Bulletin 192

“Draga djeco! Pozivam vas da vam ovo vrijeme bude još jači poticaj na molitvu. U ovom vremenu, dječice, molite da se Isus rodi u svim srcima, posebno u onima koji ga ne poznaju. Budite ljubav, radost i mir u ovom nemirnom svijetu. Ja sam s vama i zagovaram pred Bogom za svakoga od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

25. studenog 2003.

BOSONOGI HODOČASNIK

Međugorje je mjesto gdje se čuju neobične životne priče iz konkretnog života pojedinaca, ali ponekad i grupa ljudi. Plodno je to tlo za istinu o našem životnom jučer, sada i onome sutra. Gospina nazočnost, njezina majčinska otvorenost i strpljivost ljudima pruža povjerenje i sigurnost da mogu iskoračiti iz svoje skrivene stvarnosti i suočiti se s istinom. Tako, u ambijentu Međugorja, susrećem bosonogog mlađeg čovjeka na putu prema crkvi. Pitam ga: «Zašto ste bosi?» On mi odgovara: «Išao sam na Križevac i hodočastio s molitvom da iznova zavolim i prihvatim svoju suprugu!» Tako mi reče i nastavi svoj put prema crkvi.

Odgovor tog hodočasnika očito govori kako je shvatio Isusa, kako razumije što Gospa hoće od nas. On ne hodočasti i ne moli da se drugi mijenjaju i njega prihvaćaju, nego se sam želi mijenjat. On je posvema prihvatio temeljni Isusov poziv za obraćenjem. Upravo Gospa u svojim porukama tako četo govori o tome. Gospin poziv na obraćenje je, zapravo, samo napomena što nam je Isus poručio i što očekuj od nas. Duhovni suvremeni mislilac Gregory Mayers piše: «Čovjek se neće riješiti noćne more dok se ne probudi». U prenesenom značenju pisac nam kani poručiti kako se trebamo trgnuti, probuditi i načiniti zaokret. Često nam se, govoreći u kontekstu te izreke, dogodi da mi čekamo – kao da će netko drugi učiniti nešto umjesto nas. No, znamo kako Isus želi da mi nešto činimo, kako mi moramo osobno pristati uz njega. Isusova poruka, kao i Gospina, uvijek cilja na osobnu adresu svakoga od nas.

Pred nama je vrijeme u kojem smo posebno pozvani na probuđenost svoje vjere i na hod do betlehemskih jaslica. Isus svima nama viče da budemo budni i u svako doba molimo. Samo vjerom probuđeni možemo biti sposobni na promjenu i obraćenje i možemo se riješiti «noćne more». Crkva je u tom smislu ponudila vrijeme adventa pogodnim trenutkom da pospremimo stvari u svome osobnom hramu kako bi Isus mogao biti glavni stanovnik naše nutrine. Advent je i vrijeme odluka, obećanja i novih pothvata. No, neka ta obećanja budu savez s Bogom. U svoja obećanja stavimo odluku da se mi, poput onoga hodočasnika s početka priče, mijenjamo i pokušavamo iznova svakoga zavoliti i prihvatiti. Nježnost i malenost novorođenoga Isusa, kojega iščekujemo, neka obuzme naše biće, osvoji i ispuni srce. Probuđeni vjerom, odlučni riješiti se noćne more i očaja, spremni izuti obuću na nogama i zakoračiti u prostor odricanja i obraćenja čekajmo novorođenoga Kralja koji je jedini cilj svakog Gospina hodočasnika.

V I J E S T I

Tijekom listopada u župi Međugorje podijeljeno je 142 000 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 3 378 svećenika iz domovine i inozemstva. U listopadu su u Međugorju boravile hodočasničke skupine iz: Škotske, Švicarske, Austrije, Italije, Slovačke, Njemačke, SAD-a, Belgije, Španjolske, Slovenije, Engleske, Poljske, Irske, Argentine, Urugvaja, Češke, Kanade, Francuske, Meksika, Nizozemske, Paname, Gvatemale, Mađarske, Brazila, Australije, Tahitija, Reuniona, Koreje, Singapura, Libanona, Japana, Rumunjske, Portugala, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

Mons. Jesus a Cabrera, biskup Alaminosa (Filipini) privatno je boravio Međugorju od 15. do 17. listopada 2003.

U Europu je došao u Rim da bi nazočio beatifikaciji Majke Terezije. Ovo je njegov prvi posjet Međugorju. O svojim je dojmovima kazao:

«Za Međugorje sam čuo iz časopisa i preko svjedočanstava ljudi koji su ovdje bili. U jednoj crkvi u mojoj biskupiji nalazi se i kip međugorske Gospe. Već imamo kip, dakle, Međugorje je u nas dobro poznato!

