Nije slučajno da je u prvi dan građanske godine Crkva ubilježila ime Marije Bogorodice. Svršetak jedne i početak druge godine koji se zvučno proslavlja, nije obilježen samo novim nadama i očekivanjem nego i zebnjama i stanovitim strahom. Od budućnosti očekujemo s pravom mnogo, no s željom imati više ili biti nešto više pomiješano je i strahovanje može li se to ostvariti. Možemo skrivati svoja nadanja i svoje strahove. Ako se to događa moramo znati da će uvijek trebati započinjati od početka, a to umara.

Crkva lik Marije Bogordice stavlja na početak godine. Čini to s razlogom: Za Crkvu je Marija "novo stovorenje". U njezinu biću i utrobi nije se utjelovio strah nego novi Adam. To se nije dogodilo bez pitanja i strahovanja, niti je riješilo unaprijed sve njezine brige.

Svijet u kojem živimo živi s činjenicom da je svako nadanje pomiješano sa strahovanjem. Mi se možemo prikloniti ljudima dobrih nada ili ljudima samo mračnih slutnji. Mjesto kršćaninovo nije zasigurno, među zlogukim prorocima. Njegovo mjesto je na strani ljudi dobrih nada i vedrine - unatoč stvarnih teškoća.

"Vjerujem u sunce kad i ne sjaje.

Vjerujem u ljubav kad je i ne osjećam.

Vjerujem u Boga i kad ga ne vidim".

S ovim riječima jednog mladog Židova koje je zapisao u varšavskom getu i uz blagoslov Božji, te Gospin zagovor, želim vam blagoslovljene dane nadolazeće godine.

fra Ivan Landeka

BOŽIĆ I NOVA GODINA U MEĐUGORJU

Pripravljajući se za Božić, osim večernjeg molitvenog programa u crkvi, tijekom devetnice molila se krunica na Brdu ukazanja. U vremenu došašća u molitvenoj kući "Domus pacis" održano je tri seminara posta i molitve. Na tim seminarima sudjelovalo je oko 150 hodočasnika iz domovine i inozemstva želeći se kroz post i molitvu pripraviti za Božić i približiti se tajni Boga rođena na zemlji.

Tijekom božićnih blagdana u svetištu Kraljice mira vladalo je ozračje mira, molitve i zajedništva među vjernicima koji su pristigli sa svih strana svijeta. Budući da je Božić obiteljski blagdan, za sam blagdan Božića u Međugorju je bilo oko 1 000 stranih hodočasnika. Najbrojnije skupine bile su iz: Francuske, Koreje, Italije, Njemačke, Belgije, SAD-a i Meksika.

Na Badnju večer na večernjoj sv. misi sudjelovalo je oko 2 000 vjernika. Euharistijsko slavlje započela su djeca glazbeno-scenskim uprizorenjem, te time čestitala Božić svim okupljenim vjernicima i međugorskim hodočasnicima diljem svijeta. U crkvi prepunoj vjernika molitveno bdjenje započelo je u 22 sata i završilo se sv. misom ponoćkom. Sam blagdan Božića protekao je u istinskom raspoloženju mira i božićne radosti župljana i hodočasnika okupljenih oko svoje Majke.

GODIŠNJE UKAZANJE JAKOVU 25. PROSINCA 1998.

Nakon ukazanja, koje je trajalo 12 minuta a počelo u 11,50 Jakov je napisao:

"Gospa je došla radosna. Pozdravila me je kao i uvijek sa 'Hvaljen Isus'. Govorila mi je o tajnama i nakon toga mi je dala ovu poruku:

Draga djeco! Danas na dan rodjenja moga Sina moje srce je ispunjeno neizmjernom radošću, ljubavlju i mirom. I kao vaša majka želim da svatko od vas osjeti u srcu tu istu radost, mir i ljubav. Zato, ne bojte se otvoriti svoje srce i potpuno se predati Isusu, jer samo tako može on ući u vaše srce i ispuniti ga ljubavlju, mirom i radošću.

Ja vas blagoslivljem svojim majčinskim blagoslovom."

Jakov je molio u krugu svoje obitelji. Za ukazanje se pripremio sv. ispovijedi i sv. misom. Nakon ukazanja je jedno vrijeme plakao.

MOLITVENO-OBRAZOVNI SEMINAR

Molitveno-obrazovni seminar na temu: "Hodočašće - dio našega vjerničkog hoda" održat će se od 28. veljače do 5. ožujka 1999. u hotelu "Sunce" u Neumu. Šesti molitveno-obrazovni seminar trajat će šest dana umjesto uobičajenih pet. Prva četiri dana, naime, bit će kao i do sada ispunjena molitvom, predavanjima i razmjenom iskustava, dok će predzadnji dan u cijelosti biti posvećen duhovnoj obnovi. Kao i svake godine i ovaj seminar završit ćemo zajedničkim hodočašćem u Međugorje.

Nedjelja, 28. 02. 1999.

Okupljanje

19,00 Euharistija (fra Tomislav Pervan - Provincijal hercegovačkih franjevaca)

20,00 Večera

Ponedjeljak, 01. 03. 1999.

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

09,00 Predavanje: "Dokument Sv. Stolice o hodočašću u 2000.", prof. dr. Adalbert Rebić

10, 00 Stanka

10,30 Rad u skupinama na temu iz predavanja

12,00 Ručak

15,00 Susret s predavačem

16,00 Stanka

16,30 Susret s fratrima (fra Ivan Landeka, fra Slavko Barbarić, fra Miljenko Stojić, fra Leonard Oreč, fra Jozo Zovko, fra Svetozar Kraljević, fra Branimir Musa......)

17,30 Krunica

18,00 Misa (fra Jozo Zovko)

Večera

20,30 Različita izvješća

Utorak, 02. 03.1999.

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

09,00 Predavanje: "Osobitosti hodočašća u velika marijanska svetišta", p. Stanis³aw Kania

10,00 Stanka

10,30 Rad u skupinama na temu iz predavanja

12,00 Ručak

15,00 Susret s predavačem

16,00 Stanka

16,30 Susret s vidiocima

17,30 Krunica

Misa (fra Ivan Bradvica)

Večera

20,30 Klanjanje (fra Ivan Landeka)

Srijeda, 03. 03. 1999.

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

09,00 Predavanje: "Kako oblikovati hodočašće u Međugorje", dr. fra Slavko Barbarić

10,00 Stanka

10,30 Rad u skupinama na temu iz predavanja

12,00 Ručak

15,00 Susret s predavačem

16,00 Stanka

16,30 Rad u skupinama - zaključci

17,30 Krunica

Misa (fra Svetozar Kraljević)

Večera

20,30 Zajednički susret - zaključci (Izjava)

Četvrtak, 04. 03. 1999. - Molitveni dan

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

9, 00 Predavanje, razgovor, molitva

12,00 Ručak

15,00 Predavanje, razgovor

17,30 Krunica

18,00 Misa (fra Slavko Barbarić)

Svečana večera

Petak, 05.03.1998.

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

09,00 Polazak za Međugorje

Odlazak na Brdo ukazanja

(Odlazak na Križevac - fakultativno)

Predavači na ovogodišnjem seminaru su:

Prof. dr. Adalbert Rebić - rođen 1937. u Humu na Sutli (Hrvatska). Filozofski studij pohađao je u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, Teološki fakultet na Gregoriani, te Biblijski institut. Od 1968. profesor je biblijskih znanosti i orjentalnih jezika (hebrejski, arapski, sirsko-aramejski) na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povremeno je predavao na bogoslovnim učilištima u Zadru i đakovu. Na fakultetu je organizirao i vodio financijsko poslovanje, bio glavni urednik Bogoslovne smotre, te pročelnik Biblioteke Fakulteta. Od 1972. predsjednik je Hrvatskog mariološkog instituta, te je organizirao hrvatsku sekciju na međunarodnim mariološkim kongresima u Rimu, Malti, Zaragozi, Kevelaeru, Huelvi i Cestohovi.

U izdavačkoj kući "Kršćanska sadašnjost" djeluje kao urednik biblijskih izdanja, a o d 1994. kao direktor "Kršćanske sadašnjosto", te glavni urednik religijskog leksikona u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža" u Zagrebu. Od 1991. do 1996 Predstojnik je ureda za progrnanike i izbjeglice pri Vladi Republike Hrvatske. Tijekom 1995. bio je ministar bez lisnice u Vladi Republike Hrvatske. Odlikovan visokim odlikovanjima od Predsjednika Republike i Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti. Objavio je 15 značajnijih djela, te uredio 11 zbornika mariološke tematike. Surađivao je u teološkim časopisima u zemlji i u inozemstvu s oko 430 naslova. S različitih jezika je preveo 26 knjiga. Od 1970. član je Prebendarskog zbora zagrebačke Prvostolnice. Od 1966. organizirao i vodio putovanja po Svetoj zemlji (oko 50 puta). Član Društva Hrvatskih književnih prevoditelja, član Društva umjetnika Hrvatske, redoviti član Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu, član židovskog kulturnog društva "Šalom Freiberger" u Zagrebu, član redakcije međunarodnog teološkog časopisa "Communio".

p. Stanis³aw Kania - pijarist. Rođen 24. 02. 1948. u Poljskoj. Završio je filozofiju, teologiju i povijest Crkve na Bogoslovnom Institutu u Krakowu, te Katoličkom Universitetu u Lublinu. Zaređen za svećenika 1973. Rektor je Sjemeništa, te tajnik Provincije od 1982. - 1985. Utemeljio je Bratovštinu Majke Božje Pobožnih škola o kojoj skrbi kao kapelan. Godine 1985. utemeljio je SOS za djecu siromašnh obitelji i obitelji s poteškoćama o kojoj i danas brine kao dušobrižnik. To je mjesto gdje djeca mogu učiti, igrati se, te naći pomoć liječnika, psihologa i dušobrižnika. Rektor je samostana u Krakowu.

Već 13 godina dolazi u Međugorje. Od 1988. ravnatelj je i izdavač međugorskog časopisa "Znak Mira", te drugih knjiga i publikacija koje pišu o Međugorju. Od 1986. redovito organizira i vodi hododočašća u Međugorje.

Dr. fra Slavko Barbarić - rođen 1946. u Dragićini, Bosna i Hercegovina. Teologiju studira u Visokom, Sarajevu i Schwazu. Zaređen je za svećenika 1971. Doktorirao je 1982. na području religijske pedagogije. Od 1982. nalazi se u Međugorju. Piše knjige i članke duhovnog sadržaja. Radi u Svetištu. Voditelj je mnogobrojnih duhovnih vježbi i predavanja. U mnogim krajevima svijeta održao je nebrojene susrete na temu međugorskih događanja.

Broj mjesta je ograničen prostorom, a svake je godine broj sudionika sve veći. Stoga vas molimo da što prije, a najkasnije do konca siječnja prijavite svoj dolazak na molitveno - informativni seminar. Prijave izvršiti na broj faxa + 387 88 651 444 ili puetm e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr ( s naznakom za Informativni Centar) ili pak u uredu informacija svetišta.

Bit će organizirano simultano prevođenje za sve jezične skupine. Cijena smještaja, prijevoza i seminara je 315 DEM po osobi u dvokrevetnoj sobi (dan više!). Dodatak za jednokrevetnu sobu je 40 DEM. Plaćanje će se vršiti po dolasku u hotel organizatoru seminara. Postoji mogućnost organiziranog prijevoza od zračne luke Split do hotela "Sunce" u Neumu. Svi oni koji trebaju prijevoz 28. veljače neka najave točno vrijeme svog dolaska i broj leta Udruzi "Međugorje - Mir" u Splitu najkasnije do konca siječnja na broj faxa + 385 21 36 13 54. Zadnjeg dana bit će organiziran prijevoz od Neuma do Međugorja. Sa sobom treba ponijeti radio sa slušalicama radi simultanog prevođenja. Radio sa slušalicama moći će se nabaviti i tijekom seminara.

"Bilo je vremena kad se spašavala Biblija, ako je gorjela kuća". (Wolfgang Koeppen)

Neposredno smo pred Božićom. Pozivi na uređenje života koje će pripraviti mjesto Isusu ne samo kao novorođenom djetetu nego i odraslom Isusu Kristu, učine nam se s vremena na vrijeme zamarajućim. Uvijek iznova o obraćenju, pokori, obnovi, grijehu... Potiče se na smirenje, tišinu, smanjiti brzinu, a množe se zadaće. To bi značilo još više trke, briga, umora. Uvijek novi pozivi na pokajanje? Čemu to i toliko?

Sveta vremena kao što su predbožićno i božićno žele u nama probuditi volju za ozbiljnom obnovom. Mogu značiti i male korake. U svakome od nas ima plemenitosti, ljubavi, ljubaznosti, miroljubivosti, volje drugima pomoći, vjernosti kršćanskom putu... No, u nama su i sile koje se svemu ovome suprostavljaju i negativnostima žele potisnuti dobro. Zlu je nekad dovoljno samo jednu vrlinu potisnuti i zaposjesti njezino mjesto i kuća je već u plamenu.

Dragi čitatelji, kuća vjere i ljudskosti svakog od nas bivala je u plamenu. Gorjelo je. Gospa, upućujući nas na zadaću obvnovljenog kršćanskog života i žara, uči nas kako izbjeći požare koji pustoše građevinu vjere. Uči nas da znamo što učiniti kad plane - ne izgubiti dragocjeni biser, vjeru. Kad sve svoje snage uprem da zbog mene ne gori, to već može biti Božić. Neka nas sve blagoslovi Gospodin svojim dolaskom te blago vjere postane svima nama još dragocjenije. Blagoslovljen vam Božić.

fra Ivan Landeka

BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca studenog u svetištu Kraljice mira u Međugorju podjeljene su 33 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 980 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 32. svećenika dnevno.

Neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom mjeseca studenog posjetili Međugorje su: Njemačka, SAD-a, Portugal, Austrija, Poljska, Koreja, Italija, Slovenija, Brazil, Gabon, Francuska, Meksiko, Kina, Libanon, Argentina i, dakako, Hrvatska.

BLAGDAN BEZGRJEŠNOG ZAČEĆA

Tijekom proteklih dana ozračje molitve, mira i zajedništva obilježilo je međugorsko svetište zbog mnoštva hodočasničkih skupina koje su ga posjetile za blagdan Bezgrješnog začeća. Domaćih hodočasnika bilo je iz svih krajeva domovine, dok su od inozemnih skupina najbrojniji bili hodočasnici iz Australije, Italije, SAD-a, Češke, Njemačke, Slovačke, Francuske i Španjolske.

