Dirk Grotheus - rođen 1928, zaređen za svećenika 1955. u Münsteru, Njemačka. Kapelan u jednoj zajednici radnika, vjeroučitelj na gimnazijama, dušobrižnik u jednoj klinici za psihosomatsku medicinu, savjetnik u službi za bračna i obiteljska pitanja, duhovnik kod duhovnih zajednica. Od 1968. do1995. teološki suradnik dijecezanskih novina " Kirche und Leben", rektor provincijske kuće sestara u Münsteru. Od 1987. duhovni je savjetnik u "Zentrum Maria, Königin des Friedens, Medjugorje". Surađuje na teološkim simpozijima, te u publikacijama koje se odnose na međugorska ukazanja i poruke.

Dr. fra Ivan Dugandžić - svećenik franjevac, član Hercegovačke franjevačke provincije. Rođen je 1943 u Krehin Gracu, općina Čitluk, Hercegovina. Nakon mature u Dubrovniku 1962. stupa u franjevački red. Teološki stuidij pohađa u Sarajevu i Königsteinu (Njemačka). Za svećenika je zaređen 1969. Pohađa postdiplomski studij i postiže doktorat iz Biblijskih znanosti u Würzburgu (Njemačka). Od 1990. godine živi i radi u Zagrebu. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i njegovim institutima predaje egzegezu Novoga zavjeta i biblijsku teologiju. Radove objavljuje u stručnim teološkim časopisima. U vjerskim listovima na suvremen način obrađuje razne biblijske teme. U Međugorju je živio i radio u dva navrata: od 1970. do 1972., te od 1985. - 1988.

Tijekom mjeseca rujna u svetištu Kraljice mira u Međugorju podjeljeno je 114 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebrirala su 2732 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 91 svećenika dnevno.

POSJET AFRIČKOG NADBISKUPA

Već nekoliko godina u Međugorju se susrećemo s hodočasnicima iz afričke zemlje Gabon. U rujnu 1997. hodočasničku skupinu pratio je nadbiskup glavnoga grada Libervile-a msgr. Andre Fernand Anguile. U Međugorju se zadržao tjedan dana. Govoreći o svojoj zemlji i svojim dojmovima u Međugorju između ostalog kazao je i ovo:

"Često su mi dolazili vjernici koji su bili u Međugorju. Govorili su mi o svojim iskustvima, donosili knjige i novinske članke. Prošle godine hodočasnici su me pozvali poći s njima. Međutim, ja nisam želio ići, budući da mi je bilo poznato da Međugorje još nije priznato. Ove godine došao sam s ovom skupinom, i to sasvim svjesno, kao privatna osoba. Želio sam vidjeti što se to događa. Znam za mnoge dobre plodove Međugorja. Oni koji su dolazili ovamo, nakon povratka kućama, postaju svjesniji vjernici i to na svim razinama. I to je ono što nam je u ovom trenutku najpotrebnije.

Prvo što me se duboko dojmilo jest molitveni duh ovdje u Međugorju.Vidim hodočasnike iz cijeloga svijeta. Večernji molitveni program pokazuje koliko se i kako ovdje moli. I oni koji su u crkvi i oni koji ne mogu stati u crkvu i ostaju vani, pobožno i žarko mole.Vidim mnogo svećenika, koji ovdje satima ispovijedaju i pobožnije mole nego što je to uobičajeno. Posebno me oduševilo mnoštvo mladih koji ovdje mole, ispovijedaju se. Ovdje nije teško osjetiti nazočnost Božju i djelovanje milosti, zato se može vjerovati i u nazočnost Marijinu. Slušao sam svjedočanstvo vidjelaca i bio nazočan na molitvi s Ivanom za vrijeme ukazanja. Oni isijavaju mir i radost. Govore jednostavno, a posebno me se dojmio njihov govor o molitvi. Preporučili smo se u njihove molitve i zamolili ih da Gospi preporuče Gabon, sav narod i Crkvu. Opći dojam koji sada nosim sa sobom je zaista dobar. Ljudi ovamo dolaze i mnogo mole. Osjeća se mir. Ovdje nema turizma. Osjeća se Gospin duh i nazočnost.

Na pitanje :'Što biste poručili vjernicima, svećenicima i biskupima?.Msgr. Anguile je odgovorio:' Gospina ukazanja su dobar znak za naše vrijeme. Ona nas i preko Međugorja želi pripremiti za treže tisućljeće i treba činiti ono što nam govori. Ako je budemo slušali, bit će dobro i svijet će imati nadu. Dobro je što se Gospa ukazuje Vi ovdje, svećenici i vidioci i cijela župna zajednica nastojte ostati vjerni. Postali ste primjerom mnogima. Ovdje se čini mnogo dobra. Preporučam se u vaše molitve i obećajem da ću moliti za sve vas. A kad se vratim kući onda ću kazati da sam bio u Međugorju i pozvat ću vjernike da više mole i poste, da svi zajedno dopustimo da nas Marija vodi u novo vrijeme.'"

Jednog smo dana stupili svojom nogom na pozornicu ovoga svijeta. Od toga dana počinje i povijest našega drugovanja s našim Bogom. Nismo mogli birati hoćemo li se uopće pojaviti na svjetskoj pozornici, ali smo mogli birati kako ćemo se ponašati na toj pozornici. Dano nam je vrijeme i bez obzira što činili ono polako istječe. Sliči to pješčanom satu kojega smo imali ponekada prilike vidjeti.

Kraljica mira nam neprestano podvlači da vrijeme zaista istječe. Ne prijeti nam ona time, nego nam samo dozivlje u pamet naše stanje. Bez svijesti o svome stanju u velikoj smo opasnosti početi se ponašati u stilu "baš me briga". To je stil koji nam neprestano nameće naša civilizacije. A vrijeme istječe i zato me je briga proživjeti ga u društvu s Bogom i Kraljicom mira.

fra Miljenko Stojiæ

Ne znam volimo li matematiku, no kao osobe nikada ne bismo smjeli sebi dopustiti biti razlomcima. Uvijek moramo biti cijeli brojevi, biti jake ličnosti.

Suvremena teologija nam kaže da smo sastavljeni od duše, duha i tijela. Ne misli ona time reći da smo razlomljeni, nego samo da su to naši sastavni dijelovi.

Mi koji vjerujemo u Boga kažemo da je duša naše središte ili naš dodir s Bogom. Oni koji ne vjeruju na to samo odmahnu rukom. No, to je njihov problem. Duša nam daje osjećaj beskonačnosti, kaže nam da jesmo jednoga dana imali svoj početak, ali da je naš svršetak u vječnosti. Tamo će nas dočekati Bog i zajedno s nama vidjeti kako smo to živjeli na zemlji. Ovisno o tomu ishodu, bit će naš život u vječnosti. Da ne bi bio loš, Bog nas neprestano poziva približiti mu se kroz molitvu i dobra djela.

Na polju duha oni koji ne vjeruju već se malo bolje snalaze. šala i smijeh jesu temeljni stupovi na kojima oni izgrauju svoje djelovanje. Naravno da to čine i vjernici. Razlika je samo u tomu što se vjernici pritom oslanjaju na svoga Boga. I on se, naime, zna šaliti i zna se smijati. Oni koji paze na svoju dušu lako će to otkriti.

Kada smo pravilno zakoracili na području duha i duše, lako će nam biti pravilno koračati područjima naše tjelesnosti. Nećemo je tada shvaćati kao najviši izraz našega postojanja, nego samo kao jedan lijepi okvir i ništa više. Stvar je dobrog odgoja da se brinemo za taj okvir i da ne dopustimo da on zatamni sliku koja je u njemu.

Ovakva razmišljanja dolaze mi na um naročito ljeti kada je govor o odmoru neprestano na našim usnama. Kako ćemo ga proživjeti, ovisi o našemu stavu prema duhu, duši i tijelu, odnosno o našemu stavu prema cjelokupnosti naše ličnosti. Time ćemo ujedno pokazati koliko smo razumjeli od onoga što nam Kraljica mira govori već dugi niz godina.

fra Miljenko Stojić

PROSLAVA ZAŠTITNIKA ŽUPE

Blagdan sv. Jakova, zaštitnika župe Međugorje, svečano je proslavljen 25. srpnja. U nazočnosti velikog broja vjernika svečanost je započela procesijom s kipom zaštitnika iz župne crkve prema parku u kojem je svečano euharistijsko slavlje predvodio fra Mijo Džolan. Tom prigodom na pročelje crkve postavljen je i blagoslovljen reljef u kamenu s likom sv. Jakova kojeg je izradio i župi Međugorje poklonio fra Joakim Gregov, franjevac zadarske franjevačke provincije, akademski kipar i vojni kapelan.

upa Međugorje utemeljena je 1892. godine. Veæ tada su župljani odlučili za svoga zaštitnika uzeti sv. Jakova koji je inače i zaštitnik svih hodočasnika! Stara župna crkva napravljena je 1897. godine. Budući da je izgrađena na trusnom tlu, ubrzo se započelo s gradnjom ove nove župne crkve. Ostaci stare crkve nalaze se u parku na kružnom toku pored svetišta. Nova crkva završena je i blagoslovljena 1969. godine. Za to vrijeme bila je prevelika za ondašnje pučanstvo i nitko zapravo nije ni znao zašto je napravljena tolikom. Isto tako ni daleke 1892. godine nitko od župljana nije mogao ni slutiti da će u njihovu župu doći milijuni hodočasnika i da će zaštitnik njihove župe sv. Jakov postati i zaštitnik svih tih hodočasnika.

Pismo Odbora "Kraljica mira" upućeno svim molitvenim skupinama i međugorskim centrima mira prigodom 16. obljetnice ukazanja.

Međugorje, 25. lipnja 1997.

Dragi prijatelji Međugorja,

S ovim danas potpisanim i Vama upućenim pismom, mi članovi Odbora "Kraljica mira", željeli smo posvjedočiti živu stvarnost međugorskog duhovnog pokreta.

Pripremamo jednu vrstu "zemljovida" Pokreta "Kraljica mira" rođenog u Međugorju, a koji se raširio po cijelome svijetu. Zbog ove inicijative potrebna su nam vaša osobna i skupna svjedočanstva o duhovnom putu koji ste prošli u Vašim mjesnim Crkvama. Stoga Vas molimo da nam žurno pošaljete slijedeće podatke:

1. Naziv i adresu molitvene skupine ili centra mira;

2. Kada je utemeljen i koliko danas broji članova;

3. Koje djelatnosti vrši zajednica u svojoj mjesnoj Crkvi npr.: molitva, pastoralno animiranje, ispomoć ... i koliko se često skupina sastaje.

4. Pošaljite nam sažetak nekolicine najupečatljivijih svjedočanstava (obraćenja, duhovnih zvanja, ozdravljenja) koja su duhovni plodovi Međugorja, po mogućosti potpisana od Vašega župnika ili nekog svećenika.

5. Obavjestite nas o postojanju drugih molitvenih skupina nastalih kao plod Međugorja i s kojima nismo još uvijek uspjeli doći u doticaj, te postanite promicatelji ove inicijative.

Molimo Vas da navedene informacije pošaljete na adresu:

Tajništvo Odbora "Kraljica mira"

Gospin trg 1

88266 Međugorje

Fax: +387 88 651 444

E-mail: medjugorje-mir@st.tel.hr

Internet: http://www.tel.hr/medjugorje

Informativni centar

Mir

Međugorje

Međugorje, 25. lipnja 1997.

Dragi prijatelji međugorskih molitvenih skupina,

ovo pismo želi iskazati duboke osjećaje koji nas vezuju uz poruke Međugorja, budući da su mnogi drugi (biskupi, svećenici, redovnici i laici) posvjedočili više puta svoju zahvalnost za brojne duhovne plodove poruka. I mi također želimo ovim pismom podijeliti s vama zajedničko svjedočanstvo, koje ujedno želi biti jedan doprinos sačuvanju ovog Marijinog djela koje se proširilo cijelim svijetom, ali kojemu se i prijeti s više strana.

Nitko ne može poricati, iako postoje neki koji to pokušavaju, da je duhovni pokret Kraljice Mira živa stvarnost u Crkvi potaknuta duhom molitve, a ne ljudskom inicijativom. Ova rijeka svjetla, života, mira i ljubavi prema Majci Božjoj posvuda je stvorila molitvene skupine, potakla je obraćenja i nastavlja ozdravljati i tješiti srca svih vjernika koji su u jednostavnosti poruka Kraljice mira pronašli putokaz za ponovno otkrivanje Evanđelja i put povratka u srce Crkve. Više se ni ne broje obraćenja u Međugorju. Zahvaljujući ovim porukama, mnogi koji su se udaljili od Crkve ponovno su se vratili, a mnogi drugi su je naučili više voljeti.

Mjerodavne crkvene vlasti još uvijek nisu izrekle konačni sud o ovim ukazanjima koja su započela 1981., a traju i danas. činjenica je da je ovaj duhovni pokret, pokrenut porukama Kraljice mira, jedan od najvećih molitvenih pokreta u dvadesetom stoljeću.To je pokret koji živi u Crkvi i za Crkvu, budući da obuhvaća vjernike, redovnike, svećenike i biskupe koji su dali, i nastavljaju davati na više načina, svoje svjedočanstvo o mnogim duhovnim dobrima koje je Međugorje učinilo u životima mnogih vjernika, među kojima je zasigurno najvažniji povratak molitvi.

Deseci milijuna hodočasnika došli su u Međugorje moliti. Tisuće svećenika i stotine biskupa su slavili sv. misu, dugo su slušali ispovjedi pokajnika koji kao da su bili promjenjeni milošću Majke, Presvete Bogorodice. Mnogi su, vraćajući se u svoje biskupije, dali jedno istovjetno svjedočanstvo: "u Međugorju se ljudi obraćaju.". Obraćenja su to koja privlače pozornost Pastira, zato jer su to "trajna obraćenja". Ljudi koji su tu iskusili Marijinu nazočnost više se i ne broje, kao što se niti ne zna broj pojedinačnih obraćenja, ni broj duhovnih ili tjelesnih ozdravljenja, niti koliko je bilo svećeničkih zvanja ili drugih oblika posvećenog života zbog milosti zadobivenih u Međugorju. Ovo su samo neki od najbitnijih duhovnih plodova zbog kojih su mnogi zaključili da je Kraljica Mira zaista nazočna u Međugorju i da je ta njezina nazočnost razlog tako brzog širenja molitvenih pokreta u svijetu vezanih uz Mariju.

Na svim kontinentima postoje danas molitvene skupine koje su u porukama Kraljice Mira našle svjetlo nade i utjehe. Oni su živa kršćanska prisutnost koja djeluje u Crkvi. Osvrnimo se i razmislimo o svoj pomoći za vrijeme i poslije rata koju su mnoge međugorske skupine iz cijelog svijeta pružile BiH i drugim državama. Niti jedna humanitarna organizacija nije toliko pomagala unesrećenima ratom kao dragovoljci Kraljice Mira. Ovo izjavljujemo radi Gospodnje proslave.

Biskupije, župe, ustanove, redovničke zajednice, sjemeništa i samostani, škole i radni prostori, obitelji, te brojna druga mjesta dotaknuti su milošću Međugorja, nazočnošću, kako mi i mnogi drugi vjeruju, Kraljice Mira koja se prvi puta ukazala u tome kraju 24. lipnja 1981. i nastavlja se ukazivati sve do današnjih dana.Ova majčinska nazočnost podsjeća nas na događaje u Guadalupi, Lourdesu, Fatimi i ostalim mjestima Marijinih ukazanja: gdje je prije bila duhovna pustinja, poslije posjeta Majke život je procvjetao, nada se vratila, tražilo se oproštenje i nastao je mir.

Da bi se umanjila duhovnost Međugorja, neki izjavljuju da "u svakome mjestu gdje se moli ima obraćenja". Neka nam bude dopušteno postaviti nekoliko primjedbi: zašto se danas sve manje moli u župama, sjemenštima, školama, tvornicama, obiteljima...? Zašto se tako puno moli u Međugorju? Kako objasniti da je mala franjevačka župa, jedno malo selo, postalo učinkovit poziv na molitvu za cijeli svijet?

Po uvjerenju mnogih, ta je oaza mira, zbog milosti Božje, postala mjesto Marijina štovanja gdje se najviše moli i obraća. Naravno da se ovim riječima ne želi nametnuti vjerovanje u međugorska ukazanja, nego se samo želi iznijeti jedno jednostavno svjedočanstvo, poštivajući one koji misle drugačije. Na stablu međugorskih plodova nije izrasla ni jedna hereza, niti je itko nalagao hodočasnicima misliti ili činiti nešto što je protivno moralu, katoličkoj liturgiji ili sakramentima; nisu se davale ni skandalozne poduke koje bi skandalizirale vjernike, kao što se, nažalost, zna dogoditi na nekim drugim stranama.

ao nam je reći, ali mnogo žalosti ponašanje onih koji osuđuju Međugorje, ostavljajući vjernike zbunjenima i smetenima. Tako i prošle 1996. godine, neke novine su iskrivile izjave pokušavajući uvjeriti čitateljstvo da je Crkva službeno osudila ukazanja ili barem da postoje opravdane sumnje u ista.

Zbog toga je u kolovozu 1996. intervenirao službeni glasnogovornik Svetog Oca dr. Navarro Valls, kazavši da "u svezi s Međugorjem nema ništa novo". Ova izjava je bila neophodna, budući da je tisak diljem svijeta pisao da Vatikan zabranjuje hodočašća u Međugorje. No, upravo ta providonosna vatikanska izjava potvrdila je da svi mogu privatno hodočastiti u Međugorje, tj. da laici mogu organizirati hodočašća u to molitveno mjesto.

Kraljica Mira došla je u BiH ne da bi prouzročila nesklad u Crkvi, nego da bi donijela poruku mira i pomirenja narodima koji su se ubrzo našli u paklu rata i strašnim masakrima. Njezin glas vikao je kao u pustinji. Došla je upozoriti, moliti i opomenuti svoju djecu da nema pravoga mira bez obraćenja srca. Mir koji je postojao 1981. bio je samo prividan: točno deset godina nakon toga započeo je rat. U to vrijeme nitko to nije ni slutio. U vremenu prvih ukazanja nitko nije razumio zašto tamo gdje postoji mirni suživot Gospa govori da postoji žurna potreba vraćanja ljudi Bogu da bi na taj način imali pravi mir. Dana 26. lipnja 1981. Gospa se ukazala plačući ispred velikoga križa, a 26. lipnja1991. padale su prve bombe po ljubljanskoj zračnoj luci u Sloveniji.