Htio bih vam ispričati jednu zanimljivu priču. Mislim da je to bilo 1990. Skupina Filipinaca je došla u Međugorje. Ovamo dolaze ljudi koji imaju novaca, bogati ljudi. Svećenik koji je s njima došao bio je besplatno pozvan, baš kao i ja sada. Popeo se na brdo i pitao je Gospu: «Samo bogati mogu doći u Međugorje. A što je sa siromašnima?» Tada je jasno i glasno čuo što mu je Gospa odgovorila: «Ja idem k njima, ja sam s njima!» Bio sam jako sretan kad sam to čuo! Gospa ide k njima! Postoji milost za one koji dođu ovamo, ali k siromašnima Gospa ide osobno!

Službeni stav filipinske Crkve je isti kao i stav Rima. Međugorje nije službeno priznato od Rima. Mislimo da su na ovom mjestu mnogi ljudi potaknuti na bolji život. Crkva nikome ne zabranjuje dolaziti ovamo i mnogi Filipinci dolaze. Vidimo dobre plodove, vidimo kako Međugorje utječe na one koji su ovdje bili. Nema službenog stava. Dokle god naše štovanje ostaje u razumnim okvirima… Ja sam vrlo sretan kad vidim da ljudi više mole, češće primaju svetu pričest, više dolaze na misu i na ispovijed, postaju bolji… Mislim da je to Gospino djelo. To mnogo znači. Možda moramo čekati neko spektakularno čudo da bi Crkva priznala Međugorje!? Ali postoje već mnoga, mnoga čuda, mnoge milosti koja se događaju u životima ljudi. Sama činjenica da ljudi dolaze bliže Bogu - je znak.

Kao svećenik, kao biskup, sebe smatram Marijinim svećenikom. Radim Marijin posao. Kao svećeniku, kao biskupu, valja mi ljude voditi Isusu i Isusa donijeti ljudima. Što više u meni živi Marijin duh, to ću biti sposobniji ispuniti svoje poslanje kao svećenik i kao biskup. Osobno se ovdje osjećam vrlo, vrlo sretnim. Rano jutros, dok su moji još spavali, sâm sam otišao na Brdo ukazanja. Bilo je vrlo hladno. Nisam znao kojim putem poći pa sam molio Gospu da mi pokaže put. Putem sam izgubio maramicu, ali sam našao cvijet. To je bio jedini cvijet na putu! Ubrao sam ga, i kad sam stigao do kipa bio sam uzbuđen kao malo dijete. Rekao sam: «Gospe, imam za tebe cvijet!» U molitvi sam osjetio dubok mir. Gospa mi je dala shvatiti da je vrlo sretna što sam tu. Molio sam za sve ljude, posebno za hodočasnike iz moje skupine. I oni su ovdje vrlo, vrlo sretni. Nakon mise, svi smo zajedno išli na brdo i bilo je divno moliti zajedno. Mlađi su pomagali starijima pri usponu… To je slika našeg života ovdje na zemlji: moramo pomagati jedni drugima. Kad smo se popeli, kad smo vidjeli Gospin kip, bilo je doista divno.

Poruke s ovoga mjesta su vrlo, vrlo aktualne i namijenjene su svima nama. Gospu uvijek vidim kao posebnog Isusovog izaslanika. Ona želi sa svi mi, doista svi, budemo sveti. Zato čini posebne napore da dođe do nas, da nam pomogne, da nas podsjeti što da činimo i kako da dođemo do Kraljevstva. To je znak njezine velike ljubavi prema svima nama. To je i dokaz da se Gospa aktivno brine za nas i da radi na našem dobru. Ona želi da svi mi budemo doista sretni i da imamo pravi mir. Valja nam slušati poruke, čitati ih, provoditi ih u djelo. Današnji psalam nam kaže: «Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda!» Neka vaše srce bude otvoreno za poruke i primjenjujte ih u životu!

