BIBLIJSKA PORUKA DANA

ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Četvrtak, 8. rujna 2011.

1,1-16.18-23

1Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. 2Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. 3Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. 4Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. 5Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. 6Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. 7Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. 8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. 9Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 10Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. 11Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. 12Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. 13Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. 14Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. 15Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. 16Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

18A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

BLAGDAN MARIJINA ROĐENJA - MALA GOSPA

8. rujna

U svakome svome susretu sa Svetim pismom moramo imati u očištu jedinstvo obaju Saveza, odn. Zavjeta. Na nama je čitati Sveto pismo kao jedno veliko jedinstvo i cjelinu, ali ujedno i kao prisutnost, naime sadašnjost koja se zbiva, koja traje. Biblija nije samo prošlost, nego je ona trajanje, kontinuitet Božjega djelovanja kroz svu povijest. Stalno se provlači kroz nju crvena nit Božjeg djelovanja i spasavanja čovjeka. I ne treba tražiti u Bibliji samo informacije za nešto što je nekoć bilo i kako se to dogodilo, kako se odigralo. Kako su ljudi nekoć mislili, pojmovali, umovali, pisali, nego treba tražiti poduke o onome što je istinito i svevremensko. Biblija se ne smije čitati s odmaka ili odstojanja, već iz osobne pogođenosti. Naime, što ta konkretna istina s kojom se u toj drevnoj knjizi suočavam za mene osobno znači? To je pitanje samo onda opravdano, ako Biblija zahvaća u našu sadašnjost, ako me njezina istina dira, ako iz nje progovora živi subjekt - Istina u osobi, a to je Bog u obličju Isusa Krista.

Stoga je opravdano nabrajanje tolikih imena u današnjem čitanju iz Novoga zavjeta. Duga je povjesnica Izabranog naroda koju svatko od nas može primijeniti i na svoju osobnu povijest, svoj osobni obiteljski korijen iz kojega vuče svoje životne sokove. Koliko se samo tu likova, pozitivnih i negativnih isprepliće, kakve su im samo biografije?! Ali božanska iscjeliteljska i spasiteljska snaga zahvaća i daje divni izdanak, Mariju. Najljepši cvijet, najdivniji plod među svim ljudskim izdancima.

Vjerni puk ima potrebu promišljati tajnu spasenja i otkupljenja kroz razne slike i slaviti velike nadnevke svoga spasenja. Uvijek je riječ o tajni Božjega utjelovljenja: Bog je postao čovjekom, rođen je od žene, djevice. I ta žena - Marija - ima kao i mi, svoj rođendan, nosi na sebi sve zemaljsko, osim grijeha. Slavimo Marijin rođendan jer vidimo Boga na djelu i u začeću, a i u rođenju. Bog uzima Mariju kao svoje izabrano sredstvo. Nije njezina zasluga što je postala Majkom Božjom, nego je to čisti Božji dar. I dok se radujemo Marijinu rođenju, radujemo se i slavimo početak svojega spasenja. Boga se može slaviti samo konkretno, ne apstraktno, u djelima, u osobama, u svecima, a ne čisto teoretski, glavom ili umovanjem.

 Zašto Marija ima svoje neotuđivo mjesto u surječju i sveukupnosti kršćanske egzistencije i duhovnosti? Kad govorimo naime o Mariji, onda govorimo o drami života do kraja uključena u Božji plan spasenja. Kod Marije je riječ i o psihodrami u kojoj su dodirnuta tolika područja i našega osobnog života, naše vlastite duše. I sve tajne, sve svetkovine u kojima slavimo Mariju, razvijaju tajnu čovjekova spasenja, Božje skrbi za čovjeka, povijest spasenja u svemu njezinu bogatstvu i raznolikosti. Govoriti o Mariji, o Gospi, znači govoriti o čovjeku, ljudskim, čovječnim ali i izrazito teološko-duhovnim rječnikom. Kad govorimo o njoj, onda govorimo o veličajnim Božjim djelima koja je Bog na njoj izveo.                 