Blažena Djevica došla je otvoriti srca za mir, oblikovati savjesti da bi ljudi bili sposobni dati i primiti oproštenje. Govoreći o ovome čudesnome Marijinom djelu, tadašnji Splitski nadbiskup Frane Franić je rekao: "Kraljica Mira učinila je više tijekom 6 godina ukazanja, nego svi mi biskupi u 40 godina pastoralnoga rada u našim biskupijama." Nitko nije više učinio za mir u BiH od Kraljice Mira. Kada je započeo rat, tvrdnja nadbiskupa Frane Franića pokazala se točnijom nego ikada prije. Bombe su padale svugdje uokolo, a Međugorje, slabo i nenaoružano selo, nije bilo pogođeno. Tada su proročanske poruke Kraljice mira bile jače nego ikada. Tek tada je postalo jasno da te poruke nisu bile prihvaćene, niti im se povjerovalo kao što je to trebalo.

Međugorje je poput Kibeha u Ruandi (Afrika). Tamo se također ukazivala Blažena Djevica 1981., opominjući i pozivajući srca svoje djece na obraćenje prije nego bude kasno. Nakon nekoliko godina započeo je strašni građanski rat koji je kao apokaliptični bič pogodio te afričke narode. Međugorje je poput Fatime, gdje je troma pastirima, danas tako hvaljenima ali u ono vrijeme također osporavanima, Kraljica svete krunice, već tada 1917. godine, govorila o ratu koji će biti veći nego prethodni i o kaznama koje će dolazeći iz Rusije zahvatiti cijeli svijet, ako se čovječanstvo ne obrati i ne posveti njezinom Presvetom Srcu. Nažalost, iako poruke iz Međugorja govore o miru i obraćenju kao i ona fatimska poruka , hod Crkve nije lagan i ima istu sudbinu kao i proroci: mnoga obraćenja, ali i mnoga progonstva, mnogo milosti, ali i mnogo borbe, i, kao i za proroke, tek poslije mnogo patnji i kušnji ljudi će razumjeti njihovu istinsku važnost.

Ima uistinu mnogo onih među biskupima, svećenicima i vjernicima koji su u Gospinim porukama koje dolaze s istoka, prepoznali istinsko upozorenje i poziv Majke na obraćenje, trenutno najučinkovitije u ovome stoljeću. Jedna ovakva proročka poruka nade i mira, u svjetlu nedavnih ratnih događanja i očaja, ne može ne protresti nas. Nije li očita povezanost razarajućeg rata u BiH i izgrađujućih poruka Međugorja? Užasni rat nije ni dotakao mjesto koje je izabrao Gospodin za širenje svojih čudesnih poruka mira i obraćenja. Milošću Božjom Međugorje je danas i ljepše i veće nego ikada prije! Poruka je prešla granice istoka, u onome vremenu odvojenom od zapada, da bi ispunila srca vjernika svih naroda uskršnjim darom mira."Mir, mir, mir", riječi su Kraljice mira aktualnije danas nego ikada prije.

Međugorje još jednom svjedoči u Crkvi ulogu Zagovornice i Odvjetnice, koju po volji Božjoj u povijesti spasenja ima "ena odjevena suncem". Ona je uspjela približiti istok i zapad, ne diplomacijom, nego molitvom i pomirenjem, snažnom evanđeoskom porukom na koju nas podsjeća Međugorje: Ljubiti križ je jedini put za pobjedu nad Zlim.

Podsjetiti se ovih Međugorskih događaja bila je obveza i čin čestitosti prema međugorskim porukama. Baš u svjetlu ovih "znakova vremena", smatramo žurnim vratiti se meditaciji i življenju novim oduševljenjem poruka Kraljice mira. Poruke su jednostavne i izvana se čini kao da se ponavljaju, no u njima nalazimo poziv Majke koja tijekom stoljeća nikada nije prestajala govoriti. Glas i majčinska nazočnost upozorava narode, poziva ih živjeti istine koje je Crkva objavila i na kraju ih sakuplja u svome krilu kao narode izmirene sa svojim Ocem i Stvoriteljem.

Međugorski događaji zbivaju se u trenutku povijesti kada je ljudski rod posebno pogođen silama Zla. Dovoljno je sjetiti se da su međugorska ukazanja započela mjesec dana nakon atentata na Papu. Kako bi Kraljica Mira mogla ostati ravnodušna gledajući mržnju i razarajuće sile Sotone, koja je spremala jedan od najvećih napada u povijesti, napada kojemu je Sarajevo postalo simbolom? Bilo bi začuđujuće da nije bilo međugorske poruke. činjenica da Međugorje postoji, ne treba uznemiravati! Ne treba se skandalizirati što je, zahvaljujući volji Božjoj, svjetlo Međugorja, kao i Fatime, zasjalo u tami ovoga završnog stoljeća. Ovu poruku svjetla, šest međugorskih vidjelaca već godinama jednako svjedoče i prenose i pored svih poteškoća i patnji koje su im nanijeli kako komunisti, tako i nekomunisti. Kako bi mogli sve to izdržati bez posebne Božje milosti?

"Međugorje je nastavak Fatime", rekao je 1984. Sveti Otac Ivan Pavao II. biskupu Paolu Maria Hnilici SJ. Koliko se samo puta Papa izjasnio pozitivno o događanjima u Međugorju kardinalima, biskupima, svećenicima i drugim vjernicima koji su mu donosili vijesti iz Međugorja. Kristov namjesnik koji tako pozorno prati tijek povijesti nije se nikad suzdržavao pokazati svoju ljubav i zahvalnost porukama iz Međugorja. "štitite Međugorje" - rekao je Papa fra Jozi Zovku koji je zatvorom platio svoju vjernost međugorskim ukazanjima u vrijeme kada je bio međugorski župnik 1981. Ne samo da je Sveti Otac više puta iskazao svoju naklonost prema Međugorju, nego je i više puta (kako je nedavno posvjedočio i hrvatski Predsjednik) izrazio svoju želju pohoditi to mjesto.

Nazočnost Majke Božje u Međugorju u ovoj godini posvećenoj njezinu Sinu, Spasitelju svijeta, ohrabljuje nas slijediti Papu, Kristova namjesnika, gdje god on išao. Međugorje je, kao i Fatima, postalo jednim od međunarodnih središta molitve i duhovne potpore cijeloj Crkvi, a na poseban način poslanju Ivana Pavla II. Kraljica Mira stupila je na scenu u Međugorju da bi također potvrdila "Totus tuus" Ivana Pavla II. i pomogla mu tako izvršiti golem zadatak koji mu je Gospodin povjerio, a on više puta istaknuo, uvesti Crkvu u treće tisućljeće. Tko je više od njega patnjom pripremljen otvoriti Sveta Vrata za Božić 1999. i time rastvoriti vrata beskrajnog milosrđa Božjeg u koje će ući cijela Crkva?

Draga braćo i sestre međugorskih molitvenih skupina, mi smo također pozvani uraditi ono na što je pozvao Papa kada se nalazio na putovanju u Poljskoj: kleknimo i molimo se Bogu da u svojoj milosti dopusti Papi Ivanu Pavlu II. uvesti Crkvu u treće tisućljeće. Fatima na početku i Međugorje na koncu stoljeća ukazuju na posebnu majčinsku nazočnost koja stiže u pomoć Crkvi, Svetome Ocu i narodima cijelog svijeta u posebnim trenucima.

Međugorski duhovni pokret koji živi u Crkvi na kraju ovog tisućljeća, iskusuje već godinama duhovni život koji je plod susreta s Bezgrešnim Srcem Marijinim. Radi nazočnosti Gospine i mi, kao i Elizabeta, osjećamo radost koja preplavljuje srca jednostavnih ljudi, onih koji traže njezin majčinski zagovor. Ona nam otkriva ljepotu pripadanja Kristu koji je Put, istina i život! Taj novi život Ona je donijela i u Međugorje da bi ozdravila rane mnogih u Crkvi, koja na poseban način danas treba obnovu u Duhu Svetomu. Bez susreta s Majkom Božjom nema nadnaravnog života koji je često u opasnosti, budući da se uvjek nađu novi Herodi koji ga žele ugušiti.

Svi mi koji smo hodočastili u Međugorje imamo veliku odgovornost da dar molitve koji nam pruža Kraljica Mira u Međugorju bude što plodonosniji. Oružje kojim ćemo poraziti Sotonu i njegove sljedbenike jest molitva srcem i pokora. Oni nam pomažu hoditi u istini Evanđelja. Međugorske poruke su, bez ikakve prisile, pokrenule molitveni pokret koji se spontano proširio po cijelome svijetu kao pomoć ljudima dobre volje živjeti u Istini. U današnjoj je Crkvi, nažalost, veoma raširena opsesija pukog djelovanja. Međugorje nas podsjeća da Crkva danas živi više nego ikada prije kao Cenakul, gdje su apostoli bili "složni u molitvi s Marijom, Majkom Isusovom."(Dj 1,14)

Ne smijemo dopustiti da ovaj duh zajedništva i molitve, koji godinama izgrađuje međugorski pokret, bude ugušen polemikama, neslaganjem, podjelama i jeftinim osudama. Moramo se okrenuti porukama čiji je najžurniji poziv ostao uvijek isti: "molite, molite, molite". Međugorski duhovni pokret rođen je da bi ostao vjeran ovom pozivu Kraljice Mira. Ova poruka dovela nas je do klanjanja Isusu, živome i nazočnome u Presvetoj Euharistiji. Tako dobijamo od Njega svjetlo Duha Svetoga da možemo razumjeti i ljubiti riječ Božju, imati snagu i hrabrost živjeti istinu Evanđelja, te sposobnost opraštati i naći mir.

Samo naše obraćenje odlučuje o sudbini budućeg čovječanstva. Nisu programi, kongresi i riječi oni koji će promijeniti svijet. Kraljica Mira pokazala nam je glavni put kako postići obraćenje srca. To je put koji vodi u Cenakul gdje, u molitvi s Marijom zaručnicom Duha Svetoga, uspijevamo prepoznati svoje grijehe i obraćati se. Zato nas ni Međugorje ne poziva na neka neobična djela, nego na jednostavne stvari koje nalazimo u porukama, a koje su kao pet kamenčića: "Euharistija, Riječ Božja, mjesečna ispovjed, krunica i post." Stoga nam je, kao i Davidu, obećana pobjeda nad Golijatom.

Ne trebamo biti iznenađeni različitim Sotoninim pokušajima uništiti nadnaravne plodove koji su dozreli unutar Međugorskog duhovnog pokreta. Da bismo se uspjeli obraniti moramo istinski ljubiti, služiti i slijediti našu Kraljicu i Majku mira živeći njezine poruke koje nas pozivaju na obraćenje preko molitve, posta i predanja Bogu da bismo imali mir. Ne trebamo se plašiti laži koje kruže o Međugorju, nego trebamo odgovoriti istinskim kršćanskim životom. Naše štovanje Marije treba sve više postajati slično Njoj samoj. Tako će Ona moći živjeti svoj život u nama. Ako želimo upoznati Sina Božjega, približimo se Majci. Ivan Pavao II. daje nam primjer.On, Papa, ide Mariji da bi upoznao Isusa, te joj kaže: "Totus tuus".

Međugorski pokret je hod ka Gospi i s njom zajedničko otkrivanje Njezinoga Sina. Ovaj duhovni put, po mišljenju mnogih, veliki je blagoslov za Crkvu i ne stvara zbrku. Zbrka je djelo Zloga. Kraljica Mira u svojim porukama ne odvraća, nego upućuje evanđeoskoj istini, tako da je i samo Međugorje postalo za mnoge hodočasnike mjesto pomirenja s Crkvom, a ne odvajanja od nje. Pokret živi u Crkvi i stoga ljubi mjesnu Crkvu gdje djeluje kroz svoje molitvene skupine. Koliki su Pastiri, kao i pokojni kardinal Siri iz Genove, zahvaljivali Bogu zbog obnoviteljskog djelovanja i postojanja međugorskih molitvenih skupina u svojim biskupijama i župama!

Dobro znamo da postoje negativna gledišta o Međugorju, ali to nije prvi put da glede nadnaravnih događanja i u samoj Crkvi postoje različita mišljenja, pa i među biskupima. Iznad svega povjeravamo se razboritosti Vrhovnog pastira, Ivana Pavla II., koji nije nikada izrekao sumnje glede nadnaravnosti međugorskih događanja.

"Svijet gubi doticaj s nadnaravnim, a to ljudi nalaze u Međugorju preko molitve, posta i sakramenata", kazao je Sveti Otac prije nekoliko godina u susretu s liječničkom komisijom udruge "ARPA", koja ga je, zajedno s biskupom Hnilicom, izvjestila o znanstvenim rezultatima svoga ispitivanja šestoro vidjelaca za vrijeme ukazanja. Zaključak je bio da se ti fenomeni ne mogu objasniti prirodnim zakonima. To je bilo prvi put da su znanstveni uređaji "izmjerili" istovremenu pojavu viđenja kod šestoro vidjelaca u Međugorju.

Dragi prijatelji, ujedinimo naša srce s Bezgrešnim Srcem Marijinim. Toliki među nama jasno upozoravaju da su ova vremena Njezina vremena, vremena navještena u Fatimi, vremena potvrđena međugorskom porukom. To su vremena "Totus tuus" za cijeli svijet koja su se pontifikatom Ivana Pavla II. proširila po cijeloj Crkvi, premda nailaze na snažan otpor.

eljeli bismo zaključiti riječima ljubljenog Svetog Oca koji je za vrijeme molitve Angelusa 7. ožujka 1993., govoreći o ratu u BiH, kazao:

"Potrebno se vratiti Bogu: priznati i poštivati Božje pravo! Zatražimo od Presvete Djevice ovu novu spoznaju. Njezina opominjuća i majčinska nazočnost toliko se puta mogla osjetiti i u ovom stoljeću: izgleda kao da nas želi upozoriti na opasnosti koje su se nadvile nad čovječanstvom. Na sile Zla, Marija nas poziva odgovoriti mirnim oružjom molitve, posta i milosrđa; upućuje nas Kristu, vodi nas Kristu. Nemojmo iznevjeriti očekivanja Majčinskog srca".

Zar nisu ove Papine riječi prekrasan sažetak poruka Kraljice Mira, koje su se iz Međugorja proširile po cijelom svijetu?

Kraljica Mira želi nas ujedinjene u molitvi u očekivanju novih Duhova koji će obnoviti lice zemlje. Tako nas i Papa i Majka Božja žele pripremiti na veliki Jubilej. Na putu s Njom idimo u susret Gospodinu!

Ujedinjeni istom ljubavlju prema našoj Majci i Kraljici Mira,

+ Msgr. Frane Franić - Nadbiskup splitsko - makarski u miru

+ Paolo Maria HNILICA - biskup Rusade

Tomislav Pervan - Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije

fra Ivan Landeka - međugorski župnik

fra Jozo Zovko - franjevac

Slavko Barbarić - franjevac

fra Leonard Oreč -franjevac

U hrvatskom jeziku postoji zanimljiva riječ za vojničkog poglavara: časnik. Ona želi reći da onaj tko obavlja tu dužnost treba biti ćudoredan čovjek.

Nisam istraživao to o istom pojmu kažu drugi jezici, ali znam da hrvatski jezik ima pravo. Ako nisi častan, ne možeš braniti domovinu.

No, ne vrijedi sve ovo samo za vojničku sredinu. Iako nismo vojnici, svatko od nas treba biti časnik, čovjek čiji su koraci upravljani ćudoređem. Tada će naši postupci biti na čast nama i našemu narodu.

Gospa kaže nešto slično, ali samo drugačijim riječima. Ona kaže da bismo trebali biti nositelji mira. čitajući i ostale poruke koje nam je ona upravila prepoznajemo da ovaj njezin poziv nije pomodni krik, nego nešto čemu treba pristupiti potpuno ozbiljno. Danas je mir zaista u opasnosti, htjeli mi to priznati ili ne. Gospa nam kaže da ga je moguće spasiti samo ako smo časni. Bog nam pruža ruku i samo čeka da je prihvatimo. častan čovjek neće propustiti tu priliku.

Svijet koji želi izgraditi Kraljica mira nije svijet prisile, već svijet u kojemu je svakomu moguće slobodno živjeti. Nadam se da je to i svijet svakoga od nas. I još nešto: Gospin je govor uvijek govor otvorena i iskrena srca!

fra Miljenko Stojić

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca lipnja u svetištu Kraljice mira u Međugorju podjeljeno je 143. 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebrirala su 3 504 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 117 svećenika dnevno.

Nabrojit ćemo neke od zemalja iz kojih su hodočasnici tijekom proteklog mjeseca posjetili Međugorje: španjolska, Francuska, Irska, Engleska, Korea, Slovačka, češka, Amerika, Njemačka, Italija, Poljska, Brazil, Gwan, Belgija, čile, Kostarika, Mađarska, Rumunjska, Nizozemska, Slovenija i dakako Hrvatska.

MISIJSKO PUTOVANJE FRA SLAVKA BARBARIĆA

Danas gotovo da i nema zemlje koja nije zahvaćena religioznomn krizom. Neke to osjećaju jače, neke slabije. Jedna od zemalja koju je duboko potresla kriza vjere je i Nizozemska. Bilo je, međutim, hodočasnika koji su dolazili i još dolaze u Međugorje. Tijekom vremena postali su svjedocima Gospinih poruka u svojim sredinama i ele je prenijeti ostalim vjernicima svoje zemlje. U tu svrhu pozvali su fra Slavka Barbarića i vidjelicu Vicku Ivanković da ih posjete. Tijekom tri dana fra Slavko i Vicka susreli su veliki broj vjernika koji se okupio na molitveni program. Zanimljivo je kako je međugorski duhovni pokret unio u srca ljudi novo svijetlo, jer "... jedino oni koji su išli u Međugorje, postaju spremni moliti, klanjati se i redovito dolaziti na sv. misu ..." kazao je upnik jedne od nekoliko upa u kojima su se susreti odrali.

Prigodom svoga posjeta Nizozemskoj fra Slavko je s Vickom i prijateljima posjetio i hrvatskoga optuenoga generala pred međunarodnim sudom u Den Haagu Tihomira Blaškića. Ovim svojim posjetom naravno da nije htio prejudicirati sudsku odluku, ali je htio posjetiti čovjeka koji više od godinu dana čeka na suđenje i duhovno ga okrijepiti. Zatvorenik na to ima pravo bio kriv ili ne. Blaškić se inače dragovoljno predao sudu, budući da je uvjeren u svoju nevinost i u pravo hrvatskog naroda braniti se i obraniti od svih napadaja, pa i onda kada su oni koji napadaju višestruko nadmoćni u ljudstvu. Bilo mu je zajamčeno da će mu suđenje početi u roku od dva mjeseca. Na čuđenje mnogih dogovor nije poštivan. To je zaboljelo čitavu hrvatsku javnost, kao i svi postupci kojima se na međunarodnoj razini pokušava na sve moguće načine izjednačiti napadač i žrtva, još od prvih oružanih napada u Hrvatskoj.

