju od 5. do 10. srpnja 2004. Tema seminara je Identitet svećenika.

Svoje prijave možete izvršiti putem e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr, osobno u Uredu informacija ili putem tel./faxa na broj 00387 36 651 988 (za Mariju Dugandžić).

Molimo sve svećenike koji sami osiguraju smještaj u obitelji iz Međugorja da nam na svojoj prijavi naznače ime i prezime i broj telefona obitelji kod koje su dogovorili smještaj. Svećenici koji nemaju izravna poznanstva i mogućnost izravno dogovoriti smještaj neka to naznače na prijavi i mi ćemo ga osigurati.

Sa sobom je potrebno ponijeti: celebret od svoga poglavara, albu i štolu, Bibliju, mali radio sa FM frekvencijom i slušalice (za simultani prijevod).

Mnogi svećenici nemaju pristupa Internetu i možda nisu upoznati s postojanjem ovakvog međunarodnog susreta u Međugorju. Zato ljubazno molimo sve organizatore hodočašća, molitvene skupine i centre mira da ovu informaciju objave u svim sredstvima priopćavanja koja im stoje na raspolaganju da bi što više svećenika moglo sudjelovati. Molimo vas da, u onoj mjeri u kojoj vam je to moguće, materijalno pomognete svećenicima koji žele doći, a nemaju potrebna sredstva za putovanje. Unaprijed vam se na tomu zahvaljujemo zazivajući na vaš rad Božji blagoslov i blagoslov Kraljice Mira.

Predavač na seminaru je p rof. dr. Tomislav Ivančić. Rođen je 1938. u Davoru, Hrvatska. Nakon filozofskog i teološkog studija zaređen je 1966. godine za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, urednik časopisa, suradnik brojnih domaćih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Njegovi znanstveni i stručni članci objavljeni su u domaćim i inozemnim časopisima, a od brojnih knjiga mnoge su prevođene na strane jezike. Kanonik je zagrebačkog Prvostolnoga kaptola, član Prezbiterskoga vijeća Zagrebačke nadbiskupije i Vijeća za nauk vjere Hrvatske biskupske konferencije. Od 1971. bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenoga pokreta unutar Crkve u Hrvata, utemeljitelj vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju u Hrvatskoj i izvan nje. U zadnjem desetljeću školuje djelatnike za rad u Centru za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Od 1998. godine dekan je Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. Osobito područje njegova zanimanja je istaživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije (hagioterapeje) i u Zagrebu 1990. utemeljio Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.