Na sam blagdan na Brdu ukazanja molila se krunica mira. Na večernjoj sv. misi sudjelovalo je oko 2 500 vjernika.

Za blagdan Bezgrješnog začeća Međugorje je posjetio i splitsko-makarski nadbiskup u miru msgr. Frane Franić.

Pred sam blagdan u Međugorju je boravio i nadbiskup austrijskog grada Salzburga msgr. Georg Eder. O njegovim dojmovima govorit ćemo u slijedećem broju Press Bulletin-a.

PROSLAVA BLAGDANA SV. NIKOLE

Na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca, u međugorskoj crkvi okupilo se mnoštvo djece na zajedničkom slavlju. I ove godine dolazak sv. Nikole unio je veliku radost u dječja srca. Njihovim molitvama, ushićenju i radosti nije bilo kraja. Sv. Nikola je i ovaj put nagradio dječju dobrotu, a one ne baš uvijek poslušne pozvao je biti boljima barem sada kad nam je Božić pred vratima.

DEVETNICA ZA BOŽIĆ

Kao dio priprave za Božić u svetištu Kraljice mira organizira se i molitvena devetnica koja započinje 16. prosinca. Osim uobičajenog večernjeg programa u crkvi, svaki dan se moli krunica na Brdu ukazanja u 14 sati.

NOVA GODINA

Molitveno bdjenje za Novu godinu održat će se i ove godine u međugorskoj crkvi. Bdjenje započinje u 22 sata, a završava se sv. misom u pola noći. To su dani kada se u međugorskom svetištu okupljaju ponajviše mladi. Stoga, ovom prigodom pozivamo sve mlade koji još razmišljaju gdje ispratiti jednu i dočekti drugu godinu da tu "najluđu" noć provedu sa svojim vršnjacima u svetištu Kraljice mira u Međugorju, te da kroz molitvu i pjesmu zajedno s Gospodinom krenu dalje u život.

ČETVRTI MEĐUNARODNI SUSRET SVEĆENIKA

Četvrti međunarodni susret svećenika održat će se od 30. lipnja navečer do 6. srpnja u podne 1999. Tema susreta je : "SVEĆENICI U MARIJINOJ ŠKOLI ! "

PROGRAM I TEME PO DANIMA SU SLIJEDEĆI:

- 30. VI., srijeda 18,00: molitva krunice

19,00 sv. misa,

22,00-23,00 klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu

- 1. VII., četvrtak "MOLITVA - ŽIVOT S BOGOM OCEM!" - vel. Cosimo Cavalluzzo

9.00 LAUDES LATINSKI

- 2. VII., petak "SVEĆENIK U SLUŽBI ŽIVOTA!" - Vel. Philip Reilly

-9.00 LAUDES LATINSKI

- 3. VII., subota "UNUTRANJE LIJEČENJE POTREBNO SVEĆENIKU!" Dr. Fernand Sanchez

-9.00 LAUDES LATINSKI

- 4. VII., nedjelja "SVEĆENIK U SLUŽBI RANJENOG ŽIVOTA!"- s. Elvira Petrozzi

-9.00 LAUDES LATINSKI

- 5. VII., ponedjeljak "MARIJA SLUŽBENICA ŽIVOTA !"- fra Jozo Zovko

- 9.00 -LAUDES LATINSKI

- 6. VII., utorak "IDITE I PROPOVIJEDAJTE RADOSNU VIJEST!"

-9.00 LAUDES LATINSKI

ZAVRŠETAK SA SVETOM MISOM U PODNE!

DNVENI PROGRAM:

9,00 Laudes latinski

9,30 predavanje i razgovor

11,00 stanka

12,00 molitva/stanka

16,00 predavanje

18,00 večernji program (krunica, misa, molitva za ozdravljenje)

22,00 - 23,00 klanjanje srijeda i subota.

PREPORUKE:

1. Ponijeti sa sobom: a. slušalice i mali radio sa FM frekvencijom.

b. Bibliju i po mogućnosti latinski brevijar

2. Svi susreti će biti u novoj dvorani iza crkve.

3. Ponijeti sa sobom albu i štolu.

4. Omogućit će se susret sa vidiocima i drugim svjedocima.

5. Organizirat će se odlazak i na Brdo ukazanja i Križevac, te sudjelovanje u večernjem programu.

6. Tko želi da župni ured organizira smještaj neka se javi na broj faxa 00387-88-651-888 ili 00387-88-651-444. Troškovi se mogu pokriti s dvije intencije dnevno.

U ime župnog ureda organizator ovog susreta je fra Slavko Barbarić.

I na koncu ovog Press Bulletin-a koji izlazi pred Božić, koristimo prigodu zahvaliti svim podupirateljima Informativnog centra "Mir" Međugorje na pruženoj pomoći tijekom ove godine. Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način, primjedbama, uputama i drugim oblicima suradnje pomogli našemu radu. Neka vam je svima sretan i čestit Božić i blagoslovljena Nova godina!

"Postoji li neka velika, a kratka molitva? Molitva od samo jedne riječi?

Veni - Dođi!

To je pramolitva.

Pramolitva Došašća - pramolitva za Duha". (K. Hemmerle)

Ušli smo u vrijeme koje zovemo Došašće. Ime vremena govori mnogo. Povezano je s ispunjenjem očekivanja, hoće li očekivanje uroditi dolaskom. Došašće dobija smisao samo onda ako nakon njega slijedi Božić, i to Božić vjerničkog srca. Za to novo iskustvo potrebno je saznati što je od krćanskog ponašanja izgubljeno, izblijedilo, te ga treba nanovo steći.

Naš život ne daje jasne odgovore na pitanje o Isusu Kristu, što je i tko je On za nas? Nismo, prema tome, pravi kršćani. Jer, duh i istina Kristova nije nam ušla pod kožu, da ne govorimo u srce i kosti i svaku poru našega bića. Stoga je vrijeme Došašća ozbiljno vježbanje koje nas oslobađa da iskreno možemo reći - dođi, Gospodine Isuse! To vježbanje je u obraćeničkom i molitvenom otvaranju Gospodinu koji je istina došao u svijet, ali ne dovoljno u moj osobni život. Gospa nam je u ovome od velike pomoći:"Draga djeco, ja vas želim voditi bliže svome Sinu!" Sadržaj njezinih poruka i preporuka oslobađa nas straha od Boga i hrabri da s radošću možemo uskliknuti - DOđI, GOSPODINE ISUSE!

fra Ivan Landeka

POSJET AMERIČKOG BISKUPA

Kao što smo javili u prošlom broju Press Bulletin-a pomoćni biskup Portlanda, američke savezne države Oregon i župnik župe St. Mary's Corvallis, msgr. Kenneth Steiner prvi put je u privatnom posjetu Međugorju boravio od 7. do 12. studenoga 1998.

Evo što je, između ostalog, kazao o svojim dojmovima o Međugorju:

"Ljudi su gladni i moraju otkriti duhovnu dimenziju u svome životu, koju im televizija, sekularizam i materijalizam ubijaju, te su mnogi zaista izgubili tu dimenziju. Svojim dolaskom u Međugorje hodočasnici otkrivaju tu duhovnu dimenziju i vraćaju se kući, pomažući drugima da je također postanu svijesniji. Pravo je čudo što ljudi ovdje doživljavaju i nose sa sobom u svoje obitelji i župne zajednice. Mnogi ne mogu ovamo doći iz različitih razloga, stoga su im potrebni svjedoci koji će im pomoći naći nutarnji mir i otkriti Boga. A mnogi tek kad se vrate kući postaju svijesni svega što im je ovdje Bog dao. To isto mogu reći o samome sebi. I ja sam postao svjestan da sam zaista ovim dolaskom blagoslovljen. Ovim dolaskom sam potpuno obnovljen. Postao sam svjesnji Kristove nazočnosti u sakramentima, u Crkvi, u Sv. pismu i uopće u ljudima.

U Međugorju sam dobio novu duhovnu motivaciju. Možda ponetko misli da mi biskupi i svećenici ne trebamo takve obnove. Taj nije u pravu jer nam je obnova zaista potrebna. Susreo sam mnoge svećenike koji su došli u Međugorje. Shvatili su bolje smisao svoga svećeništva. To je ono što ću ja osobno ponijeti sa sobom. Reći ću ljudima da je Međugorje mjesto gdje ljudi mogu ići i obnoviti se u svojoj vjeri. Susreo sam ovdje mnoge ljude s dubokom vjerom i žarkom molitvom. Shvatio sam da su ljudi, unatoč velikom trpljenju, ostali vjerni Bogu.

Ja sam ponovno otkrio Boga i to mi je dokaz da je Gospa ovdje. Upravo to je njezina zadaća. Ljudi ponekad ovamo dođu tražiti Mariju, ali nađu Boga. To je njezina želja, jer ona ne želi ništa za sebe, nego sve čini da ljudi bolje upoznaju njezina Sina Isusa. Gospa želi proširiti Božji mir među ljudima, među svojom djecom.

Ja pozivam sve one koji ovamo dolaze da postanu primjerom svim ljudima kad se vrate kući. Neka postanu pozivom na mir, molitvu i obraćenje. Svatko tko dođe ovamo susreo je već nekoga tko mu je dao dobro svjedočanstvo o Međugorju i pokazao u svome životu promjenu na bolje. Mi moramo biti svjedoci, moramo evangelizirati druge. To je naše poslanje: ljudima donositi radosnu vijest o Bogu koji spašava. Moramo donijeti Isusa i Gospu u ovaj svijet i pomoći ljudima shvatiti da je život u Bogu u ovome svijetu moguć i potreban svima. Mi moramo biti svjedoci onima koje je Gospodin poslao u naš život.

Ja ću moliti za svakoga od vas i neka vas Bog blagoslovi."

Fra Slavko se tijekom jutra 8 .studenog susreo s mnoštvom vjernika u sada priznatom molitvenom mjestu Heroldsbachu u kojemu su se događala ukazanja od 1949. do 1952. Međutim, sve je bilo zabranjeno skoro punih 50 godina. Prošle godine to mjesto je odobreno kao molitveno mjesto i sada tamo djeluje vel. Dietrich von Stockhausen koji je 18 mjeseci pomagao u radu s njemačkim hodočasnicima u Međugorju. Unatoč činjenici što su tamošnja ukazanja proglašena nevjerodostojnima, mnogi su ostali vjerni Marijinu pozivu na molitvu. Sada su radosni, budući da je Heroldsbach prihvaćen kao mjesto molitve. Vel. Dietrich svjedoči da sve više hodočasnika dolazi, a on je, nakon vlastitog iskustva u Međugorju uveo svakodnevni molitveni program kao u Međugorju. Istog dana poslije podne fra Slavko se susreo s vjernicima u Passau. To je već 8. put da se u tom gradu održava večernji molitveni program. Ovi susreti su već postali tradicijom i privlače mnogo vjernika.

"Iskustvo je posvuda isto: Marija, Kraljica Mira je potakla mnoge na molitvu, te oni i kod svojih kuća i u svojim župnim zajednicama nastoje nositi duh molitve." kazao je fra Slavko o svojim dojmovima po povratku u Međugorje.

U župi Međugorje proslavljen je blagdan Uzvišenja svetog križa. Križ na Križevcu okupio je unatoč lošem vremenu desetke tisuća vjernika. Nevrijeme nije pomutilo slavlje onih koji znaju što je križ: križ ne plaši nego hrabri. Upravo to je razlog što na Križevcu nismo vidjeli namrgođena lica, nego raspoložena.

Uskoro u Hrvatsku stiže Sveti Otac. On već godinama obilazi kršćane s križem-štapom u ruci.

Poruku koju donosi s križem u ruci, nije poruka zastrašivanja Bogom, nego poruka okrepe za zajedništvo s Bogom.

Sveti Otac je u Splitu na blagdan sv. Franje. Svetom Franji je Krist koji trpi vrlo važan za sve što se dogodilo u Franjinu svetačkom životu. On ne zaboravlja ni proslavljenog Gospodina. No, Franjin stvarni život započinje pred Raspetim. Stoga i njegovo siromaštvo nije nepodnošljiva misao, nego simpatično životno držanje.

Prema svjedočanstvu vidjelaca, Gospa im se ukazivala i s križem. Za nju koja nije samo Majka boli, križ nije povreda rana žalovanja, nego znak s kojim je ona nadvladala majčinsku bol gubitka svoga Sina. Stoga ona i kaže: "Molite pred križem, s križa dolaze mnoge milosti"! I na drugom jednom mjestu:"Neka križ bude na vidnom mjestu u vašoj kući"!

fra Ivan Landeka

ZADNJE REDOVITO UKAZANJE KRALJICE MIRA JAKOVU ČOLI, 12. RUJNA 1998.

Sa svojega putovanja po Americi, iz Miamia, Jakov nam je priopćio slijedeći tekst.

"U petak 11. rujna kod redovitog ukazanja Gospa mi je rekla da se posebno molitvom spremim za sutrašnje ukazanje jer će mi povjeriti 10. tajnu. U subotu 12. rujna Gospa je došla u 11,15 (po lokalnom vremenu). Kada je došla pozdravila me je kao i uvijek s Hvaljen Isus. Dok mi je povjeravala 10. tajnu bila je tužna.

Zatim mi je uz blagi osmijeh rekla: 'Drago dijete! Ja sam tvoja majka i bezuvjetno te volim. Od danas ti se neću ukazivati svaki dan, već samo na Božić, dan rođenja moga Sina. Nemoj biti tužan, jer kao majka ja ću biti uvijek s tobom i kao svaka prava majka nikada te neću ostaviti. Ti i dalje nastavi slijediti put moga Sina, put mira i ljubavi i nastoj ustrajati u poslanju koje sam ti povjerila. Budi primjer onoga čovjeka koji je upoznao Boga i ljubav Božju. Neka ljudi uvijek u tebi vide primjer kako Bog djeluje na ljude i kako Bog preko njih djeluje. Ja te blagosivljem svojim majčinskim blagoslovom i zahvaljujem ti što si se odazvao mome pozivu'. Ukazanje je završilo u 11,45."

P.S. U kratkom telefonskom razgovoru s fra Slavkom Barbarićem Jakov je rekao da je dugo plakao i da je vrlo tužan.

Prema svjedočanstvu vidjelaca njih troje još ima svakodnevna ukazanja: Vicka, Marija i Ivan. Njima je Gospa povjerila 9 tajni.