VOJNIČKO HODOČAŠĆE

Velikom večernjom procesijom, u kojoj je više od tisuću hrvatskih vojnika zajedno s nekoliko tisuća hodočasnika, nosilo upaljene svijeće kroz međugorsko svetište do Gospina kipa, završilo je četvrto vojničko hodočašće u svetište Kraljice mira u Međugorju.

Hodočašće vojnika započelo je okupljanjem pred crkvom sv. Jakova, da bi u velikoj procesiji pohodili Brdo ukazanja gdje su molili krunicu za mir. Od crkve do brda molitvu krunice predvodio je fra Ivan Bradvica. Po povratku s Brda ukazanja vojnike je čekao veliki broj svećenika za sv. ispovjed. Prije početka misnog slavlja sve nazočne pozdravio je međugorski upnik fra Ivan Landeka. Koncelebrirano euharistijsko slavlje, uz 55 svećenika iz domovine i inozemstva među kojima su bili i upnik fra Ivan Landeka i vojni kapelan fra Miljenko Stojić, predvodio je fra Joakim Gregov, vojni kapelan, kipar i član zadarske franjevačke provincije. U svojoj je propovijedi, između ostalog kazao i ovo: "... Vi trebate čuvati i braniti domovinu, samo uz Boju pomoć. Da bi ova zemlja bila sveta, čuvajte je od svega onoga što je zlo. U ime Boje u molitvi počnite svaki dan, a tako ga i završite. Pohodili ste ovo sveto tlo, nedavno ste hodočastili i u Lourdes, a to pokazuje koliko je vojnik eljan i potreban molitve..."

Vojnici ni ovom prigodom nisu zaboravili moliti za svoga generala Tihomira Blaškića.

SEMINAR ZA SVEĆENIKE

Oko 120 svećenika iz Engleske, Njemačke, Francuske, Italije, Rumunjske, Poljske, Amerike, Španjolske i Hrvatske susreli su se početkom srpnja u svetištu Kraljice mira u Međugorju na četverodnevnom seminaru. Tijekom seminara svećenici su zajedno slušali predavanja, razmišljali, molili, zajednički slavili Euharistiju i pohodili međugorska brda. Seminar na temu "Svećenici u Marijinoj školi" oragnizirali su i vodili fra Slavko Barbarić i don Cosimo Cavaluzzo, talijanski svećenik koji se posebno bavi propovijedanjem i pomae u organizaciji različitih seminara.

Promjenjen je sustav rada robofaxa zbog povećanog broja jezika na kojima je dostupna Gospina poruka, razmišljanje i Press bulletin. Stoga, pozorno poslušajte naputke na vašem jeziku,kada nazovete robofax, i slijedite ih.

Ukoliko biste naišli na poteškoće obratite nam se na br. faxa 00387 88 651 444.

Za svaku obljetnicu ukazanja Kraljice mira u Međugorju skupi se silan svijet. Dolazi sa svih strana svijeta raznim načinima.

Vrlo su zanimljivi oni koji dođu pješice. Počesto je to put dug stotinama kilometara. Ako ih ne pere kiša, onda ih prži sunce i zasipa prašina. Umorni u tijelu, ali odmorni u duši dolaze Kraljici mira posavjetovati se s njom kako dalje upraviti svoje zemaljske korake.

Na njihovu primjeru se uči da bez znanja što se zapravo hoe u životu, nikamo se ne stiže. Pogrešno je dane i dane provoditi u nekom traženju koje nikako da dovede do ishoda. Vrijeme koje su sveci provodili u pustinji u traženju jest vrijeme u kojemu su oni znali što hoće i kroz teški pustinjski hod dolazili k tome.

Kraljica mira nas poziva spremiti se na naše poslanje našim hodom. Bit će on pokatkada težak, ali će dovesti do željenog ishoda samo ako to želimo. Pritegnuti nam je, dakle, obuću i uzdignuta čela krenuti.

Fra Miljenko Stojić

16. OBLJETNICA GOSPINIH UKAZANJA U UPI MEĐUGORJE

Tijekom ovih proteklih 16 godina Gospina nazočnost u ovoj župi, preko hodočasnika se širila svijetom. Unatoč ratnim događanjima koja su pogodila našu domovinu, Gospina poruka mira doticala je i najudaljenije krajeve svijeta i učinila Međugorje župom svijeta. Potvrda tomu je i nazočnost oko 100. 000 vjernika koji su za šesnaestu obljetnicu posjetili Međugorje. Nabrajati zemlje iz kojih su došli vjernici hodočastiti Kraljici mira gotovo je nemoguće. Dovoljno govori i podatak da je tijekom samo dva dana, 24. i 25. lipnja podijeljeno 40. 000 sv. pričesti. Mnoštvo domaćih hodočasnika, a veliki dio njih i bosonogi, došli su u Međugorje zahvaliti Mariji za darovani mir. Večernju sv. misu na samu obljetnicu na kojoj je sudjelovalo više od 50. 000 vjernika predvodio je fra Gabrijel Jurišić. Koncelebriralo je 212 svećenika iz 31 zemlje. Na blagdan obljetnice u svetištu su se slavile mise za različite jezične skupine i to na oko 15 jezika.

Za 16. obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorje su došla i trojica i crkvenih velikodostojnika: splitski nadbiskup u miru dr. Frane Franić, biskup Rusade u Italiji Paolo Hnilica i nadbiskup nadbiskupije Manizales u Kolumbiji Fabio Betancur Tirado koji je inače na svom proputovanju prema Rimu gdje će se sastati s papom Ivanom Pavlom II. S hodočasnicima sus lužilisv. Misu i svjedočili o svome uvjerenju u Gospinu nazočnost u župi Međugorje.

24. lipnja, uoči 16. obljetnice Gospinih ukazanja, održana je šesta po redu "Hodnja mira". Započela je u 6,45 molitvom i blagoslovom hodočasnika ispred franjevačkog samostana na Humcu. Hodočasnici, njih oko 7. 000, pošli su prema Međugorju u 7, 00 sati. Nakon dolaska u Međugorje hodočasnici su se okupili ispred crkve u kratkoj zajedničkoj molitvi. "Hodnja mira" zamisao je koja se rodila u srcima međugorskih hodočasnika i prijatelja Međugorja u najžešćim danima rata - 1992. godine. Taj molitveni hod od 13 km odgovor je na nemir, nasilje i mržnju, te poticaj istinskom miru i pomirenju.

REDOVITO GOSPINO UKAZANJE VIDJELICI IVANKI

Vidjelica Ivanka Ivanković Elez imala je redovito godišnje ukazanje 25. lipnja 1997. Prema svjedočanstvu samih vidjelaca njih četvoro (Vicka, Marija, Ivan i Jakov) imaju još uvijek svakodnevna ukazanja, dok Mirjana i Ivanka ukazanje imaju jedanput godišnje. Prigodom svog posljednjeg svakodnevnog ukazanja 7. svibnja 1985. Gospa je, povjerivši joj posljednju 10 tajnu, Ivanki kazala da će tijekom cijelog svog života imati ukazanje jedanput u godini i to na obljetnicu ukazanja. Tako je bilo i ove godine. Ukazanje, koje je trajalo šest minuta, Ivanka je imala u svojoj obiteljskoj kući. Nakon ukazanja Ivanka je rekla: "Gospa mi je govorila o petoj tajni i izrekla slijedeću poruku: 'Draga djeco, molite srcem da znate praštati i da vam bude oprošteno. Zahvaljujem vam na molitvama i ljubavi koju mi darujete.'"

POSJET TANZANIJSKOG BISKUPA MSGR. DAMIANA KYARUZI

Koncem svibnja Međugorje je posjetio novo imenovani biskup u Tanzaniji msgr. Damiano Kyaruzi. Na svojem putovanju u Rim, gdje će biti zaređen za biskupa, posjetio je i Međugorje. Evo što je tom prigodom rekao:

"Ja sam svećenik biskupije Bukoba u Tanzaniji. Do sada sam bio generalni vikar u svojoj biskupiji, a sada sam imenovan biskupom biskupije Sumbawanga. Svećenik sam već 29 godina. Biskupsko posvećenje će mi biti na obljetnicu moga svećeničkog ređenja 29. lipnja 1997. U Međugorju sam prvi put. Došao sam ovdje moliti prije svog biskupskog ređenja. Našao sam ovdje mjesto i ljude koji mnogo mole u crkvi, na Podbrdu i Križevcu. Vidio sam duboku pobožnost na brdima. Ovo iskustvo mi je dobro došlo, jer ono za mene znači, da su ljudi spremni moliti, kad im se dadne prilika i kad ih se dobro vodi. Ali nije ovdje samo mjesto molitve, nego mjesto u kojemu se mnogo može naučiti. Posebno mi je važno što sam shvatio, da smo mi svi hodočasnici. Hodočasnici koji ovamo dolaze otkrivaju dar života. Bog ih ovdje liječi. Vraćaju se Bogu, prihvaćaju zakone života i postaju glasnici mira. elim u svome djelovanju govoriti ljudima da se ne boje prihvaćati život, iako znam da to nije lako. Kad se penjemo na međugorska brda, možemo shvatiti te poteškoće. Posebno se to može doživjeti na Križevcu. Lekcija koja se dobiva na Križevcu glasi: Sve što se susretne u životu treba prihvatiti i izvršiti svoju zadaaću. Treba samo gledati i slijediti Križni put Isusov. elim da svi hodočasnici ovdje priohvate svoje životno hodočašće s Bogom i Marijom".

POSJET BISKUPA IZ KAMERUNA

Polovicom lipnja Međugorje je posjetio msgr. ADALBERT HDZANA, biskup biskupije Mbalmayo iz Kameruna. Evo što je tom prigodom kazao:

"Rado posjećujem velika hodočasnička marijanska mjesta. Bio sam već dva puta u Lourdesu, te u Fatimi. Ovdje se osjećam potpuno ispunjen i sretan sam što sam došao. Ovdje osjećam, kako je Međugorje nastavak Fatime. Netko je to već prije izrekao. Ali ovo što ovdje vidim, to je nastavak Fatime, jer ovdje vidim ostvarivanje evanđelja na način, kako odgovara današnjem čovjeku i situaciji čovjeka. Gospa govori vrlo jednostavno. U porukama nema prijetnji stoga ni straha u srcima ljudi. Ono što je važno, ovdje se naglašava: ljubav, povjerenje u Boga. Međutim, grijeh se opire onome životu, koji nam Bog ovdje nudi. Sve što nam Gospa ovdje govori nalazi se u evanđelju i sredstva na koja nas poziva su iz evanđelja i tradiciji Crkve. Ovdje se govori o životu, a u svijetu se doživljava smrt. Sakramenti su kanali preko kojih dobivamo božanski život. I Gospa nas poziva da prihvatimo sakramente i da ih živimo. Ponaosob se radi o sakramentu pomirenja, a u središtu se nalazi euharistija.

Način na koji se ovdje sve događa je vrlo jednostavan, to mi se sviđa, a opet naglašava ono što je najvažnije. Vjerujem, da u ovakvim dogadjanjima Crkva mora ostati vrlo razborita. Posebno mogu shvatiti sav oprez, jer događaji ovdje još nisu završili. Ali ovdje se događa mnogo dobroga i već duže vrijeme i to nam mora pomoći da shvatimo o čemu se radi. Ono što sam ovdje naučio, mislim, da će mi pomoći da se vratim više pastoralu, kako nam je i Papa govorio, kad nam je rekao, da sve učinimo da se dobro pripremimo za jubilarnu 2000-tu godinu. Ono što mi je posebno na srcu ovdje u Međugorju, što ću govoriti svojima, to je obraćenje i posvećivanje. Gospa nam neprestano govori, oslobodite se grijeha i otvorite se ljubavi Božjoj. Ja ću, kad se vratim, ponovno naglašavati ovo što sam ovdje čuo i doživio. To je ono što znači re-evangelizacija. Sve pozivam, da iskoriste ovo milosno vrijeme koje ovdje Bog daruje po Mariji. Bog neka vas blagoslovi. Molit ću za Vas sve a Vi molite za mene i moju domovinu. "

KULTURA SOLIDARNOSTI

Nisam izmislio ja osobno ovaj naslov. Posudio sam ga od znanstvenog simpozija na kojemu sam sudjelovao prije kratkog vremena. Taj smimpozij jedan je od načina pripremanja hrvatskih franjevaca za treće tisućljeće u sklopu crkvenog nastojanja "Jubileum 2000".

Razmišljajući o svemu došao sam do zaključka da je o ovim stvarima već prije netko progovorio u ovo naše suvremeno vrijeme. Bila je to Gospa koja je na poseban način progovorila svijetu 25. lipnja 1981. Pojavivši se u jednoj komunističkoj državi osokolila je sve ugnjetene narode, a tzv. "demokratske zemlje" pozvala na solidarnost s drugima. Namjera joj je bila ujediniti sve ljude i učiniti ih pravom braćom i sestrama.

Gospa je uspjela u svome naumu kod svih onih koji su je htjeli poslušati. Taj se krug širi iz dana u dan. čitali smo, vjerujem, nebrojene svjedočanstva onih koji su zahvaljujući Gospinim riječima promjenili svoj život. No, ako smo ostali samo na čitanju, ništa veliko nismo učinili, kao ni onaj spomenuti znanstveni simpozij ako bude ostao samo na svojoj "znanstvenosti". Nama treba i djelovanje, osobno iskustvo onoga o čemu slušamo i čitamo. Gospa nam to obećaje i poziva nas neprestano krenuti Božjim putovima. Tek tada ćemo izgraditi pravu kulturu solidarnosti bez koje je nemoguće živjeti na ovoj zemlji.

Deseci milijuna ljudi prošli su Svetištem Kraljice mira u Međugorju. Oni su postali njezinim glasnicima i navjestiteljima nove kulture, kulture solidarnosti. Što je s tobom?

fra Miljenko Stojić

BROJ PRIČESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca svibnja u svetištu Kraljice mira u Međugorju podjeljeno je 107. 500 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebrirala su 2. 883 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 93 svećenika dnevno.

16. OBLJETNICA GOSPINIH UKAZANJA U ŽUPI MEĐUGORJE

25. lipnja u svetištu Kraljice mira obilježit će se 16. obljetnica Gospinih ukazanja. Do sada je međugorsko svetišteposjetilo više desetaka milijuna ljudi iz svih zemalja svijeta koji su, u svojim domovima i župama, postali vjesnicima Gospine poruke mira upućene svakom pojedincu, kao i cjelokupnom čovječanstvu.

No, prvi vjesnici koji su posvjedočili Gospinu nazočnost u župi Međugorje bili su međugorski vidioci. Prema svjedočanstvu šest mladih župljana od 24. lipnja 1981. godine svakodnevno se ukazuje Blažena Djevica Marija u župi Međugorje. Tog dana vidioci su se uplašili Gospine pojave i pobjegli. Slijedećeg dana, 25. lipnja, odazvali su se na Gospin poziv i otišli na Brdo ukazanja, gdje su s njom prvi put molili i razgovarali. Stoga se taj dan slavi kao obljetnica ukazanja Kraljice mira, kako se Gospa predstavila.

Kao što to činimo svake godine prigodom obljetnice ukazanja, tako i sada ukratko predstavljamo tijek njihova života u vremenu ovih nadnaravnih događanja.

Ivanka Ivanković - Elez rođena je 1966. godine. Svakodnevna ukazanja imala je od 24. lipnja 1981. do 7. svibnja 1985. Tog dana, povjerivši joj posljednju 10. tajnu, Gospa joj je rekla da će tijekom cijelog svog života imati ukazanje jedanput godišnje - na obljetnicu ukazanja 25. lipnja. Do sada je tako i bilo.

Mirjana Dragićević - Soldo rođena je 1965. godine. Imala je svakodnevna ukazanja od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982. Zadnjeg dana ukazanja Gospa joj je rekla da će tijekom cijelog života imati ukazanje jedanput godišnje - na svoj rođendan 18. ožujka. Od 2. kolovoza 1987. svakog drugog u mjesecu čuje u sebi Gospin glas, te s njom moli za nevjernike. Gospa je i Mirjani povjerila 10 tajni.

Vicka Ivanković rođena je 1964. godine. Gospa joj se prvi put ukazala 24. lipnja 1981. Za nju svakodnevna ukazanja još traju. Gospa joj je povjerila 9 tajni.

Marija Pavlović - Lunetti rođena je 1965. godine. Gospa joj se prvi put ukazala 25. lipnja 1981. I sada ima svakodnevna ukazanja. Preko nje Gospa upućuje svakog 25. u mjesecu svoju mjesečnu poruku župi i svijetu. Do sada joj je Gospa povjerila 9 tajni.

Ivan Dragićević rođen je 1965. godine. Gospa mu se svakodnevno ukazuje od 24. lipnja 1981. do danas. I njemu je Gospa povjerila 9 tajni.

Jakov Čolo rođen je 1971. godine. Ima svakodnevna ukazanja od 25. lipnja 1981. do danas. Gospa mu je povjerila 9 tajni.

Svi vidioci žive u župi Međugorje, osim Marije Pavlović koja živi u Italiji i povremeno dolazi u Međugorje.

SUSRET SA SLOVENSKIM NADBISKUPOM

Na poziv međugorskih hodočasnika i prijtelja Međugorja fra Slavko Barbarić je u svibnju 1997.posjetio nekoliko župa u Hrvatskoj i Sloveniji prenoseći vjernicima Gospinu poruku mira i duh međugorskog molitvenog programa u njihovim mjesnim crkvama. Na svim susretima sudjelovao je veliki broj vjernika, a na jednom od susreta u Sloveniji fra Slavko se susreo i s nadbiskupom Francom Rodeom. U otvorenom razgovoru upitao ga je , zna li da mnogi Slovenci dolaze u Međugorje i kakav je njegov stav. Odgovorio je: "Jednom je biskup iz Pescare pitao Papu što treba činiti s narodom, koji ide u Međugorje. Papa je odvratio pitanjem: 'A što narod radi tamo?' Biskup je odogovorio: 'Moli, ispovijeda se, čini pokoru!' Papa je onda kratko odgovorio: 'Pa, pusti narod nek ide tamo!' Fra Slavko je pitao nadbiskupa je li to njegov stav i njegov odgovor. Uz simpatični smiješak je rekao: Da."

