Bulletin 188

“Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu. Dječice, molite sve dok vam molitva ne postane radost. Samo tako svaki od vas otkrit će mir u srcu i vaša duša biti će zadovoljna. Osjećat ćete potrebu svjedočiti drugima ljubav koju osjećate u vašem srcu i životu. Ja sam s vama i zagovaram pred Bogom za sve vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

25. srpnja 2003.

Prošlog mjeseca na zemaljskom putovanju napustio nas je dr. fra Ljudevit Rupčić. Fra Ljudevit je umro 25. lipnja, na dan 22. obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju. Fra Ljudevit nije samo volio i štovao Gospu i Međugorje, on je njima pripadao cijelim svojim bićem. Od samih početaka, kao sveučilišni profesor biblijskih znanosti, povjerovao je u Gospina ukazanja. Zapravo, on je, poput Marije u trenutku Anđelova navještaja, prihvatio govor Neba, a svoja je pitanja ostavio za drugo vrijeme. Prvi zadatak mu bijaše vjerovati, prihvatiti što Bog hoće po ukazanjima, a tek onda propitivati kako najbolje i najkorisnije živjeti i ostvariti tu poruku. Kao takav bijaše mozak i stup promišljanja o događajima u Međugorju. Svoje posljednje 22 godine života darovao je Gospi i Međugorju. On nije tražio za uzvrat ništa osim Istine za koju je ginuo i izgarao cijeloga života.

Iz razgovora i života s fra Ljudevitom uvijek je bila vidljiva gorljivost za pravovjerno štovanje Gospe, za potpuno i cjelovito življenje Gospinih poruka, za bistrinu i jasnoću liturgijskog slavljenja i navještaja u međugorskom svetištu. Za njega ne bijaše kompromisa kad se radilo o Međugorju. Za njega ništa nije bilo po tom pitanju teško i neprihvatljivo. Ljubav prema svakom hodočasniku bijaše njegovo zvanje zadnjih godina života. Gotovo je trčao u susret hodočasnicima kojima je žurio prenijeti poruku Međugorja suvremenom čovjeku. Putovao je u brojna molitvena središta i na simpozije koji su izrasli na međugorskom stablu. Nije se dao ušutkati u govoru o ukazanjima, nije sustajao u traganju za Istinom. Slobodno se može kazati kako je fra Ljudevit bio tribun Međugorja i njegov glas se slušao u Crkvi, njegovo slovo se čitalo, čita i uvažava bez obzira na druga mišljenja. U tom smislu, fra Ljudevit je svoju međugorsku dionicu i zadaću završio najboljom ocjenom. Ostao je uspravan i nepoljuljan unatoč svim olujama koje ga nikada nisu milovale.

Nama, Gospinoj djeci, ovaj preminuli starac, pun mladenačkoga duha poručuje: Ne smijete stati, uvijek hodite bliže izvoru, živite ljubavlju kojom ste ljubljeni od Oca nebeskoga, slušajte Gospu i ne dajte se smesti na putu spasenja. Da, upravo to je naviještao na oltaru Gospodnjem. Ljubav za Boga, Crkvu i narod Božji bijaše mu vlastita. Za te ideale bio je spreman sve učiniti, žrtvovati i dati. Zato njegove godine tamnovanja u komunističkim zatvorima bijahu svijetlo mnogima kao i nama danas. On, kao profesor upisao se u prvi razred Gospine škole ljubavi u Međugorju. Diploma ga, vjera nas uči, čeka u vječnosti. Što čekamo mi i što čeka nas!?

V I J E S T I

BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA

Tijekom lipnja u župi Međugorje podijeljena je 151 000 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 3 472 svećenika iz domovine i inozemstva. U lipnju su u Međugorju boravile hodočasničke skupine iz: Italije, Poljske, Koreje, Južnoafričke Republike, Sjedinjenih Američkih Država, Irske, Mađarske, Velike Britanije, Škotske, Španjolske, Slovačke, Austrije, Njemačke, Belgije, Rumunjske, Egipta, Slovenije, Francuske, Češke, Danske, Ukrajine, Libanona, Reuniona, Švicarske, Vijetnama, Kanade, Argentine, Brazila, Čilea, Portugala, Izraela, Perua, Albanije, Švedske, Nizozemske, Portorika, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