PROSLAVA BLAGDANA UZVIŠENJA SV. KRIŽA

Blagdan Uzvišenja sv. križa svečano je proslavljen i ove godine na brdu Križevac 13. rujna. U nazočnosti više od 10 tisuća inozemnih i domaćih vjernika svečanu sv. misu predvodio je profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i gvardijan franjevačkog samostana u Zagrebu dr. fra Ivan Dugandžić zajedno s 50 svećenika. Kao i svake godine rijeke hodočasnika slijevale su se u Međugorje već tijekom noći. Mnogi od njih su prešli pješice stotine i stotine kilometara, neki i bosonogi. Ni vjetar, ni kiša nisu spriječili vjernike sudjelovati na misnom slavlju, na kojemu je upravo zbog vremenskih nepogoda sudjelovalo manje vjernika nego što je to uobičajeno.

Ovo je prigoda upoznati vas s kratkom poviješću Križevca i križa na njemu podignutog. Oko kilometar zračne linije od međugorske crkve uzdiže se brdo Križevac, koje se nadovezuje na brdo Crnicu i s njim tvori kut. Na njegovom vrhu (520 m nadm. visine) tadašnji župnik fra Bernardin Smoljan i Međugorčani podigli su 8,56 m visoki armiranobetonski križ. U križ su urezali riječi: "Isusu Kristu Otkupitelju ljudskoga roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove". U samo križište su ugrađene moći dobivene za tu prigodu iz Rima - komadić križa kojeg kršćani štuju kao križ na koji je bio raspet Isus Krist, a čiji se najveći dio čuva u crkvi Santa Croce di Gerusalemme u Rimu. Križ je dovršen 15. ožujka 1934. godine. Kasnije se ustalio običaj da se na njegovu podnožju slavi sveta misa prvu nedjelju nakon Male Gospe u spomen Uzvišenja Svetog križa. Križevac ne privlači tolike hodočasnike ni zbog prirodne ljepote ni zbog znamenitosti na njemu podignutog križa, nego samo zato što mnoštvo ljudi tvrdi da su nakon početka međugorskih ukazanja vidjeli na tom križu razne svjetlosne i druge "znakove". Svi su ih oni povezali s Gospinim ukazanjima, s porukom međugorskih ukazanja - mirom između Boga i čovjeka i između ljudi. Shvatili su da put do toga mira neizostavno vodi preko križa. Mnogi su upravo na tom brdu pronašli mir i svoj put do Boga. U svoje hodočasničke pobožnosti i praksu uključili su i štovanje križa. Penjući se teškim, gotovo nemogućim putom do križa na Križevcu, hodočasnici obavljaju pobožnost Križnog puta. Zato je pokraj puta uz brdo Križevac postavljeno petnaest brončanih reljefa, a na svima je i Gospin lik. Gospa prati Isusa, a i nas na križnom putu života.

RASPORED LITURGIJE

Obavještavamo sve hodočasničke skupine i pojedince koji hodočaste u Međugorje da je svakodnevni večernji program u crkvi, u zimskom vremenu, od 17 do 20 sati (u 17 sati krunica, 18 sati sv. misa, blagoslovne molitve i treći dio krunice).

Klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu je srijedom i subotom od 21 do 22 sata, a četvrtkom neposredno nakon večernje sv. mise. Klanjanje i molitva pred križem Gospodinovim je svakog petka u crkvi nakon večernje sv. mise. Svake nedjelje u 15 sati moli se krunica mira na Brdu ukazanja, a svakog petka u isto vrijeme Put križa na Križevcu. Prigoda za sv. ispovjed je svaku večer najmanje sat prije početka molitvenog programa. Ovaj raspored se primjenjuje od 14. rujna 1998.

Sv. mise za različite jezične skupine održavaju se tijekom jutra, shodno prethodnom dogovoru.

Sve obavijesti u svezi s molitvenim programom u svetištu Kraljice mira u Međugorju, kao i druge obavijesti, možete dobiti u uredu informacija na tel. +387 88 65 19 88 u vremenu od 09 - 17 sati. Ovim putom molimo i sve organizatore hodočasničkih skupina da po dolasku u Međugorje obavijeste svoje hodočasnike o mogućnosti dobijanja potrebnih informacija u uredu informacija, koji se nalazi ispred župne kuće, a ne u župnom uredu.

OBRAZOVNI TEČAJEVI

S početkom školske godine Informativni centar započeo je s tečajevima za strane jezike kao i obuku za rad na računalima. Namjera nam je učiniti dostupnim sve ono što je korisno našim mladima, a u okviru je naših mogućnosti.

UZ JUBILARNI 100. BROJ PRESS BULLETIN-A

Dok sjedam za računalo napisati nekoliko prigodnih riječi za ovaj jubilarni broj, pada mi na pamet da bi najbolje bilo samo prepisati ono što smo napisali u uvodu za nulti broj Press Bulletin-a 23. studenog 1994. I danas vrijede jednaki razlozi njegova postojanja.

Nije bilo lagano doći do ovoga stotog broja. Stajalo nas je to velikog truda, ali smo radosni zbog odjeka koji je Press Bulletin našao kod vas. Njime smo se više povezali s vama i razbistrili situaciju oko događanja u Međugorju prenoseći što vjernije službeni stav svetišta Kraljice mira. I nadalje ostajemo na istoj crti.

Ovom prilikom na poseban način želim zahvaliti dvoma ljudima koji zajedno sa mnom od početka rade u Informativnom centru. To je gospođa Marija Dugandžić i gospodin Stipe Ćavar. Marija Dugandžić je, uz ostale mnogobrojne poslove koje radi u Informativnom centru, provela mnogo vremena na sastavljanju svakog pojedinog broja Press Bulletin-a. U vaše, svoje i u ime svetišta od srca joj na tome zahvaljujem. Stipe Ćavar se savjesno brinuo za tehniku kojom je Press Bulletin stizao do vas. Hvala mu kao i Mariji.

Uz dvoje gore navedenih ljudi u međuvremenu nam se priključio i Krešimir Šego, veliki hrvatski pjesnik. On je zadužen za izdavačku djelatnost našega centra. Kasnije nam se priključio i gospodin Ivo Šego koji svojim znanjem također sudjeluje u izlasku brojeva Press bulletina. Iskreno mu hvala.

Gore navedeni ljudi su, dakle, uredništvo Press Bulletin-a. Uz Božju i Gospinu pomoć nadam se da će i dalje savjesno uređivati svaki novi broj ovoga našega glasila. A mi ćemo ga svi zajedno i nadalje čitati i širiti dalje.

Neka vam Kraljica mira bude i nadalje svjetlo i putokaz u životu.

fra Miljenko Stojić, ravnatelj Informativnog centra "Mir"

U svojoj poruci od 25. kolovoza Gospa govori i potiče na molitvu. Na prvi pogled to je jedini sadržaj ove poruke. No zadnja rečenica poruke :"molite dok vaš život ne postane molitva", stavljavlja molitvu u okvire bez kojih je molitva prazna riječ. Gospa nam nalaže molitvu koja se ne izdvaja iz života, nego bezuvjetno pripada životnoj praksi, sadržaju i smislu života. Jer nam takav molitveni život nalaže, moramo pozorno promotriti svoj molitveni život i molitveni sadržaj. Pri tome nema bolje literature od Isusove pouke o molitvi u 6. Poglavlju Matejeva evanđelja. Isusove upute o molitvi upućuju da je molitva traženje mogućnosti da čovjek svojom sličnošću s Bogom postaje Bogu bliz. Molitva, dakle, služi kršćaninu da na putu života, koji je put prema Bogu, ne izgubi iz vida svoj cilj. Kad na putu prema Bogu, Boga vidi kao svoj cilj, njegovo putovanje životom biva prožeto iskustvom koje ga ne čini teretom njegovu bližnjem. Naprotiv! Razvija se i raste, unatoč svekolikoj težini, radost te nastaje skladan život u kojem je teško razlučiti koji je njegov dio molitva. Gospina je prvotna želja životni sklad i molitva je pomoćnica u čovjekovu trudu da ostvari životni sklad. U tom smislu Gospa nas poziva, molite, molite, molite...

fra Ivan Landeka

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca kolovoza u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljeno je 202 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 4 707 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 152 svećenika dnevno.

Nabrojit ćemo neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom mjeseca kolovoza posjetili Međugorje: Poljska, Hong Kong, Austrija, Njemačka, Slovačka, Češka, Brazil, Italija, Francuska, Koreja, Rumunjska, Meksiko, Slovenija, Mađarska, Karibi, Koreja, Libanon, Ukrajina, Makedonija, Aruba, Švedska, Beligija, Nizozemska, Paragvaj, Južnoafrička Republika, Argentina, Španjolska, Portugal, Sibir, Kanada, Gabon, Engleska, Irska, Švicarska, Belgija, Sjedinjene Američke Države i, dakako, Hrvatska.

PAPA PO DRUGI PUT DOLAZI U HRVATSKU

Sveti Otac Ivan pavao II po drugi put posjećuje Hrvatsku. To je izuzetno važan trenutak za našu crkvenu i nacionalnu povijest. Mnogi međugorski hodočasnici pitaju nas za način kako sudjelovati na susretu sa Svetim Ocem bilo u Mariji Bistrici 3. listopada ili u Splitu 4. listopada 1998. Župni ured Međugorje ima mogućnost osigurati ulaznice potrebne za sudjelovanje na susretu sa Sv. Ocem. Stoga obaviještavamo sve inozemne hodočasnike koji žele sudjelovati na jednom od ovih susreta da nas do 15. rujna 1998. obavijeste kako bi na vrijeme mogli osigurati ulaznice.Svoje prijave možete izvršiti na broj faxa:-387 88 651 444 ili e-mailom: medjugorje/mir@medjugorje.hr. Ovo vrijedi samo za one hodočasnike koji imaju već organiziran prijevoz autobusima, a ne za hodočasnike koji bi namjeravali putovati osobnim vozilima.

SEMINARI POSTA I MOLITVE

U molitvenoj kući "Domus pacis" u Međugorju, kao dio priprave za Božić, tijekom Došašća održat će se tri seminara posta i molitve. Sveti Otac Ivan Pavao II. u svojoj enciklici "Evanđelje života" poziva nas: "... vratite se postu i molitvi u odvažnosti i poniznosti...", a i sama Gospa u svojim porukama toliko puta nas je pozvala na post i molitvu. Jednom je čak rekla: "... postom i molitvom i ratovi se mogu zaustaviti..." Stoga pozivamo sve one koji se žele što dublje pripraviti za blagdan Kristova rođenja, da sudjeluju na ovim seminarima, budući da su oni, bogati iskustvima, uistinu prava prigoda za to. Seminari će se održati u slijedećim terminima:

SUSRET S DOBROČINITELJIMA

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca srpnja u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljeno je 88 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 3183 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 103 svećenika dnevno.

Nabrojit ćemo neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom mjeseca srpnja posjetili Međugorje: Poljska, Kostarika, Karibi, Austrija, Njemačka, Latvija, Slovačka, Češka, Brazil, Italija, Francuska, Koreja, Australija, Novi Zeland, Rumunjska, Meksiko, Slovenija, Mađarska, Čile, Nizozemska, Argentina, Španjolska, Portugal, Kanada, Engleska, Irska, Švicarska, Belgija, Sjedinjene Američke Države i, dakako, Hrvatska.

MEĐUNARODNI MOLITVENI SUSRET MLADIH

Već tradicionalni, 9. međunarodni molitveni susret mladih održan je od 31. srpnja do 6. kolovoza 1998. Tema ovogodišnjeg seminara, na kojem je sudjelovalo oko 25 000 mladih, bila je "O dođi stvorče duše sveti". Mladima su govorili: fra Slavko Barbarić, don Cosimo Cavaluzzo, s. Elvira, p. Hans Buob, p. Andrea Gasparini, fra Jozo Zovko, te međugorski vidioci.

SEMINAR ZA UNUTARNJE OZDRAVLJENJE

U molitvenoj kući "Domus pacis" u Međugorju održat će se seminar za unutarnje ozdravljenje od 16. do 21. kolovoza 1998. Voditelji seminara su svećenici s posebnim darom u službi ozdravljenja. Seminar se na poseban način preporučuje osobama koje imaju obiteljskih poteškoća. Prijave se mogu izvršiti u uredu informacija svetišta na broj telefona +387 88 651 988 svakoga dana u vremenu od 9 do 18 sati.

MOLITVENO-OBRAZOVNI SEMINAR

Molitveno-obrazovni seminar na temu: "Hodočašće - dio našega vjerničkog hoda" održat će se od 28. veljače do 5. ožujka 1999. u hotelu "Sunce" u Neumu. Šesti molitveno-obrazovni seminar trajat će šest dana umjesto uobičajenih pet. Prva četiri dana, naime bit će kao i do sada ispunjena molitvom, predavanjima i razmjenom iskustava, dok će predzadnji dan u cijelosti biti posvećen duhovnoj obnovi. Kao i svake godine i ovaj seminar završit ćemo zajedničkim hodočašćem u Međugorje.

Nedjelja, 28. 02. 1999.

Okupljanje

19,00 Euharistija (fra Tomislav Pervan - Provincijal hercegovačkih franjevaca)

20,00 Večera

Ponedjeljak, 01. 03. 1999.

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

09,00 Predavanje: "Dokument Sv. Stolice o hodočašću u 2000.", prof. dr. Adalbert Rebić

10, 00 Stanka

10,30 Rad u skupinama na temu iz predavanja

12,00 Ručak

15,00 Susret s predavačem

16,00 Stanka

16,30 Susret s fratrima (fra Ivan Landeka, fra Slavko Barbarić, fra Miljenko Stojić, fra Leonard Oreč, fra Jozo Zovko, fra Svetozar Kraljević, fra Branimir Musa......)

17,30 Krunica

18,00 Misa (fra Jozo Zovko)

Večera

20,30 Različita izvješća

Utorak, 02. 03.1999.

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

09,00 Predavanje: "Osobitosti hodočašća u velika marijanska svetišta", p. Stanis³aw Kania

10,00 Stanka

10,30 Rad u skupinama na temu iz predavanja

12,00 Ručak

15,00 Susret s predavačem

16,00 Stanka

16,30 Susret s vidiocima

17,30 Krunica

Misa (fra Ivan Bradvica)

Večera

20,30 Klanjanje (fra Ivan Landeka)

Srijeda, 03. 03. 1999.

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

09,00 Predavanje: "Kako oblikovati hodočašće u Međugorje", dr. fra Slavko Barbarić

10,00 Stanka

10,30 Rad u skupinama na temu iz predavanja

12,00 Ručak

15,00 Susret s predavačem

16,00 Stanka

16,30 Rad u skupinama - zaključci

17,30 Krunica

Misa (fra Svetozar Kraljević)

Večera

20,30 Zajednički susret - zaključci (Izjava)

Četvrtak, 04. 03. 1999. - Molitveni dan

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

9, 00 Predavanje, razgovor, molitva

12,00 Ručak

15,00 Predavanje, razgovor

17,30 Krunica

18,00 Misa (fra Slavko Barbarić)

Svečana večera

Petak, 05.03.1998.

