Bulletin 193

Međugorje, 26. prosinca 2003.

 

 

“Draga djeco! I danas vas sve blagoslivljam sa svojim Sinom Isusom u naručju i nosim vam Njega koji je Kralj Mira da vam on udijeli svoj mir. S vama sam i sve vas ljubim dječice. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

 

25. prosinca 2003.

 

 

 

TKO JE MOJ PUT?

 

Kao tražitelji Boga radujemo se što je sv. Toma zapitao: Gospodine, mi ne znamo kamo ideš i što je tvoj put? Kao da je Toma samo naglas i iskreno u ime nas izgovorio stvarnost neshvaćanja Kristova namisla, njegova puta, njegova cilja... Kamo ideš? Isus Tomi reče da je on put, istina i život (usp. Iv 14,6). Isus je sebe, dakle, tako predstavio.

            Želimo li doći do bilo kojeg odredišta moramo znati put. Put nije samo prometnica samo automobila, vlakova, zrakoplova i drugih prijevoznih sredstava. Put je i mogućnost susretišta. Ako želimo susresti poznanika ili prijatelja moramo prijeći određeni put od kontakta i stiska ruke, do prijateljskih odnosa. Važno je znati put, jer u protivnom ćemo zalutati. Kako pronaći put do Boga i stati na njegove staze temeljno je vjerničko pitanje. Put do susreta s Bogom ključna je zadaća ne samo religioznosti nego i čovječanstva uopće. Doći u susret s našim Stvoriteljem imeperativ je kojem osoba naravno teži.

            U svijetu bez Boga imamo bezbroj naučavanja koja niječu Božju opstojnost i nude svoje putove. Mnogi, u neznanju, podliježu tim teorijama. Potaknut takvim promišljanjima, njemački teolog Hans Küng rekao je novinaru ateistu: «Vi ne vjerujete u Boga. Zbog toga vam je zatvoren jedan beskrajan, divan svijet. Vi ste poput čovjeka koji je gluh i zato mu je zatvoren pristup svijetu prekrasne glazbe». Istina, teško je čovjeku skinuti mrak s očiju dok sam ne osjeti ljepotu svjetla. Stoga, nije toliko nužno čovjeku dokazivati Božju opstojnost, nego mu pomoći otvoriti oči srca i duše da progleda i sam spozna. Papa Pavao VI. je znao kazati: «Ne trebamo proklinjati tamu, nego upalimo svijetlo!».

            U Međugorju je Bog po Gospi upalio svoju svjetiljku u svijetu tadašnjeg komunističkoga mraka. Brdo ukazanja tako je po Mariji postalo grad na gori, svjetlo koje svijetli u noćima mnogih srdaca. To svijetlo, kao zvijezda danica u betlehemskoj noći, jasno pokazuje i osvjetljava put do Isusa. Upravo tu, na Brdu ukazanja, čovjek današnjice ponavlja pred Gospom upit sv. Tome o Isusovoj adresi. Gospa je tako najdivniji smjerokaz do Isusa. Ona drugo i ne želi biti. Ona ne vodi ljude sebi, nego onome koji je put, istina i život. Po Gospi međugorski hodočasnik sam iskustveno spoznaje Boga i s njom pronalazi svoj put. Kao takva Gospa i nama zajedno sa sv. Ivanom Krstiteljem želi reći da iskustvom svoje vjere budemo put za druge do Isusa.

fra Mario Knezović        

 

 

V I J E S T I

 

BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA

Tijekom studenoga  u župi Međugorje podijeljeno je 33000  svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 1 149 svećenika iz domovine i inozemstva. U studenome  su u Međugorju boravile hodočasničke skupine iz: SAD-a, Malawia, Njemačke, Italije, Austrije, Meksika, Kanade, Koreje, Engleske, Francuske, Malezije, Brazila, Albanije, Slovenije, Libanona, Vijetnama, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

 

MONS. TARCISIO ZIYAYE, NADBISKUP BLANTYRE, MALAWI POSJETIO MEĐUGORJE

Mons. Tarcisio Ziyaye, nadbiskup Blantyre (Malawi, Afrika), boravio je u Međugorju početkom  studenoga. Došao je sa skupinom od 30 vjernika iz Malawija, među kojima je bilo pet svećenika i jedna časna sestra. Putovanje je organizirala gđa Gabrielle Russel uz pomoć brojnih donatora iz cijeloga svijeta, a to su: prijatelji iz Malawija, Međugorski centar u Australiji, Međugorje-Mir Split, prijatelji iz Škotske, prijatelji misionara koji rade u Malawiju i Tony Smith iz Engleske, graditelj  Međugorskog  križa u Malawiju.

