Bulletin 177

„Draga djeco! I danas sam s vama u molitvi da vam Bog da još jaču vjeru. Dječice, vaša je vjera mala a niste ni svjesni koliko unatoč tome niste spremni tražiti od Boga dar vjere. Zato sam s vama da vam pomognem shvatiti, dječice, moje poruke i da ih stavite u život. Molite, molite, molite i samo u vjeri i preko molitve vaša će duša naći mir i svijet radost da bude s Bogom. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.”

25. kolovoza 2002.

Kada su župljani Međugorja 1933. zavjetovali izgraditi i 1934. godine podigli veliki križ na brdu, koje je kasnije po križu dobilo ime Križevac, nisu računali da bi to mjesto moglo postati okupljalištem hodočasnika cijeloga svijeta. Na tom brdu danas se događa molitveni mimohod u kojemu se razmatra Isusova muka i smrt. Penjući se do križa vjernici svoj život i bol, svoj križ i patnju suobličuju Kristovom križu. Tu vjernik osjeti svu blizinu Božje ljubavi i Njegove intervencije u našim životima. Sami Bog uzima na sebe sramotu križa i iz ljubavi umire za naše novo rođenje.

Danas govoriti o kršćanstvu, o nasljedovanju Isusa bez prihvaćanja križa je neshvatljivo. Križ stoji pred nama kao izbor i stvarnost kršćanske pripadnosti. Isus svojim učenicima jasno kaže: «Tko god hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, i uzme svoj križ i neka me slijedi» (Mt 16,24). To je Isusova ponuda. Isus nama nudi isto ono što je njemu ponudio njegov i naš Otac Nebeski. Isus nas gura naprijed, ali s teretom križa. No, tu ne treba biti straha. Križ nije prokletstvo. Križ je blagoslov i stvarnost Isusovih učenika. Na tom putu nismo sami i ostavljeni. Bog zna kolike su naše snage i mogućnosti i zato nam i ponavlja kako je njegov jaram sladak i breme lako.

Promatrajući Međugorje u kontekstu križa dolazimo do zaključka da je križ u središtu Međugorja, ali istovremeno da je i Međugorje jedan novi križ. Gospa nam u Međugorju ne nudi ništa privlačno i vremenito, naravno, gledajući svjetovnim očima. Gospa kao Božja poslanica stalno poziva Kristu. A vidjeli smo što Krist nudi – križ, odricanje, umiranje iz ljubavi za druge. Nije stoga čudo što upravo u Gospinoj školi u Međugorju križ postaje lako breme i prihvatljiv izbor. Ljudi u Međugorju ostavljaju navezanosti i ovisnosti, koje su patnja bez smisla, i po sakramentima čiste dušu i izabiru križ koji je za kršćane drvo života i razlog smislenosti ovozemaljskoga postojanja.

V I J E S T I

Tijekom srpnja u župi Međugorje podijeljeno je 85000 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 4436 svećenika iz domovine i inozemstva. U tom mjesecu u Međugorju su boravile hodočasničke skupine iz: Italije, Slovačke, Austrije, Poljske, Češke, Meksika, Libanona, Belgije, SAD-a, Južnoafričke Republike, Engleske, Njemačke, Madagaskara, Indonezije, Egipta, Latvije, Koreje, Japana, Jugoslavije, Rumunjske, Portugala, Hondurasa, Slovenije, Irske, Francuske, Mađarske, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

Kao što smo izvijestili u Bulletinu br. 176, u privatnom hodočasničkom posjetu od 4. do 6. srpnja u Međugorju su boravili msgr. Gerard Anton Žerdin, ofm, misionar i biskup koadjutor u San Ramonu, član franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, i msgr. Julio Ojeda Pascual, ofm, biskup San Ramona, iz Perua.

«Sretan sam i dirnut što sam mogao doći u ovu zemlju. Prvi put sam čuo o ukazanjima preko novosti koje nam je dao otac Gerard i drugi svećenici franjevci koji žive u Peruu. Za mene je to bilo kao i druga neobična imena i bio sam skeptičan, ali sam vidio obraćenja i to me se najviše dojmilo. Došao sam zahvaljujući zagrebačkim franjevcima koji su me pozvali u posjet. Pokazala se prilika doći u Međugorje i to sam učinio. Vidim tolike ljude koji dolaze ovamo, koji se žele približiti Isusu preko Marije. Zahvaljujmo Bogu što nam je dao Mariju koju častimo kao Majku Božju i koja nas uvijek vodi Isusu.