Ona je prizma kroz koju se prelama Božje djelovanje prema svijetu i za čovjeka. Ona je zrcalo koje zrcali, re-flektira, pre-lama, odražava Boga u svijetu, ali ujedno i prozor prema vječnosti. Ona nije božanstvo niti idol, već vidljivi znak, uprisutnjenje i konkretizacija Božje ljubavi i milosti među nama, u ljudskom liku. Marija je odgovor i mogućnost da Bog u svome stvorenju poprimi ljudski lik. Stoga možemo slobodno reći da Marija u svojoj osobi nosi povijest spasenja u klici i zametku. Na njoj vidimo kako Bog prihvaća svoje stvorenje, kako Bog ništa od onoga što je stvorio ne odbacuje, a ona u svojoj osobi predstavlja odgovor vjernog stvorenja Božjem zovu. Današnji dan, rođenja Gospina, male Gospe, poziv je da odgojimo, da probudimo dijete u sebi, da se vratimo evanđeoskom pozivu 'biti kao dijete', jer takvima je obećano kraljevstvo nebesko.

BIBLIJSKA PORUKA DANA

DVADESET I TREĆI TJEDAN KROZ GODINU

Četvrtak, 8. rujna 2011.

Lk 6,27-38

27"Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, 28blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." 29"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. 30Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj." 31"I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima." 32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 34Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati." 35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." 36"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." 37"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. 38Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

Četvrtak - 23. tjedan kroz godinu

LJUBITE SVOJE NEPRIJATELJE - BUDITE SVIMA DOBROTVORI

Lk 6, 27-38

Oduvijek se govorilo kako su Isusovi zahtjevi iz Govora na gori ili ovoga kod Luke na zaravni idealistički zahtjevi, neostvarivi u običnom, svagdanjem životu. Govori se kako je ovo samo za svece, izabrane, duhovne osobe, svetačke likove, i onda se Isusove riječi gube negdje u zraku, u zrakopraznu prostoru, beživotnu, ostaju na razini uma. Mnogi govore kako se s tim načelima ne može voditi narod ni upravljati državom, ili pak voditi i graditi politika. Međutim, to nije odlučno u promatranju i promišljanju ovih Isusovih zahtjeva i naputaka. Tako mahom misle zapadni političari, a ova je načela – iz Isusova Govora na gori - pokušao primijeniti u praksi jedan Mahatma Gandhi. I on je uspio. Uspio je nenasiljem osloboditi svoju zemlju. Nisu ovo etički, moralni zahtjevi koji se daju ostvariti snagom volje, karaktera, nego je ovdje riječ o čovjekovoj posvemašnjoj upućenosti na milost, na Boga, na drugoga. Po sebi sve ovo nadilazi čovjekove snage. Riječ je o novome 'uzorku', tipu čovjeka, o čovjeku obraćenu, preobraženu, Isusom prožetu.

Isus naime govori o Bogu svodeći sve ljudske odnose na jedan zajednički nazivnik. Sve treba biti usmjereno na Boga, ali ne u smislu podvrgavanja njegovoj moći, ne u smislu gospodarenja, nego u smislu životnoga prostora u kome su svi udomljeni, svi su sinovi, djeca istoga Oca. U tome životnom prostoru drugi mi nije ugroza, nego obogaćenje, bližnji nije moja granica, nego proširenje mojih vidika, nije predmet možebitnog sukoba, nego poziv na suradnju. Isus ne govori o nekome snu i utopiji, nego o nečemu što ovdje i danas počinje živjeti. A nije to neki apstraktni model, nego obris konkretne, žive sadašnjosti koja se razvija u budućnosti. On ne misli na nešto što bi se dalo postignuti oružjem ili političkim akcijama. Kraljevstvo već započinje djelovati u njegovoj riječi. Isusova riječ smjera na to da nadiđe bilo koji oblik neprijateljstva među ljudima, bilo koji oblik sukoba. Ljubiti neprijatelja nije stvar osjećaja, emocija, nego empatije, suživljavanja, suosjećanja s bližnjim.