07,30 Jutarnja molitva

08,00 Doručak

09,00 Polazak za Međugorje

Odlazak na Brdo ukazanja

(Odlazak na Križevac - fakultativno)

Predavači na ovogodišnjem seminaru su:

Prof. dr. Adalbert Rebić - rođen 1937. u Humu na Sutli (Hrvatska). Filozofski studij pohađao je u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, Teološki fakultet na Gregoriani, te Biblijski institut. Od 1968. profesor je biblijskih znanosti i orjentalnih jezika (hebrejski, arapski, sirsko-aramejski) na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povremeno je predavao na bogoslovnim učilištima u Zadru i đakovu. Na fakultetu je organizirao i vodio financijsko poslovanje, bio glavni urednik Bogoslovne smotre, te pročelnik Biblioteke Fakulteta. Od 1972. predsjednik je Hrvatskog mariološkog instituta, te je organizirao hrvatsku sekciju na međunarodnim mariološkim kongresima u Rimu, Malti, Zaragozi, Kevelaeru, Huelvi i Cestohovi.

U izdavačkoj kući "Kršćanska sadašnjost" djeluje kao urednik biblijskih izdanja, a o d 1994. kao direktor "Kršćanske sadašnjosto", te glavni urednik religijskog leksikona u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža" u Zagrebu. Od 1991. do 1996 Predstojnik je ureda za progrnanike i izbjeglice pri Vladi Republike Hrvatske. Tijekom 1995. bio je ministar bez lisnice u Vladi Republike Hrvatske. Odlikovan visokim odlikovanjima od Predsjednika Republike i Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti. Objavio je 15 značajnijih djela, te uredio 11 zbornika mariološke tematike. Surađivao je u teološkim časopisima u zemlji i u inozemstvu s oko 430 naslova. S različitih jezika je preveo 26 knjiga. Od 1970. član je Prebendarskog zbora zagrebačke Prvostolnice. Od 1966. organizirao i vodio putovanja po Svetoj zemlji (oko 50 puta). Član Društva Hrvatskih književnih prevoditelja, član Društva umjetnika Hrvatske, redoviti član Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu, član židovskog kulturnog društva "Šalom Freiberger" u Zagrebu, član redakcije međunarodnog teološkog časopisa "Communio".

p. Stanis³aw Kania pijarist. Rođen 24. 02. 1948. u Poljskoj. Završio je filozofiju, teologiju i povijest Crkve na Bogoslovnom Institutu u Krakowu, te Katoličkom Universitetu u Lublinu. Zaređen za svećenika 1973. Rektor je Sjemeništa, te tajnik Provincije od 1982. - 1985. Utemeljio je Bratovštinu Majke Božje Pobožnih škola o kojoj skrbi kao kapelan. Godine 1985. utemeljio je SOS za djecu siromašnh obitelji i obitelji s poteškoćama o kojoj i danas brine kao dušobrižnik. To je mjesto gdje djeca mogu učiti, igrati se, te naći pomoć liječnika, psihologa i dušobrižnika. Rektor je samostana u Krakowu.

Već 13 godina dolazi u Međugorje. Od 1988. ravnatelj je i izdavač međugorskog časopisa "Znak Mira", te drugih knjiga i publikacija koje pišu o Međugorju. Od 1986. redovito organizira i vodi hododočašća u Međugorje.

Dr. fra Slavko Barbarić - rođen 1946. u Dragićini, Bosna i Hercegovina. Teologiju studira u Visokom, Sarajevu i Schwazu. Zaređen je za svećenika 1971. Doktorirao je 1982. na području religijske pedagogije. Od 1982. nalazi se u Međugorju. Piše knjige i članke duhovnog sadržaja. Radi u Svetištu. Voditelj je mnogobrojnih duhovnih vježbi i predavanja. U mnogim krajevima svijeta održao je nebrojene susrete na temu međugorskih događanja.

Broj mjesta je ograničen prostorom, a svake je godine broj sudionika sve veći. Stoga vas molimo da što prije, a najkasnije do konca studenog prijavite svoj dolazak na molitveno - informativni seminar. Prijave izvršiti na broj faxa + 387 88 651 444 ili puetm e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr ( s naznakom za Informativni Centar) ili pak u uredu informacija svetišta.

Bit će organizirano simultano prevođenje za sve jezične skupine. Cijena smještaja, prijevoza i seminara je 315 DEM po osobi u dvokrevetnoj sobi (dan više!). Dodatak za jednokrevetnu sobu je 40 DEM. Plaćanje će se vršiti po dolasku u hotel organizatoru seminara. Postoji mogućnost organiziranog prijevoza od zračne luke Split do hotela "Sunce" u Neumu. Svi oni koji trebaju prijevoz 28. veljače neka najave točno vrijeme svog dolaska i broj leta Udruzi "Međugorje - Mir" u Splitu najkasnije do konca studenog na broj faxa + 385 21 36 13 54. Zadnjeg dana bit će organiziran prijevoz od Neuma do Međugorja. Sa sobom treba ponijeti radio sa slušalicama radi simultanog prevođenja. Radio sa slušalicama moći će se nabaviti i tijekom seminara.

Kad odrasli danas kažu riječ "mladi", onda ta riječ uz mnoga očekivanja nosi i nešto gorčine. Čak i onda kad se govori o vlastitoj djeci. No, zaboravlja se da su upravo odrasli stvarali barem dio onoga svijeta kojeg danas zovemo "mladi".

U župi Međugorje smo neposredno pred "Molitvenim tjednom mladih". Dosadašnjih godina susret se pokazao istinskim okupljalištem mladih koji Boga poznaju i ne zadovoljavaju se površnom vjerom. Isus Krist kojeg traže i nalaze i žele ga još dublje upoznati postaje suputnikom na njihovu životnom putu,osoba s pravom glasa u njihovim planovima, predodžbama o svijetu i čovjeku. Njegov primjer i riječ dodiruje njihov život i biće. Isus postaje osobom koje se ne treba plašiti, pred kojom ne treba drhtati. To plodi potrebnim povjerenjem i prema Isusu i prema Crkvi. A povjerenje je uvjet zrele vjerničke prakse i na drugoj strani plod življene duhovnosti.

Marijina nazočnost kroz ukazanja stere put Gospodinu. U njezinoj blizini Isusa je lakše naći, slijediti isvoj život zaodjenuti njegovim evanđeljem. Ovo je iskustvo mnogih mladih i starijih i na njihovo svjedočasntvo se možemo osloniti.

fra Ivan Landeka

PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. JAKOVA

Blagdan sv. Jakova, zaštitnika župe Međugorje, svečano je proslavljen 25. srpnja. U nazočnosti velikog broja vjernika svečanost je započela procesijom s kipom zaštitnika iz župne crkve prema parku u kojem je svečano euharistijsko slavlje predvodio fra Tomislav Pervan, Provincijal hercegovačkioh provincije.

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

SEMINAR ZA SVEĆENIKE

"BEDEM LJUBAVI"

IZJAVA SUDIONIKA DRUGOG MEĐUNARODNOG SUSRETA SVEĆENIKA

Nas 150 svećenika iz 15 zemalja sudjelovali smo u Trećem međunarodnom susretu "Svećenici u Marijinoj školi", koji se održao od 30. lipnja do 6. srpnja 1998. u Međugorju. Na završetku našega susreta želimo radosno saopćiti svima što smo ovih dana doživjeli . Molitvom, slavljenjem euharistijskog slavlja, izlascima na Podbrdo i Križevac te predavanjima, koja su upriličena za ovaj susret, okupljeni oko Marije, Majke našega svećeništva, Kraljice mira, obnovili smo svoje svećeničko zvanje i svijest svojega poslanja u kontekstu priprave za treće tisućljeće.

Duboko zahvalni Bogu po Kraljici mira za sve što smo doživjeli, izjavljujemo:

-Ostajemo poslušni sv. Ocu i cijeloj Crkvi glede stava prema događajima u Međugorju i čekamo konačni stav Crkve.

-Sve Vas bratski pozdravljamo i obećajemo da ćemo svojim molitvama i odanim radom pokazati da smo vjerni sinovi sv. Crkve i vjerni suradnici u izgradnji Kristova Kraljevstva u duhu Marije Kraljice mira.

NOVO O MEĐUGORJU

Proslavili smo 17. obljetnicu Gospina ukazanja. Ponovno smo uronili kroz liturgiju i molitvu u tajnu Božje nazočnosti i majčinske Gospine ljubavi. Deseci tisuća hodočasnika hrlili su na brda molitve i slavili Euharistiju. Pokorničko i obraćeničko raspoloženje pred ispovjedaonicama. Tisuće hodočasnika pješaka iz bliza i daleka. Među njima mladi i djeca, ali i oni vremešniji. Mnoštvo vjernika iz najudaljenih krajeva svijeta. Ova 17. obljetnica bila je slika svih predhodnih šesnaest.

Na 17 obljetnicu Gospa nam se obratila kratkom, ali znakovitom porukom. To je poruka koja u sebi krije zahvalnost i toplinu, neposrednost i blizini. Gospa nas u ovoj poruci ne želi učiti, ne želi biti ni mudrija ni umnija od nas. Umjesto toga Ona nas blagoslivlje i zahvaljuje. Ta jednostavnost kojom biva jedna od nas, još nam bolje očituje kako se Ona u počecima mogla i htjela Bogu otvoriti i biti ispunjena radošću unatoč udarcima koji su slijedili jedan za drugim.

Gospa se ne boji ni iz nebeske slave biti jedna od nas.

Za nas je ova Gospina poruka prigoda sjetiti se nekih njezinih poruka predhodnih obljetnica.

Zvala nas je na molitvu krunice da se pobjede nedaće koje sotona želi nanijeti katoličkoj Crkvi.

Slijedio je poziv da župa bude oaza mira, čista i očuvana. Zvala nas je nakon toga da upoznamo mir koji Bog nudi i ljubav koja je Bogu odana i ugodna. Molila nas je da ostvarujemo poruke koje nam daje, radovala se i zahvaljivala za molitve, žrtve i dolaske. Nije propuštala zvati nas da se otvorimo obraćenju.

Hvala ti, sveta Majko, Kraljice Mira!

fra Ivan Landeka

PROSLAVA 17. OBLJETNICE GOSPINIH UKAZANJA U ŽUPI MEÐUGORJE

Tijekom proteklih 17 godina Gospina nazočnost u međugorskoj župi, preko hodočasnika se širila svijetom. Unatoč ratnim događanjima koja su pogodila našu domovinu, Gospina poruka mira doticala je i najudaljenije krajeve svijeta i učinila Međugorje župom svijeta. Potvrda tomu je i nazočnost oko 100 000 vjernika koji su za 17. obljetnicu posjetili Međugorje. Nabrajati zemlje iz kojih su došli vjernici hodočastiti Kraljici mira gotovo je nemoguće. One najbrojnije skupine su došle iz: Njemačke, Francuske, SAD-a, Češke, Irske, Engleske, Austrije, Italije, Belgije, Slovenije, Slovačke, Španjolske, Rumunjske, Koreje, Argentine, Meksika, Puerto Rica i Brazila. Najbrojnija je bila skupina od 2 000 poljskih hodočasnika u pratnji više od 50 svećenika. Uz Poljake izuzetno su brojni bili i naši hrvatski hodočasnici od kojih su mnogi bosonogi došli u Međugorje moliti za mir Mariju - Kraljicu mira.

Zbog različitosti jezičnih skupina tijekom jutra 24. i 25. lipnja svete mise su slavljene na 16 jezika. Tijekom samo dva dana, 24. i 25. lipnja podijeljeno je 50 000 sv. pričesti.

Večernju sv. misu uoči obljetnice, 24. lipnja predvodio je fra Miro Šego uz koncelebraciju 195 svećenika iz 26 zemalja. Na sv. misi je bilo nazočno oko 30 000 vjernika.

Večernju sv. misu na samu obljetnicu na kojoj je sudjelovalo više od 50 000, vjernika predvodio je fra Mate Dragićević. Koncelebriralo je 250 svećenika iz tridesetak zemalja.

Uoči 17. obljetnice Gospinih ukazanja, 24. lipnja održana je sedma po redu "Hodnja mira". Započela je u 7 sati molitvom i blagoslovom hodočasnika ispred franjevačkog samostana na Humcu. Hodočasnici, njih oko 7. 000, pošli su prema Međugorju u 7, 00 sati, noseći Presveti Oltarski Sakrament . Nakon dolaska u Međugorje hodočasnici su se okupili ispred crkve u kratkoj zajedničkoj molitvi. "Hodnja mira" zamisao je koja se rodila u srcima međugorskih hodočasnika i prijatelja Međugorja u najžešćim danima rata - 1992. godine. Taj molitveni hod od 13 km odgovor je na nemir, nasilje i mržnju, te poticaj istinskom miru i pomirenju.

REDOVITO GOSPINO UKAZANJE VIDJELICI IVANKI

Vidjelica Ivanka Ivanković Elez imala je redovito godišnje ukazanje 25. lipnja 1998. Prema svjedočanstvu samih vidjelaca njih četvoro (Vicka, Marija, Ivan i Jakov) imaju još uvijek svakodnevna ukazanja, dok Mirjana i Ivanka ukazanje imaju jedanput godišnje. Prigodom svog posljednjeg svakodnevnog ukazanja 7. svibnja 1985. Gospa je, povjerivši joj posljednju 10. tajnu, Ivanki kazala da će tijekom cijelog svog života imati ukazanje jedanput u godini i to na obljetnicu ukazanja. Tako je bilo i ove godine. Ukazanje, koje je trajalo šest minuta, Ivanka je imala u svojoj obiteljskoj kući. Nakon ukazanja Ivanka je rekla: "Gospa je bila radosna. Preporučila sam joj sve ljude, a Ona je nakon toga svima podijelila svoj blogoslov. Gospa mi je govorila o svim tajnama. Pozvala nas je da u ovo vrijeme molimo za obitelji, a na poseban način za one obitelji koje imaju bolesnike. Gospa nas je pozvala da otvorimo svoje srce i da zahvaljujemo njezinu Sinu što nam je dao ovoliku milost. Na koncu nam se Gospa zahvalila na molitvama i ljubavi."