NADBISKUP FRANIĆ NA PREDSTAVLJANJU FOTOMONGORAFIJE MEĐUGORJE

Fotomonografija Međugorja, o kojoj smo govorili u prošlom broju Press Bulletin-a, 3. lipnja 1997. predstavljena JE i u Splitu. U nazočnosti velikog broja vjernika, te djelatnika iz kulturnog, vjerskog i javnog života toga grada prvi je o knjizi govorio msgr. dr. Frane Franić, nadbiskup splitsko-makarski u miru. Evo što je tom prigodom rekao: " Gospina ukazanja treba promatrati kao zahvat onostranosti u ljudsku povijest, što se može razumjeti samo u dužem vremenskom razdoblju. Ja osobno čuo sam Gospin glas, no nikada je nisam vidio. U međugorskim plodovima molitve, posta i bratske ljubavi vidim znakove priprave za susret s Bogom. Naši su biskupi Izjavom iz 1991. potvrdili Međugorje kao mjesto hodočašća i molitve, kao takvo preporučili vjernicima, što je ono i postalo na svjetskoj razini."

Buduæi da se smatramo vjernicima, naljutili bismo se ako bi nam netko rekao da se ne molimo. U isto vrijeme bismo u dubini duše možda znali da je to ipak istina. No, želimo saèuvati èistim svoj vjernièki obraz.

Namjesto pokuaja èuvanja obraza, bolje bi bilo razmisliti zašto mi ne molimo. Dosadašnja naša iskustva pokazuju da æe jedan od najèešæih odgovora biti: nemam vremena. Isto æemo odgovoriti i kad se radi o osobnoj i kad se radi o obiteljskoj molitvi. Nabrojit æemo tisuæu stvari koje æe dokazivati da mi zaista nemamo vremena. Sve æe biti velike i ozbiljne i zakljuèak da nemamo vremena izgledat æe opravdan.

U krivu je, dakle, Gospa koja nas neprestano poziva na osobnu i zajednièku molitvu. Kad bi ona morala iæi raditi u ured, èuvati djecu, gledati televiziju, slušati vijesti, raditi na raèunalu, brinuti se za plaæanje svih troškova života... možda bi ipak drugaèije govorila.

Je li Gospa u krivu? Zacijelo jest ako molitvu shvaæamo samo kao jednu od stvari koju trebamo izvršiti tijekom dana. Shvaæamo li, pak, molitvu kao stožer oko kojega æe se okretati èitav naš dan reæi æemo da je Gospa u pravu. Tada nam prva jutarnja stvar neæe biti na brzinu popijena šalica kave ili nešto slièno, nego molitva, kako osobna, tako i zajednièka. Za nju æemo jednostavno imati vremena, a za ostalo tek æemo vidjeti nakon molitve.

Dok nam god molitva ne bude na prvom mjestu, bit æe u škripcu i mi zajedno s njome. Uvijek æe se dogaðati da æemo je odgaðati zbog neèega "važnijeg" i zbog toga æe nam ona neprestano biti izvor nespokoja. Mi smo, zar ne, problem, a ne molitva?

fra Miljenko Stojiæ

UGANDSKI BISKUPI O MEÐUGORJU

Kao što smo objavili u br. 65 Press Bulletin-a od 8. do 15. svibnja u posjetu svetištu Kraljice Mira u Meðugorju bila su tri biskupa iz Ugande: Frederick Drandua, Deogratias Byabazaire i Joseph Oyanga. U prošlom broju objavili smo u cijelosti zanimljivu propovijed msgr. Drandua, a u ovom broju donosimo vam kratke izjave svih trojice biskupa.

MSGR. DEOGRATIAS BYABAZAIRE, biskup iz Hoime. Zareðen za sveæenika 1969., a za biskupa 1990.

O svom iskustvu Meðugorja kaže. "Proveo sam u Meðugorju tjedan dana i osjetio da je ozraèje puno molitve, mira, prijateljstva. Susreo sam mnoge ljude koji zaista mole i traže molitvu. Išao sam na Križveac i na i na Podbrdo. Vidio sam mnoge ljude kako mole. Ja sam se bojao poæi gore. No, kad sam došao na vrh, osjeæao sam se zaista sretnim. Oba brda su za mene bila lijepa iskustva. Mnogo sam molio i vidio mnoge kako idu bosi i mole.

Duboko me se dojmila veèernja misa. Crkva je bila puna svaku veèer, a mnogo je ljudi vani slušalo misu. Iako ne razumiju jezik, bili su svi duboko sabrani u molitvi i pobožnosti. Ipak najljepši trenutak u veèernjem molitvenom programu je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Vidio sam veliki broj sveæenika kako ispovijedaju i mnoštvo vjernika koji traže ispovjed.

Bio sam nazoèan i na viðenju. Moj duboki dojam je bio da se radi o vjerodostojnom susretu.Razgovarajuæi s vidiocima shavtio sam da se radi o zrelim i iskrenim osobama."

Po povratku kuæi posebno æu naglašavati kako je Gospin govor jednostavan i kako upravo svojom jednostavnošæu prodire u srca svoje djece.

MSGR. FREDERICK DRANUBA, biskup Arua. Zareðen za sveæenika 1970., a za biskupa 1986.

o svom doživljaju Meðugorja kaže: "Ovo je zaista za mene veliko iskustvo. Posebno s molitvom. Ja ne mogu reæi da se Gospa ne ukazuje. Vidioci to ponavljaju veæ 15 godina. Uvijek govore o istoj poruci. Ne mijenjaju ništa. Poruka je jednostavna: moliti, postiti, vjerovati, ispovijedati se, klanjati se. Upravo zbog toga mora se raditi o nadnaravnim dogadjajima, jer su oni postojani u jednoj poruci. Ljudi dolaze i mijenjaju svoj život. Mnogi se ispvovijedaju. Ja kao biskup u ovih 10 godina nisam skoro nikako ispovijedao. Ovdje su me ljudi neprestano molili da ih ispovijedim. Ispovijedao sam mnogo. Ovih dana sam ispovijedio preko 100 ljudi. Siguran sam da se Gospodin služi ovim mjestom u obraæanju naroda. Po povratku kuæi govorit æu o molitvi krunice, a sveæenicima æu preporuèiti uvesti jedan dan u tjednu za klanjanje.

Prigodom svog posjeta Meðugorju trojica ugandskih biskupa susrela su se i s msgr. Ratkom Periæem mjesnim biskupom. Evo što je o tom susretu rekao msgr. Dranuba: 'Biskup Periæ mi je rekao da mu Meðugorje nije problem, buduæi da tu ljudi mole. Problem su mu franjevci, koji, po njegovu sudu, žele biti samostalni. Ja sam mu rekao: Meðugorje neprestano govori o miru. Gospa poziva na promjenu srca i mir u srcu. Ne možete reæi da si franjevci loši. Vi morate prihvatiti èinjenicu da se i Vi morate mijenjati. Onda æe se i franjevci promjeniti, te æe i mir biti moguæ. Poruka mira se dogaaða u Vašoj biskupiji. Ona je namjenjena Vama i franjevcima. Imajte snaage poniziti se pred Gospom i poèeti moliti za mir. Molim Vas, dragi brate, radite na miru. Pozovite franjevce! Možda æe ih najprije doæi samo nekoliko. Ne može se ssve dogoditi samo u jednom danu. Vi morate iæi k njima, jer ste Vi pastir. recite im: Moj dragi sine, doði, molim Te doði. Ako budete tako èinili, siguran sam da æete uspjeti. On je rekao: "Pokušat æu!" Kazao mi je da franjevci ne prihvaæaju ni generala, ni Rim. Ja sam rekao: Ne. Rim hoæe da bude mir, a Vi ovdje morate na tome konkretno raditi.'"

MSGR. JOSEPH OXYANGA, biskup Lire. Sveæenik je veæ 33 godine, a biskup 8 godina. O svom iskustvu u svetištu Kraljice mira kaže: "Ovo je mjesto razmišljanja, molitve. Svi koji ovamo doðu ostvaruju meðusobno zajedništvo. Vidio sam ljude iz Europe, Amerike, Japana, Australije. Svi se osjeæaju jedno. To je za mene bio snažan dojam. Ovdje se zaista moli. Ja nisam mogao iæi na brda, ali me se vrlo dojmilo kad mi je jedna hodoèasnica donijela kamen sa brda. Klanjanje je poseban doživljaj. To je nešto jedinstveno. Vidio sam ljude kako poste. U kuæi gdje sam stanovao hodoèasnici nisu ništa jeli za veèeru osim malo salate i kruha. To je duh pokore, žrtve, mrtvljenja, koji odavno nisam vidio. Ovo iskustvo æe mi dati snage govoriti ljudima o Gospi. Sada mi se èini da joj nisam posveæivao dovoljno pozornosti. Ona nam je blizu. To je glavna poruka ovoga mjesta."

PREDSTAVLJENA FOTOMONGRAFIJA MEÐUGORJA

U prostorijaama župnog ureda Meðugorje 11. svibnja 1997. predstaavljena je nova fotomongrafija Meðugorja u izdanju Informativnog centra "MIR" Meðugorje. Autori fotografija, ovog izuzetnog djela, majstori su suvremene hrvatske fotografije. Uz nekoliko uvodnih tekstova, bogatstvo ove knjige je mnoštvo vrijednihfotografija. Sve te fotografije zaustavile su na papiru jedan trenutak proživljen u svetištu Kraljice mira bilo da se radi o pojedincu, skupini ili cijelom mnoštvu vjernika. Stoga predstaavljaju pravi spomenar za meðugrskog hodoèasnika oživljujuæi sjeæanja na meðugorsku crkvu i brda. Knjiga je objavljena na èetiri jezika: hrvatskom, engleskom, njemaaèkom i talijanskom, te se može nabaviti u knjižari župnog ureda.

DA SE NE ZABORAVI - IN MEMORIAM

Pred èetiri godine, na 29. svibnja 1993., ubijeni su kod Gornjeg Vakufa Fabio Moreni, Sergio Lana i Guido Puletti. Nosili su hranu gladnim obiteljima u Novom Travniku i Zavidoviæima spremni na povratku uzeti nekoliko muslimanskih obitelji iz Zavidoviæa i smjestiti ih kod katolièkih obitelji u Brescia, Italija. Da ne bi uspomena na te muèenike kršæanske ljubavi izblijedila sjeæamo ih se sa zahvalnošæu i donosimo dva vrijedna svjedoèanstva.

Nekoliko dana prije smrti na jednom molitvenom skupu u Cremoni Fabio je izjavio: "Za vrijeme putovanja raduje nas što uspijevamo preko radio-veza, koje smo ugradili u naša vozila, moliti zajedno krunicu. Redovito smo uspijevali navratiti, barem na kratko, i u Meðugorje, gdje se, to Vam mogu posvjedoèiti, duša ispuni i utješi mirom i radošæu, koje bez sumnje daruje nebeska majka, koja se tamo predstavlja kao Kraljica mira".

Sergioova majka Franca napisala je u lipnju 1993. pismo potresnog sadržaja: "Obraæam se onome tko je ubio mog sina. Bio mi je jedinac i možete zamisliti koliko samga voljela... Ovo Vam pišem jer Vam želim saopæiti da nemam nikakve mržnje prema onome tko ga je ubio. Ja opraštam. Rekli su mi da je u toj skupini bila i neka žena. Ne znam, možda je i ona majka. eljela bih da Gospodin dirne i njezino srce i srca ljudi koji su s njom bili, da shavate da je život svakog èovjeka svet. Stoga treba poštivati svaki život i samo ako želimo dobro svima i ako ljubimo sve, moæi æemo ponuditi svijetu mir i imati ga u svojim srcima".

Od početka Gospina ukazanja župu Međugorje posjetili su i mnogi crkveni poglavari. Moramo razumjeti da im to nije bilo nimalo lagano. Na njima je, naime, velika odgovornost i svi paze što će oni reći. S te točke gledišta, mi možemo pogriješiti, ali oni ne bi smjeli.

Dolazak crkvenih poglavara u Međugorje učvrstio je vjeru mnogih u istinitost međugorskih događanja. Vidjevši i čuvši predstavnike "službene" Crkve bili su sigurni da Bog u ovo naše suvremeno vrijeme na poseban način govori svome narodu.

Ipak, uvjerenje da je Bog na djelu ne počiva, niti bi smjelo počivati ni na čijim ljudskim riječima. Ono počiva na plodovima koji se očituju. I crkveni poglavari i ostali članovi Božjega naroda prepoznaju ih, ne po svojoj mudrosti, nego po mudrosti molitve. Tek tada crkveni poglavari su sposobni izreći ispravan pravorijek, a mi ostali prihvatiti taj pravorijek. Gospina je to mudrost i mudrost onih koji su kroz molitvu tražili odgovor na to što se događa u Međugorju.

fra Miljenko Stojić

TROJICA UGANDSKIH BISKUPA U MEĐUGORJU

Biskupi s raznih strana svijeta i nadalje nastavljaju dolaziti u Svetište Kraljice mira u Međugorju. Od 8. - 15. svibnja 1997. u posjet su došli ugandski biskupi Frederick Drandua, Deogratias Byabazaire i Joseph Oyanga. Rekli su da su prije nego što su krenuli na put pitali papinskog nuncija u Ugandi, Luisa Roblesa Diaza, što misli o ovome putovanju. On im je rekao: "Papa ne govori javno o Međugorju, ali ga podupire. Idite!"

Doživjevši duhovnost Međugorja, odlučili su zajedno s hodočasnicima slaviti večernju sv. misu 12. svibnja. Jedan od njih, Frederic Drandua, tom je prilikom i propovjedao. Zbog zanimljivosti njegovu propovijed donosimo u cjelosti.

"Draga braćo i sestre!

Vrlo mi je drago večeras ovu svetu misu slaviti zajedno s vama. U jednoj svojoj poslanici sv. Pavao pita zajednicu je li primila Duha Svetoga. Večeras i ja vas pitam: jeste li primili Duha Svetoga? Pitam vas to stoga što sada govorim engleski. Razumijete li me kada govorim? Ako kažete da, onda vi razumijete moj engleski. Ja vam jamčim da imam Duha Svetoga. Duh Sveti ima samo jedan jedini jezik. Svatko od nas može ga rzumjeti. Pitate se, vjerojatno, koji bi to jezik bio? Reći ću vam to sada. To je jezik molitve. Razumijete li molitvu? Bogima svoj jezik. Nema drugog jezika, osim jezika molitve. Bilo da molite na hrvatskom, na mom materinskom, engleskom ili bilo kojem drugom jeziku, to je jezik molitve. Svi smo mi, dakle, došli ovdje moliti i imamo Duha Svetoga, duha molitve. Svi smo se okupili oko oltara zbog molitve. Svi govorimo istim jezikom, svi razumijemo jedan drugoga, budući da svi zajedno govorimo našemu nebeskom Ocu. Zar to nije divno?

Dolazim iz daleke zemlje Ugande za koju vjerojatno mnogi od vas i ne znate gdje se nalazi, ali sam došao ovdje moliti i govorim vama i svi ćete me razumjeti. Tako sam radostan da sam došao ovdje, u ovu školu molitve. Nju je osnovala naša draga majka, naša Gospa. Htjela je da prođemo kroz ovu školu molitve.

Zanimljivo je da je ona tu školu osnovala baš ovdje, u hrvatskoj domovini. Iz čitavog svijeta dolazimo u ovu školu molitve. Ovo što se događa važno je i za vas Hrvate koji živite oko ove škole ovdje. Nemojte nikada zaboraviti da baš mnoga djeca koja žive blizu škole, propadnu u školi. Prelako, naime, shvaćaju svoje dužnosti misleći da nije potrebno učiti, budući da je škola tu blizu i uvijek će imati vremena za to. Oni koji dolaze izdaleka i možda moraju stanovati kraj škole redovito prolaze bolje i uspijevaju dobiti diplomu.

Možda bih vam mogao reći da sam dobio diplomu prije vas. Vidjelac Ivan prošle večeri dao mi je potvrdu za to. Rekao mi je da je Gospa rekla da je vrlo radosna zbog toga što smo mi biskupi ovdje. Blagoslovila nas je, kao i sve naše biskupije, govoreći da postoji velika nada za naše biskupije. Sve ovo ja zovem diplomom ili potvrdom koju mi je dala Gospa. Je li itko od vas dobio jednu takvu potvrdu? Ovo je prvi put da ja dolazim ovdje u Međugorje. Moram sebi čestitati da sam dobar učenik, budući da sam već dobio diplomu. Vi Hrvati i vi drugi hodočasnici, jeste li dobili jednu ovakvu diplomu? Ako niste, morate malo više raditi.

Vi hodočasnici koji ste izdaleka došli ovdje i došli ste ovdje teško raditi, učiti, jeste li dobili ikakvu potvrdu za svoju školu? Učinite barem toliko napora da dobijete potvrdu da ste uopće bili u školi. Tu potvrdu dobiva svatko onaj tko dolazi na predavanja, znači svatko onaj tko dolazi ovdje na molitvu, tko se penje na brda, tko sluša Gospine poruke. Ako to niste učinili, a došli ste ovdje, bojim se da nećete dobiti potvrdu ni da ste bili u školi. Jeste li sigurni da se želite vratiti kući bez te potvrde? Mislim da bi bila velika šteta kada ne biste dobili tu potvrdu.

I vas, djeco, koji stanujete u ovom mjestu pozivam natjecati se sa svima koji dolaze izdaleka da pokažete da ste i vi dobri učenici, da dolazite redovno na predavanja u ovu školu molitve. Ne učinite li to, bit će to katastrofalno. Bilo bi pogrešno kada ne biste primili milosti koje Bog daje u ovoj školi molitve i milosti od one koja je započela ovu školu. Zamislite, što bi to značilo kada ne biste položili ispite? Vi domaći morate se jako truditi položiti ispite u Gospinoj školi zajedno s nama koji dolazimo izdaleka.

Ja koji dolazim iz Ugande moram također još jako puno raditi. Moram ići i govoriti o ovoj školi, školi molitve. To je škola za sve kršćane. Oni koji žele živjeti svoje kršćanstvo moraju se upisati u ovu školu molitve. U njoj se pronalazi majčina ljubav prema djeci. Ta ljubav je velika i majka nikada neće dati nešto pogrešno svojoj djeci. Sjetite se onih Isusovih riječi: kada te dijete pita kruha, hoćeš li mu dati kamen ili ako te pita ribu, zar ćeš mu dati zmiju. Isus na vrlo sarkastičan način dalje kaže, vi kao grešnici koji znate izabrati darove svojoj djeci, što mislite koje će darove dati sami Bog? Zamislimo samo kakve će nam darove dati Gospa koja je ustanovila ovu školu.

Zamolio bih vas da kada odete svojim kućama pronađete još mnogo učenika koji žele učiti u ovoj Gospinoj školi. Kada se vratim svojoj kući znam da će mnogi kršćani, mnogi svećenici doći k meni. Pitat će me što im dobra imam reći i ponuditi? Reći ću im da ovdje mogu dobiti dvije dobre stvari. Mogu izabrati jednu ili drugu ili izabrati obe. Znate li na koje dvije stvari mislim? Prva i glavna je molitva. Druga je prijateljstvo Hrvata, njihovo gostoprimstvo. Ja mislim da ću uzeti obe, molitvu i gostoprimstvo. Netko je možda došao ovdje samo za molitvu ili samo za gostoprimstvo, uživanje. Dragi hodočasnici, ja bih vas zamolio uzeti obe ove stvari, a ne samo jednu.