Kad god čovjek nastoji ili želi poraziti neprijatelja, kad želi biti pobjednik, ispada uvijek na kraju kao poraženik. U žudnji za pobjedom on gubi svoje čovještvo. Da bi čovjek ostvario svoje ciljeve i skršio otpore, prihvaća sredstva koja je nametnuo neprijatelj. I zapravo smo krajnje slabi u trenutku kad vjerujemo da moramo očitovati, 'demonstrirati' svoju silu i snagu, pokazati svoje mišiće.

U svim sukobima događa se kako se neprijatelji žele međusobno uništiti. Svatko želi dokazati da je na kraju jači, bez skrupula, okrutniji, da nemilosrdno ubija, da on određuje što je pravo i što krivo. Kako je moguće sredstvima nasilja i oružjem otkriti i ponuditi svijetu što je pravo i što krivo, i tko je u pravu? Oružjem se ne dolazi do pravde. Kao da Isus želi reći: Ne opiri se zlome, ne uzvraćaj zlo za zlo. Svoju ćeš snagu pokazati kad otrpiš nepravdu upravo zato što znaš kako je to nepravda, te ga dovedeš do spoznaje kako se prevario što je mislio da te mora pretući ili poniziti. Tek kad on spozna ili zapazi kako ti nisi čovjek od kova drugih ljudi, od onih s kojima te je zamijenio, pobijedio si ga, tvoja je pobjeda zajamčena. Pobjeda koja ne poznaje poraženih, nego ubuduće samo sprijateljene ljude.

'Budite milosrdni kao što je to vaš nebeski Otac!' (6,36). Isus kao da u ovoj rečenici sažimlje sve što je imao reći za prevladavanje razlika između ljudi. U Mateja Isus traži da budemo savršeni kao što je to nebeski Otac. Ako sam živim iz Božjega milosrđa, onda ga moram i drugima pružati, s drugima podijeliti. Drugoga izbora nemam. Ne traži se nešto nadljudsko, nego jednostavno vraćanje povjerenja i kredita koji nam je povjeren. Namjesto da međusobno jedni od drugih ugonimo dugove, morali bismo Bogu zahvaliti za nezasluženu sreću vlastitoga života, i to onda vraćati u obliku dobrote i ljubavi koja nema nikakve računice. Život bez smilovanja, u neljubaznosti, posred sve bijede ljudske egzistencije - to je u konačnici pakao ovdje na zemlji. Spasiti nas može čin nesebične ljubavi.

Isus jasno ustaje protiv klanskoga, 'rodijačkoga' morala i ponašanja. Treba se ponašati tako da se ne računa na vlastitu dobit. Tko ljubi neprijatelje, biva ubrojen među sinove Božje. Isus sve ono što je prethodno rekao primjenjuje pozitivno na svoje učenike: Oni moraju u ljubavi, dobrotvorstvu i darivanju biti krajnje nesebični, ne računajući s vlastitim interesima ili probitkom, nego davati ne očekujući nešto natrag. Samo će tako biti silno nagrađeni kod Oca. Obećaje im ono što on već jest: Bit će sinovi Svevišnjega, sinovi uskrsnuća. To je moguće ako se živi u ozračju Duha Svetoga.

      Makar mi na kraju požnjeli sa strane svijeta mržnju, prezir, kritiku, pa čak i uništenje, ipak svojim životom prema Isusovim riječima odgovaramo samoj Božjoj praksi, koji u svojoj dobroti, milosrđu, smilovanju, uzdržavanju, providnosti obdaruje sve ljude bez razlike, i dobre i zle. Dobrota je Božja samo smilovanje i činjenica da smo na životu. Treba promatrati bližnjega Božjim dobrostivim, empatičnim očima, i sve će se promijeniti. Molitva ne mijenja druge, nego mene sama. Molitva me povezuje s Ocem na nebesima koji je moj pratitelj i zaštitnik. Promijenim li sebe, promijenit će se i moj bližnji u odnosu na mene. I tako će svijet postajati bolji, bogolik, kristolik.