Priroda je ovdje vrlo lijepa, vegetacija i brda, ima mnogo kamenja; to je poticaj za duhovni doživljaj. To je kao slika čovjeka grješnika koji je možda tvrd kao kamen iz kojeg treba isklijati vegetacija uz pomoć milosti Božje. Vjerujem u milost molitve na duhovnom putu čovjeka prema Bogu. Ova hodočašća mogu izmoliti tu milost - da bude više radnika za Božju žetvu. Žetva je velika a radnika je malo. Na mnoga mjesta jedni ljudi idu poticani vjerom, a drugi zbog znatiželje. Umjesto da bude utažena njihova znatiželja, oni nađu nešto drugo. Nađu primjer. Ovdje ima mnogo obraćenja koja mogu voditi prema duhovnim zvanjima: svećeničkim, redovničkim, aktivnim laičkim…

Kad se vratim kući reći ću što sam vidio i doživio: da ljudi dolaze stvarno s hodočasničkim namjerama. Vlada hodočasničko ozračje, red i molitva. Ne vidim ništa negativno. Pozitivno sam impresioniran. Vidjeli smo ljude kako mole jako sabrano. Ambijent je dobar.

Neka Majka Božja uvijek bude s nama, i ne samo u izvanrednim hodočasničkim danima. Budimo vjerni i u svakodnevnom životu onome prema čemu nas Majka Božja vodi.

«O međugorskim događanjima smo čitali u novinama, posjetili su nas ljudi koji su nam pokazali neke materijale, i osobito nas je dirnula želja ljudi da se približe Bogu, da iskoriste svaku priliku da se približe Bogu. Vidjeli su da su vrata otvorena prema Bogu i približili su se i traže milost, žele preobraziti svoj život. To je velika vrijednost. To mi želimo: preko sakramenata biti uvijek bliži Bogu, preobraziti se, poboljšati se, biti više kršćani. Došli smo malo vidjeti, ali još više doživjeti. Jučer smo bili na sv. misi, danas smo bili na brdu razmatrati o našem zvanju, našem misijskom poslu, tražiti od dragog Boga, tražiti od Gospe da nam pošalju misionare, žeteoce koje trebamo, da se Riječ Božja može proširiti sve do nakraj svijeta. Iz Perua je malo teže doći, ljudi imaju malo mogućnosti za takva putovanja. U Peruu imamo hodočasnička mjesta, posebno hodočašća na mjesta gdje se nalaze križevi. Poznata je pobožnost prema Kristu Razapetom, na slici je s Marijom, prisutno je i Sveto Trojstvo. Sama slika nam služi za katehezu. Ljudi pripremaju velike procesije koje nam služe za propovijedanje Riječi Božje, za ispovijedanje, obraćenje. U Peruu su uz to vezani i mnogi popularni folklorni običaji. Ovdje nema turističke ponude. Ljudi se preko hodočašća, preko molitve, nastoje približiti Bogu. Primjeri drugih ih potiču na obraćenje.

Blagdan sv. Jakova apostola, zaštitnika župe Međugorje, svečano je proslavljen 25. srpnja. Euharistijsko slavlje započelo je i završilo pjevanjem litanija svih svetih i procesijom s kipom zaštitnika, kojeg su ove godine nosili župljani iz Podrbrda. Nakon tradicionalne procesije s kipom sveca od župne crkve do Gaja, uslijedilo je svečano euharstijsko slavlje koje je predvodio fra Mate Dragićević, franjevac, župnik župe Čerin, rodom iz župe Međugorje, uz koncelebraciju 29 svećenika među kojima je bio i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Slavko Soldo, i sam rodom iz župe Međugorje. Župljanima i njihovim prijateljima, koji za tu prigodu dolaze u posjet Međugorju, u proslavi zaštitnika župe uvijek se pridruži i veliki broj inozemnih hodočasnika budući da i oni štuju sv. Jakova, također zaštitnika hodočasnika. Podsjetimo, župa Međugorje utemeljena je 1892. godine i od tada ima sv. Jakova za svoga zaštitnika.