ODRŽAN NACIONALNI MARIOLOŠKI SIMPOZIJ U MARIJI BISTRICI

17. OBLJETNICA GOSPINIH UKAZANJA U ŽUPI MEĐUGORJE

Čovjek je od početka postavljao sebi pitanje, tko je on? To pitanje se ponavlja u različitim vremenima i okolnostima do današnjeg dana. Različiti oblici razmišljanja i promijenjene okolnosti prisiljavali su čovjeka da odgovori iznova na ovo sudbinsko pitanje postojanja.

Pitanje korisnosti čovjekova života uvijek je igralo važnu ulogu u traženju mogućih odgovora. No, znamo iz prošlosti i sadašnjosti da čovjek ograničen na korisnost i nekorisnost vrlo brzo postaje potcijenjen, te iz toga nužno proizilaze zloporabe na svim područjima života.

Kao kršćani tražimo odgovor na pitanje: tko je čovjek? U tom traženju za nas Biblija ostaje pouzdan izvor:"Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih" (Post 1,27). Čovjek je slika Božja zbog svog Tvorca, i to što je muško ili žensko nije slučajnost, nego je i tim određenjem slika Božja. Traženje odgovora tko smo, na temelju Biblije i iskustva vjere, neće nam uštedjeti još mnoga pitanja. Sv. Augustin, tražeći odgovore o čovjeku, sažeo je u jednu rečenicu mukotrpnost traženja:"Postao sam sam sebi pitanjem".

Drugo jedno pitanje, ovom već postavljenom jednako važno, jest, što bi čovjek trebao biti? Odgovor na ovo pitanje postaje tim žurnije što se javno mnijenje sve više povija pred vlašću genokrata. Poznajući povijesni razvoj malo je vjerojatno da čovjek neće uskoro postati genetski materijal. Pohlepa za moći i profitom stvorit će nove običaje i pokušati ih učiniti pravnim normama. Profit je zadani cilj i k njemu će se ići najkraćim putem. Legalno ili ilegalno.

Zadaća kršćana neće biti nikako lagana. Usprotiviti se takvom mogućem razvoju bit će moguće ako se povratimo na pojam i sliku čovjeka koji je u bitnim elementima opisan u životu Isusa Krista. Isus je slika Božja i On je slika i pojam čovjeka.

Gospine riječi da nas želi voditi svome Sinu, sadržavaju poziv na povratak Isusu Kristu. Sadržavaju i uputu gdje se može naći i upoznati izvorni pojam ljudske osobe i njezina ostvarenja. Uvažavanje ovih Gospinih riječi štiti nas od samovoljnih predodžbi o Bogu i čini nas sposobnima oprijeti se zloporabi ljudske egzistencije motivirane voljom za moći. K tome, Gospa nas u povratku Isusu Kristu upućuje na Isusovu životnu praksu molitve, posta, pomirenja, ljubavi prema ljudima, miroljubivosti.

fra Ivan Landeka

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca svibnja u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljeno je 107 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 3248 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 104 svećenika dnevno.

Nabrojit ćemo neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom mjeseca svibnja posjetili Međugorje: Poljska, Kostarika, Meksiko, Austrija, Njemačka, Indonezija, Hong Kong, Latvija, Slovačka, Češka, Brazil, Italija, Francuska, Koreja, Australija, Novi Zeland, Rumunjska, Meksiko, Slovenija, Bugarska, Mađarska, Čile, Nizozemska, Švedska, Argentina, Španjolska, Portugal, Kanada, Libanon, Engleska, Irska, Švicarska, Belgija, Sjedinjene Američke Države i, dakako, Hrvatska.

MISIJSKO PUTOVANJE FRA SLAVKA BARBARIĆA

Na poziv međugorskih hodočasnika i prijatelja Međugorja fra Slavko Barbarić posjetio je Brazil od 5. do 12. svibnja 1998. Odražano je nekoliko molitvenih susreta na kojima je fra Slavko govorio o međugorskim porukama mira uz uobičajeni "međugorski" molitveni program. Na susretima je sudjelovalo nekoliko tisuća vjernika, a neke od njih prenosile su lokalne radio postaje. Evo što je fra Slavko Barbarić, između ostalog, rekao o svojim dojmovima nakon povratka iz Brazila:

"Brazil, iako za nas zemlja vrlo daleka i nepoznata, nije ostala netaknuta međugorskim događanjima. Ovaj put sam se ponovno uvjerio koliko je međugorska poruka zahvatila i koliko je donijela plodova u ovoj zemlji punoj suprotnosti koja ima preko 150 milijuna stanovnika. Jedan dio je vrlo bogat, drugi veći dio živi pristojno, ali se susreće vrlo mnogo siromašnih i još više onih koji žive u potpunoj bijedi, u tzv. favelama. Ima mnogo onih koji se u ime Isusa Krista hvataju u koštac s duhovnom i materijalnom bijedom, te pomažu na različite načine i tako čine Crkvu nazočnom. Mnogi siromašni i bijedni Crkvu doživljavaju kao znak nade. Ipak, sva nastojanja dobrih i odanih ljudi ostaju ponekad samo kapljica dobrote i ljubavi koja se jadva i primjećuje u životu onih koji su zahvaćeni duhovnim i materijalnim siromaštvom i bijedom.

Prvo odredište mojega putovanja je Quixada, grad udaljen oko 200 km od Fortalezze, na sjeverozapadnoj obali Brazila. U tom gradu prijatelji Međugorja održavaju svoj Drugi marijanski kongres pod naslovom "Duh Sveti sići će na Tebe" - Marija uzor nade u novonastalom marijanskom svetištu, Gospe od Sertao. Tom prigodom susreo sam utemeljitelja tog marijanskog svetišta msgr. Adelia Giuseppea Tomasina, biskupa Quixada koji mi je o nastanku svetišta, između ostaalog, kazao i ovo:

Mislim da je bio blagdan Gospe od Karmela. Slavio sam misu u katedrali. Bilo je mnogo svijeta i kao obično molio sam molitvu vjernika. Nakon sv. pričesti čistio sam kalež i iznenada sam spustio čelo na oltar. Onda sam otišao sjesti. Iznenada, ne znam kako bi mogao to protumačiti, došla mi je u svijest slijedeća riječ: "Zašto nisi pomislio sagraditi kuću mojoj Majci?" I vidio sam jedno svetište među stijenama, na mjestu koje se izdiže nad Sertaom. Nisam znao kako bih trebao reagirati na ovu čudnu riječ. Razlog je jednostavan: Nisam znao je li to nadahnuće ili plod moje mašte. Poznajući samoga sebe, bio sam više uvjeren da je to plod moje mašte. I kad sam trebao reći "Idite u miru i neka vas Gospodin prati", došle su mi ove riječi: "Molim vas, sjednite malo!" Nazočni su se čudili. Sa sigurnošću su mislili: Opet jedan govor ili neke druge napomene!

ISKUSTVO MEĐUGORJA BISKUPA GERARDA DIONNA

U Međugorje neprestano dolaze biskupi sa svih strana svijeta privučeni snažnim Gospinim govorom. Krajem travnja u posjetu nam je bio Gerard Dionn iz Edmonsona, New Brunswick iz Kanade. Tom je prilikom izjavio slijedeće.

"Prvi sam put u posjetu Međugorju za koje sam čuo od hrvatskih franjevaca koji rade u mojoj biskupiji u Ontariu. Tako sam u zadnjih sedamnaest godina, ne samo od njih, neprestano slušao da se Gospa ovdje ukazuje svaki dan. Bilo je sve to za mene prilično iznenađujuće i nisam znao trebam li vjerovati ili ne, budući da svi ovi događaji još nisu službeno potvrđeni.

Ove godine slavim pedesetu obljetnicu svoga svećeničkog ređenja. Jedna skupina hodočasnika koja je namjeravala putovati u Međugorje zamolila me je da im budem duhovni vođa na tom putovanju. Bio je to za mene jedan lijep dar, jer sam se već odavno želio svojim očima uvjeriti što se to tamo događa.

Sve ono što sam ovdje vidio za vrijeme svoga boravka duboko me se dojmilo. Nešto slično teško je naći na nekom drugom mjestu. U srce mi se duboko usjekla vjera ovdašnjih ljudi, posjećenost sv. mise i duh požrtvovnosti. Gledao sam ljude kako se u nebrojenom mnoštvu penju na brda na koja se nije lako popeti, ispovjedaju se, mole. Bili su sa svih strana svijeta. Teško je zato zaključiti da je sve to slučajno, da je ovo obično mjesto i da se ovdje ništa nije dogodilo. Po mom mišljenju samo vjera može voditi ove ljude ovamo, vjera koja se osvjedočila na nečem konkretnom.Može se sve to usporediti s Lourdesom i Fatimom. Naravno da ja ne mogu izricati konačni sud, to spada samo na mjesnoga biskupa. Ipak, po plodovima koje vidim, mogu reći da se ovdje zbilja događa nešto posebno. Nisu franjevci ti koji privlače ljude. I ja u svojoj župi imam franjevce, pa se ništa posebno ne događa. Bog je onaj tko ovamo privlači ljude.

Često sam razgovarao s onima koji su bili u Međugorju. Neki su dolazili i po više puta, iako je pud dug i vrlo skup. Nastojali su novim žarom svjedočiti svoju vjeru. Bog u njihovim srcima i u srcima drugih preko svoje Majke budi novu nadu. Vjerujem da se ona ovdje ukazuje. Ne znam kako bih drugačije objasnio fenomen koji se ovdje živi. Nije moguće da je đavao na djelu, budući da se ljudi mole. Isto tako ne može sve ovo biti jedna obična prijevara. Ljude se može varati kratko, ali ne punih sedamnaest godina i ne milijune ljudi. Vjerujem da se ovdje nešto posebno događa zbog plodova. Ne može biti toliko dobrih plodova na lošem stablu.

Promatrajući liturgijski život u župi Međugorje nisam zapazio ništa posebno. To je svakodnevni uobičajeni život Crkve. Misa se slavi kao i na drugim mjestima. Nema tu ništa posebnoga. Sinoć smo imali klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Sve je bilo tako jednostavno: nekoliko riječi, nekoliko pjesama, baš onako kako to Crkva traži. Ljude to toliko privlači da su spremni satima provesti na koljenima. Mi to isto činimo i u našim crkvama, ali ljudi ne dolaze u ovolikom broju. Zašto? Ne mogu odgovoriti drugačije nego da je Bog ovdje prisutan na poseban način.

Želi bih da župa Međugorje i nadalje ustrajno svjedoči svoju vjeru kroz molitvu i post. Ako su oni spremni odogovoriti na Gospin poziv, lakše ćemo to učiniti i mi koji dolazimo sa strane. Na njoj je zaista velika odgovornost. Nadam se da će je uspješno podnijeti i ostati jednostavna kao i do sada. Mnogi hodočasnici koji su ovamo dolazili nose u svojim srcima uspomenu na vjeru i na gostoljubivost koju su susreli u međugorskoj župi. Velika je čast za ovu župu da ju je Gospa pohodila na poseban način i da je progovorila hrvatskim jezikom. Nadam se da to župa Međugorje i čitav hrvatski narod nikada neće izgubiti iz vida.

SMRT GOJKA ŠUŠKA, HRVATSKOG MINISTRA OBRANE

U Zagrebu je 3. svibnja 1998. umro hrvatski ministar obrane Gojko Šušak. Svoj je život neprestano nastojao provoditi u skladu s načelima svoje katoličke vjere. Izgradio je u sebi jaku ličnost, tako da su ga poštivali i prijatelji i neprijatelji. Često je svraćao u međugorsko svetište kao i svaki drugi hodočasnik. Umro je opremljen sakramentima umirućih. Sprovod mu nije bio sajam taštine, nego još jedno svjedočenje kršćanske vjere. Pokopan je ispraćen tisućama ljudi uz vjerski obred, pod znakom križa i s krunicom na svome vratu. Bilo je to potpuno suprotno od onoga kako se obično pokapaju suvremeni političari, ali potpuno istovjetno kako su se pokapali poginuli hrvatski branitelji tijekom ogorčene borbe za slobodu zadnjih godina.

Statistike kojima raspolažemo pokazuju da su se hodočasnici nakon ratnih godina ne samo vratili u Međugorje, nego da njihov broj sve više raste. Prvi mjeseci 1998. to potvrđuju i najavljuju da će se broj hodočasnika još više povećati i doseći broj iz 1990. kad je u Međugorje došao najveći broj hodočasnika. Unatoč protivljenjima, negativnoj propagandi koja od početka prati fenomen Međugorja, svetište živi svoj život. To nam svima, župi, vidiocima, hodočasnicima, organizatorima hodočašća,svećenicima koji rade u svetištu i onima koji prate hodočasničke skupine nalaže konkretne zadaće. Te zadaće nisu nikakva novost, ali ih treba nanovo savjesno i iskreno ispuniti.

Gospa koja govori i uči kršćanskom životu, stavlja u prvi plan Boga i želi da i mi to učinimo. Ona nam nudi svoj pomoć tako što nas poziva na put pomirenja, molitve, posta i obraćenja. Srž svih njezinih poruka je Evanđelje njezina Sina. Isus Krist je središte. Stoga nas ona i upućuju da se odlučimo za Boga, da se klanjamo njezinu Sinu, da čitamo Sveto pismo, da molimo pred križem, da slavimo Euharistiju. Gospa svraća pozornost ne na sebe, nego na Isusa Krista.

Ovakva pouka u vjeri obvezuje sve nas da dobro poslušamo Gospin vjeronauk, da se usredotočimo na bitno i ne dopustimo da manje važne ili sporedne stvari i događaji dobiju dominirajuće značenje. Pozivam sve prijatelje i štovatelje Kraljice Mira da kroz godinu koja je pred nama nastave ponizno služiti Kraljestvu Božjem. Samo u takvom služenju mogu se ostvariti Gospine želje.

fra Ivan Landeka

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca travnja u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljeno je 99 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 2147 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 71 svećenik dnevno.

Nabrojit ćemo neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom mjeseca travnja posjetili Međugorje: Poljska, Japan, Meksiko, Austrija, Njemačka, Mađarska, Latvija, Slovačka, Češka, Brazil, Italija, Francuska, Koreja, Australija, Novi Zeland, Rumunjska, Meksiko, Slovenija, Bugarska, Mađarska, Nizozemska, Švedska, Argentina, Španjolska, Portugal, Kanada, Libanon, Engleska, Irska, Švicarska, Belgija, Sjedinjene Američke Države i, dakako, Hrvatska.