Mons    Ziyaye je o  svojim dojmovima kazao:

«U Međugorju sam prvi put. Došao sam sa skupinom u kojoj se uz laike nalazi pet svećenika i jedna časna sestra. Sretan sam što sam ovdje.

Prvi put sam čuo za Međugorje 1989., kada je netko od naših došao ovamo s mojim tadašnjim biskupom. Sada sam vezan za Međugorje više nego ikad jer smo u biskupiji Blantyre sagradili isti križ kakav imate na Križevcu.

Vidim da je ovo doista mjesto molitve. Zahvalni smo vidiocima koji nas nadahnjuju. Jedan od njih je rekao da se ne dolazi u Međugorje da bi se njih vidjelo, nego zbog molitve i produbljivanja duhovnog života, da bi se produbilo pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.

Zahvalan sam i župnom osoblju. Mislim da vrlo dobro organiziraju program. Doista pomažu ljudima u molitvi, pomažu im da osobno dođu  Bogu, da budu slobodni, da dodirnu svoju nutrinu. Doista je dobro biti ovdje!

Kući nosimo mnoge krunice! U Malawiju, ima oko 11 milijuna stanovnika i preko 3 milijuna katolika. Želimo ih s njima podijeliti, jer kad s nekim nešto podijelimo onda to utječe na našu vjeru i na vjeru drugih. Vjerujem da ako stavimo Boga na prvo mjesto, ako se borimo protiv duhovnog siromaštva, Bog će se pobrinuti da izađemo iz materijalnog siromaštva. Katkada mislimo da možemo sami, ali to je pogrješno. Međusobno dijeljenje obogaćuje svakoga.

Svi mi, u Europi i u Africi, trebali bismo propovijedati bez propovijedanja, to znači  trebali bismo propovijedati svojim životom.»

 

MEĐUGORSKI “KRIŽEVAC” NA BRDU MICHIRU U MALAWIJU

            Organizatorica hodočasničke skupine iz Malawija, gospođa Gay Russell nam je kazala:

            «U rujnu 2000.  pripremala sam se na jubilarno hodočašće u Rim i Međugorje. U molitvi pred Presvetim pitala sam: «Zašto ja, Gospodine? Zašto ja mogu ponovno ići? A što je sa svim Malawijcima koji neće nikad moći tamo?» Ubrzo nakon toga nazvao me je Tony Smith s prijedlogom da potražimo u blizini Blantyre brdo na čijem bismo vrhu mogli sagraditi križ poput onog na Križevcu i postaviti Put križa poput onog u Međugorju… to bi bilo Međugorje za Malawijce… Bio je to odgovor na moje molitve. U djeliću sekunde, projekt je bio zamišljen i započet. Izgradnja svetišta  još traje.»

 

TREĆA OBLJETNICA SMRTI FRA SLAVKA BARBARIĆA

Treća obljetnica smrti fra Slavka Barbarića obilježena je 24. 11. 2003. u Međugorju i u Čitluku.

U Međugorju su se vjernici sjetili fra Slavka kroz molitvu Križnog puta na Križevcu, u vrijeme i na mjestu gdje je umro 24.11.2000. godine, te u večernjoj svetoj misi. Križni put s fra Slavkovim tekstovima predvodili su fra Mario Knezović i fra Ljubo Kurtović, a svečanu večernju misu fra Tomislav Pervan. U propovijedi je fra Tomislav podsjetio na  prve dane međugorskih ukazanja, vidioce i osobe koje su na poseban način obilježile ovo mjesto. Po njegovim riječima, fra Slavko Babarić je zasigurno jedan od onih koji su dali pečat međugorskoj duhovnosti i zato zauzima sasvim posebno mjesto u povijesti Međugorja i u srcima svih onih koji su odgovorili Gospinom pozivu.

Na Križnom putu i na sv. misi sudjelovali su brojni hodočasnici i župljani, među kojima djeca i djelatnici Majčina sela koje je fra Slavko utemeljio. Tijekom cijelog dana, brojni vjernici molili su na fra Slavkovom grobu.

