Bulletin 178

“Draga djeco! I u ovom nemirnom vremenu pozivam vas na molitvu. Dječice, molite za mir kako bi u svijetu svaki čovjek osjetio ljubav prema miru. Samo kada duša nađe mir u Bogu osjeća se zadovoljno i ljubav će poteći svijetom. A na poseban način, dječice, pozvani ste da živite i svjedočite mir, mir u vašim srcima i obiteljima, a preko vas mir će poteći i svijetom. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.”

25. rujna 2002.

Papa Ivan Pavao II. trinaestoga dana nakon izbora za papu, u listopadu 1978. godine prije popodnevnoga Angelusa uskliknuo je: «Krunica je moja najdraža molitva. Divna, krasna molitva. Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini!» Papa, čovjek molitve i vjerni štovatelj Nebeske Majke iznio je ne samo istinu svoje nutrine, nego i istinu brojnih drugih koji u krunici vide svoj molitveni izražaj i duhovno stanje. Krunica je, istina, u sebi jednostavna molitva i kao takva je osvojila kršćanska srca. No, ona, kako reče Papa, ima svoju dubinu i bogati sadržaj. Upravo tu dubinu i sadržaj upoznaše brojni vjernici moleći krunicu u Međugorju.

S krunicom u ruci, to je sigurno, možemo postati druga stvorenja. Gospa to zna i zato nas i poziva na tu lijepu i uzvišenu pobožnost. Gospa s jednakom majčinskom ljubavlju poziva na molitvu krunice u Fatimi, Lourdesu, Međugorju… Krunica je poziv na hod kroz Betlehem, Nazaret, Jeruzalem… Ona je uvijek lekcija u Gospinoj školi. Po krunici dolazimo do Isusa, suživljujemo se slici Službenice Božje i ulazimo u prostor svetoga. Krunica je moćno oružje u rukama kršćana. Prebirući po zrncima, zastajući na pojedinom otajstvu, izgovarajući molitvu, postajemo osobe koje mogu i imaju pravo usmjeravati čovječanstvo Tvorcu svega.

Po krunici vjernik uspostavlja dijalog neba i zemlje. Krunica nam je najbolji prijatelj u samoći, bolesti, brizi, strahu... Netko je nekoć zapisao: «Svatko ima nešto čime se brani. Dijete viku i dreku, žena nježnost i suze, muškarac snagu i odlučnost, a mi katolici imamo Krista i Mariju, Euharistiju i krunicu.»

BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA

Tijekom kolovoza u župi Međugorje podijeljeno je 213 000 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 4 155 svećenika iz domovine i inozemstva. U tom mjesecu u Međugorju su boravile hodočasničke skupine iz: Irske, Italije, Austrije, Njemačke, Francuske, Poljske, Rumunjske, Koreje, Slovačke, Portugala, SAD-a, Jugoslavije, Nizozemske, Slovenije, Libanona, Mađarske, Češke, Velike Britanije, Belgije, Ukrajine, Španjolske, Malte, Južnoafričke Republike, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

U srpnju 2002. kapelica klanjanja dobila je novi unutrašnji izgled. Preuređen je prostor oko oltara, promijenjeno je usmjerenje oltara i svetohraništa, te postavljen kip Svete obitelji kao poziv obiteljima da u Isusu nađu izvor ljubavi i jedinstva.

U nedostatku drugih molitvenih prostora, kapelica klanjanja i dalje tijekom prijepodneva služi kao prostor u kojem se na raznim jezicima slave sv. mise za hodočasnike, a poslijepodne je mjesto klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu.

Tijekom 13. međunarodnog susreta mladih u privatnom posjetu Međugorju boravio je msgr. Jean-Vincent Ondo, biskup biskupije Oyem iz Gabona u Africi. O svojim je dojmovima, između ostaloga, kazao:

«Kad sam prvi put došao u Međugorje, dok još nisam bio biskup, došao sam s jednom obitelji. Danas sam opet ovdje zajedno s jednom obitelji. To je sasvim privatni posjet. Došli smo ovamo zato što želimo moliti i živjeti ono što nam Gospa govori. Ono što se ovdje događa, događa se i u našim biskupijama: krunica, klanjanje, molitva… Ono što je posebno lijepo je velik broj ljudi koji ovamo dolaze, dok u našim biskupijama imamo manje skupine.

