Bulletin 191

“Draga djeco! Iznova vas pozivam da se posvetite mom srcu i srcu mog Sina Isusa. Želim vas, dječice, sve povesti na put obraćenja i svetosti. Samo tako, preko vas, možemo povesti što više duša na put spasenja. Nemojte odugovlačiti, dječice, nego recite svim srcem: Želim pomoći Isusu i Mariji da što više braće i sestara upoznaju put svetosti. Tako ćete osjetiti zadovoljstvo biti Isusovi prijatelji. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

25. listopada 2003.

Prošloga mjeseca Crkva je imala radost proslave 25. obljetnice pontifikata pape Ivana Pavla II. i uzdizanja na čast oltara Majke Tereze.

Najprije njihova predanost Kristu i Crkvi, ljubav prema svakom čovjeku, nenametljiva prisutnost, ponizno služenje, hrabrost i odvažnost u svjedočenju kršćanske ljubavi… Papa i Majka Tereza tako su postali izazov cijeloga svijeta. Pokazali su, zapravo, kako se na jedini način može osvojiti svijet. Njihov izbor nije oružje - ljubav je snaga kojom vojuju bitku za Krista i malog čovjeka. Njih dvoje, bez obzira na ljudska opredjeljenja, naciju ili vjeru, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Oni su duhovna provokacija oholima, sebičnima, razvratnima, nezasitnima… Oni pokreću i dodiruju svakoga. Oni, naprosto, ljube čovjeka i uvijek traže Krista u čovjeku. Njih dvoje su trajna propovijed. Oni su plamen koji plamti u najtamnijim kutcima zemlje i slomljenih srdaca. Njih dvoje, ruku pod ruku, idu u red Isusovih učenika koji bijahu spremni sve ostaviti kako bi Krista zadobili i drugima svojim životom pokazali.

Papa i Majka Tereza su put i smjerokaz današnjoj Crkvi. Oni utiru staze po kojima treba ići do Krista. Uče naše vrijeme i ljude u žurbi kako treba zastati pored konkretnog čovjeka, kako treba biti čovjek nade kad se očaj čini jedino realnim, kako biti čovjek ljubavi kad na sva vrata kuca mržnja, kako vjerovati kad nam se čini da ima lakših putova do smisla i zemaljskog uspjeha. Pavao je klicao: Meni je živjeti Krist a umrijeti dobitak! Eto, takve poruke, medijem ljubavi - svojim životom - odašilju u svijet tih dvoje Isusovih miljenika. Oni cijelim bićem navještaju kulturu života i civilizaciju ljubavi. Za njih smrt nije kraj nego početak. Za njih bolest nije kazna, nego prilika i dar. Sve su to mogli tako shvaćati i živjeti jer nisu i ne žive sebi nego Krist živi u njima.

Papa, koji još uvijek prkosi bolesti i svijetu bez duše, i Majka Tereza, koja u nebu skrbi za nas, snaga su koju trebaju upravo oni koji se drže najjačima. Oni su simbol malenosti koju bi trebali prisvojiti oni koji se čine najvećima. Oni su moćnici Duha za kojim bi trebali čeznuti moćnici i ovisnici tijela. Oni su živjeli i žive eho Gospinih riječi: Evo službenice Gospodnje…! Njihova spremnost upustiti se u avanturu Duha pokazuje kako treba ostaviti ono što nam jamči svijet i plivati po uzburkanoj pučini.

Stoga, njih dvoje i danas pričaju najdivniju priču o Isusu i milosrdnom Samaritancu.

V I J E S T I

Tijekom rujna u župi Međugorje podijeljeno je 160 000 svetih pričesti, a na sv. misama koncelebrirala su 3 384 svećenika iz domovine i inozemstva. U rujnu su u Međugorju boravile hodočasničke skupine iz: Njemačke, Italije, Libanona, Irske, Austrije, SAD-a, Slovačke, Malte, Malezije, Poljske, Španjolske, Francuske, Škotske, Mađarske, Engleske, Rumunjske, Argentine, Belgije, Češke, Novog Zelanda, Danske, Portugala, Slovenije, Filipina, Indonezije, Nizozemske, Koreje, Meksika, Kanade, Norveške, Vijetnama, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

Mons. Donal McKeown, pomoćni biskup biskupije Down and Connor u Irskoj boravio je u privatnom posjetu Međugorju početkom rujna 2003. Mons. McKeown svećenik je 26 godina, a za biskupa je zaređen 2001. godine. Deset godina bio je ravnatelj biskupijskih hodočašća u Lourdes i u irsko marijansko svetište Knock.