I ove je godine od 31. srpnja do 6. kolovoza u Međugorju održan međunarodni susret mladih na kojemu se okupilo oko 7 000 mladih iz tridesetak zemalja iz svih krajeva svijeta. Susretu je nazočilo i oko 250 svećenika koji su doveli svoje mlade župljane na ovaj susret. Tema susreta bila je: “S Marijom svjedočiti radost i mir”. Na večernjem molitvenom programu mladima se pridruži i veliki broj vjernika tako da se tijekom molitvenog susreta mladih na večernjem programu okupljalo oko 15 000 ljudi.

Predavači i svjedoci mlade su pozvali s Marijom rasti u mudrosti i ljubavi, da bi, prema Papinom pozivu, inteligencijom i osjećajima postali siguran temelj budućnosti čovječanstva.

I ovaj je susret bio još jedno iznimno duhovno iskustvo za sve mlade koji su na njemu sudjelovali, stoga ih pozivamo da i slijedeće godine dođu u Međugorje na susret mladih i obnove svoju vjernost Bogu, Crkvi i Papi.

Za blagdan Velike Gospe Međugorje je pohodilo više tisuća domaćih i inozemnih vjernika. Tijekom prijepodneva slavljene su sv. mise na desetak svjetskih jezika, dok je svečanu večernju sv. misu uz koncelebraciju 60 svećenika predvodio je fra Stojan Zrno, misionar u Kongu.I ove je godine veliki broj bosonogih hrvatskih hodočasnika, nakon desetaka kilometara pješačenja, već tijekom noći pristizao u Međugorje.

SEMINARI U „DOMUS PACIS”

U kući molitve «Domus pacis» početkom srpnja održan je tečaj kontemplativne molitve za 22 sestre franjevke iz Dubrovnika. Seminar su vodili s. Franka Bagarić i fra Mladen Herceg.

U istoj kući koncem srpnja održan je seminara posta i molitve za skupinu hrvatskih i slovenskih hodočasnika. Njih 43 proveli su šest dana u molitvi, postu i šutnji želeći produbiti svoju vjeru i predanje Gospodinu. Seminar su vodili s. Ljilja Pehar i fra Ljubo Kurtović.

Svi zainteresirani za sudjelovanje na seminarima posta i molitve neka se obrate fra Ljubi Kurtoviću, Župni ured Međugorje, Gospin trg 1, 88266 Međugorje, Bosna i Hercegovina (fax: 00 387 36 651 444).

KNJIGA «MEĐUGORJE U CRKVI»

Prošle godine objavljenja je knjiga «Međugorje u Crkvi» na hrvatskom jeziku. Vjernici koji posjećuju ili pak namjeravaju posjetiti Međugorje često se pitaju: Je li službena Crkva protiv ili za? Ova knjiga je pokušaj odgovora na to pitanje. U njoj su, naime, sabrane izjave crkvenih velikodostojnika koji su posjetili Međugorje i tom prigodom izrekli svoje dojmove, kao i onih koji su svoje mišljenje o međugorskim događanjima izrekli u nekim drugim prigodama. Redoslijed izjava slijedi hijerarhijski i kronološki red. Kao izvori korišteni su, uz neke iznimke, samo materijali tiskani i objavljeni na hrvatskom jeziku.

»...Kad se o Crkvi radi, svakako je od osobite važnosti mišljenje biskupa, jer oni su učitelji Božjeg naroda u stvarima vjere i morala. U proteklih dvadesetak godina kroz Međugorje je prošlo više stotina biskupa iz svih krajeva svijeta. Svaki je od njih na temelju vlastitog uvida i doživljaja stekao svoje mišljenje o stvarnosti koja je poznata pod imenom Međugorje. Ovdje su sabrane dosad objavljene izjave odgovornih ljudi u Crkvi, tako da svaki čitatelj može sam stvoriti vlastiti sud o onom što oni govore i misle o Međugorju, uz napomenu da se radi o privatnim mišljenjima pojedinih biskupa. Predajući ovu knjigu javnosti dan je (u ovom času jedini mogući) odgovor na pitanje koje se tako često postavlja: »Što Crkva kaže o Međugorju?«. (iz Predgovora fra Leonarda Oreča).

Ne prejudicirajući službeni stav Katoličke crkve, sve što se nalazi na ovim stranicama daje dostatno jasan odgovor na pitanje: čemu ovakva knjiga?

Ove godine knjiga je objavljena na engleskom i talijanskom jeziku, a uskoro izlazi i njemački prijevod. Knjiga se može nabaviti u suvenirnici – knjižari u Župnog ureda u Međugorju.