Glede ukazanja i Gospine nazočnosti, rekao bih da je teško dati precizno mišljenje nakon samo nekoliko dana boravka ovdje. Nemam sve elemente potrebne za razlučivanje. Ono što mogu reći jest da se ovdje doista nešto događa. Imao sam milost susresti vidjelicu Mariju i biti nazočan za vrijeme njezine molitve. Nešto se događa što nadilazi moj razum. Analitički razum uvijek želi sve objasniti, ali mislim da se jednostavno treba diviti svemu onome što se događa. Gospa nas ovdje stavlja pred izazov. Onima koji sumnjaju možda će Ona s vremenom dati nešto više svjetla…

Naš dolazak ovdje usmjeren je na življenje naše vjere, a ne na traženje nečeg neobičnog. Oduševljen sam kada vidim kršćane koji dolaze sa svih strana i govore istim jezikom – jezikom molitve. Duh Sveti nas nadilazi. Mi smo ljudi i imamo ograničeno spoznaju. To je kao kad govorite o čovjeku koji želi isprazniti more i staviti vodu u malenu rupicu. Ovo nije prvo ovakvo iskustvo za svijet. Ukazanja je bilo u Fatimi i u Lourdesu. Sada se govori o Međugorju. Ako je toga iskustva bilo u prošlosti, može ga biti u sadašnjosti i u budućnosti.

Ovdje se Marija objavljuje kao Kraljica Mira. Sam Bog zna koliko je srdaca nemirno. Žudimo za tim mirom koji dolazi samo od Boga. Imao sam prigodu susresti dosta hodočasnika. Osjetio sam kakvi lomovi postoje u njihovim srcima. Došli su povjeriti svoje trpljenje Mariji u nadi da će naći unutarnji mir. Vjerujem da oni koji dolaze nisi turisti, nego dolaze u nadi da će mir naći u Mariji.

Ovdje nema ništa drugačije od onoga što možemo vidjeti i doživjeti u našim biskupijama. Ono što mogu ustanoviti je da mladi u svojim župama osjećaju preveliku mlakost. Kad dođu na ovakve susrete, otkrivaju živu, toplu, probuđenu Crkvu, sretni su i radosni što se nalaze zajedno. Vjerujem da treba paziti na to da se doista prihvati te mlade, tu djecu, tako da oni koji su ovdje nešto doživjeli ne ostanu samo na razini snažnih osjećaja, nego da to bude snažno iskustvo vjere koje će im pomoći da nastave rasti u vjeri kad odu iz Međugorja.»

Svečanom svetom misom u nedjelju 18. kolovoza 2002. fra Stanko Dodig, franjevac kapucin, rodom iz Međugorja, u svojoj rodnoj župi proslavio je 25 godina svećeništva. Fra Stanko Dodig rođen je 10. srpnja 1949. Osnovnu školu završio je u Međugorju i Čitluku. U franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom upisao se 1968. Franjevački habit obukao je u Rijeci 1974. Teološki studij završio je u Zagrebu gdje je položio svečane zavjete i bio zaređen za svećenika 26. lipnja 1977. Mladu misu proslavio je u Međugorju 17. srpnja 1977., a 25 godina svećeništva proslavio je 14. srpnja u Rijeci, gdje živi već punih 20 godina i obnaša različite službe: četiri puta bio je gvardijan, župni i katedralni dekan. Počasni je građanin grada Rijeke. Fra Stanko Dodig najveći dio svog godišnjeg odmora provodi u Međugorju gdje je na raspolaganju župljanima i hodočasnicima.

24. kolovoza u Međugorju su se vjenčali Jelena Vasilj iz Međugorja i Massimiliano Valente iz Rima. U nazočnosti njihovih mnogobrojnih prijatelja iz cijeloga svijeta, svečano euharistijsko slavlje i obred vjenčanja predvodio je fra Dragan Ružić, hercegovački franjevac na studiju u Rimu. Jelena je završila studij teologije, povijesti Crkve i orijentalnih jezika, najprije u SAD-u, a zatim u Rimu gdje i danas živi.

Svim hodočasnicima i prijateljima Međugorja Jelena Vasilj i Marijana Vasilj- Juričić poznate su kao djevojčice koje su imale «dar nutarnjeg govora».

Radiopostaja «MIR» Međugorje dobila je novi studio i montažu koju je 26. kolovoza blagoslovio provincijal hercegovačkih franjevaca fra Slavko Solodo. Blagoslovu su bili nazočni međugorski župnik fra Branko Radoš, bivši ravnatelj fra Miljenko Stojić, franjevci, časne sestre, djelatnici i suradnici radiopostaje radujući se napretku u razvoju svoga radija budući da se otvaranjem ove suvremene montaže umnogome olakšava i unapređuje kakvoća rada i programa, a time se naš radio ubraja u najopremljenije radiopostaje u BIH i Hrvatskoj. Nazočne je pozdravio glavni urednik radiopostaje i ravnatelj Informativnog centra «MIR» Međugorje fra Mario Knezović.

U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara Bosne i Hercegovine 30. i 31. kolovoza održani su Treći redovnički dani. Susret je održan u Franjevačkom samostanu sv. Ante na Humcu u Ljubuškom pod nazivom "Odgovor redovništva na nove religiozne pokrete u Crkvi.» Na seminaru je sudjelovalo 160 redovnika i redovnica.

