Međugorje – 167, 26. listopada 2001.

 

 

PRIJELAZ U ŽIVOT

 

            Poznati duhovni pisac Phil Bosmans zapisa: «Neke stvari izgledaju kao katastrofa, a ipak su milost». Pišući takovu rečenicu pisac je ciljao na misli onih koji smrt smatraju krajem života. Vjerujem, tako barem osjećam, da i među kršćanima umiranje još nije u svojoj dubini shvaćeno kao novo rađanje o kojem nam Isus progovara. Kao smrtni ljudi, o umiranju ponajviše razmišljamo početkom mjeseca studenoga.

Tada se sjećamo svojih pokojnika. Tada su grobovi svježe ukrašeni. Mrtvi i živi zakratko su na istome mjestu. Jedni druge traže, ali jedni druge ne mogu dohvatiti. Okrutna dioba rastavlja žive od mrtvih. Živi žale mrtve a, vjerujem, još više mrtvi žale žive koji ne žive život u punini premda dišu, posjeduju, jedu, hodaju...

Još je i dobro ako živi razmatraju svoj čas umiranja. No, ako ih taj čas zatekne kao kradljivac o podne, to je katastrofa. Takvi zaboraviše preporuku da bdijemo i budni budemo. Takvi, nošeni slastima ovoga života, zapravo gube život. Smrt je, kako jedan teolog reče: «nadmoćni smutljivac». Da. Upravo tako. Smrt se ušulja u svaki užitak i kaže - dosta! Ona potkopava svaku sigurnost koja nije utemeljena u Bogu. U biti - tako u svom domišljanju o smrti mislim - ne bi se niti isplatilo živjeti da nije smrti. Ne bi hvale vrijedno bilo podnositi kušnje i križeve života da nije umiranja. Ali, smrt kao stanje nije trajnoga karaktera. Mi je kao kršćani trebamo promatrati kao rađanje, kao novi početak. Ona je prijelaz iz borbe za egzistenciju u prostor gdje će svaka suza nestati s čovječjeg lica. Zato i možemo sv. Pavla iskreno shvatiti kad je klicao da je njemu smrt dobitak. Možemo lakše shvatiti i sanjarenje sv. Franje koji smrt naziva svojom sestricom.

fra Mario Knezović

 

 

V I J E S T I

 

BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA

            Tijekom mjeseca rujna u župi Međugorje podijeljeno je 140 000  svetih pričesti, a na sv. misama koncelebriralo je 3 676 svećenika iz domovine i inozemstva.

            Bilježimo posjet   hodočasničkih skupina iz: Italije, Salvadora, SAD-a, Kanade, Libanona, Argentine, Irske, Slovačke, Belgije, Velike Britanije,  Nizozemske, Austrije, Francuske, Slovenije, Njemačke, Južnoafričke Republike, Danske, Češke, Poljske, Indonezije, Meksika, Australije, Švicarske, Litve, Brazila, Koreje, Kostarike, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

 

POSJET POZNATOG MEKSIČKOG PJEVAČA EMMANUELA MEĐUGORJU

U kolovozu ove godine poznati latinoamerički pjevač Emmanuel posjetio je Međugorje: O svojim je iskustvima kazao:

            “Ovo je moj četvrti posjet Međugorju. Prvi put došao sam u srpnju 1996. godine sa cijelom obitelji. Bilo je to predivno putovanje, gdje smo primili Božji blagoslov. Nakon toga smo se vratili već u studenome iste godine, te 1998. za vrijeme Međunarodnog festivala mladih. Sada smo ponovno ovdje, i premda su sva putovanja ovoj blagoslovljenoj zemlji bila drugačija, uvijek nas je pratio isti osjećaj mira i prihvaćenosti. Ovo je mjesto oaza usred pustinje osjećaja i samoće tako nazočne  u svijetu, ovdje se čovjek osjeća zaštićen od svega i u dubini duše nalazi Boga, njegovog sina Isusa i našu zaštitnicu i posrednicu, Djevicu Mariju. Doći u Međugorje je duhovna vježba koja povećava unutrašnju pozitivnu energiju ljudskog bića, povećava osjećaj ljubavi i kajanja, ne samo zbog grijeha  u svakodnevnom životu, već zbog same činjenice da smo se udaljili od našeg Oca.