POSJET KANADSKOG BISKUPA

Koncem travnja Međugorje je posjetio i msgr. Girard Dionn, biskup u miru Edmonsona, New Brunswick iz Kanade. O njegovim dojmovima izvjestiti ćemo u slijedećem broju Press Bulletin-a.

MISIJSKO PUTOVANJE FRA SLAVKA BARBARIĆA

Marija Pavlović-Lunetti

Ovo istraživanje dopušta neka razmišljanja:

Za vrijeme ovog istraživanja ustanovili smo da ta iskustva uzrokuju promjene nekih bioloških paramatera koji se mogu mjeriti.

-osobna anamneza,

za vrijeme izazivanja sjećanja na iskustvo ukazanja pomoću hipnoze.

-dinamičko grafičko/respiratorno registriranje ECG;

Rezultati će biti objavljeni nakon potpune analize podataka i nakon upotpunjavanja nekih vidova istraživanja.

Ne samo u danima Velikog tjedna i uskrsnog vremena nego i crkvene godine, nameću nam se pitanja o Isusu Kristu, njegovu poslanju, značenju. Neka od njih ostaju neodgovorena. I onda kad nam se učini da smo blizu odgovoru, opet se nešto ispriječi. Tako smo trajno izloženi zahtjevima njegova života i riječi na jednoj strani i nejasnoćama na drugoj. Nismo u stanju u svemu odgovoriti svojim ljudskim sredstvima. No, dar vjere samo je djelomice cilj dosegnut ljudskim sredstvima. Milost je stvarno sredstvo. To nas baš uvijek ne veseli kao što nije veselilo ni Isusove učenike i suvremenike.

Tako primjerice, kad se govori o vjeri u njegovo uskrsnuće, jako je zanimljiv put apostola i učenika do prihvaćanja njegova uskrsnuća. Vjera u uskrsnuće postupno se utvrđivala u njihovu srcu. I to nekim svojim redom i vremenom. Nije sve bilo završeno onog uskrsnog jutra. Sjetimo se praznog groba, sumnje da je netko ukrao njegovo mrtvo tijelo, onda Toma, Emaus,Isusov dolazak učenicima dok su pripremali zajutrak na obali jezera.K tome i optužba protiv apostola da su ga oni ukrali za vrijeme dok je grob bio osiguran. Proći će malo više vremana do trenutka kad će Petar na trgu javno očitovati vjeru da je Isus živ, da je uskrsnuo.

Put vjere koji su morali prevaliti učenici nije ni nama uskraćen i treba ga prijeći. I to nije kao prijelaz preko rijeke, nego traje i treba znati da se ne događa u dahu te da ćemo se susretati s novim pitanjima i odgovorima.

Jednodušno slavljenje Uskrsa sve Crkve veliko je svjedočanstvo i ohrabrenje. Crkva se jedanput godišnje na poseban način okupi oko Uskrsloga premda je svaki put okupljena na sakramente, molitvu, sakupljena u nazočnosti Njegovoj. Stoga naše slavljenje Uskrsloga ne počinje i ne završava kalendarskim Uskrsom. Ne završava ni završetkom uskrsnog vremena na svetkovinu Duhova. Iz dobro pripravljenog i vjernički proslavljenog uskrsnog dana crpe se snaga i odgovori na mnoga pitanja života i vjere.

Gospa je u središtu apostolskog zbora koji promišlja tajnu i značenje Isusova uskrsnuća. Ona je to i danas. Danas s nama to promišlja i daje nam valjane upute i savjete. S njom je naš put vjernički jednostavniji. Njezino suputništvo s Crkvom i svakim pojedincom je dragocjena milost.

fra Ivan Landeka

USKRS U MEĐUGORJU

Tijekom Velikog tjedna i za sam Uskrs u Međugorje su neprestano pristizale nove skupine hodočasnika koje su se u ovdje željele pripraviti i ujedno proslaviti najveći kršćanski blagdan Uskrs. U međugorskom svetištu Uskrs je proslavilo oko desetak tisuća hodočasnika. Zbog ovako velikog broja vjernika liturgija Velikog četvrtka, obred Velikog petka i subote organizirali su se na devet jezika - za svaku jezičnu skupinu posebno. Među inozemnim hodočasnicima najbrojnije skupine bile su iz: Austrije, Njemačke, Italije, Amerike, Francuske, Argentine, Poljske, Češke, Španjolske, Mađarske, Rumunjske, Meksika, Nizozemske, Australije, Libanona, Kanade, Novi Zeland, Belgija, Slovenija i Slovačka. Izuzetno brojni tijekom svih ovih dana su bili i hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, kao i iz okolnih župa koji su došli u Međugorje na uskrsnu ispovjed. O tomu koliko je hodočasnika posjetilo Međugorje uskrsnih dana govori i činjenica da je svake večeri tijekom večernjeg molitvenog programa u trajanju od tri sata ispovijedalo u prosjeku 20 - ak svećenika.

Na Uskrs je Provincijal hercegovačkih franjevaca fra Tomislav Pervan blagoslovio statuu "Uskrsnuće", djelo i dar suvremenog slovenskog kipara Andreja Ajdiča. Brončana statua visine je 6 metara i privremeno je postavljena iza župne crkve. Oko "Uskrsnuća" uskoro će se urediti i molitveni prostor, tako da ovo vrijedno umjetničko djelo bude poticaj na molitvu i duhovni život. Minjatura "Uskrsnuća" darovana je Sv. Ocu Papi prigodom njegova pastoralnog posjeta Sloveniji.

POSJET DVOJICE BISKUPA

Pred Uskrs Međugorje su posjetila i dva biskupa: msgr. John Dew iz Novog Zelanda i msgr. Donald Montrose iz Sjedinjenih Američkih Država. Evo što su tom prigodom kazali o svojim dojmovima:

"Prvi put sam za Međugorje čuo od svojih župljana. Oni koji su dolazili u Međugorje, vratili su se s dobrim plodovima: duhom molitve, posta, vratili su se sakramentalnom životu i postali aktivni članovi župne zajednice. Utemeljene su mnogobrojne molitvene skupine. Ja sam došao sa skupinom hodočasnika koja je posjetila i svetu zemlju. Ovi događaji u Međugorju ostavili su dubok dojam na mene. Sve mi se čini tako naravno i normalno. Ne vidim nikakvih nastranosti. Ljudi govore o ukazanjima na jednostavan način i veliki broj vjernika nastoji živjeti Gospine poruke. Meni osobno veoma su korisna iskustva posta i molitve. Na poseban način ću nastojati naći vrijeme za molitvu prije svete mise. Sve ću to pokušati ponuditi i župama moje biskupije. A vi ovdje, u župi Međugorje, molite i postite i budite apostoli ljubavi u svakodnevnom životu. Ovo je priprema svih nas za kršćansku proslavu Velikog jubileja." - kazao je msgr. John Dew, pomoćni biskup Wellingtona iz Novog Zelanda.

"Prvi put sam došao u Međugorje prije nego sam postao pomoćnim biskupom. Sada sam došao na poziv jedne skupine hodočasnika. Ovdje osjećam osobitu Gospinu nazočnost. Vidim veliki broj vjernika koji su posjetiliMeđugorje da se vraćaju s obnovljenom vjerom, obnovljenim iskustvom molitve, posta, ispovjedi, sv. mise i klanjanja. Onaj norod koji je vjeran Gospi, vjeran je i Crkvi. Marijanska pobožnost je vrlo važna. Moja poruka vama u župi Međugorje je: Živite poruke, ljubite Gospu, ljubite Euharistiju, nemojte zanemariti ispovjed, nađite vrijeme za molitvu, izmolite svaki dan barem jedan dio krunice. Svima vam obećajem svoju molitvu i blagoslov. Posebno želim moliti za franjevce, jer ovo što se ovdje događa je veliko i franjevci imaju veliku odgovornost. Znam za sve vaše muke i poteškoće, ali ustrajte u dobru." -kazao je msgr. Donald Montrose, biskup Stocktona iz Sjedinjenih Američkih Država.

Pred nama su dani Velikog tjedna. Gospa nas u poruci od 25. ožujka potiče da promišljamo i živimo ono što nam Isus govori. Poruka nas konkretno poziva na post i odricanje. Ako nam se ove dvije preporuke učine dobro poznate, a tvrde, onda bi bilo dobro znati čemu služe, prije nego što ih možda otpišemo. Post i odricanje imaju sasvim određen cilj. Dobijaju svoju puninu kad nas vode snažnijem iskustvu Božje blizine. Budući da to ne uspijeva kako bismo mi željeli, to nam kazuje da se između nas i našeg cilja nešto ispriječilo. Gospina je želja da se to ukloni i da upoznamo ljepotu Božje blizine.

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca ožujka u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljeno je 46 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 1 224 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 40 svećenika dnevno.

Nabrojit ćemo neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom mjeseca ožujka posjetili Međugorje: Poljska, Japan, Meksiko, Austrija, Njemačka, Slovačka, Češka, Brazil, Italija, Francuska, Koreja, Australija, Rumunjska, Brazil, Slovenija, Bugarska, Mađarska, Nizozemska, Švedska, Argentina, Portugal, Kanada, Švicarska, Belgija, Sjedinjene Američke Države i, dakako, Hrvatska.

"BEDEM LJUBAVI"

"Bedem ljubavi", pokret majki za mir, organizira molitvenu devetnicu tijekom devet zadnjih subota u mjesecu. Drugi takav susret je bio 28. veljače 1998. kada su se majke, supruge, sestre i prijatelji okupili na zajedničkoj molitvi u crkvi sv. Jakova u Međugorju. Na poseban način molilo se za sve poginule i nestale u proteklom ratu kao i za optužene Hrvate u Haagu. Nakon sv. ispovjedi uslijedilo je Euharistijsko slavlje.

Koristimo prigodu zahvaliti se velikom broju inozemnih hodočasnika koji su se majkama i suprugama pridružili u molitvi za hrvastke branitelje. Inozemnim hodočasnicima oni nisu nepoznati. Naprotiv. Međugorski su hodočasnici postali veliki prijatelji hrvatskoga naroda i njegovi veliki dobročinitelji tijekom domovinskog rata. Naša stradanja doživljavali su kao svoja, naše potrebe kao svoje. Za našu malu zemlju mnogi u svijetu su čuli upravo od međugorskih hodočasnika i dali svoj doprinos napaćenom pučanstvu naše domovine u, za nju, najtežim trenucima. A župljani župe Međugorje, majke i supruge s kojima su zajedno molili i svi oni koji su osjetili njihovu ljubav, brigu i skrb, trajno ih nose u svojim molitvama i zazivlju na njih Božji blagoslov.

TEČAJEVI POSTA MOLITVE

Tijekom korizme održano je 5 seminara posta i molitve u molitvenoj kući Domus pacis. Na seminarima je sudjelovalo oko 230 hodočasnika različitih jezičnih skupina. Seminare je vodio fra Slavko Barbarić.

Obavještavamo sve hodočasničke skupine i pojedince koji hodočaste u Međugorje da je svakodnevni večernji program u crkvi, u ljetnom vremenu, od 18 do 21 sat (u 18 sati krunica, 19 sati sv. misa, blagoslovne molitve i treći dio krunice).

Klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu je srijedom i subotom od 22 do 23 sata, a četvrtkom neposredno nakon večernje sv. mise. Klanjanje i molitva pred križem Gospodinovim je svakog petka u crkvi nakon večernje sv. mise. Svake nedjelje u 15 (16) sati moli se krunica mira na Brdu ukazanja, a svakog petka u isto vrijeme Put križa na Križevcu. Prigoda za sv. ispovjed je svaku večer s početkom molitvenog programa ili za vrijeme liturgije na nacionalnom jeziku.

Sv. mise za različite jezične skupine održavaju se tijekom jutra, shodno prethodnom dogovoru.

Sve obavijesti u svezi s molitvenim programom u svetištu Kraljice mira u Međugorju, kao i druge obavijesti, možete dobiti u uredu informacija Svetišta na tel. +387 88 651 988 u vremenu od 08 - 20 sati svakim danom. Ovim putom molimo i sve organizatore hodočasničkih skupina da po dolasku u Međugorje obavijeste svoje hodočasnike o mogućnosti dobijanja potrebnih informacija u ovom uredu, koji se nalazi pokraj suvenirnice župnog ureda, a ne u župnom uredu.

Odlomci sv. Pisma koje čitamo u korizmenom vremenu potiču na obnovu i obraćenje. Jednako tako i dijelovi Biblije koji se čitaju kroz ostatak crkvene godine. Poruke Kraljice Mira također nam govore o istoj temi i pozivaju da se potpunoma odlučimo za Boga. Poruke Kraljice Mira naglašavaju dakle isto i vode nas prema cilju koji je Isus Krist.

To stalno ponavljanje istoga počinje nas pomalo smetati. Osobito nas smeta ako rijeđe razmišljamo o svom vjerničkom poslanju u svijetu u kojem živimo. Naglašavanje potrebe za obnovom počinje tim više smetati što rijeđe trošimo snagu, svoj život učiniti sličnijim Isusovu životu.

Pitamo se, jesmo li mi doista loši i zli ljudi? Zaslužujemo li da se o nama iznova uvijek govori kao o nezrelim i nedovoljno odraslim osobama? Nismo li možda izloženi prestrogoj kritici propovjednika i učitelja duhovnog života? Nelagoda koju osjećamo slušajući one koji nam govore o vjeri daje nam pravo zaključiti da ima pretjerivanja. Ponekad stječemo dojam da i Isus pretjeruje. Učenici i apostoli bili su dakle u sličnoj situaciji.

Apostoli nisu bili loši i opaki ljudi. O njima se može govoriti kao o uredenim ljudima i prije susreta s Isusom i odaziva njegovu pozivu da ga nasljeduju. No, tek im je neposredni susret s Isusom otvorio oči za ono što nisu znali o sebi i o Božjim planovima.

Ne bismo ni za sv. Franju mogli kazati da je prije svog obraćenja bio zločinac ili nevjernik. A sv. Franjo je, ipak, postao ono što on jest iz susreta s Isusom koji ga šalje da popravi Crkvu. Ovo isto bismo mogli kazati za mnoge velike žene i muževe crkvene povijesti. Svi, pak, koji se bave duhovnošću ne izostavljaju govoriti o obnovi i obraćenju. Zašto?

Ako jednom jelu nedostaje samo jedan važan začin, to nije jelo koje ćemo sa zadovoljstvom jesti. Samo jedan, naizgled mali, momenat u pripravljanju promijeni ukus i učini jelo manje ukusnim, čak i neukusnim.