Vama župljanima Hrvatima zahvalio bih za vaše prijateljstvo i za vaše gostoprimstvo, ali i za molitvu. Potrudili ste se da nam bude drago uzeti i jedno i drugo. Pozivate nas neprestano izdaleka doći ovdje, da u ovoj školi molitve svatko može završiti i dobiti diplomu.

Ako netko ne može diplomirati, ja bih ga zamolio da barem dobije potvrdu da je bio u ovoj školi. Nije važno jeste li ovdje domaći ili dolazite izdaleka. elim vam obilje Božjeg blagoslova i Gospina blagoslova.

Prije nekoliko mjeseci èitao sam prvi broj jednoga èasopisa koji u zaglavlju nosi naziv "informativne novine". Nije mi se svidio, ali zar je to važno i zar mi se baš mora sviditi? Uostalom, možda se i ja njima ne sviðam!

Ono što je privuklo moju pozornost jest da su u uvodniku rekli da se neæe baviti ni politikom ni zastupanjem neèijeg mišljenja, nego samo istraživanjem istine i etikom. Svidilo mi se to, ali ostali tekstovi nisu bili takvi, pa je u meni ostao oprez. Slijedeæi brojevi su potvrdili da sam imao pravo.

Svu laž èasopisa razotkrio je nedavni èlanak pod naslovom "Etika trojanskog konja". Navest æu samo jednu reèenicu koja je velikim slovima izvuèena u tekstu: "Mnogi profesori smatraju da je predmet etike, uveden prije dvije godine u srednje škole, samo pokušaj Ministarstva prosvjete da na mala vrata uvede obavezni vjeronauk za - ateiste". Najprije sumnjam da su to rekli "mnogi profesori", a onda se pitam zar i ateisti ne smiju barem biti etièni, ako ne religiozni, i zar ih nitko ne smije tome pouèavati?

Jedno ovakvo mišljenje, nažalost, nije samo oznaka ovoga èasopisa. Ono se pokušava probiti kroz sva sredstva društvenog priopæavanja. Raskrstivši s Bogom Stvoriteljem, o kojemu govori Gospa u svojoj poruci, postavilo je sebe za mjerilo svim stvarima. Zbog toga ono za sebe kaže da je internacionalno. To bi kao trebalo znaèiti da voli sve ljude i da im prilazi s ljubavlju i osjeæajem sveopæeg bratstva. No, ako èovjekom ne ravnaju Božji zakoni ili barem etièki zakoni koji su izvuèeni iz èovjekove prirode (ne zaboravimo i nju je bog stvorio), zar æe èovjek moæi drugoga ljubiti i dostojanstveno proæi ovom zemljom?

Nemojmo se zavaravati i ne dajmo da nas zavaraju. Promotrimo naše svakidašnje mišljenje. U kojemu pravcu ide?

fra Miljenko

V I J E S T I

BROJ PRIÈESTI I BROJ KONCELEBRANATA

U mjesecu travnju u Svetištu Kraljice mira u Meðugorju podjeljeno je 91000 sv. prièesti, a na sv. misama koncelebriralo je 2351 sveæenik iz domovine i inozemstva, odnosno 78 sveæenika dnevno.

MEÐUGORJE U SVJETLU PAPINA POSJETA SARAJEVU

Papa je došao i prošao Sarajevom, a da nije svratio u Meðugorje kako su se mnogi tome nadali zbog oèite Papine naklonosti dogaðajima u župi Meðugorje. Prisjetimo se i da je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuðman neposredno prije Papina dolaska u Sarajevo posvjedoèio pred okupljenim politièarima i sveæenicima da mu je Papa Ivan Pavao II. u njihovom zadnjem razgovoru rekao da bi prilikom posjeta Sarajevu želio posjetiti i Meðugorje. Ovome svjedoèenju prisustvovao je i mjesni biskup dr. Ratko Periæ koji na sve nije rekao ni rijeèi.

Nije poznato i malo je vjerojatno da æe biti poznato što je Papa iza kulisa govorio okupljenim crkvenim poglavarima u Sarajevu. Ono što je poznato jest njegov upit tko je provincijal franjevaèke provincije u kojoj se nalazi župa Meðugorje. Isto tako poznato je i njegovo spominjanje uz smiješak imena Meðugorje prilikom dolaska u Sarajevo, prilikom veèere u Katolièkoj bogosloviji i prilikom odlaska iz Sarajeva. Nije uglavnom podignuta velika prašina oko svega toga.

Duhovi su se tek uznemirili nakon uobièajene Papine generalne audijencije srijedom neposredno nakon posjeta Sarajevu. Kako javljaju novinske agencije, Papa je tom prigodom izmeðu ostaloga rekao: "Tijekom rata nisu prestajala hodoèašæa vjernika u marijanska svetišta u B i H kao ni u drugim dijelovima svijeta, na poseban naèin u Loreto, da bi se tražilo od Majke Naroda i Kraljice Mira da utjeèe na tu muèenièku regiju". Ove Papine rijeèi mnogi su protumaèili kao njegovo posredno priznanje meðugorskih dogaðaja.

Teško je reæi što æe Crkva poduzeti glede meðugorskih dogaðanja u bližoj i daljoj buduænosti. Kako se raspala Biskupska konferencija Jugoslavije ne postoji više ni komisija koja je pri njoj bila utemeljena sa zadatkom pratiti dogaðaje u župi Meðugorju. Crkva æe zbog toga zacijelo nešto morati poduzeti. Meðugorje æe dotle i dalje iæi svojim tokom i ostvarivat æe se ona svetopisamska reèenica koja kaže da se stablo prepoznaje po svojim plodovima.

PRIJEDLOG NADBISKUPA FRANE FRANIÆA

Dogaðanja u župi Meðugorje prodrla su u sve pore crkvenog života. Jedan od onih koji im se najprije protivio, a nakon što je osobno došao i uvjerio se u ono što se dogaða svim srcem ih poèeo širiti, jest splitski nadbiskup (trenutno u mirovini) Frane Franiæ. On je bio jedna od istaknutih liènosti na II. vat. saboru. Zajedno s još 500 drugih biskupa zalagao se za osudu marksistièkog ateizma, iako je Sabor naèelno bio zauzeo stav ne izreæi osudu, nego samo pozitivno izložiti kršæansku nauku. Ovo njegovo zauzimanje bilo je èin velike osobne hrabrosti, buduæi da je potjecao iz Hrvatske koju je bila okupirala komunistièka Jugoslavija. Sabor je na kraju svoga zasjedanja u svojoj pastoralnoj konstituciji "Crkva u suvremenom svijetu" u broju 21 osudio deklarirano marksistièki ateizam kao najradikalniji ateizam što se pojavio u povijesti èovjeèanstva.

Zbog svih svojih zasluga dobio je nagradu svoje rodne županije Splitsko - dalmatinske za životno djelo. Tom prigodom objavljen je s njim veliki razgovor pod naslovom "Komunizam ruši sve dobro" u hrvatskom dnevniku Slobodna Dalmacija (19. travnja 1997.). Odgovorio je i na slijedeæe pitanje: "Premda ste dobili nagradu za životno djelo, Vaše ideje i danas izazivaju dosta pozornosti u crkvenoj i civilnoj javnosti. Jedan od tih prijedloga je i da naša Crkve završnu sveèanost povodom Velikog jubileja (Jubilej 2.000 - op. P. B.) uprilièi u svetištu Kraljice Mira u Meðugorju." Odgovor je bio: "Da. To sam napisao u Crkvi u svijetu (hrvatski teološki èasopis - op. P. B.) da bi 2001 godine naši biskupi s odobrenjem Svete Stolice, a papa Ivan Pavao II. je za to, mogli uprilièiti zahvalno slavlje Gospi u Meðugorju za sve darove što smo ih primili, a osobito za dar slobode jer je stvorena ni iz èega, a to može biti samo djelo Božje po Gospinu zagovoru."

Hrvatski biskupi javno još ništa nisu odgovorili na gore izneseni prijedlog. Zacijelo bi to bio veliki dogaðaj ne samo za Crkvu u Hrvata, nego i za sveopæu Crkvu.

MISIJKO PUTOVANJE FRA SLAVKA BARBARRIÆA

Na poziv meðugorskih hodoèasnika, prijatelja Meðugorja i dobroèinitelja fra Slavko Barbariæ je koncem travnja posjetio nekoliko župa središnjeg dijela Italije i San Marino. Na 7 susreta, koliko ih je održano u tri dana, sudjelovalo je mnoštvo vjernika. U tom dijelu Italije u 7 župa hodoèasti kip Blažene Djevice Marije "Madonna del giro" i to u svakoj župi po jednu godinu. upnik jedne od tih župa, don Alceo, zajedno sa svojim vjernicima, želio je poèetak hodoèašæa Gospina kipa u njegovoj župi obilježiti posebnom duhovnom pripravom. Stoga je u župnoj crkvi, kao i u i svim podruènim crkvama, održan molitveni program istovjetan veèernjem programu u Meðugorju. Program je zapoèeo procesijom s Gospinim kipom. Iznad jedne od tih župa na brijegu je veliki križ i Gospin lik koji noæu svijetli i obasjava put onima koji se u molitvi penju na brdo. Vjernici su se nakon veèernjeg programa popeli na brdo moleæi kao što to èine na meðugorskim brdima. Meðu hodoèasnicima je bio i Carmelo Puzzolo koji je podno križa dao svoje svjedoèanstvo. U župi ovog velikog umjetnika i prijatelja Meðugorja postavljene su postaje Križnog puta istovjetne onima na Križevcu, buduæi da su djelo istog majstora. Veliki broj ljudi se okupio na pobožnosti Križnog puta. Izgledalo je kao da mole na meðugorskom Križevcu. U župnoj crkvi održan je meðugorski molitveni program. U San Marinu fra Slavko se susreo na zajednièkoj molitvi s meðugorskim hodoèasnicima i dobroèiniteljima kojih je tijekom ovoga rata bilo zaista mnogo iz te tako male zemlje.

Fra Miljenko

PAPA U BOSNI I HERCEGOVINI

Sv. Otac Ivan Pavao II posjetio je 12. i 13. travnja 1997. Bosnu i Hercegovinu, odnosno Sarajevo. Sv. Otac zasigurno je najveći hodočasnik mira našega vremena. Više je puta u svojim propovijedima i molitvama spominjao i molio od Boga mir za ratom napaćene narode ovih naših prostora. Ne možemo se ne prisjetiti njegova posjeta Hrvatskoj u rujnu 1994. kada je oko milijun Hrvata dočekalo sv. Oca u Zagrebu. To je četvrtina cjelokupnog pučanstva Hrvatske. Već tada je sv. Otac najavio svoj dolazak u Sarajevo. Taj je posjet bio planiran i ranije, no tek se sada ostvario.

Prigodom svog susreta s katolicima Bosne i Hercegovine Sv. Otac je uputio poruku nade i mira, te pozvao na suživot i toleranciju u ovoj multinacionalnoj zajednici. Na susret sa sv. Ocem iz župe Međugorje otišlo je 250 župljana i oko 300 inozemnih hodočasnika koji su za tu prigodu došli iz raznih krajeva svijeta. Možda izgleda neobično da ljudi dolaze iz Amerike ili neke europske zemlje u Međugorje da bi se u Sarajevu susreli sa Sv. Ocem. No, nema tu ništa neobično. To su ljudi koji su prepoznali važnost i snagu Papina poziva na mir, onog istog poziva kojeg je Gospa započela upućivati svijetu daleke 1981. godine. Sv. misi je prisustvovalo samo oko 50 000 ljudi. Taj su broj mnogi protumačili bojaznom ljudi za njihovu osobnu sigurnost. Grad Sarajevo je Papu, inače, dočekao hladno. Sada je to visoko islamizirani grad za razliku od prije rata kada je bio visoko multinacionalan i multikonfesionalan.

Župa Međugorje, zajedno sa svim svojim hodočasnicima, molitvom se pripravljala za sretan i blagoslovljen dolazak sv. Oca na ove prostore razmišljajući o poruci od 25. kolovoza 1994. Tu je poruku Gospa dala pred Papin dolazak u Hrvatsku. Prisjetimo je se i mi ovdje: "Draga djeco! Danas sam s vama sjedinjena na poseban način, moleći za dar nazočnosti moga ljubljenoga sina u vašoj domovini. Molite, dječice, za zdravlje moga najdražega sina, koji trpi, a kojeg sam ja izabrala za ova vremena. Ja molim i zagovaram pred svojim sinom Isusom da se ostvari san koji su imali vaši oci. Molite, dječice, na poseban način, jer sotona je jak i želi uništiti nadu u vašem srcu. Ja vas blagoslivljam. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!"

PAPA, MEĐUGORJE I HERCEGOVAčKI PROVINCIJAL

Posjet Pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini, 12. - 13. travnja 1997. bio je posjet za koji su se mnogi nadali da će završiti Papinim posjetom Međugorju, budući da je on u više navrata izrazio takvu želju. Nažalost to se nije dogodilo. Papa ipak nije zaboravio Međugorje.

U sarajevskoj zračnoj luci 12. travnja Papu su najprije dočekali trojica bosanskohercegovačkih biskupa i dva provincijala. Kada je provincijal Bosne srebrne fra Petar Anđelović, kao prvi od provincijala, pristupio Papi da ga pozdravi, Papa mu je uputio upit: "Međugorje?". On je pokazao na dr. fra Tomislava Pervana, hercegovačkog provincijala koji je rekao: "Ja sam iz Mostara i Međugorja". Papa je zadovoljno klimnuo glavom i dvaput ponovio: "Međugorje, Međugorje". Vidjeli su to i svi TV gledatelji koji su pratili prijenos Papina dolaska.

Dok se molio s okupljenima u sarajevskoj katedrali Papa je u dva navrata molio Kraljicu mira za Bosnu i Hercegovinu. Mnogi od prisutnih su to protumačili kao obraćanje Kraljici mira iz Međugorja.

Nakon večere u sarajevskoj Katoličkoj bogosloviji fra Tomislav je iskoristio prigodu i Papi osobno predao najnoviju fotomonografiju o Međugorju koju su mu uputili franjevci koji rade u župi Međugorje. Tom prigodom kraće vrijeme mu je i govorio o Međugorju. Papa je šutke, ali po izrazu lica zadovoljno i sa zanimanjem, primio i jedno i drugo.

Prilikom Papina odlaska iz sarajevske zračne luke fra Tomislav Pervan je pri pozdravu s Papom rekao: "Sveti Oče, očekujemo Vas u Međugorju". Papa je sa smiješkom, kako se vidjelo i na TV ekranima, odgovorio: "Međugorje, Međugorje".

BISKUPI MOGED ELHACHEM I FRANCO HILLARY U MEĐUGORJU

Papu Ivana Pavla II. na njegovu putu u Sarajevo, koje se do turske okupacije 1463. zvalo hrvatskim imenom Vrhbosna, pratilo je i 11 veleposlanika akreditiranih pri Svetoj stolici, vatikanski novinari, predstavnici državnog tajništva i biskupi Moged Elhachim i Franco Hillary. Ova tridesettročlana delegacija na svom je putu posjetila i Svetište Kraljice Mira u Međugorju.

Misno slavlje u Svetištu predvodio je i propovjedao biskup Moged Elhachim. U svojoj propovjedi je rekao kako su svi skupa krenuli u Sarajevo ohrabriti Svetog Oca, te i sami dati skromni doprinos svojim molitvama za mir u Sarajevu, za mir u B i H, za mir na ovim prostorima.

Nakon misnog slavlja fra Ivan Bradvica ih je odveo na Brdo ukazanja. Tu su svi zajednički molili i razgovarali o događajima u župi Međugorje.

Na rastanku je biskup Elhachem rekao da je došao moliti i za mir u svojoj napaćenoj domovini Libanonu. Biskup Franco Hillary iz New Yorka je naglasio da je ovo njegov drugi posjet Međugorju i da ovamo rado dolazi, budući da osjeća prisustvo Kraljice mira u svome životu i radu. Hrvatski veleposlanik pri Svetoj stolici Ive Livljanić, koji je ujedno bi vođa puta, izjavio je da je veliko čudo samo po sebi što u ova suvremena vremena mnoštvo ljudi dolazi u Međugorje i tu moli. Nadodao je i da su veleposlanici bili glavni pokretači i promicatelji puta u Međugorje.

POSJET NJEMAčKOG VOJNOG BISKUPA

Proteklih dana Međugorje je posjetio i jedan vojni biskup. Bio je to msgr. Johanes Dyba, biskup njemačkog grada Fulde. Došao je u posjet njemačkim postrojbama SFOR-a koje se nalaze u Bosni i Hercegovini. "Na tom putu Međugorje je bilo nezaobilazno" - kazao je msgr. Dyba koji je u Svetište Kraljice mira došao sa skupinom njemačkih časnika i vojnika. Nakon posjeta Svetištu zadržao se u dužem i srdačnom razgovoru s međugorskim franjevcima koji su ga upoznali s događanjima vezanim za Gospina ukazanja u ovoj župi.

VOJNA DELEGACIJA POHODILA MEĐUGORJE

Međugorje su 10. travnja pohodili veleposlanik OESS-a g. Morton Kraznai, general Christiansen, te skupina časnika HVO-a, armije BiH, vojske Republike srpske, te međunarodnih snaga u BiH. U svom kratkom posjetu Svetištu Kraljice mira zanimali su se za povijest mjesta i Svetišta. Posebno su se zanimali za motive koji su ljude iz svih krajeva svijeta potaknuli doći u Međugorje i u najtežim ratnim vremenima.

DOBRA DJELA DOBRIH LJUDI

Dvojica međugorskih hodočasnika iz Italije, Tomaso i Alessandro, jedan slijep, a drugi s velikim tjelesnim oštećenjima, poduzela su akciju obnove dječjeg vrtića u Odžaku, Bosna i Hercegovina. Praćeni jednom TV ekipom na biciklima su došli u Sarajevo na susret sa Sv. Ocem. Nakon Sarajeva otišli su u Odžak nastaviti svoju misiju dobra.