            Zahvaljujući Božjoj nazočnosti, tisuće obitelji iz cijeloga svijeta našle su mir u svojim srcima, vratili vjeru u obitelj, udaljili se od droge i alkohola, te u ljubavi vratili u svoj život ono što nam je Bog s ljubavlju i dao.”

 

UKRAJINSKI BISKUP U POSJETU MEĐUGORJU

            Ukrajinski katolički biskup msgr. Irynei Bilyk, osbm, boravio je na privatnom  hodočašču u Međugorju polovicom rujna. Msgr. Bilyk prvi put je posjetio Međugorje 1989. godine kao svećenik, neposredno prije odlaska u Rim kada je  tajno, zbog komunističkog režima,  zaređen za biskupa.

            Ovogodišnje hodočašće bilo je njegova molitva zahvalnosti za svu pomoć primljenu od Gospe.

 

DAN KOREJE U MEĐUGORJU

            Južnokorejski hodočasnici, darovatelji mramornog kipa Kraljice Mira koji je svečano postavljen i blagoslovljen 8. rujna na mjestu prvih Gospinih ukazanja, okupili su se na Brdu ukazanja na dan Korejskog nacionalnog blagdana, 20. rujna. U molitvi su se obratili  Kraljici Mira, zazivajući njezin zagovor na svoju podijeljenu zemlju. Na njihov je prijedlog fra Svetozar Kraljević, koji je vodio molitvu na Brdu ukazanja,  20. rujna svečano proglasio Danom Koreje  u  Međugorju.                                       

 

SESTRA BRIEGE McKENNA NA DUHOVNOJ OBNOVI U MEĐUGORJU

            Poznata američka redovnica i jedna od vodećih osoba u  svjetskom pokretu karizmatske obnove, sestra Briege McKenna provela je tjedan dana u Međugorju od 15. do 20.  rujna 2001.  Tijekom svoga boravka povlačila se u skrovitu molitvu na Brdo ukazanja, Križevac i crkvu. Sr. Briege McKenna došla je u Međugorje s ocem Kevinom Scalenom i članovima njegove obitelji.

 

FRA BRANKO RADOŠ SVEČANO UVEDEN U  SLUŽBU MEĐUGORSKOG ŽUPNIKA    

            U svečanom misnom  slavlju 23. rujna, na kojem su uz fra Branka Radoša koncelebrirali generalni vikar mostarske biskupije msgr. don Luka Pavlović, dekan broćanskog dekanata fra Mika Stojić, ofm, i još nekolicina domaćih svećenika, fra Branko Radoš,ofm, svečano je uveden u službu međugorskog župnika.  U svojem nagovoru don Luka Pavlović je naglasio da je župnikova služba upravljati duhovnim i materijalnim dobrima u ime Crkve koja mu tu službu povjerava, te je  pozvao župljane da  novom župniku u tome pomognu. Fra Branko je biskupovom izaslaniku zahvalio na povjerenju i  pred okupljenim vjerničkim mnoštvom svečano ispovijedio svoju vjeru u znak vjernosti Katoličkoj crkvi.

 

TRINAESTI SUSRET CENTARA MIRA ŠPANJOSLKOG GOVORNOG PODRUČJA

            Trinaesti susret centara mira latinskoameričkih zemalja održan je od 21. do 25. rujna u Međugorju. Ovi centri su nastali diljem latinske Amerike kao mjesta okupljanja svih onih koji su osjetili važnost Gospina poziva u Međugorju. Njihova djelatnost ogleda se poglavito u širenju poruka, te u organizaciji molitvenih skupina i hodočašća. Kao što smo rekli, to je već XIII. susret, a peti put se održava u Međugorju. 250 sudionika provelo je 5 dana u molitvi i razmišljanju, razmjenjujući iskustva svoga dugogodišnjeg rada na širenju Gospine poruke mira među vjernicima španjolskog govornog područja. Posebno je istaknuta nužnost duhovnog rasta u življenju Gospinih poruka za svakoga pojedinca, kao i širenje poruka drugima, te osnivanje i vođenje molitvenih skupina. Ovo je poticaj i dobar primjer svima kako se zajedno može raditi na širenju poruka mira.