Ja djelujem kao Gospino oruđe. Ukazivala se mnogo puta i na raznim mjestima. Poruka koju daje dolazi od samog Boga. Kaže nam neka molimo i molimo. Neka stavimo Boga na prvo i najvažnije mjesto u životu. Zato se morao obraćati i okretati srce, pamet i sav život prema Bogu. Naše je srce često navezano na materijalne stvari kao što su novac, moć i slično. Gospa nam kaže da više pazimo na ono što nam govori njezin Sin. Sveta misa, sveta pričest, sveta ispovijed… Da se više brinemo za druge ljude, da činimo žrtve, da činimo djela ljubavi prema drugima. Ako budemo bolje slušali Gospine poruke i ako budemo ljubili Boga i jedni druge, vjerujem da ćemo iskusiti istinski mir među nama, ma odakle došli, jer će naša srca biti otvorena, jer ćemo jedni druge prihvaćati i jedni drugima pomagati. Tako ćemo shvatiti da smo, na kraju krajeva, svi mi jedna obitelj, jedna velika obitelj, braća i sestre. Mi smo jedna obitelj i imamo jednog Oca. Kako je divno kad iskreno molimo: «Oče naš!» Tada shvaćamo da je svaki čovjek naš brat i sestra koje ljubimo. To je ono što Gospa želi… Plod Gospinog poslanja smo svi mi: da postanemo jedna obitelj, jedna Crkva. Osjećam se kao kod kuće, kao da mi je Gospa rekla: Ovo je tvoj dom!

Mons. Thomas L. Dupre, biskup Springfielda, Massachusetts, SAD boravio je u Međugorju koncem listopada 2003. O svojim je dojmovima kazao:

«Za Međugorje sam čuo od ljudi koji su ovamo dolazili tijekom tolikih godina. Sada sam prvi put ovdje. Došao sam s prijateljem svećenikom. O. Henry Dorsch je u posljednjih petnaest godina pet puta bio u Međugorju. Ovo mu je šesti dolazak. Često je govorio o Međugorju. On je vrlo požrtvovan, dobar i odan svećenik. Visoko cijeni iskustvo koje je imao u Međugorju. Nije dakle tajna da je on na mene utjecao, kao i mnogi drugi koji su govorili o svom dolasku u Međugorje. To me je zainteresiralo. Ove godine sam imao priliku doći pa sam tu. Došao sam da vidim svojim očima i čujem svojim ušima, i da onda stvorim svoj dojam.

Od ranog djetinjstva sam čvrsto vezan uz Gospina ukazanja u Fatimi. Kad sam imao jedanaest-dvanaest godina, osjećao sam snažnu pobožnost prema Fatimskoj Gospi. I danas je tako, doista vjerujem u ta ukazanja, kao i u ukazanja u Lourdesu. Kad sam imao deset godina vidio sam film «Bernardičina pjesma» koji govori o Bernardici i Lurdu. To me se duboko dojmilo, to je za mene bilo jako važno. Ta dva ukazanja bila su važan dio mog života. Međugorje je malo drugačije, jer još nije dobilo službeno crkveno priznanje. Kao mnogi drugi, očekujem konačnu odluku Crkve. Ima nešto u meni što želi vjerovati u ova ukazanja. Došao sam vidjeti svojim očima… Vjerujem da ovdje postoje mnogi divni duhovni plodovi. Očito je da su ljudi vrlo pobožni, odani, gorljivi, primaju sakramente i mnogo mole. Ne može nas ostaviti ravnodušnim ono što vidimo.

Vjerujem da je ovo mjesto na kojem se okupljaju ljudi iz cijelog svijeta doista posebno. Dolaze moliti i imaju vrlo dobra iskustva. Mnogi se obraćaju, mnogi se vraćaju vjeri, neki su obraćeni na katoličku vjeru. Čuo sam o iscjeljenjima, ali nemam nikakvih osobnih dokaza. Vidim mnoge dobre plodove, vidim mnoge dobre stvari, a to je Božje djelo, djelo Duha Svetoga. U to nema sumnje. Ukazuje li se Gospa ovdje, nisam u položaju to reći, ne znam. Otvoren sam tome, duh i srce su mi otvoreni. Nemam osobno uvjerenje, ali sam otvoren za odluku Crkve. Čekam taj odgovor!

Ovdje vidim iskustvo življenja kršćanske vjere u potpunosti. Ljudi ovdje vjeruju i žive svoju vjeru. To se može vidjeti. To im je u srcu i u duši. Svi smo članovi jedne obitelji, svi smo braća i sestre. To je ovdje očito: susrećete ljude iz cijeloga svijeta. Ima ih mnogo iz Europe, ali iz Amerike. Ima ljudi raznih rasa, bijelih i smeđih i crnih… i svi su braća i sestre, svi se slažu i svi imaju istu vjeru. Svi zajedno sudjelujemo u Euharistiji, dijelimo istu vjeru u Boga i Isusa Krista i ljubav prema Gospi. To je izraz opće Crkve, vjere koju svi mi dijelimo. To je divno. Svojim ću vjernicima reći da je ovo divno iskustvo, da je dobro da ljudi dolaze ovamo i da mole, da otvaraju srce i dušu, da se upitaju da li ih Bog možda zove. Sigurno će im dolazak ovamo donijeti mnogo duhovnog dobra. Mislim da će biti blagoslovljeni dolaskom u Međugorje.«

Članovi prve pomoći Malteškog reda iz Kölna (Njemačka) i dragovoljci početkom studenoga zaključili su svoj ovogodišnji rad u službi hodočasnika Kraljice Mira. Tijekom pet mjeseci Malteški red pružio je medicinsku pomoć za 4060 osoba, a ovogodišnju službu u Međugorju završili su 30. listopada sv. misom zahvalnicom u međugorskom svetištu.