«Evanđelje stalno govori o iscjeljenju duše i tijela. Iako u Crkvi već postoje razni oblici duhovnosti, Bog nam može donijeti iscjeljenje na razne načine i u raznim kontekstima. Kao i u cijeloj povijesti Crkve, Božja milost djeluje na čudne i nezamislive načine. Posvuda u Crkvi očituje se iznenađujuća milost Božja. Mnoge od njih teško je shvatiti, i Crkva uvijek pazi na to kako na njih odgovara. Potrebno je razlučivanje cijele crkvene obitelji.

Mnogo muškaraca svih uzrasta, a to su upravo oni do kojih Crkva u Irskoj teško dolazi, govore o tome da su uzimali drogu, alkohol, da su bili kockari ili dugo vremena udaljeni od Crkve. Uvjereni su da su po Božjoj milosti u Međugorju iscijeljeni od tih poroka. Čovjek katkada mora napustiti svoj dom i domovinu da bi primio neku posebnu milost.

U naše se vrijeme čini da u nekim zemljama Crkva postaje sve manja i manja. Svećenici su u napasti da se brinu samo za svoje "malo stado", za one koji su ostali. Evanđelje nas pak zove da idemo prema onima koji su na rubu i izgubljeni. To se na vrlo dojmljiv način događa u Međugorju, u skladu s duhom Novoga zavjeta. Ponuda oproštenja i novog početka u Isusu srce je Radosne vijesti, a oni koji su upoznali praštanje i iscjeljenje najbolje će moći oprostiti i dati iscjeljenje u Božje ime.

Ipak, obraćenja poput ovih u Međugorju samo su prvi korak nakon kojeg vjernici, kad se vrate kući u svagdašnji život, moraju primiti katehezu i dobiti podršku. Izazov za mjesne Crkve je u svakodnevnicu uključiti iskustva doživljena u ovom mjestu.»

Mons. Abilio Ribas, biskup otočja Sao Tome i Principe u Africi sredinom rujna 2003 boravio je u privatnom posjetu Međugorju. Na sam blagdan Uzvišenja Svetoga Križa koncelebrirao je sv. misu na Križevcu.

Mons. Ribas je Portugalac, već 45 godina misionar u Africi. 27 godina bio je svećenik u Angoli, nekadašnjoj portugalskoj kolonijia sada, a zadnjih 19 godina je na otočju Sao Tome i Principe treći po redu biskup ove mlade biskupije.

«Međugorje sam upoznao najviše preko knjiga koje je napisao o. Joaquim Milheiro koji je ovdje sa mnom. Od samoga početka s mnogo zanimanja sam pratio događanja. Uvijek sam želio doći ovamo kada mi to okolnosti dopuste.

Ne raspravljam o pitanju istinitosti ukazanja. Imam svoj stav o tome, ali ono što vidim, ono što me se doista doima, to su ljudi koji dolaze i mole. Doista se osjeća da su ljudi dirnuti Duhom. Mole mnogo, posvuda i neprestano. To je izvanredno. To je ono što je doista zanimljivo, jer to privlači ljude i mijenja njihovo ponašanje. Čuo sam mnoga svjedočanstva ljudi. Govoreći o Međugorju kažu: 'Doista smo se promijenili!'

Znam da mjesni biskup ima neke rezerve prema ukazanjima i ne želim se usprotiviti svome kolegi. Ne postavljam sebi to pitanje. Vidim što se događa, što se radi, za mene je to znak, veliki znak, ali ne raspravljam o stavu svojega kolege iz ove biskupije.

Vidim u prvom redu da se ovdje prave velike žrtve. To sam iskusio kao hodočasnik. Da su se ova ukazanja dogodila u nekoj bogatoj zemlji, sigurno bi već postojale stepenice do vrha Brda ukazanja, da se ljudima olakša uspon! Vidim da ste sačuvali mjesta kao što su bila i molim vas da to tako i ostane. Neka brda budu sama po sebi prigoda za veliku žrtvu. Vidio sam ljude koji se bosonogi penju i to je izvanredno. Ovdje ljudi dijele iste zamisli i žrtvuju se za Crkvu. Ovakvo ponašanje ljudi može mnogo pomoći Crkvi da hodi u duhu sebedarja, a posljedica toga može biti jedinstvo svijeta. Priznajem da se sada osobno osjećam bogatiji i snažniji u vjeri.

U naše vrijeme ima više ukazanja nego u prošlosti. Mislim da je to znak, znak koji daje Majka tražeći svoju djecu. Ukazanja su znak da su ljudi skrenuli s Božjeg puta. Zato Majka dolazi s ljubavlju i upozorava nas, kaže nam da se doista moramo okrenuti prema Bogu.«

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, kao pročelnik Vijeća sredstava društvenog priopćavanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u srijedu 24. rujna priredio je prijam za predstavnike medijskih kuća u BiH. Prijam je priređen u povodu 37. Dana sredstava društvenog priopćavanja, koji se ove godine u BiH obilježio u nedjelju 28. rujna.