            Nakon završenog susreta neki od sudionika, uglavnom voditelji molitvenih skupina i centara mira, nastavili su svoj hodočasnički boravak na trodnevnim duhovnim vježbama u Međugorju.

 

MSGR. HERMANN REICH, BISKUP PAPUE NOVE GVINEJE U POSJETU MEĐUGORJU

            Msgr. Hermann Reich, biskup Papue Nove Gvineje - podrijetlom iz Austrije, boravio je u privatnom posjetu u Međugorju od 21. do 26. rujna 2001. Na koncu svoga hodočašća o svojim je dojmovima između ostaloga kazao i sljedeće: 

            “Za Međugorje sam prvi put čuo davno, ali sam prvi put tome doista obratio pozornost i pokazao zanimanje za ove događaje tek 1990. Tada sam, naime, ležao u bolnici i pod ruku su mi došli časopisi koje izdaje «Gebetsaktion» iz Beča. Tada sam prvi puta čitao te časopise i obratio pozornost na poruke. Ponajprije, ovdje me se dojmio vanjski izgled  Međugorja: kamenje, kamenje, kamenje. To me se snažno dojmo! Pitao sam se: Bože moj, od čega ti ljudi žive? Drugi snažan dojam je molitva. Toliki ljudi u molitvi, s krunicom u ruci! Ovdje je uistinu mnogo molitve. Liturgija i koncelebracije su vrlo dobre. Crkva je uvijek puna,  što nije slučaj u drugim crkvama na zapadu, posebno u ljetnom vremenu. Ovdje je crkva puna molitve i Crkva u malome:  toliki razni jezici, a svi se razumiju. Začuđujuće je da svatko osjeća da tu pripada, da nije stranac, te da može sudjelovati u molitvi, čak i oni koji dolaze izdaleka.

            Ispovijed u Međugorju je nešto posebno, nešto što se ne može rukama dodirnuti, ali to je velika stvar.  Na Zapadu ljudi drugačije shvaćaju stvari vjere. Svi žele zajedničke ispovijedi. Osobna ispovijed se gotovo više ne prakticira. Ovdje toliki idu na ispovijed, i to je veoma važno. Osim toga, susreo sam neke hodočasnike i malo smo razgovarali. Dirnuti su i oduševljeni onim što se ovdje događa. U ovom nemirnom vremenu mislim da nam Bog i Gospa nude mir, ali o nama ovisi hoćemo li tu ponudi prihvatiti i ostvariti. To ovisi o nama. Ako mi nećemo - mislim na to da se Majka Božja i Nebo moraju pomiriti s našom slobodnom voljom - tu se tada ne može mnogo učiniti, a to je doista šteta. Ali vjerujem da Bog može pisati ravno i po krivim crtama. On će i to uključiti u svoje planove. Otkad su se dogodili atentati u SAD-u čuo sam da su ljudi ponovno počeli više moliti. Probudili su se. Mir je tako važan i nadam se da će mira doista i biti.

            Ono što  me se snažno dojmilo u porukama  je mir kao glavna Gospina tema. Zatim je uvijek iznova govor o obraćenju i ispovijedi. Gospa se uvijek vraća molitvi: nemojte se umoriti, molite, molite, odlučite se za molitvu, molite bolje... Mislim da se puno moli, ali se možda ne moli pravilno. Mnogo se moli, postoji količina, ali u mnogočemu nedostaje kakvoća. Mislim da moramo, prema Gospinoj želji, ne smanjiti količinu, nego  popraviti kakvoću. Treba moliti bolje.  I na koncu želim reći da sam ovdje bio samo  nekoliko dana, ali se divim  službi i herojstvu franjevaca u radu s tolikim masama ljudi. Ova logistika je problem s kojim se ja osobno vjerojatno ne bih mogao uhvatiti u koštac! Svima vam se divim za vaš angažman i djelovanje. Rekao bih na koncu: radite dalje i djelujte u tom smjeru. Uvijek novi ljudi dolaze u Međugorje i žele osjetiti ovu klimu, ovaj mir, ovaj duh Međugorja. Ako su im franjevci sposobni to i dati, tada će mnogi sa sobom ponijeti nešto dobro što će dalje rasti kada se vrate kući. To može biti osnivanje novih molitvenih skupina, ali neka prije svega raste kakvoća molitve. Nije dovoljno da ljudi puno mole. Česta je opasnost da se ostane na molitvi usana, a da se ne dođe do molitve srca. Doista je važna kakvoća molitve: da život postane molitva.

