Međugorje

„Draga djeco! S vama sam i sve vas blagoslivljem mojim majčinskim blagoslovom. Posebno danas kad vam Bog daje obilne milosti molite i tražite Boga preko mene. Bog vam daje velike milosti, zato dječice, iskoristite ovo milosno vrijeme i približite se mom srcu da vas mogu voditi mom sinu Isusu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.”

25. lipnja 2001.

SVEĆENIŠTVO

Jedna od čestih tema Crkve našega vremena je svećeništvo. U Crkvi zapada najčešća je tema već kronični nedostatak svećenika i uloga laika. U zemljama trećega svijeta i misijskim zemljama dvije stvari predmetom su pozornosti: radost što se sve više mladih iz tih zemalja odlučuje za svećeništvo, te pitanje iskrenosti motiva svih onih koji ulaze u svečeništvo. Govori se o novom liku svećenika koji je potreban sadašnjim okolnostima vremena i Crkve. Postoje problemi svečenićkog života koji su sve češće predmetom otvorenih rasprava u Crkvi i društvu i ponašanja među svećenstvom koji su za kršćansku zajednicu sablazan. U govoru o svećeništvu govor je najčešće o poslanju, izobrazbi, mjestu i ulozi u Crkvi, celibatu. No, jedna tema, podloga svemu, nije dovoljno naglašena u govoru o svećeništvu. Vjerničko i duhovno iskustvo temelj je svećenićkom poslanju. Ako je to iskustvo oskudno, ako ne raste i razvija se, i svećenik i zajednica u kojoj ostvaruje svoje poslanje, ostaju prikraćeni za sveobuhvatni navještaj evanđelja. Mnoštvo svećenika koje sam susretao i susrećem u Međugorju ne shvaćaju svoje dolaske samo kao pratnju vjernika hodočasnika. Oni žele steći i nadopuniti svoje vjerničko iskustvo. Upravo to ih i okuplja svake godine sve više na svećeničke dane oko Kraljice Mira.

V I J E S T I

BROJ PRIČESTI I KONCELEBRANATA

Tijekom mjeseca svibnja u župi Međugorje podijeljeno je 120. 000 svetih pričesti, dok je na sv. misama koncelebriralo 2747 svećenika iz domovine i inozemstva.

Od hodočasničkih skupina bilježimo posjet skupina iz: Belgije, Njemačke, Poljske, Italije, Francuske, Čilea, Libanona, Irske, Engleske, Škotske, Austrije, Australije, Kanade, Koreje, SAD-a, Češke, Slovačke, Mađarske, Malte, Rumunjske, Brazila, Švicarske, Nizozemske, Južne Afrike, Argentine, Crne Gore, Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

Oko stotinu članova zajednice “Vjera i svjetlo” iz više hrvatskih gradova hodočastilo je u Međugorje 26. i 27. svibnja 2001. u prigodi 30 obljetnice postojanja zajednice. Pohodili su Brdo ukazanja i Križevac, te sudjelovali na večernjem molitvenom programu u crkvi, a riječi dobrodošlice im je uputio međugorski župnik dr. fra Ivan Sesar, dok im je o Gospinim porukama govorio vidioc Ivan Dragičević.

Zajednica “Vjera i svjetlo” iz Republike Hrvatske dio je međunarodnog pokreta koji broji oko 1200 zajednica u 70 zemalja smještenih na svim kontinentima, a svrha im je okupljati osobe s mentalnim poteškoćama, njihove obitelji i prijatelje da bi osoba s mentalnim poteškoćama osjetila da nikada nije ni sama ni beskorisna.

Od 28. svibnja do 2. lipnja 2001. na hodočašću u Međugorju bili su msgr Georges Riachi, patrijarh Tripolija iz Libanona, opat Nicolas Hakim, generalni poglavar melkitskog bazilijanskog reda Šuerita i osam svećenika toga monaškog reda sa skupinom libanonskih hodočasnika.

Svoje hodočašće su završili svečanim euharstijskim slavljem na blagdan Duhova i to na grčkom i arapskom jeziku.