Na 22. obljetnicu Gosponih ukazanja u Međugorju, 25. lipnja, u osamdeset trećoj godini života umro je dr. fra Ljudevit Rupčić, hercegovački franjevac. Dr. fra Ljudevit Rupčić rođen je 1920. godine u Hardomilju, Ljubuški, BIH. 1939. stupio je u Hercegovačku provinciju, a 1946. je zaređen za svećenika. Studij teologije završio je 1947. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1958., a habilitirao 1971. na istom fakultetu. Od 1958. do 1988. predavao je novozavjetnu egzegezu na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a neko vrijeme i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Pod jugokomunističkim režimom tamnovao je 1945. i 1947. god., te od 1952. do 1956. godine. Dulje vrijeme (1968-1981) bio je član Teološke komisije pri Biskupskoj konferenciji bivše Jugoslavije. Preveo je Novi zavjet s izvornika na hrvatski jezik. Prijevod je doživio brojna izdanja. Objavio je mnogo knjiga, studija i članaka na hrvatskom, njemačkom, talijanskom, francuskom i engleskom jeziku, te je održao mnoštvo predavanja na brojnim kongresima i simpozijima u Europi i Americi. Bio je cijelim svojim bićem odan Gospi i Međugorju pišući knjige i članke o ukazanjima. Od samih početaka, kao svećenik i profesor, intenzivno je promatrao sve što se događa u Međugorju. Posmrtni ostatci fra Ljudevita Rupčića bili su izloženi u samostanskoj kapelici sestara franjevki u Miletini gdje je fra Ljudevit devet godina obnašao službu duhovnika, a potom u franjevačkom samostana na Humcu.

Fra Ljudevit je pokopan na blagdan Srca Isusova 27. lipnja na humačkome Novom groblju. Obred pokopa započeo je sv. misom u 17 sati pred humačkom crkvom i samostanom koju je predvodio provincijal hercegovačkih franjevaca fra Slavko Soldo zajedno s fra Branimirom Musom, humačkim gvardijanom, fra Brankom Radošem, međugorskim župnikom i šezdesetak svećenika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i inozemstva. Uz brojne domaće vjernike, sv. misi i pokopu nazočili su i međugorski hodočasnici iz Poljske, Francuske, Italije, Engleske, Rumunjske i drugih zemalja.

U svojoj propovijedi fra Slavko Soldo se toplim riječima oprostio od ovog duhovnog velikana Crkve u Hrvata. Nakon sv. mise fra Ivan Landeka, pročitao je izraze sućuti koje su uputili msgr. Ratko Perić, mostarski biskup, msgr. Frane Franić, splitsko-makarski nadbiskup u miru, fra Bernardin Škunca, provincijal franjevaca zadarske provincije, fra Mirko Kemeveš, provincijal hrvatskih kapucina, i drugi. Oproštajne govore nakon mise održali su: u ime Franjevačke teologije i provincije Bosne Srebrene - dr. fra Slavko Topić, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu, u ime Društva hrvatskih bibličara - dr. fra Ivan Dugandžić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, u ime fra Ljudevitovih studenata - dr. fra Tomislav Pervan koji je govorio o znanstvenom radu i duhovnom profilu fra Ljudevita Rupčića, s. Janja Boras, predstojnica samostana sestara franjevki u Međugorju, te u ime međugorske župe i hodočasnika fra Branko Radoš. Na samom groblju od fra Ljudevita se oprostio fra Branimir Musa.

Svi koji su imali sreću upoznati i živjeti pored fra Ljudevita znaju da su izgubili velikog i mudrog učitelja, čovjeka topla i osjetljiva na potrebe bližnjih i odana prijatelja. Budući da nam je nada puna besmrtnosti, vjerujemo će se njegovim zagovorom u nebu, sve ono što nas je učio oploditi i umnožiti.

Među brojnim vjernicima koji su za obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorje stigli pješice, bili su i mnogi mladi, a među njima i dvije skupine hodočasnika iz Zagreba. Među njima su bili i Nikola Horvat i Goran Ivančić koji su o svojim iskustvima govorili slušateljima radiopostaje «MIR» Međugorje. Svoj dvanaestodnevni molitveni hod od 500 km, prikazali su na Gospine nakane.