Slično je s našim vjerničkim životom i vjerničkim svjedočenjem. Samo jedna malenkost može postati smetnjom drugima u njihovu kršćanskom rastu u sazrijevanju. To se nama može učiniti sitnicom. Drugima to nije malenkost. Ima osoba kojima smetaju i sitnice i krupne stvari. To, pak, ne smije biti razlogom da i te sitnice uklonimo te ne budu smetnjom drugima.

Samo ova činjenica dovoljan je razlog da prihvaćamo poticaje na obraćenje. Druga jednako važna stvar jest - zbog samih sebe činiti svoj život iz dana u dan sličnijim životu Učiteljevu.

Upravo to želi i Gospa upućujući nas neprestano na ono što je Isus govorio.

fra Ivan Landeka

Koncem veljače 1998. Međugorje je posjetio pomoćni biskup Canberre iz Australije msgr. Patrick Power. Evo što je tom prigodom kazao:

"Svećenik sam već 33 godine, a biskup 12 godina. Moja majka je bila uistinu divna žena i vrlo pobožna prema Djevici Mariji. Moj otac je posebno štovao lurdsku Gospu. Ja sam rođen 11. veljače upravo na blagdan lurdske Gospe. Bio sam i u Lourdesu, ali sam ovdje doživio nešto posebno. U siječnju 1993. sudjelovao sam u molitvenom programu u Canberri na kojem su sdujelovali fra Slavko Barbarić i Ivan vidioc. Bio sam duboko dirnut onim što sam čuo i vidio. Poruka koju je Ivan rekao i način na koji je to učinio, vrlo me se dojmio. Govorio je o miru molitvi, obraćenju, pokori, postu i dubokoj vjeri. To su poruke koje sam toliko puta čuo i prije i govorio o njima, ali ona jednostavnost kojom se sve to izreklo bila je za mene iznimno važna. Sjećam se kako je moja majka to sve doživjela. To je bio za nju neopisiv doživljaj. U svibnju 1993. bio sam u Rimu. Nakon toga sam s dubrovačkim biskupom Želimirom Puljićem došao u Dubrovnik, budući da sam imao tri dana slobodna. Mi smo prijatelji još od 1972. kada smo se susreli za vrijeme studija u Rimu (1972. -1975.). Dakle, u svibnju 1993. iskoristio sam vrijeme i došao u Međugorje "incognito". Bio je još rat. Nije bilo mnogo hodočasnika. Međutim, mnoge stvari su me se dojmile. Već tada sam bio biskup, ali nisam došao ovamo kao biskup. Ostao sam privatna osoba. Slavio sam misu. Ovo je drugi put da dolazim u Međugorje. Ovaj put sam došao sa skupinom iz Australije, te sa sestrom i njezinim troje djece. Nisam došao s nikakvim posebnim očekivanjima, ali je ovo vrijeme zaista vrijeme velike milosti. Ja želim biti iskren. Ovaj put sam došao zbog moje obitelji. Kad sam se vratio kući nakon mog prvog posjeta napisao sam i jedan članak o svojim iskustvima. Bilo je vrlo dobro. Iako sam sada tu zbog svoje obitelji, moram priznati da je Gospa i za mene pripravila mnoge milosti. Našao sam duboki mir, posebno nakon što sam čuo Vickino svjedočanstvo. Osjetio sam onaj isti mir, koji sam osjetio 1993. kad sam prvi put čuo govor o porukama. Ovo mi sve pomaže ponovo se odlučiti za svoje zvanje kao svećenik i za svoju službu kao biskup. Međugorje je MIR. Ja sam iskusio unutarnji mir i o tome sam svjedočio svima u skupini s kojom sam došao. Kada vidim što se događa u našoj skupini, kako se ljudi vraćaju vjeri, molitvi, ispovijedi, onda moram preporučiti mnogima da dođu ovdje. Iznimno mi je važno iskustvo ispovijedi i večernjeg molitvenog programa, te susreti s vidiocima. Ne samo ja, nego i msgr. Kennedy, koji je ovdje bio nekoliko puta, preporučuje vjernicima dolazak u Međugorje. Ja želim reći: Hvala. Hvala vjernicima i svećenicima koji ovdje rade. Vaše svjedočanstvo vjere, ljubavi, molitve i gostoprimstva za nas hodočasnike vrlo je važno."

MOLITVENO-OBRAZOVNI SEMINAR

Molitveno-obrazovni seminar za voditelje molitvenih i hodočasničkih skupina, kao i Centara mira diljem svijeta održan je u Neumu od 9. do 13. ožujka 1998. U radu seminara, na temu "Međugorski duhovni pokret", sudjelovalo je oko 150 sudionika iz 17 zemalja. Svrha ovih seminara, koji se održavaju već petu godinu za redom, jest bolje upoznavanje i razmjena iskustava onih koji rade s hodočansicima u Međugorju i u svojim sredinama.

Na koncu seminara donesena je zajednička Izjava koju su, kao zajednički dokument, usvojili sudionici seminara.

U zajedništvu molitve i druženja 150 voditelja molitvenih skupina iz 17 zemalja, slušali smo predavanja o duhovnim pokretima općenito (Marianne Tigges iz Bonna), međugorskom duhovnom pokretu u Crkvi danas (Dirk Grotheus iz Muenstera) i o doprinosu Međugorja novoj evangelizaciji (Ivan Dugandžić iz Zagreba).

U radu po jezičnim skupinama, te u razgovoru s predavačima došli smo do ovih zaključaka:

1. Zahvalni smo Bogu što u našem vremenu daje svojoj Crkvi nove poticaje Duha koji ponekad prerastaju u prave duhovne pokrete. Sretni smo što se i Međugorje može označiti kao duhovni pokret u današnjoj Crkvi.

2. Smatramo svojom dužnošću čuvati izvornost međugorskog duhovnog pokreta i pružati svjedočanstvo autentičnog kršćanskog života temeljenog na Gospinim porukama koje izriču srž Evanđelja, kako bismo dali svoj doprinos obnovi Crkve.

3. Da bi duhovni pokret, proizišao iz Gospinih poruka, dobio još veće značenje, naglašena je potreba steranja puta miru u svijetu i mjesnoj Crkvi kojoj župa Međugorje pripada.

MIRJANINO GODIŠNJE VIđENJE

Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je redovito godišnje viđenje 18. ožujka 1998. Gospa se, naime, Mirjani prestala svakodnevno ukazivati 25. prosinca 1982. Tada joj je Gospa, povjerivši joj posljednju desetu tajnu, obećala da će ukazanje imati tijekom cijelog svog života i to 18. ožujka. Tako je bilo i ove godine.

Ukazanje je trajalo između 4 i 5 minuta. Gospa joj je govorila o tajnama, blagoslovila je sve nazočne i dala je slijedeću poruku:

"Draga djeco!

Pozivam vas da budete moja svjetlost, da rasvjetlite sve one koji još žive u tami, da ispunite

njihova srca Mirom, mojim Sinom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!"

Jedna nadarena kiparica našla bi uvijek neki izgovor kako ne ostvariti nadahnuća za svoj umjetnički rad. Grižnja savjesti zbog te činjenice pretvorila se u san koji se neprestanice ponavljao: Nakon svoje smrti našla se ta umjetnica u nekoj u crno dekoriranoj dvorani. Neprestanice je plakala. Oko nje na zidovima bile su, naime, izložene one sklupture koje je propustila napraviti za života. (K. Seidl) Ova, iz života uzeta slika, govori jako mnogo. Uzeta sama za sebe govori mnogo. U svijetlu vremena (Korizme) i svijetlu posljednje Gospine poruke govori još izraženije i poticajnije. Isus govori o čitanju i prepoznavanju znakova vremena. Ispravno čitanje znakova vremena spada u osnovna pozitivna obilježja kršćanskoga zivota. Jednako važno za vjernički zivot je i znanje što je vrijeme. "Vrijeme je novac", čuje se sve češće. I čovjek se sukladno tome počne ponašati. No, je li život samo ono što se novcem može kupiti, namaknuti i priuštiti. Vjernik našeg vremena znade da nije lagano steći ili zaraditi. I to je umijeće - znati steći. Teškoće nastaju redovito tada kad čovjek sve svoje nade položi u stjecanje; stekne, ali nije zadovoljan. Slično stanje beznađa zna zahvatiti i onog koji uspije i onog koji posrne u stjecanju.

Pouka Korizme je sasvim jednostavna: ne propuštati i ne prečuti nadahnuća Duha Svetoga koja se očituju u Božjoj riječi liturgijskim znakovima. Za uspjeh u ovakvim odlukama ne postoje vidljiva jamstva. Postoje, pak, jasne upute:"Molite da ne padnete u napast", "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta"," Samo se Bogu jedinom klanjaj i njemu jedinome služi", "Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga". Sve ove riječi kazao je Isus nakon 40-dnevnog posta i molitve u pustinji.

Gospa nam u svojoj zadnjoj poruci i ne želi nešto drugo kazati, osim ovoga.

fra Ivan Landeka

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca siječnja u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljeno je 30 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebrirao je 664 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 23 svećenika dnevno.

Nabrojit ćemo neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom mjeseca prosinca posjetili Međugorje: Poljska, Austrija, Njemačka, Slovačka, Češka, Brazil, Italija, Francuska, Koreja, Sjedinjene Američke Države i, dakako, Hrvatska.

POSJET BRAZILSKOG NADBISKUPA

U posjetu župi Međugorje, od 25. do 28. veljače 1998. bio je i nadbiskup Krieger iz Brazila. Na večernjoj sv. misi 27. veljače propovijedao je okupljenim vjernicima. Propovijed donosimo u cijelosti:

"Ja sam biskup Murillo Krieger, nadbiskup grada Maringa iz Brazila. Prošlo je već osam godina odkako nisam bio u Međugorju. Za mene je velika radost biti zajedno s vama ovdje, jer Međugorje je uvijek ostalo u mome srcu. Budući da sam ovdje s vama zasigurno biste željeli saznati sve ono što jedan nadbiskup misli o Međugorju. Vidim Međugorje kao jedan dar i odgovornost. Međugorje je dar i milost. Gospa daje svima onima koji ovdje dođu mogućnost pronaći istu ljubav i nježnost koju je očitovala u Kani Galilejskoj. Gospa nam se približava i traži od nas činiti "... sve ono što vam On kaže..." I poslužitelji u Kani Galilejskoj učinili su sve ono što su od njih tražili i napunili su vrčeve vodom.Tako je i Isusu bilo moguće učiniti prvo čudo u Kani. Kada bi naša srca bila otvorena i spremna koračati Kristovim putem, sve ono što je Gospodin želio učiniti preko Međugorja zasigurno bi već učinio. Zar je tako teško darovati naše srce Isusu Kristu? Međugorje je velika odgovornost. To sam shvatio odmah, od prvog trenutka, kročivši na tlo Međugorja. To je bilo u svibnju1985. odmah nakon moga biskupskog posvećenja. Gledajući i slušajući vidioce zaključio sam: Oni trebaju naše molitve da bi mogli biti vjerni svome poslanju. Od tog trenutka odlučio sam njima posvetiti prvu krunicu moga svakodnevnog Ružarija. To je moj mali dar. Time im pružam podršku i pomoć, jer oni imaju važno poslanje koje se očituje u predstavljanju Međugorja u odnosu na župu i Crkvu u svijetu. Zahvaljujem se vidiocima za njihovu raspoloživost i otvorenost milosti Božjoj. Zahvaljujem i franjevcima za njihovo posvećenje i ustrajnost u ovom pastoralnom radu. Zahvaljujem vama u Župi Međugorje, jer ste odgovorili u velikom broju na Gospin poziv. Vi ne možete ni zamisliti koliko je važna uloga ove župe za Crkvu i za svijet. Neka vas Gospodin sve blagoslovi. Gospa, Kraljica mira neka prati svojim zagovorom vas, vaše prijatelje i braću u Međugorju."

POSJET VOJNOG NADBISKUPA

Dana 1. ožujka 1988. župu Međugorje posjetio je vojni nadbiskup SAD-a. Evo što je tom prigodom rekao:

"Ja sam Edwin O'Brien, nadbiskup odgovoran za cjelokupnu vojsku Sjedinjenih Američkih Država. To je odgovornost za sve američke vojnike, bez obzira gdje se oni nalaze kao i za vojne bolnice, te za sva diplomatska predstavništva. Ovu službu sam započeo u rujnu1997. Nedavno sam postao nadbiskupom. Moja zadaća je posjećivati američke vojnike tamo gdje se nalaze. Bio sam na Pacifiku, sada sam u Europi ( Italija, Njemačka, Engleska, Belgija, BiH ). Za Božić sam posjetio Sarajevo i bio sam vrlo razočaran što mi već tada nije uspjelo doći u Međugorje. Čuo sam toliko puta u Americi o Međugorju. Mnogi su me ljudi pitali jesam li bio u Međugorju. Ja sam morao odgovoriti: Ne! Nisam imao prigodu. U Rimu sam boravio od 1985. do 1990., ali nisam došao. Kad sam bio u Sarajevu pitao sam svoje odgovorne mogu li posjetiti Međugorje. Danas sam ovdje. Činjenica da sam slavio sv. misu u župnoj crkvi sv. Jakova za mene je veliki privilegij. Čuo sam o Međugorju mnogo dobrih stvari. Mnoga su srca posvjedočila svoju promjenu na bolje. Mnogi govore o svojemu obraćenju. Bio sam vrlo kratko u Međugorju. Sada već planiram svoj drugi posjet Međugorju. Želio bih otići na Podbrdo, mjesto ukazanja, ali nemam vremena i to me smeta. Sretan sam da sam ovdje danas slavio sv. misu, molio pred Gospinim kipom. Nadam se, da me Gospa razumije. Odlučio sam da ću drugi put imati više vremena biti ovdje. Učinit ću sve ono što i drugi hodočasnici čine. Sve ću učiniti da moj slijedeći posjet bude već ovoga ljeta. Do tada ostanimo povezani u molitvi za mir u svijetu."

Proteklih dana dobili smo mnoštvo pisama u kojima nas vjernici pitaju o nekim čudnim stvarima (prestanak ukazanja, objavljivanje tajni, navodni pozivi na strogi post....). Mi ne znamo tko je tvorac te pomutnje vjernicima i kome to treba. To svakako nije ni dobro, ni potrebno. Stoga koristimo prigodu obavijestiti vas da ništa od navedenoga nije točno. I kao što smo već mnog puta do sada rekli, ponavljamo: sve vijesti i nova događanja objavljuju se u ovom Press Bulletinu.