O svojim dojmovima vezanim za hodočašće u Međugorje msgr. Georges Riachi, patrijarh

“Došao sam u Međugorje sa skupinom redovnika mojega šueritskog reda, koji su me zamolili da ih pratim. Rekao sam: “Naravno, dolazim s vama, bit će mi drago posjetiti mjesto na kojem Blažena Majka Božja daje posebne znakove!” Ovdje sam prvi put, no davno sam čuo za Međugorje. Kad su događanja ovdje započela bio sam u Americi, a kada sam postao biskup Melkita u Australiji jedan od mojih svećenika u Perthu je zatražio moje dopuštenje za dolazak u Međugorje. Rekao sam mu: “Samo naprijed!” Bio je vrlo zadovoljan, došao je u Međugorje i bio je vrlo dirnut. U njegovoj crkvi molitvena skupina svaki dan moli krunicu. Ima i promjena u njegovom osobnom životu. Nakon mojeg povratka u Libanon pretprošle godine jedan je svećenik tražio dopuštenje za odlazak u Međugorje i ja sam mu dopustio. I on je bio vrlo dirnut. Jedan drugi svećenik koji je ovdje bio prošle godine primio je neizmjernu pomoć i život mu se promijenio. Ja sam sada došao prvi put. Znam da Crkva još nije dala upute i u svemu poštujem Crkvu, ali osjećam da je Međugorje, unatoč svemu što se govori, mjesto koje je dobro posjetiti, jer se čovjek može vratiti Bogu, učiniti dobru ispovijed, vratiti se Bogu uz pomoć Blažene Djevice Marije, postajati boljim uz pomoć Crkve.

Znam da ovamo već skoro 20 godina dolaze nebrojeni ljudi iz cijeloga svijeta. To je samo po sebi čudo i velika stvar. Ovdje se ljudi mijenjaju. Postaju odaniji Gospodinu Bogu i njegovoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji. Prelijepo je vidjeti kako ljudi s poštovanjem pristupaju sakramentu svete pričesti i ispovijedi. Vidim duge redove vjernika koji čekaju na ispovijed. Ono što nam ovdje valja činiti, ono što svećenicima valja činiti jest reći ljudima da budu iskreni s Gospodinom Bogom, da se otvore.

Želim reći ljudima neka dođu u Međugorje jer Međugorje je znak. Svećenici u Međugorju imaju važno poslanje. Morate biti spremni. Ljudi ovamo dolaze i očekuju nešto posebno. Zato i vi budite uvijek posebni. To nije lako, molite Blaženu Majku da vas vodi, sve vas svećenike, službenike, sve one koji su odgovorni za Međugorje. Neka vam pomogne da date dobar primjer ovom mnoštvu koje dolazi iz cijeloga svijeta. To će za narod biti veliko milosrđe.”

Generalni poglavar melkitskog bazilijanskog reda Šuerita opat Nicolas Hakim o svojim je dojmovima kazao:

“Došao sam u Međugorje kao prvi generalni poglavar jednog reda iz Libanona. Došao sam s osam mladih svećenika reda Šueirita da Presvetoj Djevici predam cijelo svoje srce, sve svoje misli, svoje biće i cijeli naš Red. Ovamo smo došli na duhovne vježbe, obnoviti duh i dušu, da bismo mogli bolje živjeti i moliti u samostanima i raditi u župama i školama u kojima djelujemo, te da bismo bolje mogli živjeti naše zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti.

Slušao sam svjedočasntvo vidioca Ivana Dragićevića, a sada želim čitati knjige fra Slavka Barbarića. Ovdje me se najviše dojmila ljubav koja nema granica. Gospa nas voli kao svoju djecu, ne gledajući na naše grijehe i naše slabosti. Za nju smo njezina ljubljena djeca. Treba zahvaljivati Bogu i Gospi, treba živjeti pomirenje, prihvatiti pokoru i imat ćemo unutarnji mir. Vi koji živite ovdje sigurno ste sretni ljudi. Sigurno je da postoje prepreke. Ðavao snažno napada mjesto gdje se nalazi Gospa. Nas su napadali budući da smo odlučili doći u Međugorje. Pitali su nas zašto ne idemo na neko drugo mjesto. Sotona uvijek napada ljudsku dobrotu. Ako želiš činiti dobro i biti u blizini Božjoj mnogi će biti protiv tebe. Svima ću reći: doći i vidi!

Osjetio sam živu nazočnost Presvete Djevice. Ona je posvuda na svijetu, ali ovdje na poseban način. Osjetio sam mir, jednostavnost, vidio sam ljubav u svim srcima, vidio sam nebo na zemlji gdje jaganjci žive s vukovima.