            Potpuno sam uvjeren u Gospinu nazočnost ovdje u Međugorju. Da nje nema, sve ovo ne bi bilo moguće, ne bi bilo plodova. Uvjeren sam da je ovo njezino djelo. Kršćanima današnjice želim poručiti: molite i nemojte prestati moliti. I ako ne vidite uspjeh koji očekujete, molite dalje, trudite se imati dobar molitveni život. Ozbiljno uzmite međugorske poruke i molite u njihovu duhu. To bih savjetovao svakoj osobi koju susretnem.”

 

SEMINARI U “DOMUS PACIS”

            U kući molitve “Domus pacis”  od 25. do 29. rujna 2001 održan je seminar posta i molitve za skupinu kanadskih hodočasnika.  U ovome broju Bulletina donosimo djelić iskustva te skupine za koje možemo reći da je zajedničko svima onima koji se odluče na tjedan dana života  s kruhom.

            “...Post omogućuje  shvatiti čovjeku da ne živi samo od zemaljskog   kruha, te da  post vodi prema Euharistiji. On čovjeka  vodi prema unutarnjem oslobođenju, otvaranju i čišćenju srca i pronalasku pravih vrijednosti. Šutnja omogućuje da čovjek uđe u dubinu svoga srca i tamo  susretne Gospodina, Njemu se prepusti i  otvori se prema okolini i ljudima. Ovakav seminar vodi prema  sjedinjenju s Isusom i Marijom, omogućuje da se uđe u duh Međugorja. Iskustvo molitve poziva da se moli više i bolje, te da  se  odluke donose nakon molitve...”

            Seminar je vodio fra Danko Perutina, a svi zainteresirani za seminare posta i molitve mogu se obratiti fra Ljubi Kurtoviću u župnom uredu u Međugorju.

            U istoj kući sestre franjevke održale su još jedan u nizu seminara za djevojke.

Od 5. do 7. listopada tridesetak djevojaka u dobi između 14 i 16 godine imale su  duhovnu obnovu na temu „Traži mir i za njim idi”. Po riječima sestara koje su ih pratile, djevojke  su svojim radom, razmišljanjem i molitvom pokazale da imaju sluha za prave vrednote, od  kojih je mir jedna od najvažnijih.

 

MSGR. MATTHIAS SSEKAMANYA, BISKUP LUGAZI-A U UGANDI U POSJETU MEĐUGORJU

            Msgr. Matthias Ssekamanya, biskup iz Ugande, boravio je u privatnom posjetu Međugorju od 27. rujna do 4. listopada 2001.  O svojim je dojmovima na koncu  hodočašća između ostaloga kazao:

            “Ovo mi je prvi posjet Međugorju, no  prvi sam put za Međugorje čuo prije šest godina. Mislim da bi ovo trebalo biti središte marijanske pobožnosti. Koliko sam vidio, sve je vrlo vjerodostojno i u  katoličkom je duhu. Ljudi ovdje mogu obnoviti svoj kršćanski život i mislim da bi to trebalo poticati.  Molio sam križni put i krunicu na brdima. Gospa je došla djeci. U Lourdes‑u se ukazala djeci, u Fatimi se ukazala djeci, i ovdje također. Ovo je hodočasničko mjesto. O tome što se Crkva još službeno nije izjasnila glede Međugorja ne bih mogao ništa reći, jer nisam mnogo čuo o tome što se govori protiv Međugorja. Kod nas nema mnogo informacija o tome što se ovdje događa. Ne mogu suditi, ali moj osobni stav jest da bi se ove pobožnosti trebale poticati.  Ja gajim veliku pobožnost prema Mariji. Za mene je ovo posebna prigoda i  širiti je. U  Međugorju je posebno naglašena  Marijina ljubav prema miru. Ona poziva na mir i ja ću  pokušati posvijestiti ljudima da Marija želi da njezina djeca, odnosno  njezin narod žive u miru, a  taj put mira treba pripremati molitvom, pomirenjem i dobrim djelima. Mislim da  sve to treba započeti u obitelji.