Učenici i djelatnici Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića također su obilježili 24. studenoga,  Dan škole koja nosi njegovo ime. Prigodan program priredili su u Kino-dvorani. U programu su sudjelovali glazbeni sastav škole, tri najbolja recitatora i dramska sekcija s igrokazom «A mi smo se nadali». Nakon toga odigrana je nogometna utakmica, a druženje je završilo zajedničkim ručkom.

Svaka obljetnica fra Slavkove smrti podsjeća nas na sve što je ovaj veliki čovjek i svećenik  učinio na širenju Gospine poruke mira – dao je svaku kaplju svoje snage sve do svoje smrti. Svaka je obljetnica novi poticaj otvoriti se Božjem Duhu koji može učiniti čudesa u srcima onih koji ga slušaju.

 

MEĐUGORSKA MLADEŽ NASLJEDUJE SV. FRANJU

U međugorskoj župi djeluje  Frama koja okuplja mlade koji žele nasljedovati Krista po primjeru sv. Franje. Tako je u župnoj crkvi na blagdana Krista Kralja, 23. studenoga četrdeset i dvoje mladih iz župe primljeno u Framu, osamnaestero ih je imalo prva obećanjaa a petero je produžilo obećanja života po primjeru sv. Franje. Misno slavlje predvodio je fra Branko Radoš, župnik, uz koncelebraciju duhovnog asistenta Frame u Međugorju fra Frane Musića. Na misi su pjevali mladi framaši iz nekoliko hercegovačkih župa.

 

JIM  CAVIEZEL, GLAVNI GLUMAC  MEL GIBSONOVA FILMA «MUKA KRISTOVA» U POSJETU  MEĐUGORJU

Jim Caviezel koji u najnovijem filmu Mela Gibsona «Muka Kristova» igra glavnu ulogu, potaknuo je privatnu projekciju još nedovršene verzije ovog filma  6. prosinca  u Međugorju.

Tog istog vikenda, film su u Vatikanu pogledali i članovi Državnog tajništva, članovi Papinskog savjeta za sredstva javnog priopćivanja, te članovi Kongregacije za nauk vjere. Svi su jednodušno izrazili podršku ovom filmu.

U razgovoru s fra Mariom Knezovićem za Radiopostaju “Mir” Međugor Jim i njegova supruga Kerri Caviezel  razgovarali su  o svojemu iskustvu u Međugorju kao i o iskustvu tijekom snimanja filma.

            Donosimo dio razgovora:

                Jim Caviezel: «Prvi put sam čuo za Međugorje u petom ili šestom razredu. Prvo su rekli da je to poput ukazanja u Fatimi, Guadalupi, Lurdu, ali ubrzo i da biskup kaže da nisu istinita. Kao poslušan katolik, prihvatio sam ono što govore. Mnogo godina kasnije upoznao sam svoju ženu, vjenčali smo se, i nekoliko godina kasnije ona je otišla u Međugorje. Dok je ona bila tamo, ja sam u Irskoj snimao film «Grof Monte Cristo». Telefonirala mi je u Irsku, osjetio sam promjenu u njezinom glasu, ali sam to brzo otpisao misleći, «Tko sam ja da se miješam u tvoje duhovno iskustvo?». Rekla mi je da Ivan Dragićević dolazi u Irsku… Nekoliko puta sam se našao s njim i za vrijeme jednog ukazanja osjetio sam tjelesnu nazočnost. Ivan mi je rekao dvije stvari koje su me se doista dojmile: «Jim, čovjek nalazi vremena za ono što voli», i «Čovjek ne nalazi vremena za Boga zato što ga ne voli». Zatim mi je govorio o molitvi srcem. To je za mene bio kao početak poslanja – uvijek moliti srcem. «

Kerri Caviezel: «Ja sam bila u sedmom razredu i naš svećenik nam je pokazao film u kojem se vide djeca za vrijeme ukazanja. Rečeno nam je da je to istinito. Mi smo bili u miješanoj katoličkoj zajednici u kojoj su bili uglavnom Hrvati i Talijani. Moja baka je st-postotna Hrvatica. Nije mi se činilo teškim povjerovati. Trebalo mi je 15 godina da dođem ovamo. Kad sam došla, odmah sam znala – zbog onoga što sam u srcu osjetila – da je to istinito. Nisam vidjela nikakve znakove niti išta slično nego – iako sam cijelog svog života katolkinja – nikad nisam u ispovijedi osjetila ništa slično onome što sam ovdje osjetila. To je bilo nevjerojatno iscjeljenje.»