MISIJSKA PUTOVANJA FRA SLAVKA BARBRIćA

Nakon brojnih poziva koji su stizali s afričkog kontinenta fra Slavko Barbarić, zajedno s vidjelicom Vickom, posjetio je više zemalja južnog dijela Afrike tijekom 25 dana. Susreta je bilo mnogo, kao i zanimljivosti. Zbog ograničenosti prostora nismo u mogućnosti objaviti cijelo izvješće. Pokušat ćemo predstaviti vam ono najvažnije. Fra Slavko i Vicka su imali susrete sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, starcima u staračkim domovima, djecom u sirotištima, kao i vjernicima u njihovim crkvama. Sveukupno je bilo oko 30 susreta. Susreli su i 7 biskupa, a neki od njih su predvodili i misno slavlje tijekom molitvenog programa. Na svim susretima program je bio kao i večernji molitveni program u Međugorju, dakle, molitva krunice, sv. misa, molitva za ozdravljenje, nakon koje je slijedilo Vickino svjedočasntvo. Ponekad su susreti održavani i na otvorenom i to na hrvatskom i nekom od afričkih jezika uz redovitu pratnju žive afričke glazbe. Prigodom ovog posjeta voditelj Centra za mr u Lusaki, Zambija, upućuje fra Slavku i Vicki službeni poziv da posjete i ovaj dio Afrike. U mnogim afričkim krajevima molitvene skupine, potaknute međugorskim događanjima, djeluju već 10 godina.

Na poziv prijatelja Međugorja i međugorskih hodočasnika ubrzo nakon putovanja po Africi fra Slavko je posjetio Belgiju, te hrvatske iseljenike u Švicarskoj okupljene u hrvatskoj katoličkoj misiji.

Nije lagano hoditi ovom zemljom. Znamo to iz svoga osobnog svakidašnjegživota. Muče nas različite poteškoće, nerazumijevanjedrugih. A tako bismo htjeli biti dobro i biti dobri s drugima.

Isus nam Krist svojim uskrsnućem nudi izlaz iz toga stanja. Jednostavno nam kaže da nije teško hoditi ovom zemljom. Sve što je potrebno jest svjesno preuzeti svojživot u svoje ruke. Neće nas on tada strašiti nego ćemo biti spremni razumjeti ga i razumjeti svijet oko sebe. Naravno da nećemo Boga isključiti iz svega toga. Preuzeti svojživot u svoje ruke bez njega bilo bi ravno samoubojstvu ili beznadnom hodu.

Ako nam se možda dogodi da nekada zbog određenih razloga ne budemo sposobni prepoznati svoga Boga koji hoda zajedno s nama postupimo poput Isusovih učenika koji su išli prema Emausu. Smeli su ih svi oni događaji s Isusom. Nisu očekivali da se to baš njemu dogodi. činilo im se da je sve možda gotovo. Međutim, čim su uvidjeli svoju zabludu, odmah su je odbacili. Nisu tvrdokorno ustrajali u njoj.

Zahvaljujući svome pokajanju Isusovi su učenici uskrsnuli zajedno s Isusom. Razumjeli su da kad je se sam, tada smo u grobu.

Jesmo li sami iliživimo uskrsnuće u nama? Gori to pitanje kao vatra pred našim očima.

Fra Miljenko

BROJ PRIčESTI I BROJ KONCELEBRANATA

U mjesecu ožujku u Svetištu Kraljice mira u Međugorju podjeljeno je 49 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 1046 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 35 svećenika dnevno.

USKRS U MEĐUGORJU

Tijekom velikog tjedna i za sam Uskrs u Međugorje su neprestano pristizale nove skupine hodočasnika koje su se u Međugorjuželjele pripraviti i ujedno proslaviti najveći kršćanski blagdan Uskrs. U međugorskom svetištu Uskrs je proslavilo oko desetak tisuća hodočasnika. Zbog ovako velikog broja vjernika liturgija Velikog četvrtka, obred Velikog petka i subote organizirali su se na devet jezika - za svaku jezičnu skupinu posebno. Među inozemnim hodočasnicima najbrojniji su bili: Austrijanci, Njemci, Talijani, Amerikanci, Francuzi, Argentinci, Poljaci, česi, Španjolci i Slovaci. Izuzetno brojni tijekom svih ovih dana su bili i hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, kao i iz okolnihžupa koji su došli u Međugorje na uskrsnu ispovjed. O tomu koliko je hodočasnika posjetilo Međugorje uskrsnih dana govori i činjenica da je svake večeri tijekom večernjeg molitvenog programa u trajanju od tri sata ispovijedalo u prosjeku 20 - ak svećenika.

MOLITVENI SEMINARI

U molitvenoj kući "Domus pacis" tijekom korizme održana su 3 tečaja posta i molitve na kojima je sudjelovalo oko 150 hodočasnika iz domovine i inozemstva. Seminari posta i molitve postali su već uobičajeni u vremenu Došašća i Korizme, tako da su sva mjesta popunjena i prije samog početka održavanja seminara.

Organizacija "Help" za pomoć napuštenoj i ugroženoj djeci s područja Splita redovito organizira duhovnu obnovu u Međugorju za djecu o kojoj skrbi. Seminare za njih i njihove voditelje organiziraju i vode međugorski franjevci.

U istoj kući časne sestre franjevke održavaju seminare za mlade djevojke različitih uzrasta. Tijekom jedne školske godine održi se oko 10 seminara.

Svakog mjeseca franjevci organiziraju i seminare za ministrante i mladiće različitih uzrasta.

MEĐUGORJE POSJETILE OBITELJI POGINULIH I NESTALIH HRVATSKIH BRANITELJA

Majke, očevi, supruge, djeca i rodbina nestalih, zatočenih i poginulih branitelja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine redovito se okupljaju u Svetištu Kraljice mira u Meðugorju. Tako je bilo i ovih uskrslih dana. Oni u Marijinoj blizini traže i nalaze mir, utjehu i snagu za svoje križeve. Veæ je prošlo šest godina od kako traže brojne èlanove svojih obitelji koji su nestali ili su, pak, zatoèeni.

CARMELO PUZZOLO VODIO [KOLU SLIKANJA

Talijanski likovni umjetnik Carmelo Puzzolo prvi je slikar Italije i veliki prijatelj Međugorja. On je svojim ostvarenjima već prije više godina utisnuo trajni biljeg svoga likovnog umjeća na međugorskim prostorima. Postaje križnog puta na Križevcu, postaje krunice na Brdu ukazanja, te kip sv. Leopolda pored crkve Puzzolovo su djelo. Proteklih je dana posjetio Međugorje na poziv fonda "Prijatelji talenata". Ovaj fond je humanitarna udruga sa sjedištem u Međugorju i djeluje veæ nekoliko godina. Predsjednik fondacije je fra Slavko Brabariæ. Svrha joj je omogućiti talentiranim mladim ljudima čije su materijalne mogućnosti ograničene, postići fakultetsku izobrazbu. Proteklih dana fond je organizirao u molitvenoj kući "Domus pacis" školu slikanja u čijem radu je sudjelovalo dvadesetak mladih umjetnika uz stručnu pomoć i potporu ovog velikog i poznatog talijanskog umjetnika, a nadasve velikog prijatelja Međugorja. U radu kolonije s mladima je radila i akademska slikarica s. Milena Tomas koja trenutnoživi i radi u Međugorju.

Obavještavamo sve hodočasničke skupine i pojedince koji hodočaste u Međugorje da je svakodnevni večernji program u crkvi, u ljetnom vremenu, od 18 do 21 sat (u 18 sati krunica, 19 sati sv. misa, blagoslovne molitve i treći dio krunice).

Klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu je srijedom i subotom od 22 do 23 sata, a četvrtkom neposredno nakon večernje sv. mise. Klanjanje i molitva pred križem Gospodinovim je svakog petka u crkvi nakon večernje sv. mise. Svake nedjelje u 15 sati moli se krunica mira na Brdu ukazanja, a svakog petka u isto vrijeme Put križa na Križevcu. Prigoda za sv. ispovjed je svaku večer sat vremena prije početka molitvenog programa ili za vrijeme liturgije na nacionalnom jeziku.

Sv. mise za različite jezične skupine održavaju se tijekom jutra, shodno prethodnom dogovoru.

Sve obavijesti u svezi s molitvenim programom u svetištu Kraljice mira u Međugorju, kao i druge obavijesti, možete dobiti u uredu informacija Svetišta na tel. +387 88 651 988 u vremenu od 09 - 18 sati svaki danom, osim nedjeljom. Ovim putom molimo i sve organizatore hodočasničkih skupina da po dolasku u Međugorje obavijeste svoje hodočasnike o mogućnosti dobijanja potrebnih informacija u ovom uredu, koji se nalazi pokraj suvenirnicežupnog ureda, a ne užupnom uredu.

Press Bulletin 61, 26. O`ujka 1997.godine

Obično kažemo da su naše današnje obitelji u krizi. Možemo navesti tisuću dokaza za to. Ne molimo se više kao nekada u obiteljima, ne poštujemo se, premalo razgovaramo. Jednostavno rečeno potpuna kriza. Ipak, tko je to u škripcu?

Ja bih radije rekao da smo mi kao pojedinci u krizi. Obitelj je zajednica i ona je takva kakvi su njezini ćlanovi. Idu li oni pravim putom i obitelj će ići njime, idu li oni krivim putom i obitelj će jednako tako postupati. Poimo, dakle, od sebe.

fra Miljenko

MIRJANINO GODIŠNJE VIđENJE

Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je redovito godišnje viđenje 18. ožujka 1997. Gospa se, naime, Mirjani prestala svakodnevno ukazivati 25. prosinca 1982. Tada joj je Gospa, povjerivši joj posljednju desetu tajnu, obećala da će ukazanje imati tijekom cijelog svog života i to 18. ožujka. Tako je bilo i ove godine.

Ukazanje je bilo u 13, 50 i trajalo je šest minuta. Gospa nije govorila o tajnama, a dala je slijedeću poruku:

"Draga djeco! Kao majka vas molim, ne idite putom kojim ste pošli. To je put bez ljubavi prema bližnjemu i prema mome Sinu. Na tom putu naći ćete samo tvrdoću i prazninu srca, a ne mir za kojim svi vapijete. Istinski mir imat će samo onaj, koji u svom bližnjemu vidi i voli moga Sina.

U čijem srcu kraljuje samo moj Sin, taj zna što je mir i spokoj.

Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu."

HRVATSKI PREDSJEDNIK, MEĐUGORJE I PAPA

Po Daytonskom sporazumu Republika Hrvatska i Federacija B i H jednoga bi dana trebale stupiti u konfederalni odnos. Jedan od bitnih načina za postizanje toga cilja jest povezivanje na gospodarskoj razini. Stoga je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman 15. ožujka 1997. sudjelovao u Mostaru u ponovnom puštanju u pogon mjesne tvornice aluminija.

Nakon svečanosti u Mostaru, na svoju izričitu želju, hrvatski predsjednik je došao posjetiti Svetište Kraljice mira u Međugorju. Primili su ga u ulozi domaćina provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Tomislav Pervan i župnik župe Međugorje fra Ivan Landeka. Dirnut susretom sa svetištem i klicanjem okupljenog mnoštva od preko 30.000 ljudi iz svih krajeva B i H koji su ga došli pozdraviti, gosp. predsjednik se zadržao u razgovoru s okupljenim svećenicima. Bili su prisutni ne samo svećenici koji rade u župi Međugorje, nego i svećenici iz okolnih župa. Ujedno su bili prisutni, kao i u Mostaru, i mjesni biskup dr. Ratko Perić i 15-ak najviših dužnosnika Republike Hrvatske i federacije B i H.

Između ostaloga, dr. Franjo Tuđman rekao je i slijedeće: "Ponovno ponavljam da mi je prilikom mog zadnjeg razgovora s njim Papa Ivan Pavao II. rekao da bi prilikom posjeta Bosni i Hercegovini, želio posjetiti i Međugorje".

Najnovije vijesti govore da Papa ipak neće posjetiti Međugorje 13. travnja. No, dobro je znati da on to želi.

MOLITVENO-OBRAZOVNI SEMINAR

Kao što smo već najavili u prošlom broju Press Bulletin- a, donosimo Izjavu koju su, kao zejednièki dokument, usvojili sudionici seminara održanog u Neumu od 24. - 28. veljače 1997.

Voditelji molitvenih skupina, centara za mir i organizatora hodočašća, nas 130 iz 21 države, posvetili smo svoj IV. međunarodni molitveni susret u Neumu od 24. - 28. veljače 1997. razmatranju duhovnosti obitelji. Slušajući predavanja, razgovarajući u skupinama, razmjenjujući iskustva, te moleći i slaveći Euharistiju shvatili smo još dublje da je obitelj:

- bitno ukorijenjena u stvarateljskom planu Božjem;

-osobito utjelovljenjem počašćena u Svetoj obitelji;

- u kršćanstvu posvećena sakramentom ženidbe.

Postali smo još svjesniji da je obitelj danas u krizi, ali i da postoji nada za obitelj i za svijet. Tu nadu želimo posvjedočiti svim ljudima dobre volje. štovateljima Kraljice mira preporučujemo da nastoje živjeti Gospine poruke:

- moleći zajedno u obitelji;

- čitajući Sveto Pismo;

- slaveći zajednički svetu misu.

Ako Bog u obitelji dobije svoje pravo mjesto, obnovit će se obitelj, Crkva i svijet. Tako ćemo postati sposobni radosno ući u novo tisućljeće s obnovljenom nadom.

Svima koji u svijetu šire Gospine poruke preporučujemo da ostanu u službi istine i da u ime Međugorja ne šire ideje koje nisu u skladu s tim porukama. Preporučujemo, stoga, međusobnu komunikaciju, kao i onu s Informativnim centrom "MIR" u Međugorju.

INDIJANCI U POSJETU MEĐUGORJU

četrnaest poglavica iz Kanade i USA hodočastilo je proteklih dana Kraljici mira u Međugorju. S poglavicama su stigle i njihove obitelji, rodbina i prijatelji. Dolazak u Međugorje iskoristili su i za sudjelovanje na četverodnevnom seminaru duhovne obnove koji je za njih vodio fra Jozo Zovko. Neka indijanska plemena proglasila su fra Jozu Zovko svojim duhovnim vođom nakon što ih je nekoliko puta posjetio u njihovim rezervatima i slavio s njima sv. misu na otvorenom.

Poglavica plemena Manitobe Ken Wood sedmi je put u Međugorju. Prije svog dolaska bio je alkoholičar i živio je životom bezbožnika. Nakon posjeta Međugorju prestao je piti, naučio je moliti, ljubiti druge i opraštati im. Svoje dojmove o Međugorju iznosi na lokalnoj televiziji tako da svi u rezervatu imaju mogućnost upoznati međugorsku poruku.

Nakon sv. mise u međugorskoj crkvi pored Gospina kipa Indijanci su zaigrali svoje kolo "stvaranja novih prijatelja". Svaki njihov posjet Međugorju u svom programu ima odlazak na Brdo ukazanja, odlazak na Križevac, susret s nekim od vidjelaca, te posjet zajednici Cenacolo u kojoj se liječe mladi ovisnici o drogama.

Indijanci kažu da u Međugorju doživljavaju duboka iskustva mira koji ispunja njihove duše i srca. Prilikom odlaska kazali su da će Međugorje biti njihovo vječno pohodilište.

Zbog velikog broja novosti koje vam želimo saopćiti Press Bulletin neće uvijek biti napisan na samo dvije stranice, kao što je to bilo do sada. Njegova će dužina, dakle, ovisiti o broju i žurnosti informacija koje u određenom trenutku posjedujemo.

Press Bulletin 60, 12. Ožujka 1997.godine

BROJ PRIčESTI I BROJ KONCELEBRANATA

U mjesecu veljači u svetištu Kraljice mira u Međugorju podjeljeno je 20 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 580 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 19 svećenika dnevno.

MOLITVENO-OBRAZOVNI SEMINAR

Proteklog tjedna u Neumu je odran molitveno-obrazovni seminar za voditelje molitvenih i hodočasničkih skupina, kao i Centara mira diljem svijeta. U radu seminara, na temu "Duhovnost obitelji", sudjelovalo je 130 sudionika iz 21 zemlje. Svrha ovih seminara, koji se održavaju već četvrtu godinu za redom je bolje upoznavanje i razmjena iskustava onih koji rade s hodočansicima u Međugorju i u svojim sredinama.

Na koncu seminara donesena je zajednička Izjava. Objavit ćemo je u slijedećem broju Press Bulletin-a.

PREMINUO FRA JANKO BUBALO

21. veljače preminuo je fra Janko Bubalo, član Hercegovačke franjevačke provincije. Rođen je 1913. godine. Bio je podvrgnut velikim patnjama i mučenjima za vrijeme komunizma. Bio je prvi svećenik koji je u Hrvatskoj primljen u Društvo hrvtaskih knjievnika. Napisao je brojna književna djela. Međugorskim hodočasnicima je poznat kao neumoran ispovjednik kroz dugi niz godina. Pokopan je 22. veljače 1997. na Humcu.

GOSPIN LIK

Mnogi su i na razne načine ispitivali vidioce o Gospinu izgledu, kao i općenito o onome što se događa u župi Međugorje. Najviše je u tome uspio fra Janko Bubalo, član Hercegovačke franjevačke provincije i književnik. Pratio je međugorska ukazanja od početka. Godinama je dolazio u Međugorje ispovjedati i tako stjecao iskustva o međugorskoj duhovnosti. Kao vidljivi ishod takvoga rada bila je njegova knjiga "Tisuću susreta s Gospom u Međugorju" (1985). Doživjela je svjetski uspjeh i bila nagrađena. O Gospinu liku, kako je posvjedočio, više je puta razgovarao sa svim vidiocima i ništa nije objavio što oni nisu odobrili.

Vrijeme je protjecalo, množili su se pokušaji prikazivanja Gospina lika. Mnogi od tih pokušaja bili su oprečni onome što su vidioci govorili. Da bi unio reda u sve to, fra Janko, iako već u godinama (r. 1913.), pristupa drugom pokušaju. Svim vidiocima upućuje anketni listić u kojemu ih ispituje o Gospinu liku. Većina vidjelaca se odazvala fra Jankovu pokušaju (Ivan Dragićević, Vicka Ivanković, Marija Pavlović, Ivanka Ivanković (Elez) i Mirjana Dragićević (Soldo). Zbir svojih odgovora posvjedočili su svojim osobnim potpisima na Humcu, 23 srpnja 1992. Jakov čolo nije ispunio ovaj anketni listić iz opravdanih razloga, ali se složi s onim što su drugi vidioci rekli i nije ima ništa posebno za nadodati.

Donosimo sada cijela pitanja i ishod kratkih odgovora vidjelaca.

1. Kao prvo, recite mi: koliko bi Gospa, koju vi obično vidite, mogla biti visoka?

Oko 165 cn. - Ovako kao ja (Vicka).

2. Izgleda li više "šlank", vitka ili...?

Izgleda više vitka.

3. Koliko bi joj se moglo dati kilograma?

Oko 60 kilograma.

4. Koliko bi joj se moglo dati godina?

Od 18 do 20 godina.