Služba svećenika koji djeluju u Međugorju je božanska. Gospa od njih traži da služe hodočasnicima, svećenicima i bolesnima. To je vrlo važna i zahvalna služba. Daju dobar primjer kroz molitve koje vode, kroz način na koji se susreću s ljudima. Neka budu dobar primjer i neka mole Boga i Gospu da im daju zdravlje da mogu nastaviti. Bio sam na fra Slavkovom grobu. On je, kao i Gospa, njihov zaštitnik. Neka se utječu njegovoj molitvi.”

Početkom lipnja troje mladih talijanskih hodočasnika zajedno s jednim franjevcem u Međugorje su stigli biciklima iz Bologne. Samostan fratara kapucina iz Bologne, u Italiji, predložio je skupini mladih hodočastiti biciklima u Međugorje. Na ovaj hodočasnički put vjere pripremili su se molitvom i čitanjima literature o međugorskim događanjima. Radosni su što su iskusili napore zbog trodnevne vožnje biciklom, jer ih to podsjeća na starodrevne hodočasnike koji su na put polazili spremni trpjeti na putu traženja Boga.

Početkom lipnja članovi prve pomoći Malteškoga reda iz Kölna (Njemačka) ponovno započinju sa zdravstvenom službom u župi Međugorje. Na raspolaganju su svim potrebnima njihove pomoći i lako ćete ih pronaći pored crkve.

Po samom dolasku članovi Malteškoga reda nazočili su sv. misi na njemačkom jeziku koju je toga jutra predvodio i njih pozdravio fra Branko Radoš. Fra Branko im je zahvalio na pomoći koju već tri godine pružaju hodočasnicima u Međugorju, zazivajući blagoslov na njih i njihovu ovogodišnju službu.

2. lipnja mladići zajednice “Cenacolo” zajedno sa svojim prijateljima skromno su proslavili 10. obljetnicu svoje kuće u Međugorju.

Podsjetimo Zajednica “Cenacolo” utemeljena je 1983. godine i do sada ima 32 bratovštine rasprostranjene po cijelome svijetu s oko 800 štićenika mladića i djevojaka koji traže i nalaze put izlaska iz pakla ovisnosti.

Zajednica želi biti svjetlo u tami, znak nade, živo svjedočanstvo da smrt nema posljednju riječ. Mladi prakticiraju jednostavan, obiteljski način života, tako otkrivajući darove koje nudi rad, prijateljstvo i vjera u Riječ Božju koja je postala čovjekom u Isusu, mrtvom i uskrslom za nas.

Kuća za mladiće u Međugorju otvorena je 1991., a za djevojke 2000. godine. Svi koji trebaju pomoć zajednice “Cenacolo” mogu se obratiti u kuću u Međugorju koja se nalazi između Brda ukazanja i Križevca.

Gospodin Vladimir Chaloupka, otpravnik poslova češkog veleposlanstva u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Sarajevu, posjetio je Međugorje 7. lipnja. Tom prigodom razgovarao je s međugorskim župnikom fra Ivanom Sesarom o vjerskom turizmu i mogućnostima putovanja bez posjedovanja vize.

Od 18. do 20. svibnja na duhovnoj obnovi je bilo 38 srednjoškolaca iz Žepča koje su vodili oci salezijanci.

Na seminaru posta i molitve od 20. do 27. svibnja sudjelovao je 21 francuski hodočasnik. Seminar je vodio fra Ljubo Kurtović.

Na blagdan Tijelova sakrament sv. potvrde primilo je 72 mladih iz župe Međugorje. Sakrament je podijelio msgr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i trajni upravitelj trebinjsko-mrkanjski. U svojoj propovijedi izrazio je zadovoljstvo znanjem koje su krizmanici pokazali prigodom provjere znanja i spremnosti za primanje ovog sakramenta, te želju da ne samo glavom nego i srcem žive svoju vjeru.

Izrazio je zadovoljstvo načinom na koji župnik upravlja ovom župom i istaknuo važnost jedinstva Katoličke crkve koje se očituje kroz jedinstvo s biskupom i s Papom, kao i potrebu da svi vjernici ove biskupije, snagom Duha Svetoga koji im je dan, budu vjerni naučavanju i praksi Svete rimske Katoličke crkve.

Nakon svečane svete mise msgr. Ratko Perić ostao je u prijateljskom razgovoru sa svećenicima u župnom uredu.

Nakon večernje sv. mise uslijedila je tradiocionalna tijelovska procesija u kojoj su uz župljane i hodočasnike sudjelovali i ovogodišnji prvopričesnici.