O iskustvu uloge Isusa Krista u filmu  kazali su:

            Jim Caviezel: «Do ove sam uloge došao preko Međugorja, preko Gospe. U pripremama koristio sam sve što me je Međugorje naučilo. Mel Gibson i ja išli smo svaki dan zajedno na misu. Ima dana kada nisam mogao na misu, ali sam primio pričest. U to vrijeme sam bio čuo da Papa svaki dan ide na ispovijed, pa sam pomislio da bih i ja trebao ići na ispovijed što češće. Nisam htio da Lucifer ima ikakvu kontrolu nad onim što radim. Griješimo djelima ali i propustom. Moj stalni grijeh propusta je da ne ljubim dovoljno. I tako, ispovijed je bila priprema za pričest. Ivan Dragićević i njegova žena Laureen dali su mi komadić pravog Križa. Njega sam stalno nosio na sebi. Za njega su sašili poseban džep na mojoj odjeći. Uza se sam imao i relikvije Padre Pija, svetog Ante Padovanskog, svete Marije Goretti, i svetog Denisa, zaštitnika glumaca. Također sam postio. Stalno sam čitao poruke. Svakodnevno su me mogli vidjeti s krunicom u ruci.»

Kerri Caviezel: «Kad sam prvi put vidjela križ na njemu, kad je bio našminkan, nije izgledao kao moj muž, izgledao je kao Krist. Šminku su prilagodili slici Svetog Torinskog platna, da bi dobili točno to lice. To je bilo tako stvarno da su ga ljudi gledali onako kako su vjerojatno gledali Krista: neki su bili puni poštovanja, neki indiferentni, a neki su mu se rugali. To nas je oboje pogodilo: shvatili smo na naš mali način kako je to moglo biti. To je osobno utjecalo na naš život; mislim da je Jim shvatio teret svoje uloge. Nikad u životu neće učiniti ništa važnije od toga.»

 

BOŽIĆ U MEĐUGORJU

Župljani, vjernici iz okolnih župa i hodočasnici za Božić su se pripravljali devetnicom.  Osim večernjeg molitvenog programa u župnoj crkvi, tijekom devetnice molila se krunica na Brdu ukazanja.

U vremenu došašća u molitvenoj kući "Domus pacis" održana su dva seminara posta i molitve. Na tim seminarima sudjelovalo je oko 100 hrvatskih i austrijskih hodočasnika želeći se kroz post i molitvu pripraviti za Božić i približiti se tajni Boga rođena na zemlji.

Tijekom božićnih blagdana u svetištu Kraljice mira vladalo je ozračje mira, molitve i zajedništva među vjernicima koji su pristigli sa svih strana svijeta. Za blagdan Božića u Međugorju je bilo više stotina stranih hodočasnika. Na Badnju večer na večernjoj sv. misi sudjelovalo je više tisuća vjernika. U 22 sata u crkvi prepunoj vjernika započelo je molitveno bdjenje koje je nastavljeno sv. misom polnoćkom. Sam blagdan Božića protekao je u istinskom raspoloženju mira i božićne radosti župljana i hodočasnika okupljenih oko svoje Majke.

21. prosinca dječji zbor iz Dubrovnika Mali raspjevani Dubrovnik, i Golubići mira, mali dječji zbor iz Međugorja, održali svoj  božićni koncert. Zborovi su tako pjesmom čestitali Božić svim okupljenim vjernicima i međugorskim hodočasnicima diljem svijeta.

            Kao i niz godina do sada, mladići iz zajednice bivših ovisnika «Cenacolo» tijekom božićnih blagdana tri puta su izveli scensko uprizorenje živih jaslica. Osebujnim glazbenim i scenskim izričajem pokazali su okupljenim vjernicima da uistinu žive motto svoje zajednice. «Iz tame u svjetlo» , te da je moguće pronaći put iz pakla droge i ovisnosti u život.

 

GODIŠNJE UKAZANJE JAKOVU ČOLI 25. PROSINCA 2003. 

            Na posljednjem svakodnevnom ukazanju 12. rujna 1998. Gospa je Jakovu Čoli rekla da će ukazanje imati jedanput godišnje i to 25. prosinca, na Božić. Tako je bilo i ove godine. Ukazanje je počelo u 15 sati i 15 minuta i trajalo je 8 minuta.