Msgr. Gerard Ndlovu, biskup u miru južnoafričke biskupije Umzimklu, boravio je u Međugorju prva dva tjedna mjeseca srpnja. Sudjelovao je i na 8. međunarodnom seminaru svećenika. O svojim je dojmovima kazao:

» Prije nekog vremena netko mi je kazao da se u Međugorju Gospa svakodnevno ukazuje. To je u meni izazvalo znatiželju i poželio sam doći i vidjeti. O tome sam i razgovarao s nekim osobama. Neki su, poput mene bili otvoreni, dok su drugi mislili da se radi o šali, da je to nemoguće. Ja sam i dalje želio doći, ali nisam imao financijskih mogućnosti. U Johanesburgu sam uključen u nekoliko malih marijanskih skupina pa sam im govorio o svojoj želji. Jednog dana telefonom me nazvala nepoznata gospođa i upitala me: «Željeli bismo da s nama pođete na hodočašće u Međugorje.» Odgovorio sam: «Naravno. Čekao sam na takvu prigodu!» Pobožnost i vjera u Gospu ponegdje su vrlo slabi ako ne i nepostojeći. Neki smatraju nemogućim činjenicu da Gospa ima vremena ukazivati se svakodnevno. Osobno smatram da je to velik izazov našoj vjeri, ako vjerujemo da u sveopćem planu Spasenja ništa nije iznenađujuće, da je sve bilo, da jest i da će uvijek biti u planu Spasenja. Osobno nemam problema vjerovati da se Gospa može ukazivati u Međugorju i to svakodnevno. Mogla bi se ukazivati čak i stalno, ako znamo da je ona stalno s nama, posvuda. Mi nju ne vidimo, ali Bog može učiniti mogućim da ona bude viđena. Zato vjerujem da može biti viđena u Međugorju svakodnevno. Smatram da je međugorski izazov potpuno u skladu s naučavanjem Crkve i s teološkom izobrazbom koju smo primili kao svećenici. Mislim da se pravi izazov sastoji u tome da stavimo u život ono što smo već naučili. Za mene, međugorski izazov sastoji se u slijedećem: probuditi ono što već imamo u srcu i u glavi i razmisliti o svom životu. Duboko me se dojmio duh molitve i pobožnosti koji ovdje vlada. Bio sam na seminaru za svećenike i dojmilo me se bratstvo, bratski duh koji vlada među svećenicima koji dolaze iz raznih zemalja, pun ozbiljnosti i točnosti, pun molitve i budnosti. Vidjelo se da su svećenici gladni. Predavači su bili izvrsni. Svima koji me budu pitali o Međugorju samo ću kratko reći: Idite i iskusite sami! To je sve!«

Od 30. lipnja do 5. srpnja održan je 8. međunarodni seminar za svećenike. Na seminaru je sudjelovalo 340 svećenika iz 32 zemlje i 16 jezičnih područja. O temi: «Svećenik- službenik euharistije» svećenicima je govorio prof. dr. Tomislav Ivančić.

Svećenici su tijekom sedam dana razmišljali, razgovarali, zajedno molili i slavili Euharistiju u zajedništvu s Božjim narodom. Budući da se svećenici ovdje osjećaju u Marijinoj školi, tijekom seminara pohodili su mjesta koje je Gospa na poseban način odabrala za molitvu: Brdo ukazanja i Križevac. Zadnji dan seminara pohodili su i molili na grobu fra Slavka Barbarića koji je i utemeljio seminar za svećenike 1996. godine. Seminar je završio zahvalnom pjesmom Gospodinu: Te Deum. Iz godine u godinu sve je veći broj svećenika koji odlučuju svoje duhovne vježbe obaviti upravo u Međugorju pod okriljem Majke - Kraljice Mira. Koliko je plodonosan za sve njih bio ovaj susret dovoljno govori i ovaj veliki broj svećenika i njihova potresna svjedočanstva na završetku duhovnih vježbi.

SEMINARI U DOMUS PACIS

Tijekom mjeseca srpnja održana su tri seminara posta i molitve i to za hodočasnike iz Poljske, Francuske i Hrvatske. U kući molitve «Domus pacis» boravila je i skupina svećenika koji su sudjelovali na 8. duhovnim vježbama za svećenike.

Svi zainteresirani za sudjelovanje na seminarima posta i molitve neka se obrate fra Ljubi Kurtoviću, Župni ured Međugorje, Gospin trg 1, 88266 Međugorje, Bosna i Hercegovina (fax: 00 387 36 651 444).