Gospina poruka koja potiče na molitvu da bismo postali osjetljiviji na Božju riječ nastavak je njezine poruke da čitamo Sv. pismo, živimo ga i držimo na vidnom mjestu u svome domu. Božja riječ sadržana u Bibliji predmet je svakodnevnog liturgijskog života Crkve. Prigodom slavljenja sakramenata, čitanje i slušanje Sv. pisma je neizostavno. Ništa se značajno ne može dogoditi u životu Crkve bez Sv. pisma. Ono nije neka vrsta obvezujućeg štiva, redovna lektira ili priručnik. Za život Crkve ona predstavlja mnogo više. Sv. pismo je Ustav života, djelovanja i naviještanja Crkve. Gospa ga preporuča za čitanje i življenje da bismo upoznali Isusa Krista, povijest spasenja i tako se navikavali na njegovo značenje za ne samo vjernički, nego i društveni, međuljudski život.

Rekoh da je Sv. pismo ustav kršćanskog ponašanja. Pri tom ne treba zaboraviti da je važno prihvatiti ne samo njegovu valjanost, nego prihvatiti i uvažiti njegova traženja. Čovjek je sklon tražiti rupe u zakonu i slaba mjesta ustavnih odredbi. On se sebi čini važnijim od općevažećih uredbi, pa vlastiti probitak stavlja ispred poštivanja zakona.Svi već dobro znamo za posljedice uzimanja pravde u vlastite ruke. Čovjek je u najvećoj kušnji pogriješiti kad si prisvoji pravo sam krojiti pravdu. Čak i onda kad je očigledno zakinut.

Tumačeći i razlažući Sv. pismo s pravom držimo da ima manje važnih i jako važnih mjesta. No, nije lagano biti siguran da smo prepoznali ona jako važna. Skloni smo neke stvari Sv. pisma proglasiti da i nisu tako važne i misliti da ih bolje razumijemo od onih koji su ih zabilježili i napisali. Tu je slijedeća velika kušnja i ne smijemo misliti da tumačeći pojedine stvari ne navodimo vodu na vlastiti mlin. Navođenje vode na vlastiti mlin redovito je loše rješenje u svim oblicima čovjekova djelovanja pa i duhovnom. Duhovnost je jedno od najosjetljivijih područja čovjekova bića i tu počinjene pogreške izazivaju neizmjerljive štete u osobnom i zajedničkom životu.

Molite stoga, potiče nas Gospa. Nema više smisla nesuvislost u molitvi, radu, ophođenju s ljudima, stvarima. Prionite uz Božju riječ! Molitva će vam u osjetljivosti na Božju riječ zasigurno pomoći.

fra Ivan Landeka

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca siječnja u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljena je 21000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebrirao je 661 svećenik iz domovine i inozemstva, odnosno 21 svećenik dnevno.

Nabrojit ćemo neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom mjeseca prosinca posjetili Međugorje: Poljska, Italija, Francuska, Koreja, Sjedinjene Američke Države i dakako, Hrvatska.

PISMO SV. OCU

Tijekom mjeseca siječnja Sv. Ocu je uručeno slijedeće pismo:

Međugorje, 1. siječnja 1998.

MISIJSKO PUTOVANJE FRA IVANA LANDEKE

Božićne i novogodišnje blagdane fra Ivan Landeka, međugorski župnik, nije proveo u Međugorju već u dalekoj Kanadi i SAD-u. Na poziv tamošnjih hrvatskih misionara posjetio je hrvatske molitvene središnjice koje osim vjere nastoje sačuvati i kulturu i običaje našega naroda u tim dalekim zemljama. Na putu prema SAD-u fra Ivan Landeka posjetio je i Hrvatekoji se trenutno nalaze u u pritvoru međunarodnog suda u Den Haagu. Nakon svog povratka fra Ivan je između ostalog kazao i ovo:

"U zatvorima na zapadu gotovo je pravilo da svećenici vode redovitu pastoralnu brigu o zatvorenicima i da skrbe o njihovoj vjerničkoj praksi. Budući da u Den Haagu, UN-u pritvoru, hrvatski pritvorenici nisu imali tu skrb, ja sam dobio odobrenje zatvorskih vlasti da ih za Božić pohodim i slavim s njima sv. misu. Biskup iz Roterdama izrazio je prije određenog vremena potrebu da se jedan svećenik više angažira za njihovu duhovnu skrb. I to ne samo za katolike, nego i za pripadnike drugih vjera. Ulazak u zatvor bio je bez teškoća i osoblje zatvora bilo je vrlo uljudno. Pritvorenici su me dočekali svi na okupu i svečano odjeveni. To da su bili svi zajedno nije svakidašnja prigoda. Bili su dobro raspoloženi. Imao sam prigode razgovarati sa svakim pojedinačno i ponuditi prigodu za sv. ispovjed onima koji su za to osjećali potrebu. Nakon toga slijedila je božićna sv. misa. Pjevali smo božićne pjesme, a zatvorenici su između sebe podijelili čitanja molitve vjernika. Na koncu sam blagoslovio jelo, jednu šunku, kojom su se oni osladili na sam dan Božića. Bili su zahvalni za moj dolazak i čestitali su svima Božić i Novu godinu, te zahvalili svima koji za njih mole, za njih se zanimaju i pružaju potporu njihovim obiteljima. Na koncu sam u zatvorskoj bolnici imao prigodu posjetiti i ranjenog Vlatka Kupreškića. Bio je malo iznenađen mojim posjetom, ali se i uvelike veselio. Dobro se oporavlja od ranjavanja i trebao je uskoro prijeći iz bolnice k ostalima.

SEMINARI POSTA I MOLITVE

Kao i niz godina do sada, pripravljajući se za najveći kršćanski blagdan Uskrs, u molitvenoj kući "Domus pacis" održat će se 5 seminara posta i molitve. Prvi započima 2. ožujka 1998., a posljednji završava pred sam Uskrs.

Sveti Otac Ivan Pavao II u svojoj enciklici "Evanđelje života" poziva nas: "... vratite se postu i molitvi u odvažnosti i poniznosti...", a i sama Gospa u svojim porukama toliko puta nas je pozvala na post i molitvu. Jednom je čak rekla: "... postom i molitvom i ratovi se mogu zaustaviti..." Stoga pozivamo sve one koji se žele što dublje približiti tajni Kristova Otkupljenja, da sudjeluju na ovim seminarima, jer su uistinu bogati iskustvima. Organizator i voditelj seminara je fra Slavko Barbarić.

CD ZA NAŠ RADIO

U broju 79 Press Bulletina zamolili smo vas za pomoć našoj radio postaji tko što biste nam poslali CD s glazbom iz vaše zemlje. Već smo nešto i dobili, stoga vam na tomu srdačno zahvaljujemo. Za nadolazeće uskrsne blagdane nemamo dovoljno prigodne glazbe stoga vas i ovim putem molimo za CD s uskrsnom glazbom. Želja nam je pozdraviti vas s valova naše radio postaje kada dođete u Svetište Kraljice mira u Međugorju. Unaprijed vam od srca zahvaljujemo.

POSJET BISKUPA IZ MEKSIKA

Početkom studenog 1997. zajedno sa skupinom hodočasnika iz Meksika Međugorej je posjetio i biskup Lazaro Perez, biskup meksičke biskupije De Autlan Jalisco.O svojim iskustvima, ponajprije o svojoj zemlji i o svim dojmovima o Međugorju, progovorio nam je kroz jedan kratak razgovor. Izdvajamo njegove dojmove o hodočašću u Međugorje:

"U Mexicu je Međugorje jako poznato. Ja sam prvi put saznao za Međugorje prije petnaest godina kada se počelo pomalo i govoriti o Međugorju.Trebam biti iskren i reći da kada mi biskupi čujemo vijesti o ukazanjima i sličnim fenomenima da smo uglavnom oprezni u svojim izjavama. Obično se dogodi da u prvom trenu kažemo da je to nemoguće, želimo to odmah suzbiti.Uvijek se bojimo odmah potvrditi vijesti o ukazanjima, budući da strahujemo da ovaj vid vjerovanja ne bude krhak i ne preraste u fanatizam.To je bilo moje osobno uvjerenje na samom početku. Poslije toga sam 1985. godine otišao u Italiju. Susreo sam se s jednim bračnim parom koji je bio u posjetu Međugorju. Nakon toga počeo sam se zanimati sve više i više. No, obično sam govorio da to nemože biti istina. Držao sam da poslije ukazanja u Guadalupe ne može više biti govora o drugim ukazanjima, jer Marija iz Guadalupe je bila Kraljica Meksika. Sve više se počelo govoriti o Marijinom poslanju ovdje, o njenom govoru preko djece. Brinuo sam da se ne stvori neka vrsta vjerskog fanatizma. Moje veliko zanimanje počelo je od onog trenutka kad sam sasvim slučajno došao do knjige teologa Rene Laurentina u kojoj piše o ukazanjima u cijelom svijetu. Knjigu sam čitao s velikim zanimanjem, samim tim što je autor svećenik i moj bivši profesor u Rimu gdje sam slušao njegova predavanja iz mariologije. Pomislio sam da je on ipak ozbiljan i poznat teolog, te da se ne radi o fanatiku.Stoga sam nastavio čitanje s još većim zanimanjem. U toj knjizi sam pronašao jednu dirljivu rečenicu u kojoj otac Laurentin kaže: '... prolazimo kroz jedno razdoblje u kojem su crkveni vrtovi postali neplodni i bilo je vrijeme da ih Gospa dođe obnoviti i dati im novu svježinu....' Došao sam do zaključka da problemi koji postoje u Crkvi nisu rješeni i za to su možda odgovorni pastiri u Crkvi. Ja sam se osjećao jedan od njih. Trebamo više svetih svećenika i pastira koji se zalažu da žive po Isusu Kristu Dobrom Pastiru i Presvetom Srcu Isusovu. Svi ovi događaji su otvorili vrata ateizmu, sekularizmu, potrošačkom društvu koji zajedno čine kulturu vrijednosti koje su u suprotnosti učenju iz evanđelja. Čitajući iskustva oca Laurentina rekao sam: 'Ovo sigurno nije izmišljotina, on govori istinu'. Jednom prilikom sam razgovarao s jednim prijateljem koji je bio teolog. Savjetovao mi je da ne idem u Međugorje rekavši da on ne bi riskirao svoju teološku čast. Prof. Laurentin mi je rekao da ovakvi teolozi govore mnogo o Mariji, ali je ne ljube istinski. Služe se mariologijom za naučavanje, ali nemaju osjećajni odnos prema Mariji. Sve ovo mi je pomoglo da se u meni probudi veliko zanimanje prema Gospi, premda osjećam da je kroz cijeli moj život Gospa imala značajno mjesto. U znakovlju naše biskupije imamo zvijezdu koja predstavlja Gospu. Ja sam silno želio da Gospin simbol uđe u grb naše biskupije. Nakon pročitane Laurentinove knjige sve više je raslo moje zanimanje za ove događaje.Osim toga, susreo sam mnogo hodočasnika koji su bili u Međugorju. Na povratku u Meksiko bili su religiozno bogatiji i spremni živjeti dobročinstvo u duhu nove Evangelizacije. Sve to pokazuje plodove Međugorja, iako službena Crkva još uvijek oprezno gleda na ovaj fenomen. Ja mislim da prije svega treba obratiti veliku pozornost na plodove Međugorja. Trenutno se nalazim ovdje sa stotinuosam hodočasnika iz Meksika i već sada mogu reći da sam zapazio mnoge dobre plodove.

Moje vjernike ću pozvati da dođu u Međugorje. Šteta je što ste previše daleko do Meksika. Mi imamo naglašenu vjersku kulturu, a posebno mjesto ima štovanje Blažene Djevice Marije. Mislim da je temelj moga poziva pobuditi štovanje prema Gospi. Smatram da Marija, kako kaže Drugi vatikanski sabor, i moli i zagovara zajedno s Kristom i to je ono što sam doživio ovdje u Međugorju. Jutros smo razgovarali s jednom vidjelicom - Vickom. Prenosila nam je Gospine poruke o obraćenju, postu, molitvi, praštanju i svetoj ispovjedi, o svim ovim vrijednostima koje se u današnje vrijeme pomalo gube. Osobno mislim slijedeće: Ako Gospa preko Krista nastoji oživjeti ove vrednote onda bi to trebalo biti temeljna zadaća za jednog svećenika, osobito za nas biskupe. Svojim vjernicima treba kazati da ovaj svijet ima put spasenja, jer Krist je naš put. Krist je naš Spasitelj i ovdje vidimo da nas Kristova Majka na to poziva: Oživjeti vrijednosti koje nas vode spasenju. To su molitva, pomirenje, obraćenje i post tako da možemo biti bliže Kristovu križu.U današnje vrijeme, kao i onda u vrijeme sv.Pavla, križ postaje znak sablazni i ne samo za nevjernike. Nažalost, križ je postao sablazan i za kršćane. Svi bi željeli lagodan život, ljudi se boje kušnje, nastoje s obzora ukloniti nazočnost križa. Zato smatram da nam Gospa želi dati veliki savjet: Obnovite sve zapostavljene kršćanske vrijednosti, a posebno molitvu i doživjet ćete obraćenje. Svi se mi trebamo pomiriti s Bogom i Crkvom preko sakramenta svete ispovjedi tako da ako se iskreno pomirimo s Bogom možemo lakše slijediti Kristov put. Slijediti Krista ne na bilo koji način, nego biti spreman uzeti svoj križ i svjedočiti Kristovu vjeru.

MOLITVENO INFORMATIVNI SEMINAR

Molitveno-obrazovni seminar za voditelje Centara mira i molitvenih skupina, te organizatore hodočašća održat će se i ove godine u hotelu "Sunce" u Neumu od 9. - 13. ožujka 1998. Program i sve upute, kao i biografije predavača objavili smo u broju 77 Press Bulletin-a. Ovi seminari su se pokazali od velike važnosti i koristi i za vas koji u svijetu radite na promicanju Gospine poruke kao i nas koji vam nastojimo služiti ovdje u župi Međugorje. Prigoda je to susresti jedni druge, podijeliti iskustva i obostrano dati korisne upute za što bolji i plodonosniji život samih hodočasnika s kojima svi zajedno radimo na širenju evanđelja. Župni ured Međugorje je organizator ovoga seminara, a ove godine je to već peti put. Budući da zanimanje iz godine u godinu raste, molimo vas izvršite što prije svoju prijavu na br. fax-a: 00387 88 651 444 ili putem e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr

Svi oni koji trebaju transfer od zračne luke Split do hotela " Sunce" u Neumu neka se obrate Udruzi "Međugorje - Mir" u Splitu na br. tel./fax: 00385 21 361 354.