5. Kad je s Djetetom Isusom, izgleda li starija?

Izgleda obično - jednako izgleda.

6. Kad je Gospa s vama, stoji li uvijek ili...

Uvijek stoji!

7. Na čemu stoji?

Na nekom oblačiću.

8. Kakve je boje taj oblačak?

Oblačak je bjelkaste boje.

9. Jeste li je ikada vidjeli da kleči?

Nikada! (Vicka, Ivan, Ivanka...)

10. Naravno da vaša Gospa ima i svoje lice. Kakvo je ono: okruglasto ili više duguljasto - ovalno?

Više je duguljasto - ovalno - normalno.

11. Kakve je boje njezino lice?

Normalno - više je bijelo - rumenkasto na jagodicama.

12. Kakve je boje njezino čelo?

Normalno - uglavnom bijelo kao i lice.

13. Kakve su Gospine usnice - deblje ili tanje?

Normalne - lijepe - više su tanje.

14. Kakve su boje?

Rumenkaste - naravne boje.

15. Ima li Gospa neke rupice na licu, kao što ih obično mi ljudi imamo?

Redovito nema - možda malo, ako se smije (Mirjana).

16. Primjećuje li se obično neki blagi smiješak na njezinu licu?

Možda - više kao neka neopisiva blagost - smiješak se vidi kao nekako ispod kože (Vicka).

17. Kakve su boje Gospine oči?

Oči su divne! Izrazito plave boje (svi).

18. Krupnije ili...?

Normalne - možda malo krupnije (Marija).

19. Kakve su joj trepavice?

Nježne - normalne.

20. Kakve su boje njezine trepavice?

Normalne - nisu posebne boje.

21. Tanje ili...

Obične - normalne.

22. Naravno da Gospa ima i nos. Kakav je on: oštar ili...?

Lijep, mali nosić (Mirjana) - normalan, harmoničan s licem (Marija).

23. A Gospine obrve?

Obrve su tanušne - normalne - više crne boje.

24. Kako je obučena vaša Gospa?

Obučena je u jednostavnu žensku haljinu.

25. Kakve je boje njezina haljina?

Haljina je sive boje - možda malo plavkasto-sive boje (Mirjana).

26.Je li haljina zategnuta oko tijela ili slobodno pada?

Slobodno pada.

27. Dokle joj haljina dopire prema dolje?

Dolje do oblačića na kojemu stoji - gubi se u oblaku.

28. Dokle oko vrata?

Normalno - do početka vrata.

29. Vidi li se dio Gospina vrata?

Vidi se vrat, ali se ne vidi ništa od prsiju.

30. Dokle dopire rukavima?

Do šaka.

31. Je li Gospina haljina ičim obrubljena?

Nije ničim.

32. Je li Gospa ičim u struku utegnuta - opasana?

Nije ničim.

33. Na Gospinu tijelu, koje vi vidite, opaža li se ženskost njezina tijela?

Naravno da opaža! Ali ništa posebno (Vicka).

34. Ima li na Gospi još išta osim ove opisane haljine?

Ima veo na glavi.

35. Koje je boje taj veo?

Veo je bijele boje.

36. Potpuno bijel ili...?

Potpuno bijel.

37. Što joj veo pokriva?

Pokriva joj glavu, ramena i cijelo tijelo s leđa i sa strana.

38. Dokle on prema dolje dopire?

Dopire dolje do oblačića, kao i haljina.

39. Dokle je sprijeda pokriva?

Pokriva je s leđa i sa strana.

40. Izgleda li veo čvršći, deblji nego Gospina haljina?

Ne izgleda - sličan je haljini.

41. Ima li na njemu ikakva nakita?

Nema nikakva nakita.

42. Je li on ičim obrubljen po krajevima?

Nije ničim.

43. Ima li Gospa uopće ikakva nakita?

Nema nikakva.

44. Na primjer, na glavi ili oko glave?

Da - ima na glavi krunu od zvijezda.

45. Ima li uvijek zvijezde oko glave?

Redovito ima - ima uvijek (Vicka).

46. Na primjer: kada se ukaže s Isusom?

Isto tako.

47. Koliko ima zvijezda?

Ima ih dvanaest.

48. Kakve su boje?

Zlatne - zlatkaste boje.

49. Jesu li i kako su povezane međusobno?

Nečim su povezane - kako bi stajale (Vicka).

50. Vidi li se imalo Gospine kose?

Vidi joj se malo kose.

51. Gdje se vidi?

Malo iznad čela - ispod vela - s lijeve strane.

52. Kakve je boje?

Crne boje.

53. Vidi li se u Gospe ikada ijedno uho?

Ne - ne vidi nikada.

54. Kako to?

Ma, uši joj pokriva veo.

55. U što Gospa obično gleda za vrijeme ukazanja?

Obično gleda u nas - nekada u nešto drugo, ono što pokazuje.

56. Kako Gospa pritom drži svoje ruke?

Ruke su slobodne, opušteno raširene.

57. Kada drži sklopljene ruke?

Gotovo nikada - možda nekada na "Slavaocu".

58. Miče li, gestikulira rukama za vrijeme ukazanja?

Ne gestikulira, osim ako što pokazuje.

59. Kud su joj kod raširenih ruku okrenuti dlanovi?

Dlanovi su joj redovito opušteni prema gore - prsti su isto opušteni.

60. Vide li joj se tada i nokti?

Vide djelomično.

61. Kakvi su - koje su boje?

Naravne boje - čisti snježni nokti.

62. Jeste li ikada vidjeli Gospine noge?

Ne - nikada - njih uvijek pokriva haljina.

63. Na kraju, je li Gospa stvarno lijepa, kako ste govorili?

Ma, ustvari mi ti nismo ništa o tomu kazali - njezina se ljepota ne da opisati - to nije ova naša ljepota - to je nešto rajsko - nešto nebesko - nešto što ćemo tek u raju vidjeti - i to samo donekle.

Press Bulletin 59. 26. Veljače 1997.godine

Nekontroliranim razvojem industrije okoliš u kojemu živimo postao je izuzetno prljav. Grije nas sunce više nego što bi smjelo, prljave nas kiše pokušavaju oprati, hodamo obalama rijeka čudnih boja, naše su šume bolesne i krhke... Unedogled bismo mogli nabrajati "znakove" razvoja suvremene civilizacije. Naravno da to nije potrebno, ali je zacijelo potrebno otrgnuti se od ovoga zagrljaja.

Nama treba čistoća. Ne možemo živjeti bez nje. Kao ljudi želimo da naš okoliš ponovno bude lijep kao i prije. Hoćemo čiste kiše i prijateljsko sunce, plave rijeke i zelene šume. To hoćemo kao ljudi. Kao kršćani hoćemo još nešto. Naša bi duša trebala biti čista. Ona je najljepši biser koji imamo i ne želimo ga obmatati nedostojnim omotima.

Gospa nam je o svemu ovome govorila. Pozvala nas je u jednoj svojoj poruci na hod u prirodu i na čišćenje svoje duše, odnosno pozvala nas je na život sa stvorenim svijetom i na život s našim Bogom. Pročišćeni tim životima moći ćemo se dostojno jednoga dana pojaviti pred svojim Bogom.

fra Miljenko

KARDINAL TONINI O MEĐUGORJU

U nedavno objavljenoj knjizi "Marijina riječ", talijanskog autora Luciano Moia, predgovor je napisao kardinal Ersilio Tonini, nabiskup u miru talijanskog grada Ravenne. Donosimo najzgusnutiji izričaj o Međugorju, kao odgovor na postavljeno pitanje.

Pitanje: "U svim mjestima gdje su ukazanja, bilo istinita ili predpostavljena, postoje izvanredni poticaji na pobožnost. Vidljiva su obraćenja, povratak molitenom životu, ponovnom otkrivanju vjere. Tko je posjetio Međugorje govori da se tamo vjera čak može udisati, nadnaravno postaje opipljiva stvarnost. U društvu, kao što je naše, hladno i indiferentno, zar se to ipak ne bi moglo smatrati jednim malim ili velikim čudom?",

Odgovor: "Da, znam da se sve to ispituje. U Meugorje dolaze tisuće hodočasnika, moli se, otkriva se vjera. To je jedan veliki dar i stoga zahvaljujemo Bogu. No, Crkva prije nego izreče svoju sud, čeka. To je ispravna opreznost. Svaka dvojba treba biti istražena, svaka nesigurnost riješena. Ja osobno mislim, da kolebljivost bojazni mjesnog biskupa, zajedno sa svim nijansama različitih stavova, trebaju biti razlogom za razmišljanje. Ipak bit će potrebno sačekati službeni stav Vatikana. Pouzdajem se u Kristovo obećanje dano apostolima i njihovim sljedbenicima do konca svijeta: sud Crkve, koji je izrečen u Kristovo ime, jest onaj koji će me uvjeriti u vjerodostojnost pojedinih ukazanja ili nadnaravnih događaja."

Luciano Moia: "Parola di Maria" (Edizioni segno, Udine, 1996, str. 13).

UTEMELJITELJ "OASE MIRA" POSJETIO MEĐUGORJE

Talijanski svećenik o. Gianni Sgreva nedavno je posjetio Međugorje i zajednicu "Oazu mira", čiji je utemeljitelj. To čini nekoliko puta godišnje kada mu prilike dopuštaju, budući da osim u Međugorju zajednica ima kuće po svim kontinentima.

Prigodom svog posljednjeg posjeta, rekao nam je nešto više o svojoj zajednici. Mi, zbog ograničenog prostora, izdvajamo samo jedan dio.

" Mladi, koji su se okupljali u molitvenoj skupini koju sam pratio, s vremenom su osjetili potrebu osnivanja jedne zajednice koja bi se temeljila na međugorskim porukama i time, zapravo, bila izravni plod Međugorja. Ja sam, naprotiv, izbjegavao i samu pomisao na neku novu zajednicu, jer sam već imao svoj put, svoje zvanje i svoj posao kao profesor. Međutim, želja i nastojanje mladih za ostvarivanjem svojih potreba i namjera, svakodnevno su jačali. Sve sam priopćio svome duhovnom vođi i svome provincijalu. Oni su od mene tražili pratiti razvoj događaja i ja sam to činio. Mučilo me je slijedeće pitanje: kako utemeljiti i voditi zajednicu koja je povezana sa stvarnošću kao što je Međugorje u kojem se događaju još 'nepriznata ukazanja'. Prije utemeljenja zajednice razgovarao sam i s kardinalom Ratzingerom. Saslušao je sve pozorno i poučio me što činiti. Za Međugorje mi je kazao: 'Ti ne brini za stablo, ti brini o plodovima, o zvanjima, a Međugorje je naša briga.' Razgovarao sam i sa Sv. Ocem. Govorio sam mu o zajednici i zvanjima povezanim s iskustvom Međugorja. Sv. Otac me saslušao, približio mi se i točno mi u uho kazao, napomenuvši mi da ne zaboravim: 'Ne brinite za Međugorje, jer ja mislim na Međugorje i svaki dan molim za njegov uspjeh: Vi se brinite za zvanja i molite za mene svaki dan.'

Karizme zajednice su: posvećeni život, zahvalnost Gospi što se služi s nama kao oruđem svoga mira. Osim tri uobičajena zavjeta, zajednica ima još jedan: "Biti mir" i zagovarati mir Crkve i svijeta. Sada zajednica ima oko 140 članova. Ove godine u novicijatu imamo 20 novaka, a za slijedeći novicijat već više od 20. Zvanja je uistinu mnogo, iako ja nikada ne govorim puno o njoj, niti je predstavljam."

UMRO ŠVICARSKI SVEćENIK

Na Novu godinu, u sakristiji crkve sv. Jakova u Međugorju preminuo je švicarski svećenik P. Emil Ritz. Neposredno pred početak sv. Mise za hodočasnike njemačkog govornog područja, preminuo je od posljedica srčanog udara. Pater Ritz rođen je 1922., za svećenika je zaređen 1947. Kao član reda lasaletinaca. Gotovo pedest godina pratio je hodočasnike njemačkog govornog područja u francusko svetište La Salette. U Međugorje je hodočastio nekoliko puta, a ovaj posljednji put je doveo skupinu od 250 mladih iz njemačkog grada Ulma. Pokopan je, prema vlastitoj želji, u La Sallettu.

Press Bulletin 58, 12. Veljače 1997.godine

Može li se nevjerovati u Boga? Mislim da nije potrebno posebno odgovarati na ovo pitanje. Svakodnevni nas život neprestano uvjerava u to. No, može li se nevjerovati, dok u isto vrijeme tvrdimo da itekako vjerujemo u Boga? Nažalost može! I to nam potvrđuje naš svakidašnji život, posebno onaj vjerski.

Uvijek kada se u svojim razmišljanjima i ponašanjima oslonimo na nekoga drugoga, a ne na Boga mi jasno kažemo da ne vjerujemo u svoga Boga. Uzalud sve naše riječi da to nije tako. Kad bismo vjerovali potpuno Bogu, nikada nam se ne bi dogodilo da mu na nečemu prigovorimo, da više vjerujemo suvremenoj mudrosti, suvremenim savjetima po novinama upitne kvalitete, a ne njemu koji nas je stvorio i koji neprestano kaže da nas voli.

Gospa je svjesna ovoga našega stanja, te zbog toga govori u svojim porukama da ne stvaramo novi svijet samo svojim snagama. Bog ga želi stvarati zajedno s nama, naučiti nas da je sreća u životu s njim, a ne u okolnim stvarima koje danas jesu, a sutra ih već nema. Tko mu povjeruje postat će vjernik.

fra Miljenko

BROJ PRIčESTI I BROJ KONCELEBRANATA

Siječanj i veljača mjeseci su s najmanjim posjetom hodočasnika. Stoga je u mjesecu siječnju u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljeno 15.000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebrirala su 563 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 19 svećenika dnevno.

SVIM MEđUGORSKIM SKUPINAMA

Utemeljenjem Informativnog centra "Mir" u Međugorju povezali smo se mnogo tješnje s centrima molitve i mira diljem svijeta. Press Bullettin koji se objavljuje svake druge srijede, redovno izvještava o najvažnijim događajima u Svetištu. Stoga bismo zamolili sve koji šire poruke Kraljice Mira i izvješćuju o događajima u Međugorju da kao izvor službenih informacija uzimaju samo "INFORMATIVNI CENTAR "MIR" MEĐUGORJE. Bilo što novo u svezi s međugorskim ukazanjima ovaj će centar odmah objaviti. Na ovaj način izbjeći ćete širenje neprovjerenih stvari. Sve ono što je žurno odmah ćemo staviti na naše www stranice pod odjeljkom "Obavijesti". Isto tako obavijestit ćemo putom e-maila sve one čije adrese imamo.

Ovo pišemo iz razloga da bi se izbjeglo širenje glasina poput onih koje su nedavno senzacionalistički proširene u mnoge međugorske molitvene skupine i izazvale mnoge nedoumice i neugodnosti. Hvala vam lijepa na svemu što činite za Gospu.

župnik, fra Ivan Landeka

MEĐUNARODNI MOLITVENI SUSRET MLADIH

Osmi međunarodni molitveni susret mladih održat će se od 31. srpnja do 6. kolovoza 1997. Program susreta objavljujemo u cijelosti.

TEMA SUSRETA: "TI SI SIN MOJ LJUBLJENI"

31. VII. - 18h sati Krunica

- 19h Misa

- 22h Predstavljanje skupina i klanjanje

TEME PO DANIMA: 31. VII. - 18h sati Krunica

- 19h Misa

- 22h Predstavljanje skupina i klanjanje

1. VIII. - MOJE ISKUSTVO BOGA

otac Joerg Mueller, Njemačka

- Molitva, susret s Bogom, don Cosimo Cavaluzzo,

Ivan Dragićević, fra Slavko Barbarić

2. VIII. - TI SI SIN BOGA ŽIVOGA, IZ DOMA DAVIDOVA

brat Efraim, utemeljitelj zajednice "Blaženstva"

- Krštenje, Don Cosimo Cavaluzzo

- Mirjana Soldo / Marija Pavlović-Lunetti

- Nakon večernje mise euharistijska procesija kroz župu sa obnovom krsnih obećanja.

3. VIII. - A VI ŠTO KAŽETE, TKO SAM JA ?

otac Giani Sgreva, utemeljitelj zajednice "Oaza mira"

- Euharistija, don Cosimo Cavaluzzo

-16h - Krunica na Brdu ukazanja i svjedočanstvo Vicke Ivanković

4. VIII. - DOŠAO SAM DA IMAJU ŽIVOT U PUNINI

s. Elvira,utemeljiteljica zajednice "Cenacolo"

- Ispovjed, fra Slavko Barbarić

- Jakov čolo i mladi iz zajednice "Cenacolo"

- Program zajednice "Cenacolo"- Dođi i vidi, 22 - 24h

5. VIII. - UčINITE ONO ŠTO VAM KAŽE

fra Jozo Zovko

- Služite Gospodinu u veselju / obitelj i posvećeni život, brat Efraim

-16h - što ste učinili najmanjima, Alberto Bonifacio

- Mladi pjevaju Gospi i posveta svih nazočnih

6. VIII. - Križevac - OVO JE SIN MOJ LJUBLJENI, SLUŠAJTE GA!

- krunica uz Križevac u 3h ujutro - sv. misa u 5h ujutro.

PREPORUKE: Zbog simultanog prevođenja neka mladi ponesu slušalice i mali radio sa FM frekvencijom. Osobe sa klasičnim instrumentima neka se jave Agostinu koji je odgovoran za glazbu. Njima ćemo omogućiti boravak u "Domus pacis". Fax 088-651-444. Ponijeti sa sobom Sveto pismo. Skupine koje će sudjelovati na molitvenom susretu neka ne planiraju druge programe za vrijeme susreta mladih. Euharistijsko klanjanje će biti cijelo vrijeme.

Press Bulletin 57, 29. Siječnja 1997.godine

Naše tijelo treba biti zdravo! Ovo je izričaj s kojim se svakodnevno susrećemo. Govore nam o tome preko radija, televizije, novina, filma, velikih reklama uzduž naših cesta... Preporučuju nam izlete, raznorazne vježbe, lijekove kojima možemo ozdraviti bolesno tijelo. Zaista puno ponuda. I usput, sve su izuzetno skupe. Na kraju se čovjek upita treba li mu uopće takvo zdravlje ili ne.