Pozdravljajući pedesetak predstavnika medijskih kuća u BiH, kardinal Puljić je u ime Katoličke crkve u BiH izrazio poštovanje svim djelatnicima koji su u službi informiranja i oblikovanja javnog mnijenja. Posebno je izrazio ohrabrenje svakom djelatniku u medijima koji je u službi istine i vrednovanja čovjeka u svim njegovim pravima i slobodama. Pozvao ih je da se svi nađu na istom putu, kako nam Sveti Otac u poruci govori: javna glasila i istina, pravednost, sloboda i ljubav.

Kardinalu je tom prigodom uručena i zahvalnica Radiopostaje «Mir» Međugorje za neumorno širenje istine, kulture mira i navještaja Božje riječi putem valova te radiopostaje. U svojoj kratkoj izjavi za slušatelje Radiopostaje «Mir» Međugorje kardinal je zahvalio svima koji se bore za širenje kršćanskih vrijednosti na našim prostorima te je s radošću primio znak priznanja od te radiopostaje

OBRED PREMINUĆA SV. FRANJE

Na uočnicu blagdana sv. Franje, 3. listopada, franjevačka obitelj diljem svijeta slavi Transitus - prijelaz s ovog svijeta u vječnost svoga utemeljitelja sv. Franje Asiškoga. U Međugorju je ovaj obred proslavljen neposredno poslije večernje sv. mise. U njemu su sudjelovali međugorski franjevci, sestre franjevke, članovi Franjevačke mladeži i franjevački Treći red Kroz ovu liturgiju franjevci i vjernici podsjećaju se posljednjih trenutaka ovozemaljskog života sv. Franje, velikog zaljubljenika u Boga i sve stvoreno, koji je čak i smrt nazvao sestricom, te joj zahvaljivao što ga vodi prema Stvoritelju.

Večernju sv. misu i obred preminuća sv. Franje predvodili su fra Branko Radoš i fra Franjo Musić.

Izložba slika akademskog slikara fra Perice Vidića, u organizaciji župnog ureda Međugorje, otvorena je 4. listopada.

Izložbu ovoga uvaženoga slikara i akademika otvorio je fra Branko Radoš, a o djelima je govorio likovni kritičar Vojislav Vujanović.

Četrnaesti susret centara mira latinskoameričkih zemalja održan je od 6. do 10. listopada u Međugorju. Zi centri su nastali diljem latinske Amerike kao mjesta okupljanja svih onih koji su osjetili važnost Gospina poziva u Međugorju. Njihova djelatnost ogleda se poglavito u širenju poruka, te u organizaciji molitvenih skupina i hodočašća. Kao što smo rekli, to je već 14. susret, a šesti put se održava u Međugorju. 206 sudionika provelo je 5 dana u molitvi i razmišljanju, razmjenjujući iskustva svoga dugogodišnjeg rada na širenju Gospine poruke mira među vjernicima španjolskog govornog područja. Sudionici su pohodili Brdo ukazanja i Križevac. Posebno je istaknuta nužnost duhovnog rasta u življenju Gospinih poruka za svakoga pojedinca, kao i širenje poruka drugima, te osnivanje i vođenje molitvenih skupina. Ovo je poticaj i dobar primjer svima kako se zajedno može raditi na širenju poruka mira.

Nakon završenog susreta neki od sudionika, uglavnom voditelji molitvenih skupina i centara mira, nastavili su svoj hodočasnički boravak na trodnevnim duhovnim vježbama u Međugorju.

Tijekom proteklog razdoblja održano je šest seminara posta i molitve, i to za hodočasnike iz Njemačke, Poljske, Francuske Slovačke i Kanade. U kući molitve «Domus pacis» časne sestre franjevke održale su dva seminara za djevojke, a fra Božo Milić duhovnu obnovu za franjevačku mladež iz Hercegovine.

Svi zainteresirani za sudjelovanje na seminarima posta i molitve neka se obrate fra Ljubi Kurtoviću, Župni ured Međugorje, Gospin trg 1, 88266 Međugorje, Bosna i Hercegovina (fax: 00 387 36 651 444).

Od ponedjeljka, 15. rujna, promijenio se termin molitveno-liturgijskog programa u župi Međugorje. Molitva krunice u župnoj crkvi započinje u 17, a sv. misa u 18 sati nakon koje slijede blagoslovne molitve i treći dio krunice. Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu je četvrkom nakon večernje sv. mise, te srijedom i subotom od 21 do 22 sata, a čašćenje križa Gospodinova petkom nakon večernje sv. mise.

Molitva krunice na Brdu ukazanja je nedjeljom u 14 sati, a Put križa na Križevcu petkom u isto vrijeme. Prigoda za sv. ispovijed je svake večeri tijekom večernjeg molitvenog programa.