Gospa je dala slijedeću poruku:

            «Draga djeco! Danas, kad vam Isus na poseban način želi darovati svoj mir, pozivam vas da molite za mir u svojim srcima. Djeco, bez mira u svojim srcima ne možete osjetiti ljubav i radost Isusova rođenja. Zato dječice, danas na poseban način, otvorite svoja srca i počnite moliti. Samo kroz molitvu i potpuno predanje vaše će srce biti ispunjeno Isusovom ljubavi i mirom. Ja vas blagoslivljam mojim majčinskim blagoslovom.» 

 

SEMINARU U «DOMUS PACIS”

Tijekom 2003. godine u kući molitve „Domus pacis” održano je 46 različitih seminara na  kojima je sudjelovalo 1600 vjernika.

Održana su 22 seminara posta i molitve za vjernike iz Austrije (4), Njemačke (2), Poljske (4), Francuske (4), Ukrajine (1), Rusije (1), Slovačke (1), Italije (1), Kanade (1), Hrvatske i Bosne i Hercegovine (3). Na ovim seminarima je sudjelovalo 737  vjernika koji su tijekom šest dana produbljivali svoju vjeru u Gospodina, slijedeći Gospin poziv na  molitvu, post i unutarnju šutnju. Seminare je vodio fra Ljubo Kurtović.

U istoj kući na 4 duhovne  obnove okupio se 122  član franjevačke mladeži i ministranata iz Hercegovine.

Školske sestre franjevke održale su  7 seminara za djevojke na kojima je sudjelovalo 239 djevojaka.

Također je održano i 13 duhovnih seminara  za  630  osoba koje su organizirali različiti duhovni pokreti.

 

 

4. MEĐUNARODNI SEMINAR ZA BRAČNE PAROVE

Četvri  međunarodni seminar  za bračne parove održat će se  u Međugorju  od  11. do 14. veljače 2004. godine. Tema seminara je: "PLOD MIRA JE LJUBAV, A PLOD LJUBAVI PRAŠTANJE" (Gospina poruka,  25. siječnja 1996.)

            Preporuča se sa sobom  ponijeti slušalice i mali radio sa FM frekvencijom, te Bibliju.

            Seminar  će se održati  u dvorani  iza  crkve. Prilog za troškove seminara iznosi 30 €   za jedan bračni par. Prijave možete izvršiti putem e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr ili osobno u Uredu informacija svetišta putem telefona/faxa ili na broj:  00387-36-651-988 (za Mariju Dugandžić). Broj sudionika je ograničen zbog prostora, pa vas molimo da svoje prijave izvršite što prije, a najkasnije do konca siječnja 2004. Isto tako molimo sve bračne parove sudionike seminara  da sami osiguraju smještaj u Međugorju.

 

11. MEÐUNARODNI SUSRET VODITELJA CENTARA MIRA I MEÐUGORSKIH MOLITVENIH,  HODOČASNIČKIH I KARITATIVNIH SKUPINA

Jedanaesti međunarodni susret  voditelja centara mira, molitvenih i karitativnih skupina  vezanih za Međugorje, održat će se  u Međugorju  od 22. do 26. veljače 2004. godine. Tema susreta je: "POKORA I SUVREMENI ČOVJEK

Broj mjesta je ograničen prostorom, a svake je godine broj sudionika sve veći. Stoga vas molimo da što prije, a  najkasnije do konca siječnja  2004.  prijavite svoj dolazak na ovaj seminar. Prijave izvršiti na broj tel/faxa + 387 36 651 988 (za Mariju Dugandžić) ili putem e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr ili pak u Uredu informacija svetišta osobno. Bit će organizirano simultano prevođenje za sve jezične skupine. Cijena seminara je 60 € po osobi.  U cijenu su uključeni svi troškovi organizacije i rada seminara (predavači, prijevodi tekstova, simultani prijevod i zajednički ručak zadnji dan). Prilikom plaćanja na početku seminara svaki će  sudionik dobiti akreditaciju koja će mu omogućiti sudjelovanje u radu seminara. Za smještaj u Međugorju treba se pobrinuti svatko osobno. Vjerujemo da vama to nije poteškoća budući dugi niz godina dolazite u Međugorje i u njemu imate svoje poznanike i prijatelje.  Sa sobom treba ponijeti radio sa slušalicama radi simultanog prevođenja.

Unaprijed se radujemo vašim prijavama i zajedničkom susretu!