Sudionike je na početku susreta pozdravio predsjednik Konferencije i provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan zahvaljujući Gospodinu za dar tako brojne nazočnosti redovnica i redovnika na ovogodišnjim Redovničkim danima. U ime Biskupske konferencije BiH nazočne je pozdravio predsjednik BK BiH i pročelnik Vijeća za redovnike i redovnice banjolučki bikup Franjo Komarica. Biskup Komarica je istaknuo aktualnost predviđenih tema susreta kazavši kako Drugi vatikanski sabor navodi «da Duh Sveti Crkvu ujedinjuje u zajednici i službi, vodi je raznim hijerarhijsklim i karizmatičkim darovima i resi svojim plodovima».

Pozdravna pisma zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića i sarajevskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića pročitao je tajnik Konferencije viših redovničkih poglavara fra Mario Knezović koji je organizirao i vodio program Redovničkih dana.

Na ovom saborovanju redovništva u BiH sudjelovali su i međugorski franjevci. Redovnice i redovnici imali su zajedničku večeru u Međugorju.

Na blagdan Uzvišenja svetog Križa 15. rujna, koji se u Međugorju slavi u prvu nedjelju nakon Male Gospe, u svetištu Kraljice Mira okupilo se oko 40 tisuća domaćih i inozemnih hodočasnika. Kao i svake godine rijeke hodočasnika slijevale su se u Međugorje već tijekom noći. Mnogi od njih su prešli pješice stotine i stotine kilometara, neki i bosonogi.

Kao vidljivi znak vječne svjetlosti koja blista s križa i ove je godine deset dana prije blagdana križ na Križevcu bio osvijetljen, podsjećajući na svoje značenje i pripremajući župljane i hodočasnike na blagdan.

Za one koji nisu mogli na Križevac, u župnoj crkvi slavljena je sv. misa u podne koju je predvodio fra Ljubo Kurtović, dok je večernju sv. misu na vanjskom oltaru uz koncelebraciju 55 svećenika predvodio fra Ivan Dugandžić gvardijan franjevačkog samostana u Zagrebu i profesor na Katoličkom bogolosvnom fakultetu.

Ovo je prigoda upoznati vas s kratkom poviješću Križevca i križa na njemu podignutog. Oko kilometar zračne linije od međugorske crkve uzdiže se brdo Križevac, koje se nadovezuje na brdo Crnicu i s njim tvori kut. Na njegovom vrhu (520 m nadm. visine) tadašnji župnik fra Bernardin Smoljan i Međugorčani podigli su 8,56 m visoki armiranobetonski križ. U križ su urezali riječi: "Isusu Kristu Otkupitelju ljudskoga roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove". U samo križište su ugrađene moći dobivene za tu prigodu iz Rima - komadić križa kojeg kršćani štuju kao križ na koji je bio raspet Isus Krist, a čiji se najveći dio čuva u crkvi Santa Croce di Gerusalemme u Rimu. Križ je dovršen 15. ožujka 1934. godine. Kasnije se ustalio običaj da se u njegovu podnožju slavi sveta misa prvu nedjelju nakon Male Gospe u spomen Uzvišenja Svetog križa. Penjući se teškim, gotovo nemogućim putom do križa na Križevcu, hodočasnici obavljaju pobožnost Križnog puta. Zato je pokraj puta uz brdo Križevac postavljeno petnaest brončanih reljefa, a na svima je i Gospin lik. Gospa prati Isusa, a i nas na križnom putu života.

NOVA KNJIGA FRA SLAVKA BARBARIĆA «SUSRETI I ISKUSTVA U MEĐUGORJU II i III»

Informativni centar «Mir» Međugorje ove je godine izdao dvije knjige razgovora fra Slavka Barbarića vođenih između 1993. i 2000. godine pod naslovom: «Susreti i iskustva u Međugorju II i III». U knjigama su sabrana svjedočanstva hodočasnika s raznih kontinenata koji su u Međugorju, po zagovoru Kraljice Mira, doživjeli obraćenje, pronašli vjeru ili tjelesno ozdravili, ali i razgovori sa znanstvenicima, umjetnicima, svećenicima, biskupima... Ovi nam razgovori pomažu lakše razumjeti utjecaj Međugorja na duhovnu preobrazbu čovjeka, Crkve i cijelog čovječanstva.

U pripremi su prijevodi na druge jezike. Knjigu možete nabaviti u suvenirnici – knjižari župnog ureda u Međugorju.

Od ponedjeljka, 16. rujna, promijenio se termin molitveno-liturgijskog programa u župi Međugorje. Molitva krunice u župnoj crkvi započinje u 17, a sv. misa u 18 sati nakon koje slijede blagoslovne molitve i treći dio krunice. Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu je četvrkom nakon večernje sv. mise, te srijedom i subotom od 21 do 22 sata, a čašćenje križa Gospodinova petkom nakon večernje sv. mise.

Molitva krunice na Brdu ukazanja je nedjeljom u 14 sati, a Put križa na Križevcu petkom u isto vrijeme. Prigoda za sv. ispovijed je svake večeri tijekom večernjeg molitvenog programa.