Gospa nam također nudi zdravlje, samo bez velikih reklama i potpuno badava. Zdravlje koje nam ona nudi ne ogleda se ponajprije u zdravom mladolikom tijelu, nego u zdravoj duši. Kaže nam da bismo se trebali otvoriti svome Bogu i da bismo trebali čuti njegov poziv, a ne poziv raznih drugih glasova oko nas. Tek nakon toga bit ćemo sposobni imati i zdravo tijelo. Shvatit ćemo da se čovjekova ljepota i dostojanstvo ne nalaze na ovoj zemlji, nego u nebeskoj domovini. U isto vrijeme shvatit ćemo da ako želimo zaista dospjeti u našu drugu domovinu, već je sada moramo polagano pripremati. činimo to pomoću naše otvorenosti čuti Božji poziv. Posljedica će biti naša zdrava duša i naše zdravo tijelo. čak i današnja suvremena medicina to priznaje. Priznajemo li to i mi?

fra Miljenko

BROJ PRIčESTI I BROJ KONCELEBRANATA

U mjesecu prosincu u svetištu Kraljice mira u Međugorju podijeljene su 43 000 sv. pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 817 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 25 svećenika dnevno.

Tijekom 1996. godine u župi Međugorje podijeljeno je ukupno 869 900 sv. pričesti ili 2 380 sv. Pričesti dnevno, a na sv. misama koncelebriralo je 19 974 svećenika iz domovine i inozemstva, odnosno 55 svećenika dnevno.

Uz navedeni broj svećenika, Međugorje je u 1996. posjetio 1 nadbiskup i 5 biskupa.

DIJAMANTNA MISA SPLITSKOG NADBISKUPA U MIRU MSGR. FRANE FRANIćA

Proteklog prosinca 1996. splitski nadbiskup u miru msgr. Frane Franić proslavio je svoju dijamantnu misu, odnosno 60 godina svećeništva. U konkatedrali u Splitu prepunoj vjernika svečanosti su bili nazočni papinski nuncij u Hrvatskoj Giulio Einaudi, kardinal Franjo Kuharić, sadašnji splitski nadbiskup msgr. Ante Jurić, izaslanik Predjsednika Republike Hrvatske, nekoliko hrvatskih biskupa, te brojni svećenici i časne sestare.

Crkveni i društveni uglednici govorili su o životu i djelu ovog hrabrog svjedoka vjere u danima najžešćih komunističkih pritisaka i progona. Dr. Jure Radić, dopresjednik hrvatske vlade i izaslanik Predsjednika Republike, don Dante - talijanski svećenik i dr. fra Ljudevit Rupčić naglasili su "... posebne zasluge msgr. Franića, odvažnog svjedoka koji je prepoznao međugorska događanja kao prst Božji i zalagao se za njih. Ta njegova odvažnost bila je razlogom da ga neki napadaju, ali je msgr. Franić, kao i u svim drugim situacijama, slijedio glas svoje savjesti i svoga uvjerenja..."

Njegovo odvažno svjedočenje pomoglo je mnogima prihvatiti međugorska događanja koja su im otvorila put ka obraćenju i miru.

Sam nadbiskup Franić, zahvalivši svima za sve, iskoristio je i ovu prigodu za posvjedočiti svoju vjeru u međugorsku Kraljicu mira. Nazočni su, oduševljeni njegovim svjedočenjem, burnim pljeskom pozdravili njegove riječi. Između ostalog je kazao i ovo: "... svaki svećenik treba moliti tri sata, svaki biskup četiri, a biskupi u mirovini 5 sati. Ja sam naučio moliti u Međugorju, kod Kraljice mira... Zahvaljujem Bogu što sam mogao pratiti razvoj mistične teologije i mističnih pojava, osobito u Međugorju. Prihvaćam istinitost Marijinih poruka u Međugorju."

MOLITVENO - OBRAZOVNI SEMINAR

Kao što smo već najavljivali u prijašnjim brojevima Press Bulletina molitveno - obrazovni seminar za voditelje molitvenih, karitativnih i hodočasničkih skupina, vezanih za Međugorje, održat će se u hotelu "Sunce" u Neumu od 24. do 28. veljače 1997. godine. Ovi seminari koje organiziramo jedanput godišnje od iznimne su važnosti za sve: i za vas koji radite na širenju Gospine poruke mira u svojim sredinama, kao i za nas radi uspostavljanja što bolje suradnje i rješavanja svih poteškoća koje susrećemo u zajedničkom nam radu s hodočasnicima.

Još jednom molimo sve one koji namjeravaju sudjelovati na seminaru, a još nisu izvršili svoju prijavu da to urade što prije zbog organizacije smještaja u hotelu. Prijave izvršiti na broj faxa + 387 88 651 444, s naznakom za Informativni Centar.

Bit će organizirano simultano prevođenje za sve jezične skupine. Cijena smještaja, prijevoza i seminara je 275 DEM po osobi u dvokrevetnoj sobi. Dodatak za jednokrevetnu sobu je 40 DEM. Plaćanje će se vršiti po dolasku u hotel organizatoru seminara. Postoji mogućnost organiziranog prijevoza od zračne luke Split do hotela "Sunce" u Neumu. Svi oni koji trebaju prijevoz 24. veljače neka najave točno vrijeme svog dolaska Udruzi "Međugorje - Mir" u Splitu na broj faxa + 385 21 36 13 54. Zadnjeg dana bit će organiziran prijevoz od Neuma do Međugorja. Sa sobom treba ponijeti radio sa slušalicama radi simultanog prevođenja. Radio sa slušalicama moći će se nabaviti tijekom seminara. Cijena 15 DEM. Program seminara objavljen je u br. 50 Press Bulletina, a možete ga naći i na našim www stranicama na Internetu.

Sve izvršene rezervacije su potvrđene.

Neum se nalazi na prometnici Split - Dubrovnik i to oko 130 km južno od Splita.

MEĐUNARODNI MOLITVENI SUSRET MLADIH

Osmi međunarodni molitveni susret mladih održat će se od 31. srpnja do 6. kolovoza 1997. To je postalo već tradicionalno vrijeme i prigoda za susret mladih cijeloga svijeta. Program susreta objavit ćemo u br. 58 Press Bulletin-a, a već sada ga možete ga naći u dijelu "Obavijesti" na našim WWW stranicama na Internetu.

Press Bulletin 56, 15. Siječnja 1997. Godine.

Kada prođu slavlja, ostaje nam život naše svakodnevice. Svjetla su pogašena, nema više lijepih riječi, samo dužnosti nas zovu. Vrijeme je ovo naše snage i naših odluka. Tko nastavi u sebi nostiti duh pravoga slavlja neće se izgubiti u ovakvim danima. Znat će da upornost i dobro življenje rađaju time da nakon svega možemo reći da smo dobro činili. Zar ima išta ljepše na ovome svijetu?

Bog u kojega vjerujemo poziva nas da naša svakodnevica ne bude siva. Pruža nam svoju ruku i pita nas hoćemo li s njim. Tada bi se, naime, sve promijenilo u nama i oko nas. Hoćemo li, dakle, s njim?

Fra Miljenko

čUDESNA OZDRAVLJENJA

Tijekom ovih petnaest godina veliki broj vjernika koji su hodočastili u Međugorje, svjedoče o čudesnim ozdravljenjima duše i tijela nastalima kao plod molitve, zavjeta njih samih ili članova njihovih obitelji ili pak kao događaj nastao sasvim neočekivano. Do sada ih je u župnom uredu u Međugorju prijavljeno oko 400. Na ispitivanju nadnaravnosti, odnosno nemogućnosti objasniti ih kao medicinski mogućima, rade liječnici iz Hrvatske i inozemstva. Neka od tih ozdravljenja izazvala su veliku pozornost javnosti diljem svijeta zbog čudesnosti i neobjašnjivosti načina na koji su nastala. Jedno od njih je svakako i ozdravljenje gospođe Rite Klaus.

Ovih dana g. Klaus je hodočastila u Međugorje. Poznata je diljem svijeta po ozdravljenju od sclerose multiplex od koje je bolovala 26 godina, a na zagovor Kraljice mira ozdravila je prije više od 10 godina. Od tada svake godine hodočasti u Međugorje zahvaliti se Gospi za svoje ozdravljenje. Iako mnogo radi, ima vremena za svakoga. U večernjim satima vodi molitvene skupine na kojima svjedoči o svom iskustvu vjere, molitve i pokore. često naglašava da u molitvi ne trebamo tražiti ono što bismo mi željeli, nego spoznati ono što Bog od nas želi.

"Mnogi žele sa mnom razgovarati, a ja nastojim biti svima na raspolaganju koliko je to moguće, jer na seminarima na kojima sudjelujem, dolazi uistinu mnoštvo ljudi. Svaki put sam zadivljena Božjom ljubavlju i njegovim milosrđem.

Studirala sam teologiju i filozofiju. Kada sam zbog bolesti morala napustiti redovnički život, pitala sam se: Bože, zašto toliko studija i napora, a sada moram napustiti zajednicu?

Ništa nije bilo slučajno. Vjera u Boga daje mi snagu prebroditi sve poteškoće koje mi stoje na putu. Radeći s ljudima naučila sam mnoge moliti krunicu, približila ih u vjeri svojim osobnim svjedočenjem. Kada ljudi počnu moliti, onda se događaju velike stvari. Tek tada shvate da je uistinu moguće u svom srcu naći Boga. Svojim životom i primjerom možemo zaista pomoći ljudima shvatiti da je Bog stvarnost koja čovjeka usrećuje i čini ga čovjekom, a Marija uistinu majka koja brine i čuva svoju djecu." - kazala je Rita Klaus prigodom svog posljednjeg posjeta Međugorju.

KONFERENCIJA MEđUGORSKIH HODOčASNIKA

Od 21. do 23. listopada upriličena je u Leitershofenu, Augsburg u Njemačkoj Konferencija međugorskih hodočasnika iz Njemačke i dijela Austrije. Skup je upriličen na poticaj župnog ureda Međugorje sa svrhom okupljanja udruga međugorskih hodočasnika, molitvenih skupina i promicatelja Gospinih poruka na jednome mjestu, radi boljeg upoznavanja i izmjene iskustava.

Skup je počeo pozdravom i predavanjem fra Ivana Landeke, međugorskog župnika koji je izložio temeljne odrednice međugorskog fenomena i duhovnosti, a na temelju izjava koje su donesene na seminarima 1994., 1995. i 1996. godine. Fra Ivan Landeka je naglasio da je Međugorje nastalo u dijelu Katoličke crkve koja je imala drugačija povijesnaa iskustva nego Crkva na Zapadu. Crkva u Hrvatskom narodu, posebice u BiH, bila je dijelom izolirana od mnogih duhovnih i teoloških strujanja i pošteđena neuspjelih pokušaja obnove. Stoga je njoj nepoznata podvojenost koja je prisutna u zapadnoj Crkvi. Govoreći o Gospinim porukama fra Ivan je kazao da one ne predstavljaju nikakvu novu Objavu nego su utemeljene na evanđelju, te da ih treba čuvati, štititi i ne miješati s drugim sličnim fenomenima.

Slijedilo je predavanje Dirka Grothuesa, svećenika koji je vrlo rano počeo dolaziti u Međugorje i pratiti hodočasnike.

Drugog dana udruge su se predstavile jedne drugima. Govorile su o svom radu, kako se okupljaju i na koji način su pomagale i pomažu još uvijek ugroženo pučanstvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na koncu su svi zaključili kako su molitvene skupine nastale već na povratku kućama, u autobusima. Sastaju se tjedno ili mjesečno da bi zajedno molili kao što se to čini u Međugorju.

Dietrich von Stockhausen, njemački svećenik koji je već godinu dana u Međugorju, govorio je o Enciklici "Evangelium vitae" Ivana Pavla II, nalazeći u njoj poruke i svezu s Gospinim porukama u Međugorju.

Posljednjeg dana skupa fra Leonard Oreč je govorio o djelatnosti humanitarne udruge "Međugorje - Mir" iznoseći podatke o uistinu velikoj pomoći i požrtvovnosti međugorskih hodočasnika napaćenom pučanstvu naše domovine.

Sva tri dana skupa sudionici su sudjelovali u slavljenju Euharistije i molitvi, kao što to redovito čine u Međugorju.

Sličan skup održan je koncem listopada u Međugorju za voditelje francuskog govornog područja.

Svi ti susreti pokazuju korisnost zajedničkih susreta da bi svi zajedno mogli pomoći hodočasnicima koji dolaze u Međugorje tražiti mir i svoj put do Boga.

I slijedeće godine održat će se takvi susreti na nacionalnim razinama. Pozivamo ona jezična područja koja još nisu organizirala takve susrete, da to svakako učine, a mi ćemo im pružiti svesrdnu pomoć i suradnju, kao i djelatno sudjelovanje na njima. Bilo bi korisno održavati susrete na nacionalnim razinama tijekom jeseni, te se u proljeće svi zajedno susresti na godišnjim seminarima koje organizira Informativni centar "MIR" - Međugorje.

Press Bulletin 55,01.siječnja 1997.godine

Novu godinu uvijek shvaćamo kao početak. Vjerovali ili ne u Boga tada želimo ostaviti se svojih starih nesavršenosti i pokušati biti novi ljudi. činimo to na različite načine.

Oni koji su ovih dana barem donekle pratili sredstva društvenog priopćavanja zapazili su da nam se pokušava nametnuti mišljenje da bismo sreću za slijedeću godinu trebali potražiti u materijalnom blagostanju. Što bi nas trebalo voditi u tom materijalnom sticanju, to je već manje objašnjeno.

Ovdje u Međugorju, naprotiv, sve je jasno. Govori se i ovdje o blagostanju, ali duhovnom. Tek poslije toga može se biti i materijalno bogat. Tada nas, naime, materijalno bogatstvo neće uništiti, nego će nam samo biti na pripomoć, kao i onima oko nas. Nova se godina u Međugorju ne dočekuje u skupim restoranima i hotelima, nego se dočekuje na koljenima u crkvi. Time se jasno kaže da svaki početak ima smisla samo onda ako je povezan s Bogom.

Ne znam kako smo započeli ovo novo razdoblje. Ako smo preskočili započeti ga s jasnom mišlju na Boga, učinimo to sada. Kasno je tek onda kada kažemo da je kasno.

fra Miljenko

V I J E S T I

POSJET HRVATSKOG VELEPOSLANIKA MAJCI TEREZIJI

Majku Tereziju, koja se nalazi se na liječenju bolnici Birla u Calcuti, posjetio je hrvatski veleposlanik u Indiji g. Štambuk. U ime cijelog hrvatskog naroda, u ime Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, kardinala Franje Kuharića, kao i u svoje osobno ime zaželio je Majci Tereziji brz oporavak i ozdravljenje.

Hrvatski veleposlanik kazao je Majci Tereziji kako je kardinal Kuharić u hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici slavio sv. misu za njezino ozdravljenje, te kako mnogi Hrvati mole za nju. Majka Terezija je zahvalila na dobrim željama i molitvama, rekavši dr. Štambuku kako joj je žao što nije posjetila Međugorje. Oca Antu Gabrića, hrvatskog misionara pokopanog u blizini Calcute, nazvala je svetim čovjekom. Poručila je hrvatskome narodu da se moli Bogu u svojim obiteljima, jer "obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno".

BBC I MEĐUGORJE

Mnogi su došli i prošli Međugorjem kroz ovih petnaest godina. Tako i BBC, koji sebe voli nazivati neovisnim i tražiteljem istine. Ne ulazimo u to je li to baš tako, ali kad su u pitanju Hrvati i Međugorje, stvari su potpuno drugačije.

U mjesecu listopadu 1996. BBC je u Međugorju snimio dokumentarni film. Prikazan je ovih dana u Ujedinjenom kraljevstvu Engleske i izazvao ogorčenje među tamošnjim katolicima.

Hrvatske katolike ovaj film nije iznenadio. Do početka rata u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji oni su više manje držali da je BBC neovisan i tražitelj istine. Tada su shvatili da to nije tako. Namjesto da im pomogne u obrani od napadača, BBC iskrivljuje istinu i svojim prilozima nastoji umanjiti krivicu napadača, a proizvesti krivnju žrtve. Prisjetimo se samo primjera Vukovara iz 1991. BBC je taj događaj koji je potresao čitav svijet nastojao umanjiti i što više prešutjeti. čitav jedan prelijepi grad je uništen. Njegovi hrvatski stanovnici koji nisu već bili poginuli i koji su dočekali napadača ubijani su i odvođeni u logore. Danas UN istražuje posljedice tih zločina. Otkopava u gradu Vukovaru masovnu grobnicu u kojoj se nalaze ranjenici što ih je napadač žive odveo iz vukovarske bolnice. Bilo ih je 250.

Za film o Međugorju BBC se dugo pripremao. Ono što mi dosada sa sigurnošću znamo jest da su njegove ekipe boravile u Splitu (među tamošnjim pripadnicima IFORA), Međugorju i njegovoj okolici u mjesecu svibnju i rujnu 1996. pripremajući materijale za film. One koji su s ovim ekipama dolazili u doticaj iznenadila je polazna postavka. Svi su ponavljali isto: Vi ovdje u Međugorju kažete da se ukazuje Gospa i da je ona Kraljica mira. Kako to da hrvatski narod u kojemu se ona ukazala ratuje? Nakon ovakvih upita ostajala je samo bol.

Film nosi naslov "Očajnički tražeći Gospu". Kamera prati 250 hodočasnika koji su se iz Manchestera zaputili u Međugorje. Došavši u Split odjedanput u autobus ulazi engleski časnik i začuđenim hodočasnicima kaže da idu u kraj prepun mina, da ne smiju ništa dirati jer bi to moglo lako eksplodirati, da je Međugorje pravo ratno područje. Hodočasnici su se prepali, ali su na organizatorovo uvjeravanje nastavili put. Došavši u Međugorje, kamera počinje pratiti samo četvero hodočasnika od cijele one skupine. Ovi "hodočasnici " vrijeme u Međugorju provode tako da traže senzacije, sate i sate zure u sunce čekajući da se s njim počne zbivati nešto neuobičajeno, na isti način se odnose prema križu na Križevcu, na raznoraznim drugim stranama traže senzacije, u takvom raspoloženju kupuje i suvenire očekujući da se i s njima počne nešto neuobičajeno zbivati. Filmska priča ispresijecana je ulomcima iz prijašnjih događaja iz Međugorja. Oni svi zajedno u gledatelja nastoje stvoriti zaključak da je sve utemeljeno na materijalnoj dobiti i da je hrvatski narod barem jednako, ako ne i više, kriv za događaje u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji.

Odmah po svome prikazivanju film je uzbunio duhove. Protesti su počeli pljuštati sa svih strana Ujedinjenog kraljevstva. BBC se branio time da je ovakva postavka filma nastala slučajno, sama po sebi. Oni su, kažu, samo zabilježili ono što su vidjeli. To nije zadovoljilo katoličku zajednicu tako da su protesti pisani i engleskoj vladi.

Svatko, naravno, ima pravo snimati bilo kakav dokumentarni film. No, ono na što bi svatko pritom trebao paziti jest istina. Ako ništa drugo, a ono barem profesionalna etika to zahtijeva od nas.