Uoči 20. obljetnice Gospinih ukazanja, 24. lipnja, održana je deseta po redu "Hodnja mira". Započela je molitvom i blagoslovom hodočasnika ispred franjevačkog samostana na Humcu. Hodočasnici, njih nekoliko tisuća, pošli su prema Međugorju u 6, 00 sati. Svećenici iz 15 zemalja nosili su Presveti oltarski sakrament, a "Hodnju mira" predvodio je fra Branko Radoš. U “Hodnji mira” sudjelovalo su i međugorski vidioci: Vicka Ivanković i Jakov Čolo. Nakon dolaska u Međugorje hodočasnici su se okupili ispred crkve u kratkoj zajedničkoj molitvi gdje ih je pozdravio župnik fra Ivan Sesar zahvaljujući Gospodinu za sva velika djela koja je učinio. I ove godine posbeno su bili brojni mladi hodočasnici među kojima i članovi franjevačke mladeži iz župe Međugorje.

"Hodnja mira" zamisao je koja se rodila u srcima međugorskih hodočasnika i prijatelja Međugorja u najžešćim ratnim danima - 1992. godine. Bio je to, i ostao do danas naš i njihov odgovor na nemir, nasilje i mržnju, te poticaj istinskom miru i pomirenju.

Tijekom proteklih 20 godina Gospina poruka mira i pomirenja, preko milijuna hodočasnika koji su posjetili Međugorje širila se svijetom. Zahvaljujući molitvi, Gospina poruka stigla je i u najudaljenije krajeve svijeta i Međugorje učinila župom svijeta. Potvrda tomu je i nazočnost brojnih vjernika koji su za 20. obljetnicu hodočastili u Međugorje. Mnogi su u njemu ponovno pronašli Boga i bez straha se zaputili putem obraćenja. U proslavi ove jubilarne obljetnice na prvom je mjestu bila zahvalnost za sve darove koje je Bog po Mariji ovdje udijelio.

Nabrajati zemlje iz kojih su došli hodočasnici Kraljice Mira gotovo je nemoguće: Bilo ih je iz svakog kutka zemlje. Domaći hodočasnici, što je već tradicionalno, u velikom broju su bosonogi došli u Međugorje moliti za mir i zahvaljivati Marijii - Kraljici Mira.

Za ovu jubilarnu obljetnicu župljani župe Međugorje zajedno sa svojim hodođasnicima pripravljali su se molitvenom devetnicom: molitvom krunice na Brdu ukazanja, večernjim molitvenim programom u crkvi tijekom kojega se molila Devetnica Kraljici Mira sačinjena upravo u prigodi 20. obljetnice, te svakodnevnim večernjim satom klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu.

Tijekom prijepodneva 24. i 25. lipnja svete mise su slavljene na 17 jezika. Tijekom samo ta dva dana podijeljeno je 60 000 sv. pričesti.

Večernju sv. misu uoči obljetnice, 24. lipnja predvodio je fra Miron Sikirić, profesor na franjevačkoj teologiji u Sarajevu uz koncelebraciju 210 svećenika.

Večernju sv. misu na samu obljetnicu na kojoj je sudjelovalo mnoštvo, vjernika predvodio je fra Toni Vučković profesor s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Koncelebriralo je 273 svećenika iz dvadesetak zemalja.

Za 20. obljetnicu izdan je prigodni zlatnik te poštanska marka, a tiskana je i fotomonografija Međugorje.

Vidjelica Ivanka Ivanković Elez redovito godišnje ukazanje imala je 25. lipnja 2001. Prema svjedočanstvu vidjelaca, Vicka, Marija i Ivan imaju svakodnevna ukazanja, dok Mirjana, Ivanka i Jakov ukazanje imaju jedanput godišnje.

Prigodom posljednjeg svakodnevnog ukazanja 7. svibnja 1985. Gospa je, povjerivši joj posljednju, 10. tajnu, Ivanki kazala da će tijekom cijelog svog života imati ukazanje jedanput u godini i to na obljetnicu ukazanja. Tako je bilo i ove godine. Ivanka je imala ukazanje u nazočnosti svoje obitelji. Ivanka svjedoči da je Gospa bila vesela i da joj je govorila o budućnosti Crkve, a dala je i slijedeću poruku:

“Dragi anđeli! Hvala vam na molitvama jer se preko njih ispunja moj plan. Zato anđeli, molite, molite, molite da se moj plan ispuni. Primite majčinski blagoslov”