Koristimo prigodu zahvaliti im na pomoći koju već godinama nesebično pružaju hodočasnicima u Međugorju.

Malteški red poziva sve dragovoljce koji se žele uključiti u ovu službu da im se blagovremeno jave.

Četrnaest novaka Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina koji provode svoju godinu kušnje u Livnu hodočastili su 8. studenoga u Međugorje sa svojim odgojiteljima fra Vitomirom Silićem i fra Ivanom Sesarom. Večernje misno slavlje predvodio je fra Ivan Sesar, a novaci su predvodili su pjevanje i sudjelovali u Službi riječi.

Mons. Tarcisio Ziyaye, biskup iz Malavija, početkom studenog boravio je u Međugorju. Mons. Ziyaye u Međugorje je doputovao sa skupinom hodočasnika iz svoje zemlje, o njegovim dojmovima izvjestit ćemo u slijedećem broju Bulletina.

SEMINARI U DOMUS PACIS

Tijekom proteklog razdoblja održana su tri seminara posta i molitve, i to za hodočasnike iz Francuske i Italije. U kući molitve «Domus pacis» duhovnu obnovu za srednjoškolce iz Zagreba vodili su s. Petra Bagarić i fra Mario Knezović, a duhovnu obnovu za mlade iz svoje župe salezijanci iz Žepča.

Svi zainteresirani za sudjelovanje na seminarima posta i molitve neka se obrate fra Ljubi Kurtoviću, Župni ured Međugorje, Gospin trg 1, 88266 Međugorje, Bosna i Hercegovina (fax: 00 387 36 651 444).

Četvri međunarodni seminar za bračne parove održat će se u Međugorju od 11. do 14. veljače 2004. godine. Tema seminara je: "PLOD MIRA JE LJUBAV, A PLOD LJUBAVI PRAŠTANJE" (Gospina poruka, 25. siječnja 1996.)

Preporuča se sa sobom ponijeti slušalice i mali radio sa FM frekvencijom, te Bibliju.

Seminar će se održati u dvorani iza crkve. Prilog za troškove seminara iznosi 30 € za jedan bračni par. Prijave možete izvršiti putem e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr ili osobno u Uredu informacija svetišta putem telefona/faxa ili na broj: 00387-36-651-988 (za Mariju Dugandžić). Broj sudionika je ograničen zbog prostora, pa vas molimo da svoje prijave izvršite što prije, a najkasnije do konca prosinca. Isto tako molimo sve bračne parove sudionike seminara da sami osiguraju smještaj u Međugorju.

11. MEÐUNARODNI SUSRET VODITELJA CENTARA MIRA I MEÐUGORSKIH MOLITVENIH, HODOČASNIČKIH I KARITATIVNIH SKUPINA

Jedanaesti međunarodni susret voditelja centara mira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih za Međugorje, održat će se u Međugorju od 22. do 26. veljače 2004. godine. Tema susreta je: "POKORA I SUVREMENI ČOVJEK“

Broj mjesta je ograničen prostorom, a svake je godine broj sudionika sve veći. Stoga vas molimo da što prije, a najkasnije do konca prosinca 2003. prijavite svoj dolazak na ovaj seminar. Prijave izvršiti na broj tel/faxa + 387 36 651 988 (za Mariju Dugandžić) ili putem e-maila: medjugorje-mir@medjugorje.hr ili pak u Uredu informacija svetišta osobno. Bit će organizirano simultano prevođenje za sve jezične skupine. Cijena seminara je 60 € po osobi. U cijenu su uključeni svi troškovi organizacije i rada seminara (predavači, prijevodi tekstova, simultani prijevod i zajednički ručak zadnji dan). Prilikom plaćanja na početku seminara svaki će sudionik dobiti akreditaciju koja će mu omogućiti sudjelovanje u radu seminara. Za smještaj u Međugorju treba se pobrinuti svatko osobno. Vjerujemo da vama to nije poteškoća budući dugi niz godina dolazite u Međugorje i u njemu imate svoje poznanike i prijatelje. Sa sobom treba ponijeti radio sa slušalicama radi simultanog prevođenja.